još kao tinejdžer dejvid džouns je znao
da će postati superstar, no nije mu krenulo baš kako je zamislio...
sa dvanaest godina je počeo da uči da svira prvo saksofon, pa
polako jedan po jedan i ostale instrumente, ne znam koliko je to baš poznato
on svira 14 instrumenata, i to prilično dobro. jedino se nije istakao
kao solo gitarista, ali ritam svira zaista sjajno.
prvi singl je izbacio kao šesnaestogodišnjak, alli to kao da se nije dogodilo,
i tako još puno puta...okupljao je više grupa, bez ikakvog uspeha,
snimao je reklame da bi finansirao svoje muzičke pokušaje,
zainteresovao se za glumu i pantomimu posle učešća u kratkom filmu
the image, učio kod slavnog lindzija kempa...pomalo slikao
prvi nagoveštaj slave, je bio kada se ljudska šetnja mesecom
poklopila sa izlaskom njegove pesme space oddity...i kada su
sve radio stanice neprekidno puštale pesmu, a tv pokrivala izveštaje sa lica mesta mest
baš tim saundtrekom... no, i to je kratko trajalo...
kao da se šezdesete i dejvid nisu baš najbolje razumeli,
ni promena imena nije pomogla...i devojka ga je ostavila...
on, naravno, nije odustajao, jer je znao...
upoznao je pevačicu endži barnet koja je pomogla da se
fokusira, da pronađe način da izrazi svoje mnogobrojne talente,
da stidljivost pobeđuje tako što će na sceni postati neko drugi...
tako je postao dejvid bouvi, čovek koji se menja...čovek
kome je promena jedina konstanta, kome su uvek sve opcije otvorene,
onaj koji započinje trendove, i gotovo nikad ih ne prati...
na sutrašnji dan pre četrdeset godina, izašao je album hunky dory.
Bowie put it best when describing the album as giving him "a fabulous groundswell. I guess it provided me, for the first time in my life, with an actual audience - I mean, people actually coming up to me and saying, 'Good album, good songs.' That hadn't happened to me before. It was like, 'Ah, I'm getting it, I'm finding my feet. I'm starting to communicate what I want to do. Now: what is it I want to do?"
meni je to jedan od najdražih bouvijevih albuma, nežan, pomalo naivan,
sa nekoliko stvarno fenomenalnih pesama,
buntovnom
otuđenom,ali nekako utešnom i toplom
manifestnom
tom pločom je približio endi vorhola i lu rida britanskoj publici,
i otkrio koliko su uticali na njegove promene...
transseksualni imidž androgine lorin bekol iz hunky dory perioda
ubrzo će zameniti vatrenocrvena kosa, kabuki šminka i meteorski uzlet
zigija stardasta...i ostatak istorije...
i najzagriženiji fanovi ponekad ne mogu da se sete svih likova
koje je kreirao, svih promena, uspona padova...
ja najviše volim period berlinske trilogije,albume low, heroes, lodger,
gde je sa brajanom inom kreirao neverovatan spoj krautroka,
soula, progroka i svačegnečega i napravio dubokoemotivnu,
a opet elektronsku muziku.
mislim da nema mlađeg rokera koji neće reći da ta muzika nije ostavila traga na njemu...
ima međutim i ploča d.b. koju sam odbila da čujem.
možda vam i kažem koja je, ako vi meni kažete koji je najgori bouvijev album
po vašem mišljenju:)))
sve u svemu. od hunky dory je sve krenulo.
i odlično je još uvek...te pesme su itekako prošle test tog velikog vremena.