Muzika| Nostalgija

17 godina...

lidiaz RSS / 05.11.2011. u 20:10


Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jacHa. jacHa. 22:48 05.11.2011

:-(

hoochie coochie man hoochie coochie man 23:06 05.11.2011

-------

Znao sam za ovu pricu ali danas je ponovo cuh na dvetsadvojci pa evo
Firči o Milanu
Posebno se secam da je umeo sam sebi da se smeje i to me je odusevljavalo. Omiljena mi je prica iz Zagreba. Milan je imao jako slab vid. Milsim da je imao dioptriju 9 na jednom i 11 na drugom oku. Mucio se sa kontaktnim sociivima. To su bila ona prva, tvrda i teska za oci. A i nisu bila jeftina. Sedeli smo u nekoj piceriji ocekujuci tonsku probu, mislim da je sa nama bio i Massimo, sa jos par ljudi. U jednom trenutku Milan je viknuo da se niko ne mrda jer mu je iz oka ispalo socivo. Polako smo se pomerali ne bismo li ga nasli. Bez preterivanja mislim da smo ga svi cetvoronoske trazili jedno pola sata bez uspeha ! Nakon sto smo (na Milanovo insistiranje) konacno digli ruke on je odlucio da izvadi i ono iz drugog oka jer mu je kako je tvrdio tako bilo lakse. Ali tu se pojavio problem. Kako da se vrati do hotela bez sociva illi naocara kad tako lose vidi ? Sticajem okolnosti imao sam zimsku jaknu jarke plave boje koja je Milanu dala ideju: “Idi ti Firci ispred mene a ja cu da pratim tu tvoju plavu jaknu sve do hotela” Tako je I bilo sve do trga u centru gde su nam se odjendnom isprecili tramvaji. Na zalost ja sam kao pravi hiperaktivni bubnjar zaboravio da me Milan prati i na brzinu preskocio na drugu stranu izmedju tramvaja. Trebalo bi tu da dodam za one koji ne znaju da su u to vreme tramvaji u Zagrebu bili ofrarbani upravo plavom bojom,skoro identicnom mojoj jakni.Milan je prirodno zakljucio da sam usao u tramvaj pa je usao za mnom i ode !!! Mozete li da zamislite nase zaprepastenje posle par minuta kad smo primetili da ga nema. Propade u zemlju. ! Vrteli smo se u krug kao kerovi za repom pokusavajuci da provalimo sta se desava. Bojan se ceraekao kao lud ! Secam se kako je Magi gledala na sve strane ne bi li ga ugledala da bismo na kraju jednostavno digli ruke i odlucili da odemo jer valjda covek zna sta radi valjda ce se nacrtati u hotelu. Zaista eto njega posle jedno sat vremena. Pa gde si, sta si, kako si ? Objasnio nam je kako je usao u tramvaj i prepricao kako mu je bilo cudno sto mu se niko ne obraca tokom voznje. Poceo je prvo da sapuce dozivajuci nasa imena dok na kraju nije ukapirao da je sam i ohrabrio se da pita nekog da mu zove taksi, nakon sto je objasnio situaciju. Retki su momenti kojih se secam, sa smo se toliko smejali a najvise Milan sebi i svojoj nevolji. Mislio sam na trenutak da ce se mozda naljutiti na mene zbog nemarnosti ali od toga ni traga.
anchiba anchiba 00:25 06.11.2011

Толико година

javascript:;
Obren Markov Obren Markov 11:20 06.11.2011

:'

Minimalizam u sećanju:

javascript:;
svbobo svbobo 18:44 06.11.2011

...

vesna.gm vesna.gm 10:40 07.11.2011

Dragi, dragi Milan...

I ova Firčijeva priča baš pokazuje kakav je bio... skroman, povučen, po pričama ljudi koji su ga poznavali dobar, a iznad svega genijalan...

A uvek je tako... obično odu oni za kojima se najviše žali...

Preporuka za (pod)sećanje na Milana...

MIlane...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana