Od Nove Godine na ovamo, u mom zivotu su stvarno nastale neke promene.
Kao prvo promenila sam totalno frizuru, od plavuse sa srednjom duzinom kose, postala sam smedja sa skoro skroz kratkom frizurom. Vecina mi kaze da mi je promena fenomenalna, a frizerka me pitala kako se ranije nismo toga setile. Kazu da zene obicno menjaju frizuru kada su nezadovoljne. Medjutim, ja mislim da se drasticnim prmenama pribegava bas onda kada zelimo da napravimo neke zaokrete u zivotu. Kada na neki nacin zelimo da krenemo iz pocetka, da zatvorimo jednu, i okrenemo stranicu nove knjige.
Raskinula sam to nesto sto je licilo na vezu. Jednostavno, nismo bili jedno za drugo. Dala sam sansu ali nista ne moze na silu. Ostali smo dobri drugovi, i mislim da je to sasvim dovoljno. Cak sta vise, upoznala sam ga sa jednom mojom prijateljicom za koju mislim da bi mogla biti devojka za njega.
Pocela sam da pravim kolace. Iako volim da kuvam, nekako se nisam smela upustiti u avanturu zvanu pravljenje kolaca. Mislila sam da je to suvise komplikovano i da treba imati poseban osecaj. Medjutim, pokazalo se da sam talentovana i za slatkise, do duse nesto malo manje nego za slana jela. Nadam se da cu vezbom usavrsiti i to. Kuvanje me opusta. Shvatila sam da kad sve zavrsim, osetim fizicki umor, ali sam zadovoljna i srecna. Iz mene izadje negativna energija i misli koji se nakupe od monotonije svakodnevnice.
Ipak, cini mi se da se najveca promena desila u meni. Izgleda da je novi stajling doneo neku novu svetlost u moje razmisljanje, neku pozitivnu iskru i impuls za dalje. Postala sam na neki nacin vrednija i vedrija. Jeste da meni vedrine nikad ne manjka, i poznata sam po sirokom osmehu koji mi daje snagu da prevazidjem sve poteskoce koje mi zivot donese, i prepreke koje naizgled se cine kao nesavladive. Moram jos samo da se resim ruzne navike kasnog leganja, i to cini mi se, zbog ovisnosti od igrica na Facebook-u. Sve razmisljam "jos ovo, jos ono..." i na kraju ni ne osetim koliko je sati i da sam i zadremala onako ispred kompa. Ujutru mi je naravno tesko da ustanem na posao.
Naravno, savlada me i onaj osecaj dosade, nicim izazvan, ali kad se okrenem iza sebe, mogu slobodno na kraju dana da zaspim snom zadovoljnog pravednika.