Autor: Rodoljub Šabić
"Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca." stoji u Porodičnom zakonu Srbije. Uz to, u tekst važećeg Ustava Srbije njegovi tvorci su uneli odredbu: "Brak se zaključuje na osnovu slobodno datog pristanka muškarca i žene pred državnim organom." Prema tome, da bi se tu nešto promenilo, nije dovoljno izmeniti Porodični zakon, potrebno je promeniti Ustav, za šta je potrebna dvotrećinska većina narodnih poslanika. I dodatno, budući da je reč o odredbi koja je locirana u odeljak o ljudskim pravima, za čije izmene Ustav predviđa posebnu proceduru, potrebno je da dvotrećinsku volju narodnih poslanika potvrde i građani Srbije na referendumu. Stvar je, dakle, baš „zakucana"!
A ipak je jеdan tiražni beogradski tabloid za vikend objavio tekst sa naslovom "Gej sad može da se ženi!". Iako lako prepoznatljiva kao netačna, "vest" je ipak privukla moju pažnju. Logično, jer se zapravo bavi jednom akcijom Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Povod za tu akciju bila je predstavka Gej-lezbijsko info centra u kojoj se ukazivalo na to da se za dobijanje Uverenja o slobodnom bračnom stanju, pored ostalog, protivno zakonu, zahteva dostavljanje i fotokopije lične isprave budućeg bračnog partnera. I da, kada službenici vide da je u pitanju osoba istog pola (u nekim zemljama takav brak je dozvoljen a Uverenje traže radi sprečavanja bigamije), oni „na osnovu Porodičnog zakona Republike Srbije" uskraćuju izdavanje Uverenje.
U predstavci se ukazuje da se izdavanje Uverenja o slobodnom bračnom statusu pretvorilo, bar indirektno, u specifičnu dozvolu za zaključenje braka. I, što je sa stanovišta Poverenika posebno zanimljivo, na to da se u postupku izdavanja Uverenja, bez osnova u zakonu, zahteva dostavljanje raznih dokumenata, odnosno vrši nedopuštena obrada podataka o ličnosti.
Polazeći od toga obratio sam se Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, državnu upravu i lokalnu samoupravu ukazujući na činjenicu da zahtev organa vlasti koji se odnosi na dostavljanje fotokopije lične karte ili pasoša budućeg bračnog partnera, kao i nekih drugih dokumenata i podataka, predstavlja obradu podataka o ličnosti za koju ne postoji izričit zakonski, pa čak ni bilo kakav pravni osnov. I imajući u vidu da je reč o problemu koji se javlja u praksi organa lokalne samouprave, a u vezi sa njima poverenim poslovima koji su u nadležnosti tog ministarstva, zatražio da preduzmu odgovarajuće korake koji će otkloniti mogućnost kako nezakonite obrade podataka o ličnosti, tako i uskraćivanja i prepreka u ostvarivanju prava građana (u konkretnom slučaju pravo da se dobije Uverenje koje odgovara faktičkom stanju, istini) koje nemaju osnov u zakonu.
Da je građanin Uverenje zatražio „radi dobijanja vize", dobio bi ga bez problema. Ne bi bilo ni mogućnosti a ni potrebe da se nakon toga proverava u koje svrhe ga je stvarno upotrebio.U čemu je smisao da se uskraćivanjem nečega što mu pripada „sprečava" u zaključenju braka koji je sa stanovišta našeg prava apsolutno ništav i koji i kad je formalno zaključen ne proizvodi nikakve pravne posledice.
Može li vlast u postupku primene ma kog zakona nešto da „želi" ili „ne želi" ili je dužna da postupa isključivo u okviru ovlašćenja iz zakona? Može li, bez izričitog ovlašćenja, da odbije da bilo kom građaninu potvrdi činjenicu koja je tačna, ako je za potvrđivanje nadležna? Može li od građana da traži bilo šta što nije predviđeno zakonom?
Nie posao vlasti da, ako već iz ma kog razloga ne može da im rešava neke probleme, građanima zagorčava život. Bez obzira da li su oni gej ili strejt.