Društvo| Obrazovanje

Sporedna stvar

selica_nena RSS / 17.12.2011. u 16:16

Odavno je neko rekao – ako hoćeš da vidiš kakvo je stanje u državi, uđi u neku ustanovu koja se finansira iz budžeta. U školu, recimo srednju, jer ona nije obavezna. Mislim, nije obavezna za sve koji su završili osmoljetku, samo su zaposleni to shvatili kako njima odgovara, pa dolaze na posao kad i kako im se ćefne.

Četrdesetočasovna radna nedelja (što u prosveti znači 20 časova redovne nastave + 1 dopunske + 1 dodatne + 1 slobodnih aktivnosti + priprema + rad u stručnim organima + dežurstvo + koješta da se namiri norma) svodi se na najviše 4 radna dana od po onoliko časova koliko si raspoložen da održiš. Podrazumeva se da radiš po savesti, koju svakako imaš čim ti je poverena časna dužnost da obrazuješ i vaspitavaš budućnost ove zemlje.

Dobro, sad to o savesti, malo preterujem. Mislim, to ti je rastegljiv pojam i podleže opravdanjima, tako da je svaki izgovor prihvatljiv, a ne moraš ni da obrazlažeš ako te mrzi. Uostalom, ko je taj ko će ti mirne savesti odbijati po 20% tri meseca  od bedne prosvetarske plate, kad iza tebe stoji sindikat koji jedva čeka da im se direktor otme kontroli, pa da ga smene po hitnom postupku i postave podobnijeg? I što baš tebi, kad pola kolektiva radi isto, ako ne i gore? Šta ćemo sa onima koji imaju više od pola pozitivnih ocena? Šta sa onima koji petice dele kao da predaju fizičko? Gde su tu standardi i postignuća? Hoćete mi reći da je to u redu, kad se zna da Bog zna za 5, moj profesor za 4, ja za 3, a ova deca mogu dobiti 2 samo ako redovno dolaze na časove i ne prave mi probleme? Što prvo ne kazne one koji podilaze deci i roditeljima i tu glume da rade, a dobro se zna kako su se zaposlili i ko im je bio veza? Je l’ neko proverio njihovu diplomu? I zar sad, u ovoj situaciji kad novine bruje o nasilju u školama, treba da im se doturi i priča o mobingu, jer to insistiranje da se redovno dolazi na posao nije ništa drugo nego mobing?

Dodatna nastava se opravdano ne drži, jer nema zainteresovanih, a dopunska... Pa čekajte, je l’ se to plaća? Za ovu platu dovoljno je i telefonom se javiti da ne dolaziš na posao. Dežurstvo? Dajte, molim vas, pa čemu služe školski policajci i video nadzor? I šta može profesor da uradi sa maloletnim nasilnikom, koga su ispustili još u jaslicama (na glavu)? Da ga vaspitava? Pa taj da je prijemčiv za vaspitanje ne bi ni bio nasilnik.

Dobro, recimo i da dođeš svaki dan na posao, da li je to dovoljno da ti se ne prigovara koješta? Recimo, trajanje časa? Valjda smo se izborili za toliko autonomije da satnicu određujemo po sopstvenom nahođenju! Možeš i celih 45 minuta da se zamajavaš po učionici, niko ti ne brani.  Mislim, možeš ako si raspoložen da se zameriš sposobnijim kolegama koji lekciju izdiktiraju  za dvadesetak minuta i odu da obave hitan telefonski razgovor. Deca i tako ništa nisu ukapirala, pa je utvrđivanje gradiva zaludan posao. Naravno, ako im daš kontrolni, ceo posao završiš za 5 - 10 minuta, koliko i najsporijem đaku treba da se potpiše, preda prazan papir i izađe iz učionice. Ocene (čitaj jedinice) se i tako upisuju u zbornici, daleko od očiju onih kojima su namenjene. Šta ima da im se obrazlaže i ko će da se buni kad i sami đaci znaju da nemaju pojma ni kako se zove predmet, a kamoli šta se u dotičnom izučava?

E da, malo ovu idilu kvare desetine đaka koji izgubljeno bauljaju po hodnicima i dvorištima, smoreni od čekanja i neizgovorenog pitanja – zar se ovde i ovako stiče znanje kojim će zaraditi sebi za život? Stvarno ta deca sebi svašta dozvoljavaju, mada... Nisu ni oni krivi, mukice, prva dva časa nemaju po rasporedu, a stigli su redovnim đačkim autobusom iako su mogli da krenu bar tri sata kasnije, jer na treći nije došla profesorka (dete joj dobilo temperaturu baš kad se spremala za posao). Sa četvrtog ih pustio sposobni profesor (onaj što brzo diktira), pa su otrčali do najbliže pekare da jedu i zakasnili na peti čas. E, tu ih onaj savesni profesor sačekao rečenicom: „Što se mene tiče, svi ste upisani“, pa nisu ni ulazili, jer im i tako sledi neopravdani izostanak. Šesti i sedmi čas otkazani, jer profesor ima hitan sastanak u Sindikatu, baš se odlučuje o štrajku u vezi jubilarnih nagrada.

Al, nema veze. Nek’ su nama puna usta reforme i inkluzije i individualnih obrazovnih planova i neka je u dnevnicima svaka rubrika propisno popunjena... A đaci? Čekaj malo, da su tu zbog znanja, zvali bismo ih učenici, zar ne? I šta će im znanje? Valjda ih čeka posao kad završe školu, a završiće je sigurno?

I tako... Preterujem, a?

 

 



Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jinks jinks 16:30 17.12.2011

Da ste

umesto u srednje skole otisli u neke visokoskolske ustanove

I tako... Preterujem, a?

bi delovalo kao tezak understatement.

Naime, tu je situacija, pored dosta stvari slicnih mnogo cemu sto ste napisali, nadogradjena i jednim novim deteljem. Naime, fakulteti su postali konglomerati privatnih firmi koje drzi nastavno osoblje.

Nastavna veca vise lice na cehovske vasare, na kojima iskustva razmenjuju uposlenici razlicitih preduzeca iste struke. Takodje, sastanke katedri je gotovo vise i nemoguce drzati posto su gazde konkurentskih firmi suprotstavljenih interesa medju sobom na krv i noz.
selica_nena selica_nena 16:33 17.12.2011

Re: Da ste

Ne smem ni da pomislim kako je tamo, jer visoko obrazovanje baš baš nije obavezno.
Jukie Jukie 16:49 17.12.2011

Pu za mene


selica_nena selica_nena 16:50 17.12.2011

Re: Pu za mene

Pu spas za sve nas! Pozdrav, Jukie!
Ribozom Ribozom 23:34 17.12.2011

Re: Pu za mene

Odlican blog.
Neznam da li ima sta da se doda.

Da li postoji sistem kontrole spremljenih priprema profesora od strane direktora pre pocetka radnog dana?
I da li postoji mogucnost da se nadje alternativa odsutnom profesoru kako djaci ne bi gubili cas?
Profesorima koji poklanjaju ocene kako se ne bi zamerili nekome moze da se stane na put testom ucenika par puta godisnje od strane prosvetne inspekcije.
selica_nena selica_nena 01:37 18.12.2011

Re: Pu za mene

Hvala. Pre nego što odgovorim želim sve čitaoce bloga da uverim da u školama i dalje postoje profesori koji stvarno savesno rade, nikad ne kasne, uredno se pripremaju za časove, spremaju decu za takmičenja, raduju se školskim svečanostima... Upravo zbog tih ljudi sam i napisla ovaj blog, jer je sve više onih koji svojim ponašanjem ruše ugled naše struke, a niko im ne staje na put. Nema sankcija (ili se ne sprovode) za izostajanje sa nastave i sve ono što sam tako dramatično opisala u blogu i nikom ništa.
Ima jedna istinita anegdota - kolega koji često "opravdano" izostaje retroaktivno upisao gomilu (neodržanih) časova u dnevnike odeljenja kojima ne predaje. Kaže, tu bilo praznih rubrika
Ne pamtim kad mi je neko tražio pripreme, iako ih i dalje pišem kao i mnogo, gore pomenutih, kolega.
A kako naći zamenu kad se profesor javi 5 minuta pre početka časa da neće doći ili se ne javi uopšte? Ako izostaje par dana zaredom, sve pokrije lekarskim uverenjem, a za tih 1-2 časa povremeno - ko te pita?! Najčešće uskače neko od kolega ko ima "rupu" u rasporedu, ako je izvodljivo spajamo odeljenja, ali to ne umanjuje problem odgovornosti ljudi prema sopstvenoj profesiji.
Dr M Dr M 18:24 17.12.2011

Glavna stvar


O sporednoj stvari ne znam mnogo, za sada mi je glavna stvar to što si ponovo ovde!

Već sam se zabrinuo..

selica_nena selica_nena 22:13 17.12.2011

Re: Glavna stvar

Hvala na dobrodošlici, dragi Dr M!
anchiba anchiba 21:29 17.12.2011

Питањце

Једно питање за вас.
Ако сте тако огорчени на школство, зашто и даље радите у школи?
selica_nena selica_nena 22:14 17.12.2011

Re: Питањце

Ogorčena? Ne.
milisav68 milisav68 23:47 17.12.2011

Re: Питањце

selica_nena
Ogorčena? Ne.



I'll be back



selica_nena selica_nena 01:40 18.12.2011

Re: Питањце

Hvala, milisav68!
jedna_jelena jedna_jelena 00:40 18.12.2011

I meni...

...je zadovoljstvo da Vas ponovo citam.
Na temu bih dodala da po mojim iskustvima ipak nije sve tako crno. Doduse, drugu polovinu srednje isla sam u skolu povezanu sa jednom u to vreme jakom drzavnom firmom, pa je motivacija za profesore sigurno bila veca nego drugde. Prva polovina bila je u „obicnoj” u kojoj je imao taj isti smer i takodje su mi vrlo lepa secanja. A sve to polovinom devedesetih... Stvarno, mojim profesorima svaka cast. Bilo je razlike u kvalitetu, to stoji, ali ne mogu da se setim nekoga ko se nije trudio.
selica_nena selica_nena 01:43 18.12.2011

Re: I meni...

Eeeeh, draga jedna_jelena, kad su bile devedesete! Mnogo se od tad promenila škola, a ja želim da i sadašnje generacije učenika ponesu lepe uspomene i kvalitetno znanje. I da to ne bude sporadično, jer verujem da je škola mnogo važna u životu svakog od nas.
jedna_jelena jedna_jelena 09:57 18.12.2011

Re: I meni...

Evo, evo i sveziji primer, :)! Moja Sejica zavrsila je nedavno skolu u kojoj radi bocvena. Imala je primedbe na zivotnu filozofiju vecine ucenika, ali profesora sto se tice samo na neke stavove uzrokovane generacijskim jazom i lose interpretirane. To se da i oprostiti, pa nisu roboti...
Po ovome sto citam izgleda da smo imale srece.
setisesifre setisesifre 00:41 18.12.2011

110

Госпођо селица_нено, мислим да претерујете; а да вас уверим да претерујете, рад сам поделити са вама и са заинтересованима један мало дужи експозе који ће, надам се, разуверити и Вас и све Неверне Томе у то да су код нас просветни радници лезилебовићи плаћени да штрајкују, да се буне, испијају кафе, пуше испред школе...
Пар пута сам изволео узети учешће у теми која третира просветне раднике управо овако како сте Ви то учинили и ни тад, као уосталом ни сада, нисам могао да се сложим са оним што сам прочитао.
Наиме, већ 110 година, дакле цели 20. век, просветни хлеб је био на трпези стола моје породице и на том хлебу су стасали часни и вредни моји, почев од бабе и деде, родитељи, ујаци, стричеви, затим мој брат и ја, па напосе стасавају и моја деца јер је жена такође просветар а и брат је директор једне школе тако да се традиција наставља. И сам сам хтео да се "бацим" на просвету али ме је у науму онемогућило то што на факултету нисам имао педагогију и психологију па, сходно томе, одустадох. Где ми је била памет кад сам уписивао ЕТФ. Сад се горко кајем кад видим и брата и жену како са усхитом одлазе зором у шест сати на станицу и како се, весела и озарена лица, румена од мраза, укрцавају у аутобусе који их возе до сеоских школа по Вршким Чукама, вукојебинама, вододелницама... Још ми је пред очима слика брата који ме (тад кад сам ја уписивао ЕТФ он је већ био студент српске књижевности и језика) дакле, који ме моли да се предомислим и упишем нешто што ће ми омогућити пристојан живот. А пристојан живот, вели ми, може само просвета да омогући. Није вредело, ја запео ЕТФ па ЕТФ. Није вредело ни његово помињање покојне бабе и деде који су као професори једне чувене Гимназије имали ту привилегију да по њих, још пре Првог светског рата, чезама долази школски кочијаш да их одвезе на час, и то за сваког посебан. Није вредело ни то што ми је тад испред зграде ЕТФ-а помињао и сад већ покојног нам оца који је као професор на факултету својим пежоом долазио на факултет, улазио у своју канцеларију а одатле у амфитеатар, а мајка опет својим пежоом у средњу електротехничку школу на часове.
Помињао ми је и то како су поп и учитељ најцењенији људи у чаршији и како се то занавек неће променити, и свашта још је помињао, али ја не: једнако ЕТФ па ЕТФ.

Зашто ја ово пишем?
Ево зашто:
Ономад сам отишао са женом и децом код брата и снахе у посету и реч по реч дођемо на тему о посвећености послу. Са женом ни код куће не разговарамо о послу, још нам само фали да посао кући доносимо, али ономад сам код брата био затечен оним што сам чуо. И брат и жена су се допуњавали у причи: жена са причом о додатним и допунским часовима, секцијама и организацијама школских приредби, ваннаставним активностима и одласцима на семинаре где надограђује и утврђује знање, и брат који за 25 година никад није закаснио на посао и на чија је плећа пала обавеза да организује наставу, изналази замене за раднике на боловању, супленте породиљама, организује довоз огрева за зиму, ни из чега ствара новац за текуће трошкове, измишља проценте фонда преко Мале Крсне да не отпусти неког Перу, Жику, Драгицу и тиме јој породицу остави гладну...
Написах ли и да је увећао школски библиотечки фонд за 1500 књига за свог мандата?
Боже, помислих, па ја сам ленчуга неопевана за њих.
Како постижете све то, питам.
- Е, брајко мој, 2000 еврића сваког месеца је 2000 еврића, мало ли је?
А моје женче ће ми:
- Па и ових мојих 1700, љубави, није мало, 'ел да?

Надам се да вас нисам много оптеретио овим писанијем, госпођо селица_нено.
Хтедох рећи да бих се и ја са усхитом на лицу смрзавао у шест сабајле на аутобуској станици за 1700 евра.
Хебо ме ЕТФ, да ме хебо.


selica_nena selica_nena 01:51 18.12.2011

Re: 110

Hvala na komentaru, sa zadovoljstvom sam ga pročitala (više puta). Upravo to želim, da se našoj profesiji vrati ugled kakav je imala u vreme koje ste vi opisali, a to ne može da nam uradi niko ko je van sistema. Moramo mi sami da poštujemo i čestito obavljamo poziv koji smo izabrali. I da, konačno, podignemo glas protiv onih koji su prosvetu zalutali.
Nisu plate jedina satisfakcija, ima nešto i u onom divnom osećanju da upravo vi učite i vaspitavate toliko dece. Ko zna kuda će ih život odvesti, ali je sigurno da će vas poamtiti. Pa neka to bude po nečemu lepom i kvalitetnom.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:07 18.12.2011

Re: 110

Сад се горко кајем кад видим и брата и жену како са усхитом одлазе зором у шест сати на станицу и како се, весела и озарена лица, румена од мраза, укрцавају у аутобусе који их возе до сеоских школа по Вршким Чукама, вукојебинама, вододелницама...

sve ja razumem šta si napisao,
nego bih da pitam:
a je l' ta deca po vukojebinama ne bi trebalo da se školuju?
jer ovako kako je napisano, dodje mu kazna da se tamo radi.
ili je ovde poenta na mrazu, autobusu - i uspomena na pežo kasnije?

bilokakobilo, pade mi na pamet jedna moja kolezinica koja radi tako u jednoj vukojebini i bre kaže:
da mnogo voli tamo da radi
i
da je svi obožavaju.
sećam se te priče (kad smo se okupili da proslavimo ...godišnjicu mature) jer je neko za stolom počeo da kuka oko tih vukojebina, pa mi se njeno ozareno lice, dok je pričala štagdeikako, urezalo u pamćenje.
eto.
anchiba anchiba 14:08 18.12.2011

Re: 110


Извин`те! Грешка.
setisesifre setisesifre 14:11 18.12.2011

Re: 110

Госпођо селица_нено, драго ми је што вам се допало моје цврљуцкање. Слажем се са вама да се проблеми у просвети не могу решавати ван система и државних институција, а додао бих и - ресетовања постојећег општег система вредности. Паде ми на памет Милован Витезовић и "Шешир професора Косте Вујића" и легендарни Павле Вујисић који у филму игра управо Косту Вујића, професора који је предавао Аласу, Цвијићу...
Да се разумемо, легендарни Павле Вујисић, онако корпулентне фигуре и физиономије која је створена за улогу Паје Чутуре у Камионџијама, није могао да изнесе улогу интелектуалца на прелазу два века, али се прихватио улоге знајући да ће гледаоци гледати професора, а не Павла Вујисића. И збиља, шешир, одело, штап, успорен и достојанствен ход, уздигнуто чело, церемонијално седање за катедру, за кафански сто...све је то учинило од Паје у Камионџијама, од завереника у Отписанима, од власника фирме Крстић, високог интелектуалца бечких манира и софистицираног смисла за хумор. А данас...
Ево мале дигресија, контраста рекао бих:
У једној вароши, тамо негде на југу, радници Јавно-комуналног предузећа Прогрес, рецимо, ступили у генерални штрајк и међу сијасет захтева истакли као главни тај да их прими председник Општине (те и те) лично. Изабраше поклисаре, оних пар писмених у предузећу и сутрадан их послалаше код председника.
Нећу да напишем да се код нас осим Рома, Цигана и НКВ радника, те хранитеља вишечланих породица који су најурени са посла као технолошки вишак, једном речју - неснађеника, дакле, осим њих нико не прихвата посла у ЈКП-у јер ће ми неко , не дај боже, спочитавати дискриминацију по некој основи, а то ми није намера.
Елем, оду поклисари, председник их прими, кафом их и соком понуди и кад су му рекли како су им плате премале и како са својих 44500 динара месечно не могу да подмире ни најосновније потребе, своје и своје породице, председник их, пренеражен оним што је чуо, запита:
- Јесте ли ви нормални?! Па знате ли ви да један професор у школи зарађује исто толико, ако не и мање?
А поклисари ће:
- Еее, гос'н прецедник, па ти нашо б'ш с најгори да нас поредиш.
Ето толико о данашњем Кости Вујићу.

Истина, не спорим, много их је који су у просвету залутали, али дај томе оне две хиљадарке еврића, дај му да има чиме да купи шешир, штап, да оде у кафану, да седне у рено, да има чиме једном месечно да оде у Народно позориште и одгледа представу, па да видте како ће се и ружно паче на неки волшебан начин претворити у лабуда (а то да је волшебан начин материјализован у 2000 еврића нећемо никоме помињати).
Да није све у парама - није; али итекако има штошта у буреку и јогурту који једе професор на клупи у школском дворишту поред џипа којим се довезао родитељ матуранта којем је тај професор разредни старешина. Итекако има.
А од професора тај родитељ захтева самарићански однос према свом љубигамајка првенцу.

Сам себи помало личим на оног из филма, не могу да се сетим назива, оног што виче: Окречите Београд, окречите Београд!
zilikaka zilikaka 18:43 18.12.2011

Re: 110

да се проблеми у просвети не могу решавати ван система и државних институција, а додао бих и - ресетовања постојећег општег система вредности.


setisesifre setisesifre 23:11 18.12.2011

Re: 110

je l' ta deca po vukojebinama ne bi trebalo da se školuju?

Таман посла, НЕ!
Шта више, ту децу бих, да се у свему томе ја ишта питам, одликовао. Још бих, док још у 365 дана имамо незаузете, један дан у години прогласио Даном ђака пешака. Једно је хаусторче, асфалторче које из памука његове топле собе свако јутро преносе у климатизовани и миришљави татин ауто па га из њега такође преносе и предају скутима учитељичиним, а нешто сасвим друго горштачко чељаде које шипчи по 5-6 колометара по пртини коју су утабали чопори вукова прошле ноћи. Ако зађем у патетику, притишћи црвено дугменце!
По правилу се родитељи асфалторчади жале на само две ствари, а то су све и свашта, а нарочито на то што је основна школа обавезна. Тога међу горштачком децом нема, она су, као и родитељи им, срећна што иду у школу.
Разлика између хаусторчета и сеоског ђачета је као између спринтера и пливача:
Зашто је лакше претрчати 100 метара него препливати?
Па док пливаш мораш се уједно и одржавати на води. Дакле, двоструки напор.
dodje mu kazna da se tamo radi.
ili je ovde poenta na mrazu, autobusu - i uspomena na pežo kasnije?

Поента је у мотивисаности професора да носи свој просветарски крст, да га пење на 1000 и више метара надморске висине, да буде и лекар у вукојебини, и поштар, и снабдевач, да с пролећа и јесени иде на мобе и преко викенда, да доле у вароши буде брижан и узоран отац својој деци, жени ослонац и подршка, домаћин и цењен у друштву, емпатичан за проблеме друштва; и све то у поцепаним ципелама које крпи већ другу годину јер са својом платом од четиристотинак евра не зна шта ће пре. Поента је дакле у тих 400 евра који уопште не расту са просветарским, људским потребама, и то оним најосновнијим.
Пежо је, госпођо, био раније, некад кад је професор био професор, сад је мраз, аутобус...блато, кал и бањска пара.
Убеђен сам да је лик Акакија Акакијевича Гогољ у "Шињелу" описао по моделу професора с почетка 21. века у земљици Србији.
Поздравите колегиницу са прославе матуре. Смем да се кладим да је почетник у позиву, неудата или барем без деце. Једино тако је могуће озарен и са еланом одлазити по увредљивих 400 евра у вукојебину.
Мада, те "задње поште" стварно могу имати и својих предности: чист ваздух, јака и здрава храна, сланина, сир, природа, непрскано, пуца поглед, извор овде, извор онде, бистра дечица...
Ма хајте' молим вас.
Него, ја се опет занесох у писању.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:11 19.12.2011

Re: 110

Поздравите колегиницу са прославе матуре. Смем да се кладим да је почетник у позиву, неудата или барем без деце. Једино тако је могуће озарен и са еланом одлазити по увредљивих 400 евра у вукојебину.

ma jok.
iskusna.(doduše, još uvek mlada žena: šta god to značilo)
dvoje dece.

ne znam šta da kažem za tih uvredljivih 400 evra. kako li se osećaju ovi što rade za 12 000 dinara?
(da me se pogrešno ne shvati i upiše u tefter da je 400 evra neuvredljivo za bilo koga ko radi svoj posao)

ovo:
Ма хајте' молим вас.

i činimisepodrugljiv tonsa sve slaninicom i čistim vazduhom ne bih da komentarišem. moja opaska o vukojebinama i deci je imala za cilj da kaže kako, u suštini, deca uvek naxebu. pežo ili autobus, svejedno je.
setisesifre setisesifre 23:15 19.12.2011

Re: 110

У делу текста о "задњој пошти" сарказам је био намеран, поруга - не, ако то уопште може да се одвоји, стога, госпођо/ице Снежана, надам се да не би било неумесно замолити вас да вашој школској другарици пренесете моје извињење иако особу не познајем и иако јој нисам директно упутио написано? Све написано о предностима "задње поште" је за мене било упућено Н.Н. лицу.
Мислим да није упитно разводњавати тему госпође селица_нене која је тежиште приче у блогу ставила на неодговорне и несавесне професоре, на узроке таквог њиховог односа према , а што је тако и не назвати – светости професуре. Не разумем потребу мешања деце у ову тему (помало ми је дегутантно), те стога и своје даље, евентуално уплитање ученика у све ово самом себи не бих опростио.
Надаље,
ne znam šta da kažem za tih uvredljivih 400 evra. kako li se osećaju ovi što rade za 12 000 dinara?

Морам да признам да падам у велико искушење да се упустим у незахвалну улогу валоризатора рада некогa ко "одлази у вукојебину по 400 евра" и некога који ради...нешто за 12 000 динара.
Е сад: ако сте ради дискусији и ја сам.

Утефтерио сам опаску коју сте ставили у заграду.
(da me se pogrešno ne shvati i upiše u tefter da je 400 evra neuvredljivo za bilo koga ko radi svoj posao)

И додао:
Сетисешифре, не слушај је, професоров одлазак аутобусом у вукојебину по 400 евра је једнако увредљиво као и одлазак по тих истих 400 евра у, рецимо, Карловачку гимназију.

П.С.
И ја користим чекић кад треба да притиснем овај спејс на тастатури.
Jukie Jukie 01:03 20.12.2011

Re: 110

setisesifre

професоров одлазак аутобусом у вукојебину по 400 евра је једнако увредљиво као и одлазак по тих истих 400 евра у, рецимо, Карловачку гимназију.

Ne znam koliko je uvredljivo, ali (ako traje jednak broj minuta) isto je toliko naporno kao i otići sa jednog kraja Beograda na drugi (meni treba skoro dva sata gsbom do škole Pavle Savić koja je moderna urbana škola i ima dosta đaka)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 10:36 20.12.2011

Re: 110

И ја користим чекић кад треба да притиснем овај спејс на тастатури.

xexe.
čekić koristim za druge stvari. a ne da mi ne treba za space, nego ni shift ne koristim baš preterano.

Не разумем потребу мешања деце у ову тему (помало ми је дегутантно), те стога и своје даље, евентуално уплитање ученика у све ово самом себи не бих опростио.


Е сад: ако сте ради дискусији и ја сам.

onda niš.
ko mi kriv pa tražim podtext tamo gdi mu mesta nema i razvodnjavam temu.
ne bix vas više zadržavala.
uninamama uninamama 11:19 18.12.2011

Znam

da je ovo:
Al, nema veze. Nek’ su nama puna usta reforme i inkluzije i individualnih obrazovnih planova i neka je u dnevnicima svaka rubrika propisno popunjena... A đaci? Čekaj malo, da su tu zbog znanja, zvali bismo ih učenici, zar ne? I šta će im znanje? Valjda ih čeka posao kad završe školu, a završiće je sigurno?

I tako... Preterujem, a?

namerno preterivanje, ali prosto ne mogu da oćutim...

Da, treba očistiti žito od kukolja, ali tog kukolja nema mnogo, bar ne toliko koliko u ovom tekstu... i to su sve ljudi pred penzijom (posle godina borbe izgubili motivaciju) i oni što u stvari od tog posla ne žive... jer su našli druge načine da prehrane svoje porodice. U stvari bi najrađe pošteno radili posao nastavnika, samo da je dovoljno plaćen.

Odavno ne obraćam pažnju ni na jedne ni na druge. Gledam sebe i da svoj posao odradim kako treba, a priznanje i novac će se nekako već namestiti. Ne interesuju me jubilarne nagrade, ali me jaaako zanima kako će moji učenici upisivati fakultet - za to bih štrajkovala. Gledam Kolege poput sebe i bolje od sebe, srećemo se na raznim dodelama diploma, nekim grupama na Facebook-u, po seminarima, takmičenjima, smotrama, ... Gledam mlade kolege kako me slušaju, selektivno (tako i treba) primenjuju naučeno, tamo gde se ne složimo i ja selektivno promenim nešto u svom radu... Gledam svoje đake, prepoznajem svoj uticaj u rečenicama iz njihovih CV-ja i ponosim se iako se ne pominjem imenom, fascinira me kako se kad ih nateram da dođu subotom u školu potpuno promene - ne liče na sebe, slušaju, prate, tačno vidiš kako usvajaju, uče, neki posle slave dvojke, a neki i četvorke (a sve vreme su za dvojku učili)...

Pustite neradnike da budu neradnici, naučiće gledajući pozitivne primere, kao uostalom i deca. Možda i neće. Odbijam da se bavim njima! Ima mnogo lepših stvari...
bocvena bocvena 15:54 18.12.2011

Ćao, Neno!

Nemam više snage da se javljam na ove prosvetne teme. Uvek se nadjem izmedju dve krajnosti - želje da menjam sve ono što ne valja i potrebe da sačuvam poslednje mrve dostojanstva poziva.

Izmedju kolega koje ovako zaključuju ocene- Ko je taj? Je l' onaj ćoravi ili onaj debeli? Ne, to je Micin sestrić. A, dobro, daj dvojku.

I učenika i njihovih sludjenih roditelja - twit - Klinac u busu: "Oter'o sam je u kurac, pa me izbacila sa časa. Kurva." Njegova keva: "Kurvetina."

Naglo zanemim i ono malo snage što imam uložim u sopstveni posao (pa koga prosvetim, prosvetim:) i vaspitanje svoje dece.

arwenna arwenna 17:46 18.12.2011

VSS (VeomaSporednaStvar)

Kad već radiš u školi verujem da znaš sva prava učenika&roditelja, kao i to da oni ta svoja prava potežu za veoma čudne situacije, ali nikada zato što neko ne drži dopunsku/dodatnu/svima deli petice...

U mojoj školi se dva puta desilo da roditelji pišu peticiju i "smene" prosvetnog radnika.

I slučaj: Razredna je mnogo rigidna, neće da moli kolege da popravljaju ocene.

Činjenica: koleginica ume da bude teška za saradnju, ali znam da nije mutila ni za svoju decu, tako da je razumem zašto nije to radila za tuđu. Inače ta koleginica radi u prosveti skoro 30 godina, i ovo joj se prvi put desilo u karijeri. Takva je današnja moda...

II slučaj: roditelji su pisali peticiju da se smeni koleginica jer prestrogo ocenjuje. Na sred školske godina je svima nama razbucan raspored, da bi se izašlo u susret željama (veoma uticanjih) roditelja čiju su decu okupili u isto odeljenje. Nijedno drugo deljenje se nije žalilo na nju.

Činjenica: koleginica važi za strogu prof., ali njeni učenici godinama postižu odlične rezultate. Naravno da redovno drži dopunsku/dodatnu/sekciju...ali to nikog nije previše zanimalo.

Osim toga, kod nas u školi postoji godišnje ocenjivanje, gde učenici ocenjuju profesore. Interesanto je da se gotovo u decimalu poklapa prosečna ocena kojom su učenici ocenili prof. sa prosečnom ocenom kojom je prof. ocenio učenike. Mislim da je lako izvući zaključak.

Da li još da naglasim da se niko nikada nije žalio na kolege koji neredovno dolaze na nastavu/kasne/svima dele petice/čas drže učenici - uvek, a on samo upiše čas i oceni zadato predavanje ocenom 5...itd.


Ako si slučajno pratila nasilje nad prosvetnim radnicima, verovatno si upratila sledeću situaciju: prof. da slabu ocenu, učenik prebije prof. g-din ministar kaže da su se deca samo igrala, mediji malo napljuju prosvetne (ne)radnike i to je to.



Kakvo god ti mišljenje da imaš o svojim kolegama, ne verujem da misliš da su neinteligentni. Vremenom će mnogi naučiti da će radni vek provesti bez većih trzavica ako idu linijom manjeg otpora.

Meni je najtužnije u celoj priči što je napravljeno okruženje koje odgovara neradnicima, muvatorima, mutivodama (i među profesorima i među učenicima).

Ali prosveta je ipak deo države koje funkcioniše na ovaj način u gotovo svim segmentima društva. Zar ne?

Jukie Jukie 23:15 18.12.2011

učenici ocenjuju profesore

arwenna
Osim toga, kod nas u školi postoji godišnje ocenjivanje, gde učenici ocenjuju profesore. Interesanto je da se gotovo u decimalu poklapa prosečna ocena kojom su učenici ocenili prof. sa prosečnom ocenom kojom je prof. ocenio učenike. Mislim da je lako izvući zaključak.

Da, da je glupo dati maloj deci da nekoga ocenjuju ocenama 1-5 kada nisu pohađali kurseve statistike i metodike nastave. Čak i nastavnici imaju pravilnik o ocenjivanju u kome piše šta je za 1, šta za 2 itd. i koliko vidim taj opis se sa novim pravilnikom menjao.

Upitnik za đake treba da ima precizne rečenice opisa pozitivnog ponašanja nastavnika koje deca mogu da prepoznaju na terenu i da đaci odgovaraju sa "sasvim se slažem", "delimično se slažem", "ne slažem se".
razmisljam razmisljam 19:25 19.12.2011

Нено,

тек да ти махнем у пролазу и да ти пришапнем како ми је драго да си нам се вратила. Лепо те је поново видети.
( Пре десетак дана сам се наглас у једном разговору питала што те нема и ето... )

P.S. О теми не бих. Толико сам уморна од свакодневног сусретања са њом преко Малог ми Детета, да ми је одавно понестало речи.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana