Putovanja| Život| Životni stil

Pedalanje po Karpatima (biseri Visokih Karpata)

Snezana Radojicic RSS / 04.11.2011. u 21:08

Sigišoara

19. septembar

 DSCF1999.JPG

Umalo se desilo da zaobiđemo Sigišoaru. Nije nam bila baš usput, niko nam nije odgovorio sa neke od internet lista za besplatan smeštaj, a ja nisam mogla da se setim šta je to toliko bitno u tom gradu zbog čega sam ga stavila na moju listu "must to see". Ipak, na Brajanove obazrive pokušaje odgovaranja od skretanja sa rute (koja je od Fagaraša logično vodila ka Transfagarašanu), tvrdoglavo sam istrajavala u nameri da izvozimo dodatnih stotinak kilometara, samo da bismo je posetili.

DSCF2031.JPG 

Postoje gradovi u koje se putnici bezuslovno zaljubljuju bez obzira na to koliko im se ukusi razlikuju. Njihov šarm dotiče nešto arhetipsko u nama, pa nam se njihove ulice i fasade čine nekako prepoznatljivim, kao zaboravljene slike koje smo nekada, u nekom drugom životu, prelistavali pred našim očima. Srednjovekovne saske kuće koje stilski i po koloritu neodoljivo podsećaju na dečije crteže, krovni prozori nalik na radoznale oči koje vas posmatraju odozgo dok gulite svoje đonove po kaldrmi starog grada, sat-kula navrh brda do kojeg treba ispešačiti dugim, pokrivenim drvenim stepenicama, dominikanska crkva iz 13, škola iz 17. veka... i, da, Drakulina rodna kuća, danas kafe-muzej, gde smo popili pivo.

 DSCF2023.JPG

Sutradan smo Sigišoaru prepešačili uzduž i popreko, neumorno škljocajući fotoaparatima u pokušajima da makar deo njenog šarma zabeležimo za dane kada ćemo živeti od ovakvih uspomena. 

 

 

Transfagarašan

21-22. septembar

 83-e1320434729563.jpg

Približavamo se masivu što se moćno izdiže ispred nas kao da izranja iz ravnice koja je nakada bila dno Panonskog mora. Najpre ga vidimo kao u izmaglici, a onda kilometar po kilometar, po makadamu i zemljanom putu koji povremeno izrasta u asfaltni, sve nam je bliži i jasniji. Boje počinju da se prelivaju od crne do svetlosive i na licu masiva postupno se ocrtavaju linije pojedinačnih planina. Jedna za drugom, kao da istupaju korak napred, koliko da (nam) se poklone i onda opet vrate u vrstu. Magija koja se rađa pred našim očima.

 14-e1320434885315.jpg

Transfagarašan -- jedan od deset "must ride" svakog bicikliste. San onih koji su njegove pasove videli na fotografijama, plan srećnika koji su se uputili ka njegovom podnožju s pogledom uprtim u naizgled nedostižni vrh, ponos onih koji su se njime uspinjali i spuštali.

 31-e1320434944812.jpg

 Rumuni kažu da je Transfagarašan najbolji i najlepši od svih njihovih puteva. Izgrađen je početkom sedamdesetih godina prošlog veka, nakon ruske agresije na Čehoslovačku, a za slučaj da rumunska teška artiljerija mora da se brzo povuče duboko u kopno. Dugačak je oko pedeset kilometara, a skoro tačno pola je uspon i pola spust, s koje god strane da se krene -- sa severa ili s juga.

 71-e1320435013740.jpg

Spremni smo da ga zagrizemo. Prethodnih par dana premostili smo niz problema -- od pokvarenih stomaka, do polomljenih prednjih i zadnjih nosača bisaga (treći-četvrti put od početka ture). Čini se da smo do večeras sve prebrodili i uspešno sanirali, te da ćemo ujutru spremno "napasti" moćne prevoje. Imam utisak da je Transfagarašan vrhunac ove ture, dugo čekani uspon za koji smo se i nehotice sve vreme pripremali. Osećam se nekako svečano, pa ujutru, pomalo u šali, ali više u zbilji, biram da obučem odeću za "izlazak", koju čuvam za posebne prilike.

91-e1320435078945.jpg 

Uspon počinje od mesta Cartisoara i do Balea Cascada ima trinaest kilometara. Pedalam lagano i stajem mnogo puta što da dođem do daha (Brajan je daleko isprednjačio), što da fotografišem neverovatne pejzaže. Kraj spomenika podignutog u znak sećanja na četrdeset radnika koji su poginuli tokom izgradnje ovog puta, pravim dužu pauzu. Dosadni roj mušica, koji me prati od početka uspona, ne da mi mira ni sada.

 111-e1320435230552.jpg

Napokon stižem do prvog "vrha" (na oko 850 m/nv), kod vodopada Balea. Na platou pored puta brojne tezge sa suvenirima, šećerlemama, rumunskim poslasticama, napicima. Brajan me tu čeka sa zalihama slatkiša, koje slistimo u slast. A onda, pedalaj dalje.

 61-e1320435134926.jpg

Odavde zapravo počinje ono pravo -- brojni prevoji, serpentine nalik na meandre koji se lagano uspinju do vrha i jezera Balea. Za razliku od prve polovine puta, vidici su sada otvoreni prema niziji, nekadašnjem dnu Panonskog mora.

 21-e1320435187543.jpg

Negde oko petog kilometra ovog dela (a osamnaestog kilometra uspona) ophrvava me strašan umor. Pogledam uvis, ka vrhu, gde se izdižu dve kućice, i pomislim kako nema šanse da dopedalam do gore. Aaaaaaah, zašto je toliko strmo!

 131-e1320435302684.jpg

Ali ima nečeg oslobađajućeg i ujedno hipnotišućeg u ritmu ponavljanja okreta pedala, uprkos strmoj uzbrdici i brzini od jedva pet kilometara na sat. Skoro omamljena, pratim taj mehanički ritam, bez ijedne misli u glavi, i vozim kao u transu. Čini mi se da bih ovako mogla doveka, dok me snaga ne izda kao kakvog biciklističkog Filipida. Kada se ritam naruši i umor me prožme od vrhova nožnih prstiju do poslednje vlasi na glavi, počnem da ponavljam u sebi: "Možes ti to, izdrži!" I tako doslovno metar po metar, osvajam preostalih šest, pet, četiri, tri, dva kilometra. Na svakom prevoju pomislim kako više neću moći, a onda ipak nekako nastavim.

 101-e1320435520769.jpg

Transfagarašan je toliko veličanstven da mi se čini izdajom ako odustanem. Ne znam mnogo o Čaušeskuu, sem da je bio diktator i da je neslavno skončao, ali po glavi mi se mota samo jedna (verovatno grešna) misao: samo zbog ovog puta, zbog ove lepote koju je ostavio kao plod svojih megalomanskih ambicija, treba mu oprostiti mnoga zlodela.

 121-e1320435696928.jpg

Planine su uvek poput umetničkih slika, prirodnih galerija, ali retko gde postoji mogućnost da ih pohodite, ophodite i obgrlite sa svih strana, kao u kakvoj virtuelnoj igrici, gde se kruži piramidalno od podnožja do vrha. I zbog toga, zbog pregoleme lepote i teške muke, na momente osećam toliku sreću da počinjem da se smejem naglas.

 51-e1320435355984.jpg

Otkad sam prvi put čitala o ovom prevoju i videla ga na fotografijama, želela sam da ovde vozim. I evo me sada ovde, skoro na vrhu, sa kojeg mi maše Brajan. Još samo tri krivine, još manje od kilometra, svega petsto metara, napinjem poslednje snage i -- CILJ! Puštam bicikl da padne, skačem i grlim Brajana. Uspela sam! Gledam dole i ne mogu da verujem da sam sve to izvozila.

 41-e1320436491772.jpg

Fotografišemo se, ručamo i posle kraćeg odmora krećemo na drugu stranu masiva. Iznenađeni smo da se prolazi kroz tunel, ali najveće iznenađenje nas ocekuje nakon izlaska iz tunela, kada ugledamo prevoje na drugoj strani, kojima ćemo se više od dvadeset kilometara spuštati nizbrdo. Ludilo od spusta! Vozi, Miško!

 

Foto-galerije su ovdeovde.

 

 



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

anchiba anchiba 01:14 05.11.2011

Боже...

каква лепота!!!!
Фотке су вам сјајне јер сам отворених уста гледала и нисам могла да верујем па има овако лепих пејзажа.
А за педалање, свака част
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:39 05.11.2011

Re: Боже...

anchiba
каква лепота!!!!
Фотке су вам сјајне јер сам отворених уста гледала и нисам могла да верујем па има овако лепих пејзажа.
А за педалање, свака част


Hvala, Anchiba! Priroda u Rumuniji je apsolutno neverovatna. Svakog dana mislili smo da upravo gledamo najlepše pejzaže i da lepše ne postoji, a onda bi nas sutradan nešto iznenadilo i ponovo ostavljalo bez daha.
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:34 05.11.2011

Rumunija

Pa vi ste, bre, još u Karpatima. A mislio sam da ste se već domogli Azije.

Ako, ako, samo laganica, nadam se da će zima da vas stigne u nekim toplim krajevima.

Slike su maestralne, to sam već par puta rekao. Ko je šef of kamere, ti ili Brajan?

Kaži Brajanu da smo sjebali Xcel u Bolderu (bili lokalni izbori, ne znam da li je čitao lokalne vesti) i sad smo na municipal grid-u, mislim, kad ga jednom naprave (ne znam da li će mu se to svideti ili ne, ja nemam pravo glasa, a nisam ni sigiran da li bih bio za ili protiv).



Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:51 05.11.2011

Re: Rumunija

srdjan.pajic
Pa vi ste, bre, još u Karpatima. A mislio sam da ste se već domogli Azije.

Nismo više Opisali smo polukrug po celom masivu, uključujući i poslednje obronke Karpata u istočnoj Srbiji i evo nas sada u Beogradu. Malo se odmaramo posle 90 dana bez odmora, i u četvrtak nastavljamo ka jugu, ka CG, Albaniji, Grčkoj, Turskoj...

srdjan.pajic
Ako, ako, samo laganica, nadam se da će zima da vas stigne u nekim toplim krajevima.

I mi se nadamo. Plan je da nas snegovi zateknu na Mediteranu, ali ne znam kako ćemo preko Albanije.

srdjan.pajic
Slike su maestralne, to sam već par puta rekao. Ko je šef of kamere, ti ili Brajan?

O, hvala! U ovom tekstu su uglavn om moje, ali ima i par Brajanovih. Oboje škljocamo non-stop. Moja kamera je bolja, ali zato Brajan dosta radi na svojim fotkama.

srdjan.pajic
Kaži Brajanu da smo sjebali Xcel u Bolderu (bili lokalni izbori, ne znam da li je čitao lokalne vesti) i sad smo na municipal grid-u, mislim, kad ga jednom naprave (ne znam da li će mu se to svideti ili ne, ja nemam pravo glasa, a nisam ni sigiran da li bih bio za ili protiv).



Ah, pa ti živiš takođe u Boulderu? Hvala na vesti. Brajan kaže da zna za izbore, ali ni on nije siguran da li bi bio za ili protiv.
srdjan.pajic srdjan.pajic 08:24 05.11.2011

Re: Rumunija

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Pa vi ste, bre, još u Karpatima. A mislio sam da ste se već domogli Azije.

Nismo više Opisali smo polukrug po celom masivu, uključujući i poslednje obronke Karpata u istočnoj Srbiji i evo nas sada u Beogradu. Malo se odmaramo posle 90 dana bez odmora, i u četvrtak nastavljamo ka jugu, ka CG, Albaniji, Grčkoj, Turskoj...

srdjan.pajic
Ako, ako, samo laganica, nadam se da će zima da vas stigne u nekim toplim krajevima.

I mi se nadamo. Plan je da nas snegovi zateknu na Mediteranu, ali ne znam kako ćemo preko Albanije.

srdjan.pajic
Slike su maestralne, to sam već par puta rekao. Ko je šef of kamere, ti ili Brajan?

O, hvala! U ovom tekstu su uglavn om moje, ali ima i par Brajanovih. Oboje škljocamo non-stop. Moja kamera je bolja, ali zato Brajan dosta radi na svojim fotkama.

srdjan.pajic
Kaži Brajanu da smo sjebali Xcel u Bolderu (bili lokalni izbori, ne znam da li je čitao lokalne vesti) i sad smo na municipal grid-u, mislim, kad ga jednom naprave (ne znam da li će mu se to svideti ili ne, ja nemam pravo glasa, a nisam ni sigiran da li bih bio za ili protiv).



Ah, pa ti živiš takođe u Boulderu? Hvala na vesti. Brajan kaže da zna za izbore, ali ni on nije siguran da li bi bio za ili protiv.


E, super, taj Beograd se baš lepo nacrtao na raskrsnici. Pazi tamo da vam ne uvale tegle sa pekmezom (moja keva to redovno pokušava, i uspeva), malo su kabaste, a oće i da puknu. Ko će posle da liže podloške?

A koji aparat imaš?

Ae, već sam, evo, dvanaestu godinu u Bolderu. Najbolje mesto za život na kugli zemaljskoj, barem što se mene i mojih hobija tiče. Videćemo, ne verujem prokletom xCelu, ali ni ovi lokalni hipajderi mi ne ulivaju poverenje. Mislim da će na kraju samo da otvore još jedno 50 marijuana dispensaries od para za elektrifikaciju, a mi ćemo da se smrazavo u mraku. Pozdrav Brajanu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:14 05.11.2011

Re: Rumunija

srdjan.pajic


E, super, taj Beograd se baš lepo nacrtao na raskrsnici. Pazi tamo da vam ne uvale tegle sa pekmezom (moja keva to redovno pokušava, i uspeva), malo su kabaste, a oće i da puknu. Ko će posle da liže podloške?


Mi volimo to uvaljivanje

srdjan.pajic
A koji aparat imaš?

Fuji, finepix S, ovaj ovde.

srdjan.pajic
Ae, već sam, evo, dvanaestu godinu u Bolderu. Najbolje mesto za život na kugli zemaljskoj, barem što se mene i mojih hobija tiče. Videćemo, ne verujem prokletom xCelu, ali ni ovi lokalni hipajderi mi ne ulivaju poverenje. Mislim da će na kraju samo da otvore još jedno 50 marijuana dispensaries od para za elektrifikaciju, a mi ćemo da se smrazavo u mraku. Pozdrav Brajanu.

Eto ti ga sad, celo jutro pričamo o tebi jer je oduševljenje veliko, posebno zbog izjave da je Boulder najboljee mesto na planeti za život Ti i Brajan verovatno znate iste ljude, s obzirom na tvoje a i njegove hobije. Mašemo ti odavde
anchiba anchiba 10:07 05.11.2011

Влад Цепеш

Јел на првој слици кућа Валада Цепеша?
Моја сестра је ишла прошлог викенда у дворац Дракуле, за Ноћ вештица, и донела је предивне утиске и предивне фотографије румунске архитектуре. Баш ми ова жута кућа личи на ону са сестриних слика Дракулине родне куће. Не сећам се само о ком је граду говорила, да ли је Сигишоара. Питаћу је. Иначе, и њене фотке уличица су сличне Вашим. Ваше слике пејзажа, ових прелепих планина, су прелепа допуна њеним и Вашим сликама села и градова које заједно склапају прелеп мозаик Румуније.
b92fmember b92fmember 22:57 05.11.2011

top gear



bocvena bocvena 08:59 06.11.2011

Za mene je Sigišoara

bila otkriće! Ma pola Rumunije mi je bilo otkriće:)

Verujem da je iz tog biciklističkog ugla još spektakularnija. Pozdrav i dobar put!
vishnja92 vishnja92 09:52 06.11.2011

auu

kakva lepota!
hvala vam, oboma
svbobo svbobo 18:56 06.11.2011

...

fino...

kremba kremba 09:47 08.11.2011

♥ na biciklu



Svaka vam cast. Ne znam sta vise da napisem...

E da. Mesto na kom Bryan nosi rezervni link!
Neprocenjivo.

zadnjapetoletka zadnjapetoletka 23:13 08.11.2011

Lepo

Gledam emisiju Mire Adanje Polak kad ono jedan od mojih favorita. Snimim i cim mi se napravi disk idem da delim ovde po Belom Svetu da vide ljude kako nas Amerikanci hvale. Propaganda

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana