Uskliknimo s ljubavlju :)
Danas su tri velika polufinala!
Tenis AO
Novak Đoković - Endi Mari repriza prošlogodišnjeg finala (nadam se istom ishodu), o tome opširnije kod nicc-a.
Vaterpolo
Srbija - Italija u 18h repriza prošlogodišnjeg finala SP (nadam suprotnom ishodu). Utakmice protiv Italije imaju istoriju;
najlegendarnije je madridsko finale 1986., sto produžetaka i gol Milanovića,
takođe u prelepoj uspomeni je i finale EP 2001. naše prvo zlato posle 10 godina.
2003. smo od Italije izgubili u polufinala SP (bili smo nezadovoljni suđenjem, uspeli su da nas dekoncentrišu i isprovociraju)
i prošle godine smo u finalu SP izgubili posle produžetaka i dva nerealizovana penala.
Rukomet
Ipak utakmica dana je rukometno polufinale protiv Hrvata u 20:15 u Areni iz više razloga.
Prvo imamo najljućeg mogućeg protivnika :) Ova utakmica je već imala ovih dana sramotnu najavu (koja prevazilazi okvire ovog bloga, a i ljudskog dostojanstva).
Drugo Hrvatska rukometna reprezentacija je u velikoj meri obeležila proteklu deceniju: olimpijsko zlato '04. dva svetska srebra '05. i '09 i dva srebra na posldenja dva EP (i polufinala na prethoda 4 EP) - i na okupu je i dalje dobar deo te ekipe koju predvodi jedan od najboljih rukometaša svih vremena - Ivano Balić.
Treće (najvažnije) u rukometu smo najgladniji uspeha!
Ne sećam se '70-ih, ali našu dominaciju sredinom '80-ih odlično pamtim. '84. olimpijsko zlato (i u ženskoj konkurenciji - i naslovnicu Tempa :)), '86. Svetski prvaci, tih godina nisu organizovana EP, ali je zato tim sveta igrao za Metaloplastiku i harao u klupskim takmičenjima: Mirko Bašić, Mile Isaković, Jasmin Mrkonja, Veselin Vuković (naš selektor), Veselin Vujović, Zlatko Porter i Jovica Cvetković (došao iz Zvezde na jednu sezonu). Koliko je ta reprezentacija bila zlatna govori činjenica da su tu bili i Zlatan Arnautović i Zlatan Saračević :) Kapiten je bio Momir Rnić (nadam se da su zlata nasledna :)) a selektor Zoran Živković (jedan jedini i originalni, poznat i kao Tuta).
Posle su došle sankcije (serem se u sankcije) i jedna od najboljih generacija je čamila u senci (Peruničić(i), Škrbić, Butulija, Jovanović...). Sećam se da su završnice SP tada izgledale kao nižerazredna takmičenja u odnosu na završnicu našeg prvenstva. Posle skidanja sankcija, prva utakmica kod nas je bila devastacija v.d. svetskih prvaka Francuza. A onda je došlo EP u španiji (malim slovom) koje je ustvari bilo kvalifikacioni turnir za Olimpijadu, koji je trebalo da obezbedi još jedno mesto - španiji i sve utakmice su organizovane sa tim ciljem, pa smo mi završili 3.
Onda je krenuo raspad - fijasko na SP '97. ali i bronza sa renoviranom ekipom '99.
2001. bronza sa Pokrajcem na čelu (tada smo izgubili polufinale protiv Švedske golom Levgrena u poslednjoj sekundi sa pola terena! Pre toga Šveđani su vodili 10 razlike u prvom poluvremanu, a mi zaigrali i preokrenuli u drugom na +1, onda na na scenu stupili Ljubo Vranješ, legendarni švedski rukometaš i makedonske sudije - Šveđanima se sve vratilo u finalu, kada su u poslednjoj sekundi primili gol sa desnog krila - desnom rukom(!) koji dao Andrej Golić - francuz ;), njegov brat od strica Nebojša je tada igrao za našu reprezentaciju, sinovi legendarne braće Golić iz Banjaluke).
Poslednji naš trzaj bio je na SP 2005. Ušli smo u polufinalnu grupu sa dobrim bodovnim saldom. Sećam se završnice utakmice protiv španije +2 za nas i -1 igrač za njih i sudije drže podignutu ruku za pasivan napad više od 50 sekundi(!!!), taman dok se ne kompletiraju i postignu gol. Završeno je nerešeno, pa smo poslednje kolo igrali upravo protiv Hrvata i nerešeno je obe ekipe vodilo u polufinale, ali smo izgubili gol razlike (u poslednjoj sekunadi Šola odbranio šut sa levog krila), pa su Španci otišli dalje i u finali izgazili Hrvate. Mi smo završili kao peti (sve ekipe iz naše polufinalne grupe su u međusobnim susretima lagano pobeđivale ekipe iz druge polufinalne grupe).
U međusobnim duelima poslednji put smo (čini mi se) pobedli Hrvate još 2002. i to nešto strašno, ali od tada oni su dominirali.
Na ovom EP već su ispali (neprikosnoveni) Francuzi, a u polufinale su prošli još Španci i Danci (u 17:45). Realno, na papiru su svi jači od nas, ali u rukometu, više nego u bilo kom sportu, domaći teren donosi prevagu ima: puno slobodnog sudijskog uverenja + navijači mogu da budu igrač više. Naravno u vrhunskom rukometu kvalitet je na prvom mestu, ali u ovakvim mečevima motivacija i inspiracija mogu da budu presudni. Pritisak je svakako na nama, ali verujem i velika želja (i mogućnost) da se konačno u rukometu uradi nešto dobro.
Srećno!