Ljudska prava

(I)RACIONALNOST – PRETPOSTAVKA USPEŠNE POLITIKE?

Freedom of Information RSS / 30.11.2011. u 13:17

Autor: Rodoljub Šabić

Da li je naivno verovati u ljudsku racionalnost? Na ovo „filozofsko" pitanje podsetila me nedavno ekipa jedne naše televizije koja je povodom smrti Ante Markovića zatražila od mene da nešto kažem o svojim sećanjima na poslednjeg premijera Vlade SFR Jugoslavije.
Ante Marković je postao predsednik Vlade (tačnije Saveznog izvršnog veća) u martu 1989. godine nakon što je Branko Mikulić, prethodni predsednik podneo ostavku. Od tada sam, duže od dve godine, bio u prilici da sarađujem i veoma često se srećem sa Ante Markovićem. Bio sam na funkciji podsekretara (otprilike pandan današnjem državnom sekretaru) u Saveznom sekretarijatu za zakonodavstvo, pa sam, zahvaljujući činjenici da je novi premijer pokrenuo izuzetno obimne zakonodavne promene, zajedno sa drugim rukovodećim ljudima iz Sekretarijata za zakonodavstvo, zaista veoma često kontaktirao sa njim. U leto 1991. godine, kada je trijumf „udruženih" nacionalista postao izvestan, zatražio sam razrešenje i vratio se u advokaturu. S premijerom sam se pozdravio prijateljski.
Ali, ovaj post nije nikakav in memoriam. Za tim, uostalom, i nema potrebe jer su sećanja i komentari mnogih koji su ovih dana bili prisutni u medijima potvrdili ono po čemu ja pamtim Antu Markovića. Poslednji premijer SFRJ koji je učinio sve što je mogao da spase veliku zemlju koja bi, da je uspeo, svojim građanima nudila daleko bolje šanse nego što to objektivno mogu šest malih država nastalih na njenim ruševinama. Briljantan rukovodilac, reformator, dobronameran čovek, atipičan političar. Ovo poslednje je posebno karakteristično. Politiku je doživljavao kao aktivnost usmerenu na rešavanje problema, na podizanje kvaliteta života građana, a ne kao nemilosrdan obračun sa ideološkim neistomišljenicima.
Upravo takvo Markovićevo shvatanje politike vraća me na pitanje sa početka posta i istovremeno podseća na još jednu veoma krupnu ličnost u istoriji ovih naših prostora (sa kojom ću, sticajem okolnosti, desetak godina kasnije takođe usko sarađivati), na Zorana Đinđića.
Negde početkom 90-te prisustvovao sam sastanku na kome se odvijao neobičan razgovor između njih dvojice. Neobičan, s obzirom na to da je prvi u to vreme bio izuzetno popularni, harizmatični predsednik Savezne vlade, a drugi, u najboljem slučaju, samo „mlada nada" srpske opozicije. Ipak, nakon što je pažljivo saslušao „sinopsis" planiranih reformi i Antine optimističke prognoze reformskih rezultata, Zoran si je „dozvolio" da kaže da je nečim neprijatno iznenađen! Rekao je čak da mu je teško da poveruje da čovek takvih sposobnosti i takve snažne vizije može da bude naivan! I to propratio pitanjem - „Je li moguće da Vi stvarno verujete u to da su ljudi racionalna bića koja se u svakom trenutku ponašaju u skladu sa svojim interesima?"
Ne sećam se kako je i da li je uopšte Marković na ovo reagovao. Sećam se da sam i onda, kao i sada mislio da on iskreno veruje u to da se uspešna politika zasniva na tome da građani u njoj racionalno prepoznaju sopstvene interese. Sećam se i da sam Zoranovo pitanje onda doživeo kao neumesno, a kasnije počeo da ga „prepoznajem" kao vrlo umesno.
Trinaest godina kasnije, kao član Vlade premijera Zorana Đinđića, sa jakim osećanjem da je i on u međuvremenu „oboleo" od iste vrste naivnosti koju je svojevremeno zamerao Anti Markoviću, dočekao sam njegovu smrt.
I ovaj tragični događaj i svi koji su kasnije usledili, uključujući i aktuelne, ostavili su bez odgovora pitanje - Da li je nužna pretpostavka pobedničke politike to da ona korespondira sa realnim, prepoznatljivim interesima građana, to da se zasniva na veri u racionalno? Ili, bar na ovim našim prostorima, odgovor na ovo pitanje može biti pozitivan samo eventualno? Samo uz apsolutno bitan, dodatni uslov - racionalna politika nikada, ni po koju cenu ne sme da potcenjuje ogromnu moć iracionalnog.



Komentari (49)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

freehand freehand 13:29 30.11.2011

Isto pitanje

sam i ja, negde '89 postavio jednom prijatelju, u tom momentu ozbiljnom privatnom biznismenu:
kako je moguće da, uprkos raciu, interesima i logici, podržava onoga ko će nam, izvesno, biti dželat, na svaki mogući način, pa nekima i bukvalno?
Ali - nema racionalnog razloga za neracionalno ponašanje.
Petnaest godina unazad mi isti prijatelj to govori.
sahmatbg sahmatbg 13:40 30.11.2011

Re: Isto pitanje

nema racionalnog razloga za neracionalno ponašanje.

Potpuno tačno,naravno. Ali čime objasniti da ga ipak, i bez razloga,ima strašno mnogo?
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 13:47 30.11.2011

Re: Isto pitanje

sahmatbg
nema racionalnog razloga za neracionalno ponašanje.

Potpuno tačno,naravno. Ali čime objasniti da ga ipak, i bez razloga,ima strašno mnogo?

Naravno da ima racioalnog razloga, jer bi se u suprotnom, racionalnost negirala. Uvek postoji racionalni razlog. Pitanje je samo koliko dobro objasnjava situaciju.
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 13:59 30.11.2011

Re: Isto pitanje

freehand
sam i ja, negde '89 postavio jednom prijatelju, u tom momentu ozbiljnom privatnom biznismenu:
kako je moguće da, uprkos raciu, interesima i logici, podržava onoga ko će nam, izvesno, biti dželat, na svaki mogući način, pa nekima i bukvalno?

Politicko sazrevanje naroda je postupno, i ono u mnogome zavisi od onih koji njime vladaju. Da li vlasti uzgajaju politicki zivot, da li ljude upoznaju sa problemima, da li ih podsticu na razmisljanje, na ucestvovanje u raspravama, i na kraju, na razborite odluke. Proces, u kome svi ucestvuju, u dobroj nameri da se zivot i suzivot poboljsa. Nije bilo za ocekivati da ce, nakon decenija zatvorene vlasti, potpunog odsudstva javnosti u poslovima drzave, a jos vide u donosenju odluka, stanovnistvo iz prve doneti razumnu odluku. Jos vide, negovanje iracionalnog je bilo decenijsko, te je bilo ocekivajuce da ce se glasaci povesti za manipulacijama. Izostanak informacija, podizanje tenzije, zastrasivanje, sve su to manipualtivne tehnike kojima Vodje pribegavaju kada nagone narod ka "zeljenoj odluci". Pored toga, izostanak kontrole vlasti, sto je i danas goruci problem, cini ucesce naroda irelevantnim u politickom zivotu.
freehand freehand 14:09 30.11.2011

Re: Isto pitanje

srdjazlopogledja

Odlično si to izfilozofirao, ali govorim o mnogo prizemnijem problemu: i tada je belodano, oštro i čisto, bez dileme za svakoga ko je hteo da misli - bilo apsolutno kristalno jasno šta mu je interes i šta je perspektiva. Čovek o kome govorim, inače britkog uma, u poslu i životu, naredne četiri godine postupao je nedvosmisleno iracionalno i kontra svojim interesima, i interesima svoje porodice. Tačka.
I to i sam kaže.
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 14:14 30.11.2011

Re: Isto pitanje

freehand
srdjazlopogledja

Odlično si to izfilozofirao, ali govorim o mnogo prizemnijem problemu: i tada je belodano, oštro i čisto, bez dileme za svakoga ko je hteo da misli - bilo apsolutno kristalno jasno šta mu je interes i šta je perspektiva. Čovek o kome govorim, inače britkog uma, u poslu i životu, naredne četiri godine postupao je nedvosmisleno iracionalno i kontra svojim interesima, i interesima svoje porodice. Tačka.
I to i sam kaže.

Sad si, kanda, ljut na mene?
Govoris o jednom coveku, koji odista moze da posluzi kao etalon za ono o cemu pisem.
Kako to, da jedan, koji se racionalno i proracunato ponasa svuda i stalno tokom svog zivota, povede se za potpuno besmislenim odlukama u politici?
Odgovor je kratak: shvatanje politike kao mita. Taj je svoju iracionalnost kanalisao u izbornu kutiju, jer nije imao gde drugde (nije si otvorio ventile), a polticari su ga pozivali da bas to uradi.
freehand freehand 14:18 30.11.2011

Re: Isto pitanje

srdjazlopogledja
freehand
srdjazlopogledja

Odlično si to izfilozofirao, ali govorim o mnogo prizemnijem problemu: i tada je belodano, oštro i čisto, bez dileme za svakoga ko je hteo da misli - bilo apsolutno kristalno jasno šta mu je interes i šta je perspektiva. Čovek o kome govorim, inače britkog uma, u poslu i životu, naredne četiri godine postupao je nedvosmisleno iracionalno i kontra svojim interesima, i interesima svoje porodice. Tačka.
I to i sam kaže.

Sad si, kanda, ljut na mene?
Govoris o jednom coveku, koji odista moze da posluzi kao etalon za ono o cemu pisem.
Kako to, da jedan, koji se racionalno i proracunato ponasa svuda i stalno tokom svog zivota, povede se za potpuno besmislenim odlukama u politici?
Odgovor je kratak: shvatanje politike kao mita. Taj je svoju iracionalnost kanalisao u izbornu kutiju, jer nije imao gde drugde (nije si otvorio ventile), a polticari su ga pozivali da bas to uradi.

Čuj - ljut?!
Ali ti je objašnjenje previše instant da bi pilo vodu.
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 14:37 30.11.2011

Re: Isto pitanje

Ali ti je objašnjenje previše instant da bi pilo vodu.

Ако је инстант, не значи да је непромишљено.
Hansel Hansel 16:11 30.11.2011

Re: Isto pitanje

Da bi se ovo pitanje temeljno razmotrilo, mora da se uzme u obzir i da je moral (shvaćen u apolutnom smislu) katkad iracionalan, neki bi rekli - uvek. Moral podrazumeva da je čovek spreman da uradi nešto što mu ne ide na dobit ili da ne uradi nešto da bi imao dobit. Naravno, misli se na konkretnu dobit. Čovek koji postupa moralno i onda kada je to na njegovu štetu ima neku satisfakciju u svom sistemu vrednosti. Ali, gledano sa strane, naročito kada neko spolja nema sve informacije za potpuno zaključivanje, odluke takvog čoveka mogu delovati iracionalno.

Slično tome, čovek može zbog nekih svojih ubeđenja koja možda baš i nemaju sigurnu logičku osnovu raditi i neke stvari sebi i drugima na štetu, a nekad i na korist. O potpuno iracionalnim razlozima, kada oni potpuno potisnu racionalno rasuđivanje, moglo bi se mnogo govoriti.

Velika većina naroda nije se priklonila nacionalističkim strujama potpuno iracionalno (ali ni svesna posledica) - ne, ona je bila zavedena naizgled racionalnim argumentima koji su vešto birani da gađaju u elementarne ljudske strahove ali tako da zamagle posledice - setite se priča u Srbiji tih godina - Srbija je žrtva, svi je oduvek iskorišćavaju, fabrike su preseljene posle rata iz Srbije u Sloveniju, Slovenci bili zbrinuti u Šumadiji tokom II sv. rata, a sad nam "Cankarjevim domovima" (podrškom kosovskim Albancima) zabadaju nož u leđa itd. itd. Iznenađen sam bio kada sam otkrio da su slične priče pričane u skoro svim exYU republikama - svi su bili žrtve svih! Ali suviše mali broj ljudi je znao šta se onim drugima priča da bi apstrahovao sistem zavade.

I onda, kada postoji jedna stalna nestabilnost, priče o ugrožavanju pripadnika istog naciona i njihovog iseljavanja pod pritiskom, o čemu smo bili informisani svakodnevno bar nekoliko godina uzastopno i kad se pojavi neko odlučan ko kaže "Niko ne sme da vas bije" taj će dobiti skoro pa blanko poverenje. I nikada neće eksplicitno pomenuti nikakav rat (one "bitke" na Gazimestanu većina je shvatila kao stilsku figuru, ako je to uopšte čula) i kao - ne, on će u kampanji reći: "Mir, sloboda, (zaboravio sam treće)", "Sa nama nema neizvesnosti", on će obećavati švedski standard. Ne samo da nije obećavao rat, on se obračunavao s nacionalistima koji su najavljivali "seču ruku", zabranjivao je one koji su u nazivu pokreta imali "četnički". Pa, poverovali su mu i vrhunski intelektualci, pa i oni gadljivi na petokraku, a neće običan svet... (Uz to, ako se uzme u obzir ono Jungovo objašnjenje privlačnosti Hitlera koji je baš bio pravo psihološko strašilo, sve postaje razumljivije...)

Čini mi se da je sve logično, da ne kažem - racionalno, samo nekim izuzetnim ljudima izmiče ozbuiljno uzimanje u obzir ljudskih osobina koje smatraju prevaziđenim, za njih - iracionalnim (a često i jesu takve). I to je vrsta egocentrizma, a svaki egocentrizam je poguban. Odgovoran političar bi morao da sve uzme u obzir.
apectator apectator 17:30 30.11.2011

Re: Isto pitanje

Naravno da ima racioalnog razloga, jer bi se u suprotnom, racionalnost negirala. Uvek postoji racionalni razlog. Pitanje je samo koliko dobro objasnjava situaciju.

Može i tako da se razmišlja.Zaista, uvek postoji "racionalan" razlog.Pitanje je samo da li je on racionalan sa stanovišta interesa pojedinaca ili sa stanovišta interea ogromne većine građana.
Freedom of Information Freedom of Information 18:03 30.11.2011

Re: Isto pitanje

nekim izuzetnim ljudima izmiče ozbuiljno uzimanje u obzir ljudskih osobina koje smatraju prevaziđenim, za njih - iracionalnim (a često i jesu takve). I to je vrsta egocentrizma, a svaki egocentrizam je poguban. Odgovoran političar bi morao da sve uzme u obzir.

Pa mislim da sam nešto vrlo slično hteo da kažem kad sam napisao da racionalna politika može biti uspešna samo uz apsolutno bitan, dodatni uslov - racionalna politika nikada, ni po koju cenu ne sme da potcenjuje ogromnu moć iracionalnog.
buba_truba buba_truba 18:05 30.11.2011

Re: Isto pitanje

Hansel
...

Da ne trošim prostor... da ne citiram sve... a na sve se odnosi... fala k.... (u Boga ne verujem) da vas ima koji brinete. Mene, bre, baš briga za sve... dobro de, briga me 'oće li mi se primiti sve lukovice, cvećke, drvke, žbunje (i taj rad)... za ostalo, zabole me - a nisam baš sigurna da je to normalno?! Ludim li ja, avaj!
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 19:50 30.11.2011

Re: Isto pitanje

apectator
Naravno da ima racioalnog razloga, jer bi se u suprotnom, racionalnost negirala. Uvek postoji racionalni razlog. Pitanje je samo koliko dobro objasnjava situaciju.

Može i tako da se razmišlja.Zaista, uvek postoji "racionalan" razlog.Pitanje je samo da li je on racionalan sa stanovišta interesa pojedinaca ili sa stanovišta interea ogromne većine građana.

Racionalnost postoji u politici, i danas, u Srbiji. Naravno, takva politika postaje iracionalna na duge staze, jer je model neodrziv.
Ali ko je skrojio takav model?
Zna se ko. Junak iz price. Taj je junak izmenio statut svoje stranke, taj je junak osmislio proporcionalni sistem sa jednom izbornom jedinicom, govorio o satovima dok je stvarao korporativnu elitu insajderskom privatizacijom... To je taj junak koji prebacuje drugome racionalnost u javnom politickom zivotu.
Hansel Hansel 22:25 30.11.2011

Re: Isto pitanje

Freedom of Information
Pa mislim da sam nešto vrlo slično hteo da kažem kad sam napisao da racionalna politika može biti uspešna samo uz apsolutno bitan, dodatni uslov - racionalna politika nikada, ni po koju cenu ne sme da potcenjuje ogromnu moć iracionalnog.

Naravno, ali ja sam se tu nadovezao na prethodnu diskusiju, možda sasvim suvišno...
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 18:57 01.12.2011

Re: Isto pitanje

Hansel
Da bi se ovo pitanje temeljno razmotrilo, mora da se uzme u obzir i da je moral (shvaćen u apolutnom smislu) katkad iracionalan, neki bi rekli - uvek. Moral podrazumeva da je čovek spreman da uradi nešto što mu ne ide na dobit ili da ne uradi nešto da bi imao dobit. Naravno, misli se na konkretnu dobit. Čovek koji postupa moralno i onda kada je to na njegovu štetu ima neku satisfakciju u svom sistemu vrednosti. Ali, gledano sa strane, naročito kada neko spolja nema sve informacije za potpuno zaključivanje, odluke takvog čoveka mogu delovati iracionalno.

Ево, ја мислим да је концепт демократије изразито моралан.
Filip Mladenović Filip Mladenović 13:43 30.11.2011

Setimo se i Ivana Đurića

Bio je isto novembar, 23, 1997. godine, kada je stigla vest da je umro Ivan Đurić, istoričar, humanista, demokrata.

Setimo se, bio je jedan od kandidata za predsednika Srbije na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, i - izgubio. Ali, nije se predavao, do prerane smrti. Ratovi za Ivana Djurića nisu bili ni gradjanski,ni verski, ni medjuetnički sukobi, ni rat za teritorije. To su ratovi tri vrhuške za što veću vlast.
Koliko prokockanih šansi: Ante Marković, Ivan Đurić, Zoran Đinđić!?
Istorija nam je bila naklonjena nudeći nam kao na tacni ova tri političara, ali smo mi, većinski, izabrali OVO!
Freedom of Information Freedom of Information 14:24 30.11.2011

Re: Setimo se i Ivana Đurića

Ivan Đurić, istoričar, humanista, demokrata.

Setimo se, bio je jedan od kandidata za predsednika Srbije na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, i - izgubio. Ali, nije se predavao, do prerane smrti.

Da, i Ivan je bio posebna pojava na našoj političkoj sceni.Čovek koga se vredi setiti sa poštovanjem. Po mnogo čemu briljantan lik.
angie01 angie01 14:44 30.11.2011

Re: Setimo se i Ivana Đurića

Ante Marković, Ivan Đurić, Zoran Đinđić


!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


kad podvuces, ovde su se glasnije uzvikivala imena seselja i zlobe!
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 14:47 30.11.2011

Re: Setimo se i Ivana Đurića

angie01
Ante Marković, Ivan Đurić, Zoran Đinđić

kad podvuces, ovde su se glasnije uzvikivala imena seselja i zlobe!

И што то чуди? Један гласач-следбеник ће гласније узвикивати име свог Вође од оног другог, пуког гласача.
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 13:46 30.11.2011

Politika je umetnost racionalnosti

Iracionalnost u politickom zivotu, prisutna u toku kampanja, kroz slogane, ili u javnim raspravama, putem podizanja straha od bilo kakve reforme, veliki je neprijatelj naroda. Iracionalnost moze biti od velike pomoci Vodjama u manipulacijama. Dodao bih da nije slucajno to sto je kampanja postera i slika, portreta toliko prisutna, ona poziva na sledbenistvo, bez racija, a uz slogane na svrstavanje, uz vojsku stranke.

Iracionalnost je prisutna i u poklicima, sloganima koji nemaju, niti dozvoljavaju raspravu, u "putevima" tamo ili onamo, u stvaranju vrednosti, u "mudrostima" i zivotnim smernicama, gotovo u svemu osim u konkretnim resenjima, i u obracanju postojecim problemima. Iracionalnost "zivi" ili u proslosti, ili u buducnosti, ona uvek zanemaruje sadasnjost.

Iracionalnost kao odlika totalitarizma. Cujte Brozove govore, cujte govore Vodje i nakon njega, na sta se pozivaju? Pozivaju se na maglovite prikaze necega sto je bilo, ili sto ce nekada, ako budemo istrajali "na putu" biti. Vodje se sa zestinom obracunavaju sa onima koji postavljaju pitanja o problemima iz stvarnog zivota.

Iracionalnost monarhije. Monarh je meta iracionalnosti, monarh je figura, koja u uspesnim demokratijama uspeva da na sebe privuce osecanja naroda, i izvuce ih iz politike, gde, ukoliko osecanja previse ima, vode u nerazumne i pogresne odluke. Nije slucajna odanost monarhiji u zemljama koje se smatraju etalonima demokratije.

Iracionalnost vere. Uloga je Crkve da, u sekularnim drzavama privuce veru, religiju, a da je, za uzvrat odvrati od prisustva u politickom zivotu. Da odvrati od sledbenistva, da politiku prikaze kao nesto banalno, trivijalno, ovostrano. Prolazno. Zato, velika je opasnost ona gde svetovni i duhovni rade zajedno protiv naroda, ali nema vece gde su svetovne vodje istovremeno i duhovne.

Politicki sistem, bliskost poslanika sa onima koje predstavlja. Velicina izborne jedinice je tu kljucna. Jedan kandidat moze sebi dozvoliti pricu o velikim, neuhvatljivim poduhvatima, ukoliko se obraca velikom broju ljudi koje ne poznaje, niti oni njega znaju. Jedan kandidat, koji je istovremeno i sused onima koje bi trebalo da predstavlja, prinudjen je da govori i radi prizemno, da resava ono sto njegove susede tisti. Glasaci se tada slabo obaziru na maglovite prikaze, i pitaju vise za resenje njihovih zivotnih problema.

Dakle, iracionalnost je uvek tu, no veca je odgovornost na politicarima sto stvaraju uslove da ona nadvlada, i sto se njenom zloupotrebom koriste u kampanjama i tokom vlada.
Colin_bgd Colin_bgd 14:33 30.11.2011

Suprotno proporcionalna... uvek...

Popularnost politicara je uvek suprotno proporcionalna kolicini dobra koju program koji sprovodi donosi gradjanima. Nije to stvar racionalnosti ili iracionalnosti, vec je to zbog proste cinjenice da je uvek bilo lakse i brze zapaliti Rim nego izgraditi ga...
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 14:40 30.11.2011

Re: Suprotno proporcionalna... uvek...

Colin_bgd
Popularnost politicara je uvek suprotno proporcionalna kolicini dobra koju program koji sprovodi donosi gradjanima. Nije to stvar racionalnosti ili iracionalnosti, vec je to zbog proste cinjenice da je uvek bilo lakse i brze zapaliti Rim nego izgraditi ga...

Дакле, они мање популарни, су они који изграђују?
Ене, у Хрватској постоји више, мање популарних (национал-социјалистичких) странака, попут Странке Правих Хрвата, Странке Чистих Правих Хрвата, Аутохтоне Странке Правих Хрвата... Значи ли то да су ти прави избор?
naroz naroz 15:02 30.11.2011

MOzak

Izgleda da su emocije vazne da bi se donela odluka.

Time sad bave ovi sto proucavaju mozak (kako se to zove, meni je mozak trenutno stao)

ima primera kako "emocionalni mozak" bolje donosi odluke ali ocigledno pravi
i velike greske

Ako mogu da preporucim predavanja Antonio Damasio i Jonah Lehrer


Izgleda da racionalno moze da objasni iracionalno (:



naroz naroz 16:19 30.11.2011

Re: MOzak

hmmm ne rade linkovi

http://fora.tv/2009/02/19/Jonah_Lehrer_Inside_My_Mind

i
http://fora.tv/2009/07/04/Antonio_Damasio_This_Time_With_Feeling#fullprogram


uros_vozdovac uros_vozdovac 18:53 30.11.2011

Re: MOzak

naroz
hmmm ne rade linkovi
Link1

i

Link2



Da pomognem
naroz naroz 22:28 01.12.2011

Re: MOzak

hvala. Ne znam gde sam zabrljao, odnosno ubaci mi se javascript svuda. Sta radim pogresno?

A do ostavim po strani sto se sad pitam da li su linkovi relevantni za temu(:
angie01 angie01 15:09 30.11.2011

pragmaticnost,vizionarstvo,reformatorstvo!

kao preduslov da se ova bolestina koja ovde vlada savlada!

ako moze kao koktel vakcina- jer drugacije necemo docekati!


indikator da nam ovakvima nema pomoci su nedavne izjave ministra dacica, ( prvo, je suluda upote mogucnost njegovog ustolicenja u tu fotelju posle njegovog minulog rada) gde opet zvecka oruzjem u situaciji u kojoj sa takvom opcijom, samo ostatak sveta moze da gleda novo bombardovanje kao rijaliti, kao i opstanak radikala, pa jos u skupstini i jos mogucnost glavnog mrzitelja rostfraj escajga na bilbordima u gradu, ko da se do sada bavio prosvetiteljskim radom, a ne da cuci u Hagu zbog najgorih zlocina!

Ni ovi ostali, kradljivci, smutljivci, presvlakaci-kompradori najgore vrste, svojim demokratskim vladanjem nisu nista dalje odmakli-a niko da je sankcionisan za obavljeni kriminal i svi se slozno pripremaju za nove kampanje, besramno i puni sebe, kao da su dobro obavili posao, a ne povecali katastrofu, a mi sada treba u pat poziciji da biramo od ponudjenog sa, ma koga god izabrali-losim ishodom po nas, pa ako to nije sizofreno, ne znam sta je!
antioksidant antioksidant 15:13 30.11.2011

.

Trinaest godina kasnije, kao član Vlade premijera Zorana Đinđića, sa jakim osećanjem da je i on u međuvremenu „oboleo" od iste vrste naivnosti koju je svojevremeno zamerao Anti Markoviću...

odakle to osecanje?
Freedom of Information Freedom of Information 18:28 30.11.2011

Re: .


odakle to osecanje?

Prosto,imao sam ga.
antioksidant antioksidant 18:38 30.11.2011

Re: .

pitam zato sto sam ja imao osecanje da je zoran djindjic u potpunosti razumeo da sledece 4 godine (novi mandat) jednostavno ne postoje*. da je tada tu, gde nesto moze da se uradi i posle toga se moze samo skloniti i gledati kako drugi rasturaju i koce ono sto je pokrenuto za to vreme... krajnje racionalno.ne secam se nekih njegovih zabluda u smislu u kom je opisan razgovor sa a markovicem

Je li moguće da Vi stvarno verujete u to da su ljudi racionalna bića koja se u svakom trenutku ponašaju u skladu sa svojim interesima?"


uveren sam bio da je djinjic u potpunosti bio svestan iracionalnosti glasaca (nesto sasvim uobicajeno i normalno)

*s tim sto mu na kraju nisu date ni te 4 godine
Freedom of Information Freedom of Information 18:51 30.11.2011

Re: .


uveren sam bio da je djinjic u potpunosti bio svestan iracionalnosti glasaca (nesto sasvim uobicajeno i normalno)

Bio je mnogo svesniji prisustva te iracionalnosti nego Ante Marković. Ali ju je i on potcenio.Zato mu pored ostalog "nisu date" ni te četiri godine.
antioksidant antioksidant 19:15 30.11.2011

Re: .

Bio je mnogo svesniji prisustva te iracionalnosti nego Ante Marković. Ali ju je i on potcenio.Zato mu pored ostalog "nisu date" ni te četiri godine.

moguce, mada ja verujem da su ovi sto su ga ubili (i oni koji su ih podstakli/nagovarali/ kao i oni koji su tome aplaudirali) bili vrlo racionalni...
nekima ovakav haos bas odgovara
cak mnogima
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 19:52 30.11.2011

Re: .

Freedom of Information

uveren sam bio da je djinjic u potpunosti bio svestan iracionalnosti glasaca (nesto sasvim uobicajeno i normalno)

Bio je mnogo svesniji prisustva te iracionalnosti nego Ante Marković. Ali ju je i on potcenio.Zato mu pored ostalog "nisu date" ni te četiri godine.

Nije potcenio, zloupotrebljavao je.
apectator apectator 20:33 30.11.2011

Re: .

Nije potcenio, zloupotrebljavao je.

Da je to tačno Zoran Đinđić bi danas bio živ.
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 20:41 30.11.2011

Re: .

apectator
Nije potcenio, zloupotrebljavao je.

Da je to tačno Zoran Đinđić bi danas bio živ.

Не знам шта би му спасло живот, и страшна га је судбина задесила. Чињеница је да је тада то била држава на ивици понора, и да се преко тог понора прешло, или ускочило у њ, атентатом на председника Владе.

Но легитимитет те Владе је био упитан, као и оних који су је наследиле.

Оно што текст објашњава, експлицитно, то је да већ тада човек који ће након десет година постати премијер, изражава велику сумњу у демократију и способност становништва да начини најбољи избор. Трагично.
antioksidant antioksidant 09:28 01.12.2011

Re: .

изражава велику сумњу у демократију и способност становништва да начини најбољи избор

ni u jednom trenutku nije osporeno pravo gradjana da bira iracionalno ako to zeli
samo je naglaseno da je neophodno (ako se politikom ozbiljno bavite) da budete svesni te iracionalnosti (koja je prirodna i opsta)
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 18:50 01.12.2011

Re: .

antioksidant
изражава велику сумњу у демократију и способност становништва да начини најбољи избор

ni u jednom trenutku nije osporeno pravo gradjana da bira iracionalno ako to zeli
samo je naglaseno da je neophodno (ako se politikom ozbiljno bavite) da budete svesni te iracionalnosti (koja je prirodna i opsta)

Ваљало би то преуредити у "сваким изборима је омогућено, подстакнуто гласати ирационално".
Али, реформа, која је предузета, а одударала је од изборне платформе, или је била скривена унутар ње, са јасном интенцијом да се гласачи доведу у заблуду (познајући укус гласача), савршено је нелегитимна и поврх свега, недемократска.
Дакле, шта је мислио? Је л' мислио уопште?
Овако бих нагађао. Мислио је да ће користи реформи, бити брже од последица недемократског поступања, и удаљавања власти од грађана, те недостаци неће постати већи проблем. А реформе нису могле достигну ту хитрост, како због отпора грађана, тако и због администрације, интересних група, политичких клика. Дакле, преварио се у прорачуну, а недостаци су остали да се плате.
Зато, узроке будуће нестабилности и катастрофе која прети, ваља тражити у том времену, и у одлукама које је донео, мислећи да на њих има право.
Hansel Hansel 16:26 30.11.2011

Imidž

Koliko god mene nervirao pojam imidža, on je vrlo bitan. Ne znam gde je Ante Marković bio u pravom smislu popularan i šta je ta popularnost suštinski značila. U nejgovo vreme ja sam bio srednjoškolac i sećam s evelike kritičnosti medija u Srbiji prema njemu, a ljudima iz mog okruženja delovao je kao šarlatan. On nije bio ozbiljan "kako dolikuje odgovornom političaru", on je uemo da se smeje. Narod takve vrlo malo voli da vidi na odgovornim mestima, bar naš, bar tada i kasnije. Mislim da ni Đinđić zbog te osobine nije imao mnogo pristalica. Opet jedna iracionalnost, koja neke razloge koji bi se mogli razumeti možda i ima.

Svako dopadanje "na prvi pogled" (kod većine prilično važno) jeste iracionalno,a oan osnovu tog "prvog pogleda" ljudi vrlo lako i brzo sude. Meni, kome je u vreme prvih izbora nedostajalo nekoliko nedelja do punoletstva, pa nisam mogao da glasam ni u drugom krugu, izbor su bili tadašnja Demokratska stranka i Ivan Đurić. Mnogi mladi u mom gradu bili su za SPO, a većina "matoraca" za SPS. Ovo drugo sam pokušao da objasnim u komentaru u prvom "lancu" komentara na ovom blogu, a ono za SPO mi nikad neće biti jasno (na racionalnom nivou). Ako uzmem u obzir ono što se zna o iracionalnom, naklonost SPO-u se može pripisati očito nekoj Vukovoj harizmi (raspućinskog tipa, kako sam je ja bar video), u kombinaciji s onim pto je tada zastupao i što očito mnogima nije bilo strano... A pošto je Milošević reprezentovao roditelje, onda je izrazita opozicija njima i njemu bila samo privlačnija...?
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 20:33 30.11.2011

Демократија

Da li je nužna pretpostavka pobedničke politike to da ona korespondira sa realnim, prepoznatljivim interesima građana, to da se zasniva na veri u racionalno? Ili, bar na ovim našim prostorima, odgovor na ovo pitanje može biti pozitivan samo eventualno? Samo uz apsolutno bitan, dodatni uslov - racionalna politika nikada, ni po koju cenu ne sme da potcenjuje ogromnu moć iracionalnog.

Пошто сам ионако преплавио блог својим коментарима, да обратим пажњу на последњи пасусу текста.
Мишљења сам да је посреди лажна дилема, за истинског демократу. Демократа ће, без обзира на све околности, последице вишедеценијског магновења, организовати јавну расправу и референдум о оној теми, која највише тишти становништво, и да ће му једина брига бити равноправност у расправи, плурализам, и на крају имплементација оног решења, за које су грађани гласали, јер то решење, ма колико погрешно и било, јесте израз демократске воље народа, који ће и трпети све последице избора, било лоше, или добре.

У том светлу, лако је оценити демократски капацитет оних који су и појављују у причи. Жалосно је то, што прича описује прошлост, а поимање демократије се није унапредило.
Freedom of Information Freedom of Information 20:51 30.11.2011

Re: Демократија

Мишљења сам да је посреди лажна дилема, за истинског демократу. Демократа ће, без обзира на све околности, последице вишедеценијског магновења, организовати јавну расправу и референдум о оној теми, која највише тишти становништво, и да ће му једина брига бити равноправност у расправи, плурализам, и на крају имплементација оног решења, за које су грађани гласали, јер то решење, ма колико погрешно и било, јесте израз демократске воље народа, који ће и трпети све последице избора, било лоше, или добре.

Mislim Srđo da su nam lekcije iz osnova demokratije,bar u ovoj prilici,suvišne. A kad ste se već u to upustili možda bi trebali da razmislite i o tome kakve su šanse javne rasprave,referenduma i sl. i mogućnosti implementacije njihovih rezultata ako se potceni nečija iracionalna ali na žalost ipak realna spremnost na primenu sredstava ko što su atentati,upadi u monetarni sistem,blokade pravnog poretka,pretnje,oružane pobune,izazivanja građanskog rata,sam rat.
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 21:01 30.11.2011

Re: Демократија

Freedom of Information
Мишљења сам да је посреди лажна дилема, за истинског демократу. Демократа ће, без обзира на све околности, последице вишедеценијског магновења, организовати јавну расправу и референдум о оној теми, која највише тишти становништво, и да ће му једина брига бити равноправност у расправи, плурализам, и на крају имплементација оног решења, за које су грађани гласали, јер то решење, ма колико погрешно и било, јесте израз демократске воље народа, који ће и трпети све последице избора, било лоше, или добре.

Mislim Srđo da su nam lekcije iz osnova demokratije,bar u ovoj prilici,suvišne. A kad ste se već u to upustili možda bi trebali da razmislite i o tome kakve su šanse javne rasprave,referenduma i sl. i mogućnosti implementacije njihovih rezultata ako se potceni nečija iracionalna ali na žalost ipak realna spremnost na primenu sredstava ko što su atentati,upadi u monetarni sistem,blokade pravnog poretka,izazivanja građanskog rata,sam rat.

Овде сада говоримо о Марковићу? Можемо и о Ђинђићу, обзиром да се на том пољу није показао!

Што се мене тиче, демократија је средство, а циљ јесте институционална имплементација воље народа, како би се избегла имплементација на неки други начин, а набројали сте који све постоје. Можда сте заборавили диктатуру и тиранију. Јер, како другачије окарактерисати ону владавину, која ради супротно вољи народа?

У том светлу, јавна расправа пре двадесет година је можда могла да спречи и ублажи катастрофу, али то је шббкбб. Неко би, пак, јавном расправом назвао предизборне кампање са увођењем вишестраначја, но то, без истински слободних медија (од власти), није ни кампања, ни расправа.

Што се мене тиче, разбијање Југославије је било неизбежно (чак и оно насилно, због трансфера иметка који је могућ у тим ванредним околностима), јер се у самом настанку оформила бесправна, политичка конфедерација, са дивергентним интересима (ка разбијању државе).
jinks jinks 22:12 30.11.2011

Interesantno ste ovo napisali

Da li je naivno verovati u ljudsku racionalnost?


odnosno, interesantna je ova konstrukcija "vera u racinalno".

Posto je vera po svojoj sustinskoj prirodi iracionalna. Onda se ovaj izraz moze prevesti kao "iracionalno o racionalnom" sto meni u svakom slucaju deluje kao nesto sto moze u odredjenoj varijanti proizvesti logicki tacan iskaz.

Pa, na osnovu toga bi se moglo zakljuciti da i ne mora obavezno biti naivno verovati u ljudsku racionalnost.

Sad ne znam da li bi se isto moglo reci i za iskaz "da li je naivno racionalno razmatrati pojam ljudske vere".

Ili jos bolje "kako racionalno razmatrati iracionalno a da ne ispadne naivno" :)
Freedom of Information Freedom of Information 22:46 30.11.2011

Re: Interesantno ste ovo napisali

interesantna je ova konstrukcija "vera u racinalno".

Posto je vera po svojoj sustinskoj prirodi iracionalna

Pa nisam imao na umu "veru" u značenju koje taj pojam ima u religijskom kontekstu.Možda sam mogao koristiti pouzdanje,oslanjanje ili..Ali priznajem lepo ste se "razigrali".
Filip Mladenović Filip Mladenović 23:56 30.11.2011

Još jedan primer iracionalnosti!

Zbog iznenadne smrti poslanika SPS-a, književnika Miodraga Bulatovića, u izbornoj jedinici 10 u Rakovici 16. i 30. juna 1991. održani su dopunski izbori, na kojima je pobedio lider SRS Vojislav Šešelj. On je porazio kandidata DS i čuvenog pisca Borislava Pekića.

Glavni i presudni promoteri iracionalnosti u Srbiji bili su, gle paradoksa, upravo oni koji su morali da budu najracionalniji: ugledni intelektualci, akademici, književnici, naučnici, urednici, novinari....
loader loader 11:04 01.12.2011

Šala odnela vraga, a kafica se puši :)

Da li je naivno verovati u ljudsku racionalnost?

I da, i ne.
Pojednostavljeno rečeno, čovek je kombinacija racionalnog i neracionalnog. Samo je pitanje određene mere, kod svakog pojedinca.

U kontekstu zbivanja na političkoj sceni, i podrške ovoj ili onoj opciji, tu je u igri mnogo više elemenata nego što je (samo) mera racionalnosti. Zablude, neobaveštenost, proračunljivost, nivo morala, vera, samopoštovanje, obrazovanje, navike, pripadnost grupi, uticaj porodice, psihološka čvrstina, ... Uglavnom bude relativno objašnjivo zašto neko vuče na "iracionalnu" stranu, ili, kako se čini onom sa druge strane, protiv sopstvenog interesa. I ono, zašto se toliko dugo podržavao maltene dželat ovog naroda, ima svoje objašnjenje, samo što bi ono bilo malo poduže i manje je za dnevnopolitička nadgornjavanja, a više je za jedno dugo ćaskanje uz kaficu nakon što se istorija bude završila :)
Krugolina Borup Krugolina Borup 11:05 01.12.2011

Potpitanje

A ta naivnost od koje su obojica, u manjoj ili većoj meri, patili - da li je ona racionalna ili iracionalna?
ed_novipazar ed_novipazar 13:25 01.12.2011

Re: Potpitanje

Naivnost je manifestacija iracionalnog prosudjivanja.

Prvi je, poput naseg gospodina Sabica, trebao da se povuce sa politicke scene i prepusti sudbini da odradi sto je naumila da odradi. Drugi je trebao da preuzme kontrolu nad obavjestajnom sluzbom. Nisu to uradili jer su bili naivni, tj. iracionalno prosudjivali.
Hansel Hansel 15:58 01.12.2011

Re: Potpitanje

Prvi je, poput naseg gospodina Sabica, trebao da se povuce sa politicke scene i prepusti sudbini da odradi sto je naumila da odradi.

Samo pod uslovom da je procenjivao da on ništa protiv toga ne može. Ja neću nikada da prihvatim da je rat sudbinska neminovnost. A da ne govorim da koncept sudbine krivce oslobađa odgovornosti.

Naivnost je manifestacija iracionalnog prosudjivanja.

Naivnost je kao (skoro) bilo koja druga ljudska osobina - premalo ili previše nje je štetno, u pravoj meri je dragocena, da ne kažem da čoveku pomaže da sačuva dušu (shvatili taj pojam metafizički ili metaforično, svejedno)... bez nje niko nikad ništa ne bi pokušao da pozitivno promeni, jer stvarnost bi mu uvek govorila da su mu napori uzaludni.

Poznatu rečenicu "Budite lukavi kao zmije, a umiljati kao golubovi" neki tumače kao formulaciju neophodnosti ravnoteže dobrote i mudrosti - previše dobar biće to na svoju štetu, pa i na štetu onih o kojima treba da brine, previše pametan bez dobrote (=? naivnosti) može se lako prozliti...

Izvinjavam se što je ovaj komentar otišao u malo u neke druge vode...
ed_novipazar ed_novipazar 08:21 02.12.2011

Re: Potpitanje

Hansel

A da ne govorim da koncept sudbine krivce oslobađa odgovornosti.

Ne znam u kojoj to filozofiji. U onoj koju ja slijedim konzept sudbine je takav da krivca ne oslobadja odgovornosti.

Naivnost je kao (skoro) bilo koja druga ljudska osobina - premalo ili previše nje je štetno, u pravoj meri je dragocena, da ne kažem da čoveku pomaže da sačuva dušu (shvatili taj pojam metafizički ili metaforično, svejedno)... bez nje niko nikad ništa ne bi pokušao da pozitivno promeni, jer stvarnost bi mu uvek govorila da su mu napori uzaludni.

Definicija je tacna ali se ne odnosi na naivnost. Probaj umjesto "naivnost" u ovu definiciju ubaciti "optimizam". E tek sada ima smisla, zar ne?

No, juce citasmo vijest da je Skupštinski Odbor za kulturu i informisanje g.Sabica predlozio za reizbor na funkciju Poverenika za informacije. Ja sam dao svoj glas protiv tog prijedloga.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana