Ovako smo kao studenti nazivali metalne tezge na tockovima ispred nekih radnji u gradu-Beteks, Ateks, Srbijateks,...na kojima se prodavala roba na snizenju, obicno najjednostavniji ves, klot varijanta, ili kuhinjske krpe i peskiri.
To je bila neka nasa interna podsmesljivost na ne bas zavidan export, mada, sa ove tacke kada sabers I nije bilo tako hrdjavo-al lako je posle bitke...
Danas su taj naziv nasledili ulicni prodavci, jer su nam domacini unistili tekstilnu industriju, a i ostalu proizvodnju, pa nema sta ni na tezgu da se stavi, samo kompletna gradjevinska i ostala ifrastruktura, kao capital snalazljivim pojedincima, koji su valjda nesto enormno zaduzili drustvo-pa da im se ono bar tolicno oduzi.
Radnici normalno- kao i oni iz poljoprivrednih kombinata, raznih fabrickih postrojenja, banaka...-auf wiedersehen, snadjite se, prosite, gladujte, umrite,( ako sam neku opciju zaboravila, moliculepo), slobodno vam bilo!
Par poznatih punktova po gradu za ovu granu prezivljavanja, popunili su pored domacih otpisanih i ovi sto su pristigli, kada nam je umrla zemlja.
Ova moja strafta, je nekada bila legalna, sa postavljenim montaznim objektima niz ulicu, kroz najprometniji deo, sa sve bus stanicom, za sve moguce autobuse kao znacajnom podrskom povecanju priliva potencijalnih kupaca.
Te tezge su svojom zaradom mogli da plate, iako su generalni uslovi nepovoljni sa tendencijom stalnog pogorsanja-leti do usijanja, zimi do zamrznuca, vetar, kisa,...ali tako se nekako i moglo.
Posle su ih ovi sto brinu-nisam samo shvatila o cemu, jer se posle tu nista nije sredjivalo ni za nesto drugo upotrebilo- uklonili kao smetnju i premestili u novonapravljene bokseve firme,( koja je nekada odlicno poslovala, al je nekom trebala drugacija licna zarada, pa sad sta ces), na mnogo losijoj lokaciji i za pare koje oni nisu mogli da plate.
A moraju ljudi da zive, imaju deci i sve ostalo, kao i ovi zabrinuti, pa lepo smestili spoljnu trgovinu na kartonske kutije, a tu gde su musterije dostupne i navikle na njih-ko je ikada radio nesto sa prodajom, zna koliko je mesto od kljucnog znacaja.
Stoje prodavaci/ce, mahom zene i to ne bas najmladje i bake za improvizovanom tezgom od malo kartona i nekog kamena i prodaju neku sicu il neki bofl od kineza i tako i sa usijanom zvezdom i sa zaledjenim asfaltom i kosavom i svime sto dodje, jer mora da se zivi.
Ima jedna baka, dosla odande, ne moze da se seca, samo da sada nesto proda, prezivela rak tako na ulici iza kutije uz ljubazan smesak nudi robu stidljivo-nemam pojma odakle joj drajv.
Pre par dana skupljala pare od ostalih, kaze koleginica, da daju jednoj od njih za lekove za dete-niko u porodice nema posao, a sin tesko bolestan, skupa medicina, nemaju kome da se obrate, pa valja se pomoci.
Tri sestre, znam ih jos od montazne radnje, svaki dan uredno provedu stojeci napolju ispred nove radnje, imaju svaka po dvoje dece, mora se, niko nece da ih zaposli-sve tri sa visom skolom, zive u kuci bez struje.
Nekada lepe zene, postase zguzvane od ulice.
Gospodja Rada je bila pravnik u Sarajevu, dosla je sama, jer nije vise imao ko da sa njom podje, sada prodaje bofl sveru nekom lokalnom bilmezu, koji je povremeno proverava iz kockarnice prekoputa.
I moj komsija iz zgrade je krenuo u biznis, kada su on i zena otpusteni, a sin taman krenuo na studije.
Prvo mu bilo nezgodno i uvek se nesto okretao da vidi sta se to desava u krosnji drveta pored, al' vremenom oguglao svukavsi svoj stari indentitet k'o zmija kosuljicu i sa oziljcima koji oblikuju njegovo lice u novu formu, uredno se javlja tihim glasom.
Tezgu ne smam ni da pogledam, jer su neke gluposti, ne znam kome to treba i da l neko kupuje!
Bio tu i moj ciga Adam-lep ko lutka, kaze, uzmi gospodjo, vidi sta sam lepo doneo za tebe!
Kad kupis, sledci put ti gura nesto na njegov racun-za sefte.
On je promenio lokaciju- nije mogao stalno da bezi onako ulickan i sa zvakom za svakog, ne ide brate!
Snezana prodaje cvece-radila godimam u Genexu, pa je proglasili viskom, za deonice je zavrnuli, a do penzije jos ima da se naceka-mora nekako do toga da dobaci!.
Kupi u rasadu i sa malom ugradom prodaje na ulici, stare musterije po zelji-povoljnije nema ni da ‘oces!
Ima jedan deka, iznosi neke stare stvari za po sto kinti, gospodin covek, ne ume ni da se spakuje i zbrise kada naidje racija, samo se vrpolji kad naidju cuvari , ima druge navike i manire, a i ne zna sto bi bezao, kada samo hoce da se prehrani-prodaje svoje, nista nije ukrao!
A racija svakoga dana vise puta. Tu im sigurica!
Dolaze citave cete ovih novih komunalaca u uglancanim uniformama, onako vazni i na zadataku i preslisavaju ove mucenike, koji nisu stigli da pobegnu sa kesama na ledjima, pa malo retorike, malo kazne, malo da poboljsaju soptveni budzet, jer kako svako u svom, tako oni u resoru gde su nadlezni prikupljaju harac.
Ovo je jedna od retkih gradskih sluzbi koja radi revnosno, redovno i bez pogovora-doduse, u glavnom ovaj deo svojih poslova, kao da od njega zavise resenja svih ostalih problema ove nase tuzne stvarnosti, ozdravljenje, preporod, buducnost i sta sve ne, onoliki je spisak!
Pre neki dan istrcali iz autobusa, da nahvataju sve nelegalce, koji eto, stojeci na ulici sa malo robe, unistavaju ovu nasu zemlju nedopustivo krseci zakon, ne placajuci porez za svoje ocjanicke pokusaje da se prehrane!
I kao vrhunac ponizenja, mladi cuvar grada u novoj uniformi, grubim glasom, sa sve pretecim prstom, tera baku u satrom kaputu, koja jedva sedi na nekoj hoklici isperd neke starurdije, koja ga molecivim blagim ocima gleda prestraseno, jer onako zgurena, ne moze da ustane i potrci.
Kaze-nemoj sine, nisam nista prodala!
On jos osornije podvikne- ne opiri se sluzbenom licu, zvacu policiju,'ajde ustaj odatle!
Bakica, sta ce, ustade tesko, sva iskrivljena i jos manja, nego dok je sedela, skupi u zvaezljaj tih par prnja i zavucena skoro potpuno u svoj kaput krene niz ulicu ponovo porazena!
Okolo djubre vetrom skupljeno u nepravilne gomilice podvucene pod dotrajalo I polomljeno zbunje, koje je nekada bilo ukrasno zelenilo, na trotoaru parkirani automobili lokalnih mocnika, napusteni psi koji slobodno vrsljaju, autobusi, jedan za drugim u brzini naglo savijaju u prepunu stanicu, ....uostalom, koga je za sve to briga, sada kada je ulica spasena!