Ivo Andrić reče nekada davno „Niko ne može da ispravi krivu Drinu, ali nikad ne bi trebalo prestati da se ona ispravlja“. Svaki pokušaj ne uspeva, ali bez pokušaja nema uspeha. I zato jedino što mi je ostalo je da stalno pokušavam da ispričam nešto što je realna istina a ne politikantsko dodvoravanje sadašnjoj ili budućoj vlasti, jer što reče jedan moj prijatelj „reč nije cilj nego sredstvo“.
Svima su puna usta reči „demokratija“. A zapravo svi teže apsolutnoj moći. Svi se zaklinju u „javno mnjenje“ koje baš „njima“ saopštava svoje raspoloženje a zapravo „javno mnjenje“ niko ne sluša, već ga prave. Misli vladajućih postaju vladajuće misli, a našu stvarnost ne definišu oni koji je stvarno znaju već oni koji njome vladaju. Moralni sunovrat se ogleda u tome što ljubav prema istini ustupa mesto volji za moć. Taj isti moralni sunovrat uspeo je da identitet pojedinca potisne u korist identifikacije pojedinca sa nekom društvenom grupom kojoj pripada ili želi da pripadne, pri čemu nekritički prihvata ideologiju te grupe, njene vrednosti i norme ponašanja. Sa tako potisnutim identitetom, pojedinac korača za tuđim imenom, misli tuđom glavom i gleda tuđim očima, čime sebe apsolutno otuđuje od sebe samog i od svojih mogućnosti.
Tu dolazimo do onog kamena spoticanja koji zapravo deli Srbiju na dva nepomirljiva bloka koja se zaklinju u demokratiju i predstavljaju pogodno tlo za vladavinu istine vlasti.
Oni koji zagovaraju zapadnu demokratiju, koja je individualističke orijentacije, zapravo se zalažu za poštovanje individualnih razlika, postizanje individualnog cilja smatraju socijalno prihvatljivim ponašanjem. To nameće takmičenje ali i kompromis kao model suočavanja među pojedincima i grupama. To je stalno vidljiva komponenta društvenog života, bilo kroz donošenja poslovnih ili političkih odluka, koje se postižu kroz nadmetanje koje dovodi do dominacije i kompromisa koji dovodi do sprovođenja te dominacije. Takmičarski duh se u poslovnom i političkom životu smatra poželjnim. Takav takmičarski duh ponekad preraste u borbeni oblik koji diskvalifikuje komparativne prednosti tako postavljenih moralnih normi i nedozvoljava jasno povlačenje granice između zdrave i normalne konkurencije i otvorene borbe za položaj, moć i dostupne resurse.
Oni koji su pod jakim uticajem istočnjačke kulture, zalažu se za demokratiju koja podržava kult zajedništva i grupne orijentacije. Kolektivni interesi su navodni prioritet. Osobine koje dominantno zauzimaju pijedestal moralnosti su skromnost, nenametljivost i pomirljivost. Naravno da kroz tako istaknute moralne norme zapravo se teži tradicionalizmu i nacionalizmu sa elementima šovinizma.
Tako podeljene grupacije teže apsolutnoj moći, ne ostavljajući prostor za pojedinca koji želi samo svoj mali život da proživi u skladu sa sobom.