Gost autor| Literatura| Sex

VILINSKA ŠUMA (Vilin-saga se nastavlja) VI/1

mlekac RSS / 10.02.2012. u 05:14
Posto je moja verna masina trokirala, kacim sa zakasnjenjem... Nije cetvrtak, al' nadam se da mi ne zamerate. 
 
 
 
 
draft_lens2334587module13035316photo_1229249019alvdance.jpg 
TROGODIŠNJA ŠUMSKA SVEČANOST
 

Rana jesen mirno je prolazila u sakupljanju nekih stvari za zimnicu, igranju i veselju. Un je zatrudnela još tokom leta i stomak joj se već počeo primećivati. Kju i Frija već su bili napravili kolevku, koritance, ograde od kuvanog pruća, korpe za nošenje i sve druge potrebne i nepotrebne dečije stvari.

Ohen ju je svaki dan obilazila gledajući da li trudnoća dobro napreduje i da li se nosilja dobro oseća. Svi su sa nestrpljenjem očekivali da vide prvog Kjuovog potomka. Friju je pomalo nerviralo što je Un noseća, pa ne može da joj pokaže nove zahvate Per-Ringa. Doduše, sada joj je Kju postao omiljena žrtva, jer je već dosta napredovala i uspevala da pravilnom tehnikom obori čak i njega. Ruku na srce, Kjuu nije bilo previše stalo da vežba sa Frijom, pa je ona najviše vremena provodila po toplim pećinama i dvoranama gde su vilenjaci trenirali i po lošem vremenu. Tople kupke, druženje i „vilenjački šah" popunjavali su joj svu dokolicu koje zapravo i nije bilo malo. U šahu je postala pravi prvak i prosto ugrozila primat samog Haldira.
Međutim, kako je vreme promicalo, sve manje ju je oduševljavala ta igra. Bila je za njen ukus suviše jednostavna. Pokušala je da tu uvede neka nova pravila. Recimo da se kule (topovi) ne smeju pomerati, da se konji mogu bacati rukom, a ne samo udarati, da igra mora da prestane kada se izgubi kompletan kraljevski par sa lovcima, ali te njene ideje nisu naišle ni na kakav odziv među vilenjacima. Narod Astara voleo je da to igru izvodi na tradicionalan način, ne razbijajući glavu oko komplikovanih pravila. Tvrdili su da ih samo tako šah opušta i nisu videli nikakvu svrhu u igri nadmudrivanja. Na kraju krajeva Frija, iako vrlo cenjena kao igračica, nije uspela da proturi nikakve novine u toj drevnoj igri.
Duga severnjačka zima počela je da kopni, kad se Un porodi i donese na svet blizance. Dečka i devojčicu. Frija nije prisustvovala tom sretnom događaju, jer je upravo sa Tis bila otišla po tragu divljih svinja pronađenih u blatnjavom snegu. Obučena u beli nepromočivi kostim, koristila je poslednje dane sopstvene rane trudnoće, dok je još dobro pokretna, da lovi. Ona je začela kada je Ohen savetovala Kjuu, da zbog veličine plavušinog stomaka, prestane da je gnjavi sa vođenjem ljubavi pa se on svojski prebacio na Friju.
Saznavši da joj se prijateljica porodila, zelenooka vila otrča nazad u Mag-Mel i zateče svoju Un na krevetu, sa dvoje dece, kako se oporavlja od napora. Te cele noći vila je bila uz nju prisećajući se šta im je sada potrebno i praveći planove za budućnost. Sutradan one objaviše imena dece. Devojčica se zvala Zelil, a muškarac Dazz, možete zamisliti po ugledu na koga.
Haldir je bio vrlo ponosan na svoje unučiće i reče da se odavno nije dogodilo da neka vila donese na svet dvoje mladih odjednom. Prave vile su se uopšte teško odlučivale da imaju potomstvo, pa je narod Astara stalno bio u krizi što se tiče reprodukcije. Deca su dobro napredovala, mnogo brže nego ljudska, i već su bauljala po kući u doba kasnog leta kad je Frija trebalo da rodi.
Njena trudnoća nije išla tako glatko kao kod njene ljubavnice. Iako se mnogo kretala i vežbala svoje telo onim što je u takvom stanju mogla da podnese, često se lako zamarala i naglo gubila snagu. Stomak joj nije delovao onako bogat i ovalan kao kod Un, nego je bio nekako šiljat kao i njene grudi. Uz to se mogla kladiti da će njena i Kjuova beba, šta god bila, biti šampion Per-Ringa. Udarala ju je iznutra kao da je drvo za vežbanje nogu obmotano konopcima. Jednom je za vreme razgovora sa Ohen za malo pala od iznenadnog pogotka u bubreg.
Un je i pored svoje dece obožavala da mazi Frijin stomak i da mu dugo peva i priča. Navikavši se na njen glas plod je znao da se u zajedničkom krevetu uvek prevaljuje na stranu gde je Un ležala. Neki put to ni malo nije bilo prijatno. Zelenooka se klela da će joj kod njene sledeće trudnoće, vratiti to, i to sa debelom kamatom. Naravno, kasnije je sve to zaboravila.
Još gore je bilo što Frija nije nikako mogla da se navikne na novu statiku svog tela. Jednom se, kada je pokušala da po običaju strči niz strme ulazne stepenice, tako smandrljala niz njih, da su joj Ohen i Glastiglel lepile velike komade doua na stomak i pored njenih protesta.
- Nije mi ništa! Napravila sam pad po svim pravilima Per-Ringa i to u usporenom vremenu. Osetila bih da se nešto desilo bebi. - ali, vilin-vidarke nisu htele ništa da rizikuju.
Po neumoljivom zakonu prirode došao je i dan porođaja. On je bio težak i trajao je čitavu noć i deo dana. Zelenooka vila strašno je patila, ali Ohen nije mogla da joj da ništa protiv bolova jer bi to moglo da izazove prestanak grčeva, što bi za trudnicu i bebu koja je krenula bilo pogubno.
Un je njenu patnju podnosila još teže od nje. Pošto je Frija bila opkoljena vilama koje su pokušavale da joj pomognu, ona se samo vrtela po sobi, molila Freji, udarala se šakama po glavi i odsutno govorila:
- Najviša majko, zašto ja to ne mogu da uradim za nju. Izgubila je glavu. Ne odmara se više između bolova. Umreće nam i pored svih tih vilin-vidara. -
Uporna Tis sedela je pored nje i držala je za ruku dok se ova bacala po ležaju. Ona nije ništa govorila, bila je smirena i pazila je da se njena prijateljica batrgajući se ne povredi.
- Sad će... Sad će... Samo što nije... - govorila je monotono Un, ne verujući ni sama u ono što govori. Onda razmaknu vilin-vidare, uspravi se, pogleda ravno u zakrvavljene oči svoju ljubavnicu i reče:
- Majka mi je na samrti rekla o porođaju iako sam imala samo trinaest godina. To je bila dosta surova i jednostavna stvar, kao u ostalom i ceo život. Kada ti dođe, moraš ga isčupati, makar i zubima. Moraš ga isčupati, makar i zubima! Hajde sad, devojko, imale smo mi i crnjih dana u životu! -
Ohen, koja je stajala pored Un bila je bolno svesna da ova govori istinu. Videvši da je već stvarno suviše vremena prošlo i da porodilja gubi dah u snagu, glavna vidarka pozva Glastigljel, da spremi veliki komad dooua, a ona sama uze mali, oštri, vilenjački nož i kleče među noge trudnice odmeravajući prstima mesto gde bio trebala da napravi rez.
- To je opasno. Možeš ubiti dete. Znaš koliko su naša sečiva oštra. Dovoljan je samo dodir po glavi i doou tu ne može ništa pomoći. Uz sve to, bebe idu napred glavom. Njihov kostur je hrskavičav i ne prestavlja nikakvu smetnju sečivu. Nećeš ni znati da li je nož u majci ili u detetu. Ogromne su šanse da ga ubiješ! - uzviknu Un preneražena.
- Ubićemo mi njih oboje ako još budemo čekali. Ovo traje već sedamnaest sati. - odvrati Ohen mirno gledajući gde je najbolje da seče.
- Čekajte! - urliknu Frija - Moram ga isčupati napolje, makar i zubima! Sama! Dajte mi još malo vremena. - Ona udahnu veoma duboko i otpoče sa serijom grčeva podigavši se u most. Bila je sigurna da je prebrodila najteže. Mahnitim trzajem ukloni Tisinu ruku sa usta pa, iskrenuvši glavu, zari zube u izrezbareno drvo kreveta.
Evo ga! - viknu Ohen - Un, postala si tetka! -
Ona prihvati bebu i izvuče je iz napaćene žene znalačkim hvatom. Onda je pobedonosno podiže iznad glave, dok je ova urlikala. Frija vrisnu i zamalo se ne onesvesti, jer je Glastiglel, presekavši pupčanu vrpcu, ostavila dete u košuljici sa kojom je izašlo. Majci se to učinilo kao strašan deformitet bebe. Jedva su do njene umorne svesti uspeli da proture činjenicu kako je ta opna samo košuljica.Tada joj je zaista laknulo.
- Biće to srećno i bogato muško dete! - zaključi Un držeći ga. Ona je izrekla staro narodno verovanje o deci rođenoj u košuljici. Stare vile ne rekoše ništa na taj sujeverni komentar, ali se upitno pogledaše. Porodilji staviše dobar komad dooua na stomak i međunožje, pa je Frija mogla odmah da ustane, samo da nije bila tako umorna. Ona samo primi dete na sisu, okrenu se na stranu i zaspa, rasterećena bola i napora.
Na žalost, tu nije bio kraj problemima. Treći dan po rođenju tamnokosa vila izgubi mleko. Pravi razlog niko nije znao, jer nije se ni nervirala ni naprezala. Dete, naravno, prihvati Un koja je još po malo dojila svoje, i tako je daleki potomak Erika Krvavog nastavi da raste bez ikakvih smetnji. Pošto zbog urođenog imuniteta smrtnost kod već rođene vilinske odojčadi praktično nije postojala, više nije bilo nikakve opasnosti za Frijinog sina. Ona ga sama nazva Ven. Kratko i zvučno, kao Tis ili Kju... Dečačić je lepo rastao i već se na zimu otimao sa starijim Dazzom oko igrački. Ohen poseti Friju i reče joj kako se sve vilin-vidarke slažu da ona ne bi trebalo da ima više dece, pošto je ovo rađanje prošlo tako teško.
- Još dece? Ni na pamet mi ne pada! - reče zelenooka vila kao dete koje gadno opeklo.
Ohen zastade sa otvorenim ustima. Nju su učili da domorotkinje ove planete imaju neverovatan nagon za razmnožavanjem. Ne za vođenjem ljubavi. Ne za srećom porodice. Nego samo za razmnožavanjem. Zato se ona spremila za dugo ubeđivanje sa Erikovom potomkinjom. Sada, kada joj je ova tako iskreno priznala da ne razmišlja o još nekom detetu, stala je u pola rečenici i nije znala šta da kaže. Frija popuni neprijatnu tišinu u razgovoru:
- To sam uradila tek da probam kako i porođaj izgleda - dodade zatim šaleći se.
- Moraću da te naučim kako da se dobro čuvaš od začeća - reče joj konačno Ohen, koja kao da se prenula iz sna.
- Znam samo ono sa prostim vađenjem, - reče mlada vila - a od suptilnijih metoda znam za neku kombinaciju trava od kojih se napravi čaj, pa onda dobiješ odliv van normalnog vremena za to i ode sve. Un je taj recept dobila od svoje tetke. On se mora koristiti u potpunoj tajnosti, jer ako Hrišćani saznaju za njega, svi koji se umešani završili bi na gubilištu.-
- Ima mnogo boljih i sigurnijih stvari - nasmeja se vilin-vidarka - Vile su na tom polju izmislile sve i svašta. -
Nedelju dana docnije Ohen je odvede kod Glastiglel koja joj malom mekanom stvarčicom blokira ulaz u matericu. Posle toga joj saopšti kako ne treba više da je dira, jer stvar propušta krv u jednom smeru, a zaustavlja seme u drugom. S obzirom na vilinski imunitet i trajnost materijala mogla je slobodno da je nosi do kraja života. Friji se u početku činilo da je oseća. Pitala se koliko će vremena proteći dok ne bude počela ozbiljno da je žulja. Hodala je oprezno celo poslepodne. Un je uveče pozva da joj pomogne oko nekih težih poslova, i ona potpuno zaboravi na to. Setila se tek ujutru kada se probudila, ali onda je morala da opere decu i požuri na trening Per-Ringa. Za nekoliko dana ideja o bolnom prisustvu te stvarčice u njenoj utrobi činila joj se smešna. I sama sebi je izgledala luda što se brinula zbog nje.
Sa kraja leta i početka jeseni u Mag-Melu se oseti izvesna doza uzbuđenja, tako nesvojstvena mudrom vilinskom narodu. Svi su se bacili na sakupljanje i pravljenje namirnica. Muškarci su išli u lov, sušili meso i štavili krzna. Umetnici i zanatlije izrađivali su razne lepe predmete. Vile su šile bele i plave lepršave haljine od sjajnih, samo njima poznatih materijala, pripremale razne poslastice koje mogu dugo da stoje, kao ušećereno voće i razne, penaste kremove slatkog ukusa.
Stariji vilenjaci imali su pune ruke posla da pripreme dovoljne količine piva, vina od kupina, boze od zove i drugih alkoholnih i bezalkoholnih napitaka. Najteži posao je pao na vilin-vidare. Oni su bili u pravoj panici. Ohen je uzela Tis i Friju da joj pomažu i opet nije znala šta će pre da uradi. Čak se i Linel pojavila odnekud da joj pomogne. Frija se mnogo začudila kada je saznala da je i ona ustvari vidarka:
- Da, ona je bila jedna od najboljih u tom zanatu - objasni joj Ohen - Međutim znaš je, za vreme samih svečanosti nećemo baš moći puno da računamo na nju. Sada može da bude jako korisna. Odlična je u pravljenju lekova i eliksira. Među vilama kruži glasina da je jednom sama probala neki svoj lek protiv frigidnosti, i vidi šta ispade! To su, naravno, gluposti. Oduvek je bila takva. Ja bar znam, rasle smo zajedno. -
Glastiglel je angažovala svu besposlenu vilinsku decu, da traže određene biljke po šumi i livadama, što oni rado prihvatiše, jer im je to omogućilo da se izvuku od drugih ozbiljnijih poslova. Anunel je iz svojih spremišta dovlačila stogove suve trave lekovitih svojstava, koje su Ohenine pomoćnice pretvarale u razne preparate. Frija je u početku često mešala recepte i grešila, međutim starija vila se nikad nije izvikala na nju, već je samo zaključila da će biti dobro malo podučiti novu vilu vidarstvu, kada cela ova gužva prođe. Jedino objašnjenje koje su Frija i Un uspele da izvuku od prezaposlenih vila glasilo je:
- Šumske svečanosti. One što se održavaju svake tri godine. Dolaze nam ljudi koji čvrsto veruju u nas. Ne smemo ih razočarati. -
Frija je odmahnula glavom, ne shvatajući zašto se natprirodna bića vilinskog sveta toliko brinu da ugoste smrtnike od kojih se obično kriju po šumama. Un je, naprotiv, bila vrlo zadovoljna što će opet videti običan svet sa kojim se rastala pre nešto više od dve godine. Ako ne računamo onaj nesrećni izlet na Krakhajm, naravno. Od rane mladosti ona je stekla naviku da joj se ljudi dive zbog njene lepote, i mnogo joj je smetalo što nikako nije mogla da se iskaže u Astaru, jer su sve vile bile lepe. Jedva je čekala da ponovo vidi zadivljene oči na glupavim licima seoskih momaka.
Dan odlaska na skup u Mag-Moru se približio. Novopečene vile podlegle su opštem raspoloženju. Un se spremala kao kraljica, a Frija je svaki čas nešto zapitkivala Kjua u vezi sa predstojećim događajem. On na kraju sede i reče da će joj ispričati sve o nastanku velikih šumskih svečanosti, samo da ga više ne prekida u raznim poslovima. Ona se oduševljeno složi, pa natera Un da prekine sa čišćenjem nakita i sluša Kjua zajedno sa njom.
- Bilo je to otprilike sto pedeset godina pošto je Asa dovela moj narod u ovu divnu šumu. Pored jednog ljudskog naselja koje se nalazi severoistočno odavde pao je usijan kamen sa neba. Vaš narod to kamenje zove zvezde padalice, ali ono nema baš nikakve veze sa pravim zvezdama, koje su ogromne. Ljudi iz mesta odmah se sjatiše da ga vide, jer ne padaju zvezde svaki dan čoveku pred noge. To mora da je dar ili neki osobit znak Bogova, govorili su stariji ljudi. Mnogi su sa svih strana su došli da vide palu zvezdu i poklone se Bogovima velikog neba na kome vladaju četiri vetra.
Kamen je bio običan, crn i neugledan pa ga niko ne uze za predmet obožavanja. Još istog dana, ljudi zaboraviše na njega i vratiše se svakodnevnim poslovima. Međutim, neka strašna bolest uvuče se među njih. Zle žive rane otvoriše se na mnogima, žene su rađale izobličene bebe, a deca i stoka su masovno crkavali. Mudrim starcima nije trebalo mnogo da shvate kako zlo dolazi od crnog kamena. Najviše su umirali oni koji su bili najbliži njemu. To je čak i neuke seljake dovelo do pravilnog zaključak. Ljudi napustiše svoje domove, i vukući umiruče i bolesne sa sobom, krenuše što dalje od izvora smrti. Tako dospeše na teritoriju drugog, daleko jačeg plemena. Oni ih, onako jadne, u jednom napadu pobediše, muškarce zarobiše, žene podeliše između sebe, a stare i ozbiljno bolesne pobiše. Njihov surovi vođa, Ralf, ispita zarobljenike, pitajući ih šta ih je navelo da napuste svoju zemlju i bogata lovišta, pa kao prognanici krenu u neprijateljske ruke. „Kamen Boga zla! Kamen smrti!" rekoše mu svi od reda.
„Samo jedan kamen?", nasmejao se grohotno Ralf, „Ja sam mislio divlje horde neprijatelja sa oružjem od gvožđa. Kakvi ste vi bezumni ljudi kada napuštate onakvo bogatstvo radi jednog kamena, pa makar on i stvarno pao sa neba!"
Niko od prisutnih mu ne odgovori. Samo su ćutali i gledali ga, jer su ga mrzeli. Čekali su da se i on opeče na istoj vatri.
Sutradan, Ralf objavi da će loviti na teritoriji pokorenog plemena, jer kao pobednici treba da ubiraju sve plodove pobede. Još reče da će otići da pogleda taj strašni kamen. Tvrdio je, busajući se u grudi, da nije kukavica kao vođa zarobljenih. Skoro svi iz njegovog plemena su mu klicali. To veče ode u pravcu istoka sa trideset svojih naboljih boraca, naoružanih do zuba.
Nedelju dana docnije vratio se sam. Jedva se dovukao do kapija svog utvrđenog sela. Ljudi istrčaše napolje da ga unesu. Bio je smrtno bolestan. Ruke i noge ličile su mu na pečene kobasice. On reče da su se ulogorili pored samog kamena sa neba. U inat slabićima koji su od njega pobegli. Iz dana u dan su se sve gore osećali, dok odjednom nisu počeli da umiru kao muve. Onda su shvatili pravu istinu i krenuli nazad, ali, bilo je prekasno.
Jedan po jedan ostajali su za grupom po putu. On sam dokopao se sela samo zato što je bio najjači. I on umre iste večeri, ne rekavši više ništa. Starci narediše da ga bace daleko od sela kako ne bi širio zarazu. Mudraci tog plemena sazvaše veće i odlučiše kako treba angažovati najbolje vračeve i šamane koji su sposobni da isteraju zlo iz tog kamena, tako da ta bogata teritorija ne bi ostala potpuno neiskorišćena.
Privučeni velikom nagradom mnogi su odlazili, ali su se samo retki vraćali, a i oni neobavljena posla, poživevši najviše dan-dva posle povratka. Među njima bilo je svetih ljudi i velikih magova od kojih su čitavi narodi očekivali zlo ili sreću. Niko nije bio dorastao kamenu Boga zla. Mnoga plemena i ratoborne horde godinama su zaobilazili tu teritoriju, dok na jednom mirovnom savetovanju raznih zaraćenih plemena severa Rastislav, vođa naroda koji je došao daleko sa Istoka, ne predloži da se pitanje te zle zemlje poveri vilinskom narodu, za koga se pričalo da je na ovaj svet došao sa zvezda.
Svi prisutni su se po malo plašili vilenjaka, jer su bile poznate njihove velike neobične moći, ali na kraju ipak rešiše da pošalju delegaciju u Šumu Trolova, gde je taj narod iskrsao iz rata Bogova živeo. To je bilo pravo rešenje, smatrali su mudraci. Ljudi, koji su došli sa zvezda, znaće pravilno da postupe sa zlim kamenom, takođe sa zvezda.
Na žalost, pokazalo se da dovesti vilenjake na taj zadatak nije ni malo lak posao. Oni su živeli zadubljeni u svoje brige i nije ih u opšte ticala sudbina raznih plemena koja neprestano mašu oružjem. Još gore je bilo što im dragulji, zlato i srebro nisu ništa značili. Izneli su im i primerke najboljeg oružja od gvožđa, ali se ovi na to samo nasmejaše. Tada im ponudiše lepe žene, širokih bokova i bujnih grudi, ali vilenjaci ostadoše prilično nezainteresovani, jer se malo koja od njih mogla meriti sa lepotom vila. Pregovarači se tako vratiše, neobavljena posla, rekavši da sve ponude ostaju ako se narod Šume Trolova predomisli.
Te godine Kotal nastrada u lovu. Čitav vilinski narod od ga je srca žalio. Asa ga sahrani pod velikom brezom zajedno sa njegova dva poginula pomoćnika i prijatelja. Bila je strašno ucveljena i dane je provodila sedeći u brezovoj šumi, gde je bilo groblje vilenjaka. Videvši je kako pati i propada, njeni prijatelji je zamoliše da se vrati u Mag-Mel, jer je narodu potreban vladar u ovoj divljoj i negostoljubivoj zemlji. Ona ode za Mag-Mel i pošto je bila najcenjenija od svih ondašnjih vilenjaka, ustoliči se kao kraljica Astara.
Jedino je ona to mogla biti jer je već vladala zajedno sa Kotalom, a i sam naziv „ Astar" je složenica njenog imena i starovilenjačke reči za šumu tar. Prvi zadatak nove vladarke bio je da odgovori na molbe naroda ljudi, u vezi sa začaranim kamenom i bolešću koja je ubijala sve stanovnike te oblasti.
Ona nije htela da donese ishitrenu odluku, nego je uzela da dobro razmisli o molbi, uslovima i mogućoj koristi od toga.
Nekako baš u to vreme ideje u Kut-Heargovoj umetničkoj glavi dostigoše kritičnu tačku. On reši da se iseli, vodeći sa sobom gomilu svojih sledbenika. Majka ga odmah pozva na razgovor, ali on joj reče da ga ova šuma sputava i guši, pa je rešio da sa svojim prijateljima ode tamo gde će moći nesmetano da stvara. Zatim obeća Asi da će joj se javiti i da će je sa vremena na vreme posećivati. Vilin-kraljica se tu rasplaka proklinjući sudbinu što mora da ostane ovde, na čelu svog naroda, a ne može da ode sa svojim sinom u nove, nepoznate predele. Kut se tu malo zamisli, pa poče da priča kako je vlast samo jedna velika obaveza, koju mogu podneti samo vrlo jaki.
„Mi smo, majko", govorio joj je on, „rođeni da vladamo i to je naša sudbina i naše prokletstvo. Naš sveti zadatak je da razmnožimo i raselimo evelonski narod tako da on znači nešto u budućnosti. Vilenjaci će biti, kako ja vidim, jaka rasa puna raznovrsnih, kulturno bogatih plemena, čija će veličina biti u njihovoj sveobuhvatnosti. Ti, majko, imaš još dece koju treba da podigneš i odgajiš u tom duhu. Oni se takođe moraju razvijati slobodno, kako bi, jednog dana, krenuli svojim putem. Kada neko od njih bude stasao za ovaj presto, na kome sediš, moći ćeš da se nesmetano šetaš po svetu, i da obilaziš svoju decu i njihove narode."
Asa ga pogleda tako, da je on i sam shvatio koliko lupa, pa mu onda dade blagoslov za odlazak, obećavši mu da će kad-tad naći vremena da ga poseti, pa makar bio udaljen i više godina hoda.
I tako, sledećeg jutra, Vilir, zvani Kut-Hearg napusti Mag-Mel i uput se sa svojim pristalicama na Jug. Sa njima je pošlo mnogo više vila nego vilenjaka, zbog njegove velike popularnosti među ženskom omladinom. Kasnije se taj odnos u njegovom plemenu postepeno uravnotežio, pa su kao i svi drugi vilenjaci gledali da prirode pojedine lepe pripadnice ljudskog roda.
Narod, koji je ostao pod Asinom vladavinom, oseti nedostatak žena izazvan Kut-Heargovim iseljenjem. Ono nije bilo suviše drastično, ali se ipak dobro uočavalo. Njihova kraljica odmah preduze potrebne korake, izašavši im u susret prihvatanjem ljudske ponude lepih žena. Prvo je poslala jednog vilin-vidara da izvidi u čemu je stvar. On se vođen ljudskom pratnjom uputi da vidi kamen zla. Kada se približio opasnoj zoni vidar je samo sa jednim vodičem nastavi dalje pretpostavljajući u čemu je stvar. Ugledavši opustošeno selo on iz svog kostima izvadi malu staklastu kocku koja usred dana zasvetle zelenom treperavom svetlošću. Taj vilenjak, po imenu Oler, prvo se ukoči, ne verujući prosto koliko taj kristal blista. Onda vrisnu i panično pobeže u drugom smeru, tako brzo da ga njegov hrabri vodič uopšte nije mogao stići .
„Kamen zrači smrt!", rekao je okupljenim vođama plemena. „Nikakva bolest nije u pitanju. Oko mesta gde je pao više ni trava ne raste. Ljudi koji su bili duže vreme u njegovoj blizini umreće pre ili kasnije i tu se ništa ne može uraditi. Moram odmah u Šumu Trolova da se posavetujem sa gospodaricom šta ćemo raditi kako bi ga se rešili. Mislim da ga možemo obuzdati, ali za to treba vremena i puno, ovaj... magije. Dotle, obuzdajte svoje saplemenike da uopšte ne zalaze na tu teritoriju, bili oni radoznala deca ili ozbiljni lopovi u potrazi za napuštenim stvarima. Niko ne sme da se približi tom selu!"
Asa žestoko opsova kada je saznala da je meteorit radioaktivan. Sela je na stepenik svog izrezbarenog trona i zagnjurila glavu u šake. Činilo joj se da nikada u životu nije imala da reši veći problem, još od kad se lovila sa Erdom po palubama I.M.I.R.-a. Radijacija te svemirske stene bila je tolika da je mogla da zagadi sve predmete koji su bili duže vreme u njegovoj blizini. Morala ga je izolovati što brže.
Po možda preteranoj oceni Olera, vilenjak je pored njega mogao da provede samo par minuta bez ozbiljnih posledica. Nedovoljno da bi se izvršio bilo kakav rad na izolaciji. Jedino rešenje je bilo da se meteorit zasipa sa neke leteće platforme. Od tri, koje su preostale posle rata sa Džilovima, nijedna nije bila u voznom stanju. Već skoro dve stotine godina trunule su u dubini šume. Goriva takođe nije bilo ni za lek.
Asa održa savetovanje sa svim bivšim konstruktorima i mehaničarima koji su ranije prepravili te platforme, posle propasti I.M.I.R.-a sa koga su se napajale energijom, na docnije dostupna fosilna goriva. Oni rekoše kako mogu ponovo da proizvedu gorivo, vrenjem skroba i dodavanje nekih nisko eksplozivnih smesa, ali da za platforme ništa ne mogu da garantuju.
Posle otprilike mesec dana, uporni vilenjaci uspeše da od tri sastave jednu, čak ručno praveći neke delove. Platforma, doduše, više nije imala kabinu tovarnog dela, ali se na njenom mestu moglo prevoziti mnogo tereta ako bi se obezbedio sajlama. Njihov prvi probni let sa tom trofejnom letilicom bio je na jugoistok, prema starim utvrđenjima koje su podigli i čuvali neki vojnici u prsnicima od kože, sa gvozdenom kacigama i oružjem.
Kako je Asa dobila ili kupila od njih tri velika kotla na kovanim postoljima za prosipanje vrelih tečnosti na osvajače niko ne pamti. Tek, ona se vrati u Šumu Trolova sa tri velika kotla puna olova koje se prosipalo pomeranjem jedne dugačke ručice preko sistema zupčanika. Asa naredi svom narodu da skupi sve stvari od olova i da ga kupuju od ljudi gde god mogu. Ona sama odlete u zemlju Markamonsku, gde nabavi ogromne količine, jer se mirno lokalno stanovništvo, koje se bavi pretežno rudarstvom, odmah razbeglo pred ogromnom napravom koja leti.
Tada vilin-kraljica objavi kako imaju sve što im je potrebno za bitku sa čarolijom zlog kamena i ponudi ljudima svoju cenu koja je iznosila dvadeset devojaka koje vilenjaci sami izaberu.
To je bila mnogo veća cena od one koju su ljudi prvi put ponudili, pa se oni opet povukoše na većanje. Asa se osećala po malo smešno jer ih je očigledno imala u šaci, pošto niko drugi na ovom svetu nije mogao da uradi taj zadatak. Mogla je ona da traži i pedeset ili sto žena, platili bi. Samo nije bila sigurna da će u ovom novonastalom savezu od šesnaest plemena, naći i dvadeset devojaka koje duhom i telom odgovaraju vilenjačkim standardima.
Sledećeg dana, javiše gospodarici Astara kako prihvataju uslove, ali da se iz izbora izuzimaju žene i kćeri poglavara plemena. Asa reče da se slaže za žene, ali ne i za ćerke, jer njih niko ne uzima da budu robinje, pa se njihovi očevi nemaju čega plašiti. Brkati i bradati ratnici ponovo odoše na dogovor koji je bio tako žučan da se čak i oružje poteglo. Ipak, na kraju prihvatiše Asine uslove, s tim da im obeća kako će ponekad moći da posete svoje kćeri i njihove potomke. Asa dade reč, i pogodba bi sklopljena.
Sledećeg jutra gospodarica Šume Trolova stajala je u komandnoj kabini platforme koja je letela iznad šuma i močvara Norlanda. Sa njom je bilo još samo šest vilenjaka, jer nije htela da izlaže opasnosti mnogo svojih, bez obzira na količinu posla koji je trebalo obaviti. Pomoću moćnog detektora radijacije na aparatu lako otkriše meteorit, bez vodiča i bez skice.
To je bio taman kamen, dugačak preko metar, a širok oko dve trećine toga. Iz malog kratera na ledini gde je već uveliko požutela trava, virio je zloslutno preteći. Bilo je neobično iz vazduha videti biljke koje su u koncentričnim krugovima imale razne stepene svenulosti. Asa ga nisko nadlete, a vilenjaci koji su bili na spoljnom delu platforme prosuše na njega tone rastopljenog olova.To su ponovili tokom nekoliko nadletanja, jer je trebalo sačekati da se olovo malo stegne, kako bi se preko njega uhvatio drugi sloj. U protivnom olovo bi se isuviše razlivalo i beskorisno odlazilo u stranu, stvarajući baru umesto humku. Kada isprazniše i treći kotao vilenjaci krenuše najvećom mogućom brzinom ka Astaru.
Tamo se čitava posada izmeni, kotlove ponovo napuniše olovom, i opet odleteše ka severoistoku. Asa se na mesto pad meteorita vratila tek kasno poslepodne, kada senzori na platformi više nisu detektovali nikakvu direktnu radijacijiu. Nad kamenom je bila humka, visoka oko metar i osamdeset, oblika venačne planine. Asa naredi da se za svaki slučaj na humku isprazne i ona tri kotla olova koje su sa sobom poneli, pa onda reče da se tovarenje platforme nastavi zemljom i kamenom.
Mehaničari skidoše tri pričvršćena kotla koji su, u odnosu na platformu, delovali sitno i montiraše pomične stranice koje bi trebalo da drže na okupu veliku količinu rastresitog materijala. Platforma je sledećih dana letela noseći čitave bregove i zatrpavajući njima selo i njegovu okolinu. Centar novo nastalog brda bila je, naravno, olovna gomila preko koje je u početku pažljivo stavljan kamen sa brzostežućim vezivom do visine od nekih sedam metara, a onda su, u totalnom neredu, nasuti vagoni zemlje i kamena.
Na tom mestu kroz nekoliko dana uzdizalo se novo gromadno brdo preko četristo metara visoko i oko kilometar i po široko. Njega su vajali i uobličavali vilenjaci. Jedna prepravljena ultrazvučna ratna mašina služila je za nabijanje zemlje i to je uradila tako uspešno da su se docnije ljudi kleli kako je ispod metar dubine na brdu zlog kamena monolitna pesčarska stena. Asa sačeka da kiša spere eventualno zaostale čestice radioaktivnog materijala, pa posadi na golo brdo specijalnu, genetski dizajniranu travu koja je posebno osetljiva na radijaciju. Ona za tri dana niknu gusta i zelena.
Lično je otišla u selo u kome je zasedao novostvoreni savez raznorodnih plemena, pa, okupivši poglavice reče:
„Mi smo naš deo pogodbe ispunili. Tamo gde je bio kamen smrti sad mogu da pasu koze i igraju se deca. Samo treba da znate da niko ne sme da kopa brdo koje je na tom mestu niklo, jer ćete opet probuditi zlo. U blizini njega ne smete kopati bunare ni piti vodu, za svaki slučaj, mada mislim da je zlo tog mesta zasad pobeđeno."
Mnoge vođe htele su jače dokaze i jaču garanciju, ali im Asa zapreti da će, ako ljudi ne ispune svoj deo dogovora, narediti da se novo brdo ukloni, a kamen pusti da opet seje smrt. Poglavice se onda umiriše i rekoše kako prvo moraju da vide kako to brdo izgleda. Neki među njima žalili su se kako su se glupo pogodili sa vilenjacima, jer su zemlju preko kamena smrti mogli i sami da naspu. Asa se nasmeja i upita ih kako su mislili to da izvedu, kada bi im radnici i nadzornici umirali za jedan jedini dan.
„Mi bismo nalovili mnogo robova i naterali ih da rade", reče jedan gotski poglavar, koji je mislio da je mnogo pametan.
„A ko bi ih čuvao i terao da rade?", veoma zainteresovano upita vilin-kraljica.
Svi mudri ljudi na to prasnuše u smeh, a „pametni" poglavica se postide i ostade da škrguće zubima od jeda.
Ljudske vođe se još istog dana uputiše mestu gde je bio kamen smrti. Oprezniji među njima se uz put izviniše i odoše za svojim neodložnim obavezama pa ih do odredišta sutradan stiže samo polovina. Svi behu zadivljeni ogromnim, zelenim brdom koje se uzdizalo na mestu pada zvezde Boga smrti. Potpuno usamljeno, dominiralo je nad ravnicom.
Svi se složiše da ljudi sami, čak i da nije bilo kamena Boga smrti, nikada ne bi mogli da urade nešto tako silno. Izgledalo je kao da je ogromno brdo tu palo sa neba, u sred te pitome ravnice. Ta ljudska izreka nikada dosada u istoriji nije bila tačnija. Pojmovi ovih ljudi o količini materijala, radnika i vremena izgradnje bili su ograničeni njihovim resursima i dužinom sopstvenog kratkog života. Zato su sa strahopoštovanjem gledali u nešto čemu bi se vladari starih civilizacija sa juga ili istoka samo podsmehnuli.

Atačmenti



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kakapo kakapo 14:27 10.02.2012

A ja se već zabrinuo!

Četvrtak, a kamo nastavak? Petak nije najbolji termin, zauzet je Zabvnikom, a ko će sve da postigne da pročita u jednom danu!
mlekac mlekac 14:40 10.02.2012

Re: A ja se već zabrinuo!

kakapo
Četvrtak, a kamo nastavak? Petak nije najbolji termin, zauzet je Zabvnikom, a ko će sve da postigne da pročita u jednom danu!

Mea culpa, druze - sludela sam se oko zamloblagopocivseg HD, pa zaboravila da imam backup.
kakapo kakapo 16:22 10.02.2012

Re: A ja se već zabrinuo!

mlekac
kakapo
Četvrtak, a kamo nastavak? Petak nije najbolji termin, zauzet je Zabvnikom, a ko će sve da postigne da pročita u jednom danu!

Mea culpa, druze - sludela sam se oko zamloblagopocivseg HD, pa zaboravila da imam backup.

Ma nema veze, ionako nisam imao struje. Nego kad imam "opravdanu" priliku da kritikujem, ko velim da se ne baci
anonimni_autor anonimni_autor 07:18 11.02.2012

Re: A ja se već zabrinuo!

kakapo
Četvrtak, a kamo nastavak? Petak nije najbolji termin, zauzet je Zabvnikom, a ko će sve da postigne da pročita u jednom danu!

Znaš kako je...Subjektivne slabosti i objektivne okolnosti. Ti si nadam se dovoljno star da poznaješ ta retorička vađenja. Ostalo ti je moja bolja polovina sve objasnila. Nastavlja se četvrtkom. Mnogo pozdrava od Anonimnog autora.
jedna_jelena jedna_jelena 00:51 11.02.2012

Jeeeee!

Posto je petak to je onda jedan dan manje do sledeceg cetvrtka!
Drago mi je da se cini da ce HD da se povrati, prenesite mu moje najtoplije zelje za brzo ozdravljenje.
Un, Friji i Kjuu cestitke na potomstvu, . Mnogo volEm ove mirnodopske glave, a i pravi je trenutak da pitam kako je on u onoj prvoj glavi znao da su one prave za njega?
anonimni_autor anonimni_autor 07:03 11.02.2012

Re: Jeeeee!

jedna_jelena
Posto je petak to je onda jedan dan manje do sledeceg cetvrtka!
Drago mi je da se cini da ce HD da se povrati, prenesite mu moje najtoplije zelje za brzo ozdravljenje.
Un, Friji i Kjuu cestitke na potomstvu, . Mnogo volEm ove mirnodopske glave, a i pravi je trenutak da pitam kako je on u onoj prvoj glavi znao da su one prave za njega?

Pa ovako; hard će morati da se zameni, ali je važno da su podatci spašeni. Kompjuter mi sada radi samo u nemogućem položaju, i štuca celo vreme. Nadam se kako su hardu tvoje lepe želje unele novu snagu da potraje još neki dan... Uh umalo da zaboravim odgovor na tvoje pitanje(to se događa kad se svađaš sa mašinom). To je nažalost prilično jednostavno. Kju se na prvi pogled zaljubio u Friju, a pošto je Un žena koju ni jedan normalan muškarac ne bi odbio, lako je upala u kompletu. Biće još objašnjenja oko toga tokom Sage(neću da kvarim sva iznenađenja)
jedna_jelena jedna_jelena 01:15 13.02.2012

Kako...

...dani prolaze ova mi se glava sve vise svidja... Svaka cast Uninom pohodu iz prosle, ali valjda su mi teme iz ove bliskije... Kako se svidela decacima koji su je do sada citali?
Hvala na razjasnjenju odozgo i bas mi je drago sto sam dirnula u neku misteriju, sad se pravim vazna, .
fantomatsicna fantomatsicna 23:09 13.02.2012

Divno da se prosiruje prica

Sad cekamo bebu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana