Trenutno na usvajanje zakona u Skupštini Srbije najviše utiču tri faktora: stranke, službenici u javnoj administraciji i korporativni lobiji. Međutim, uvođenjem onlajn javnih rasprava, u proces donošenja zakona trajno bi se uveo još jedan faktor: necenzurisani pritisak javnosti, tj. građana.
Zato široka koalicija organizacija i institucija zahteva temeljnu promenu rada Narodne skupštine.
Evo klasičnog primera zašto nam je ova promena neophodna...
Jednog jutra osvanula je vest da će digitalna oprema i nosači zvuka poskupeti jer neki novi zakon nalaže plaćanje dodatnih taksi organizaciji zvanoj Sokoj. Odjednom, svi su se digli na noge, psovali državu i vlast, pokretali peticije, delili kompromitujuće informacije o Sokoju na blogovima, Fejsbuku i Tviteru. Novinari su tada već uzalud intervjuisali privrednike, IT i ekonomske stručnjake koji su svedočili o tome koliko je ovaj novi zakon poguban po razvoj digitalne pismenosti građana i konkurentnosti srpskog tržišta. Uzalud su netizeni objašnjavali da je potpuno suludo ograničavati njihov pristup digitalnim tehnologijama samo da bi neka kompromitovana organizacija sebi punila džepove novcem građana. Odgovor institucija je bio jednostavan - zakon je već donesen. Nema dalje rasprave.
Međutim, šta je bilo sa raspravom pre donošenja tako manjkavog zakona? Koliko vas bi podržalo poskupljenje digitalne opreme u korist plata zaposlenih u nekakvom Sokoju? Koliko vas bi glasalo za političara i stranku sa ovakvim programom? Na kraju, jesu li poslanici u Skupštini Srbije uopšte razumeli posledice ove zakonske odredbe pre nego što su glasali za nju?
Upravo te digitalne tehnologije, čiju upotrebu srpske institucije aktivno guše, omogućavaju građanima da učestvuju u javnom životu i da nadziru rad svojih političkih predstavnika. Zato je grupa organizacija uz podršku Digitalne agende i Piratske partije Srbije pokrenula inicijativu za uvođenje eJavnih rasprava. Cilj ove akcije je održavanje obaveznih onlajn javnih rasprava za svaki predlog zakona, u kojima može da učestvuje svaki građanin ove zemlje sa pristupom Internetu. Naravno, Vlada Srbije mora još mnogo da radi na digitalizaciji svojih tajnovitih procedura, na razvoju digitalne pismenosti građana i, naravno, na što većoj dostupnosti računarske opreme.
U načelu, građani bi trebalo da upravljaju ovom zemljom tako što neposredno biraju svoje predstavnike u Narodnoj skupštini i predsednika Republike, koji bi zatim trebalo da sprovode „volju naroda". Međutim, političari tipično poklanjaju pažnju samo pravu građana da za njih glasaju na izborima, a ne mare dovoljno za naše pravo da utičemo na njihov rad nakon što smo im poverili fotelju i pripadajuće troškove koje plaćamo od svog poreza.
U Skupštini se zakoni i amandmani predlažu, obrazlažu i izglasavaju, bez mnogo želje da birači na bilo koji način utiču na diskusiju i sadržaj propisa. Zatim se putem tradicionalnih korporativnih medija građanima jednosmerno prenose odabrane informacije o radu parlamenta. Građanima onda ostaje samo da gunđaju sebi u bradu ili da psuju u krugu prijatelja kada Skupština usvoji neki poguban zakon poput ovog za dodatna plaćanja Sokoju.
Sa namerom da vrate „volju naroda" nazad u Narodnu skupštinu, grupa aktivista i udruženja ponudila je vrlo jednostavno rešenje: uvesti dvosmernu komunikaciju između parlamenta i građana putem Interneta. Dovoljno je napraviti odgovarjući Internet portal koji bi bio lak za korišćenje i optimizovan za integraciju sa društvenim mrežama. Građani će uraditi sve ostalo - pisaće svoje komentare na predložene zakone, podržavaće i osporavaće pojedina rešenja, davaće dodatna obrazloženja, konkretne primere i poređenja sa dobrim i lošim praksama drugih zemalja. Diskusija će biti potpuno javna i transparentna a zakonodavci neće imati nikakav izgovor za usvajanje neracionalnih ili štetnih propisa.
Još jedna odlična stvar u vezi sa ovim rešenjem je što će građani sami deliti informacije sa ovog portala na mrežama kao što su Facebook, Twitter, Google+ i LinkedIn. Tražiće podršku od svojih prijatelja i onlajn konekcija za predloge koje su na portalu formulisali. Organizovaće decentralizovane mini kampanje oko pojedinih rešenja koje smatraju ispravnim i korisnim za društvo.
Trenutno na usvajanje zakona u Skupštini Srbije najviše utiču tri faktora: stranke, službenici u javnoj administraciji i korporativni lobiji. Međutim, uvođenjem onlajn javnih rasprava, u proces donošenja zakona trajno uveo bi se još jedan faktor: necenzurisani pritisak javnosti, tj. građana. Koristići snagu argumenata, viralno deljenje sadržaja na Internetu i mehanizme stvaranja onlajn zajednica, građani će biti u prilici da katalizuju pritisak javnosti koji bi poslanike usmerio ka razumevanju „volje naroda" o datim predlozima zakona. Već postoje dobri ali vrlo retki primeri kampanja koje su uspele da javnim zagovaranjem dovedu do usvajanja pojedinih propisa ili do njihove izmene. Novi online mehanizam bi možda omogućio da ovi izuzeci postanu pravilo. U idealnom ishodu, dobićemo političare koji razumeju i zastupaju volju građana, a samim tim i građani će biti zadovoljni radom svojih predstavnika. Win-win.
Kada govorimo o dostupnosti ovakvog servisa građanima, dovoljno je da se osvrnemo na nekoliko podataka iz poslednjeg istraživanja Strategic Marketinga i USAID-a:
- Čak 56% građana Srbije koristi Internet (u odnosu na 52% prošle godine),
- 41% to čini svakodnevno (u odnosu na 36% 2010. godine),
- 95% mladih uzrasta 12-19 godina koriste Internet, od toga 80% svaki dan (u odnosu na 68% tokom prošle godine),
- 60% ukupnog broja domaćinstava ima pristup Internetu, a samo 4% koristi sporu dial-up konekciju,
- 2/3 svih korisnika Interneta ima profil na Facebook-u, a 91% njih su aktivni.
Detaljnije rezultate istraživanja i poređenje sa prošlom godinom možete preuzeti ovde: http://www.sekeljic.com/resursi
Obim svakodnevnog korišćenja Interneta i društvenih mreža u Srbiji iz godine u godinu neminovno raste, a generacije koje dolaze su gotovo u potpunosti integrisali svoje online i offline živote. Imajući u vidu ekspanziju Interneta i njegovu podobnost za uspostavljanja dvosmerne komunikacije sa bilo kim i o bilo čemu, on ostaje ključni medij za uključivanje građana u proces donošenja odluka koje se na njih odnose. Zato dostupnost Interneta i digitalnih tehnologija Vlada i Parlament treba da tretiraju kao javno dobro, a ne da na njih uvode akcize, dodatne poreze i paušalne namete.
Ukoliko političari u Skupštini Srbije i Vladi pristanu da razgovaraju sa građanima na Internetu, ostaje još da se reše neka praktična pitanja. Na primer, da li je potrebno razviti novu online platformu ili koristiti postojeći resurs eUprave? Treba proveriti koliko je postojeći sajt pogodan za ovu svrhu, da li je moguće sprovesti odgovarajuće modifikacije i sl. Dosadašnja upotreba ovog servisa eUprave svakako ne obećava - u ovoj godini je diskutovano samo o dva pravilnika i jednoj odluci, a građani nisu pitani za mišljenje ni o jednom jedinom predlogu zakona.
Verujete da je ova inicijativa korisna za društvo? Pridružite se...
Inicijativu su pokrenuli Centar za uporedne pravne studije (CUPS), Nezavisno društvo novinara Vojvodine, Edukacioni centar, Biro za društvena istraživanja BIRODI, Udruženje građana Sretenje i Unija poslodavaca Srbije, a podržali su je Poverenik za informacije od javnog značaja, Agencija za borbu protiv korupcije, Zaštitnik građana, Kancelarija za saradnju sa civilnim društvom, Uprava za digitalnu agendu, kao i Piratska partija Srbije.