Ovih dana čujemo patriotske stranke i pojedince dokazane patriote po zanimanju kako su za sve krivi “žuti” i Tadić i samo da oni odu sa vlasti vratićemo i Kosovo u Srbiju. Za ovakve trvdnje treba biti ne samo dovoljno politički ostrašćen već i toliko nepristojan pa, ne trepnuvši, iznositi ono što nije tačno. Niti su Tadić i DS izgubili Kosovo, niti ga oni ni ma ko drugi mogu vratiti na stanje koje bi odgovaralo paroli “Kosovo je srce Srbije”.Tim "žutim" se može svašta drugo pigovoriti ali to da je Tadić prodao Kosovo je baš suviše prizemno.
Upravo je predsednik Tadić je nedavno kratko i jasno izneo stav o Kosovu, ne ostavljajući iluziju o suverenitetu na Kosovu, a ne odričući se legitimnih prava i interesa Srbije i Srba na Kosovu, bez dileme u stilu “ili-ili”, a potvrđujući princip ” i- i” , što je smisao svake racionalne politike u bilo kojoj oblasti.
Samo onaj ko neće ili ne ume da čita, i oni nedobronamerni, mogu se hvatati za začkoljice i tražiti zamerke, a sviđalo se to nekim stranim i domaćim čimbenicima, on je rekao istinu, dakle:
A.- Nemа lаkog rešenjа zа problem Kosovа i svi smo togа svesni. Nemа rešenjа kojа nаs vrаćаju u prošlost, аli morаmo nаći održivo rešenje zа budućnost",
Ovo se neće svideti naročito onima koji su u XIX veku ili u period pre 1999.godine.
B.- Srbijа je principijelno opredeljenа zа iznаlаženje prаvednog, kompromisnog i održivog rešenjа zа problem Kosovа, jer sаmo tаkvo rešenje može omogućiti istinsko pomirenje i trаjni mir među nаrodimа Bаlkаnа.
Ni ovo se neće svideti onima koji svoju političku i drugu egzistenciju baziraju na svađama, mržnji, stalnom izravnavanju računa, kao ni onima na svim stranama koji u drugima ne vide ljude već samo protivnike i neprijatelje.
C.- Mi rešenje zа pitаnje Kosovа trаžimo konstruktivnim pristupom dijаlogu sа Prištinom, koji je već dаo nekoliko konkretnih i dobrih rezultаtа. Mi rešenje, dаkle, trаžimo isključivo miroljubivim sredstvimа, primerenim demokrаtskim zemljаmа.
Ovo će naići na kritiku naročito onih koji bi velike nacionalne pobede i cilje da postižu ratom ali da ne idu oni ni njihova deca.
D.- Srbijа neće priznаti nezаvisnost Kosovа. Polаzeći od tog principа, posebno nаglаšаvаm znаčаj četiri elementа budućeg rešenjа kome svi morаmo dа težimo, а to su:
1.- pitаnje severа Kosovа,
2.- posebne gаrаncije sigurnosti zа Srbe koji žive u enklаvаmа u drugim delovimа Kosovа,
3.-mehаnizаm zаštite srpske kulturne bаštine i
4.-pitаnje imovine Srbije i Srbа u pokrаjini.
Tačke 2.,3. i 4. Nisu niti mogu biti sporne ni međunarodno –pravno ni po običajnom pravu ni u bilo kakvom dijalogu.
Tačka 1. ostaje tema za političke pregovore - u konačnom dogovor između Beograda i Prištine sa ili bez međunarodnog posredovanja.
Da li je za to još uvek aktuelan i dobar Ahtisarijev plan u smislu da daje prostore za dalje pregovore i izvlačenje maksimuma, ostaje da se analizira, a to neka urade nadležni. Najbolje bi bilo kada bi se u skupštini postigao konsenzus o ove 4 tačke i da tu platform podrže sve političke stranke.
Inače, kako se zahuktava predizborna kampanja, tako se iznova javljaju oni koji će da nam povrate i odbrane Kosovo, neki čak i “sve srpske zemlje”, pokušavajući tako da, po ko zna koji put, na patriotskoj retorici zavrnu birače. Načini nastupa stranačkih prvaka , njihovih potparola , doparola,običnih parolaša i njima bliskih analitičara i medija redovno počinju konsatatacijom kako postojeća vlada, a posebno predsednik republike Tadić, ne brane nacionalne interese i navodno prodaju Kosovo. Čak je jedno udruženje građana to i zvanično saopštilo, a nešto slično se moglo čuti u izjavama predsednika opština u kojima su spontano postavljane barikade optužujući predsednika države da je strani plaćenik. Odmah iza toga sledi sugestija kako bi eto mi da smo i kad budemo na vlasti (“Dajte nam glasove da dođemo na vlast) , sve to rešili u interesu nacionalnih srpskih interesa i Srbija bi opet bila cela , bez obzira što je ostala bez jednog dela. U uzavreloj političkoj situaciji u Srbiji uveliko se uvežbavaju timovi i za nastupe u izbornoj kampanji. Izgleda se odmah u početku htelo proveriti koliko je Kosovo još uvek profitabilno za dobijanje glasova na izborima i opet se zaigralo na kartu Kosova i njegovu emotivnu i psihološko-etničku dimenziju. Paljenje graničnih prelaza i barikade bile su izgleda komandno-štabne i taktičke vežbe, koje se upravo ovih dana završavaju sklanjanjem barikada. U vežbi i uvežbavanju učestvovali su praktično svi, i pozicija i opozicija i patrijarh tj. SPC, i EU I KFOR, i vladin i nevladin sektor. Kao što vidimo, vežba se završava a barikade kao rekviziti sklanjaju, za sada u pričuvni položaj. Sada će uslediti uobičajene analize vežbovnih aktivnosti, izvlačiće se zaključci i pouke , mada za pouke sumnjam. Oni koji nastupaju sa tih tzv. visokih patriotskih pozicija “Ne damo Kosovo” prave se ludi kao da je sadašnja vlast i DS nasledili Kosovo od pre 1990.godine, neki zaboravljaju da su bili u i na vlasti kada je potpalo pod međunarodnu oprotektorat, a drugi da su vrlo aktivno učestvovali u izradi platfore i neuspešnim pregovorima do 2007.godine, čijem neuspehu su u dobroj meri i kumovali.
Mnogi napadaju izborni slogan DS “I EU i Kosovo”, neki kao u osnovi nerealan i suprostavljen ,a drugi sa pozicija bilo da treba odustati od EU ako nam to bude uslovljavano odustajanjem od Kosova, ili da treba glasno i javno reći da Srbija odustaje od Kosova i da se samo interesuje za pristupanje EU.
Ne ulazeći u retoričke izlete poput onih “ nikada”, “ni u kom slučaju”,“ni u kom obliku”, “crvene linije” i sl. jasno je da se mislilo da je cilj da Srbija uđe u EU i da se sve vreme zalaže za rešavanje kosovskog problema, jer mnogobrojni problemi postoje, čak ako i ostavimo po strani pitanje priznavanja. Samo potenciranje priznavanja ili nepriznavanja Kosova je zapravo zataškavanje nespremnosti i nemanja rešenja za životna pitanja.Takođe, legitimno je pravo Srbije da li će ili ne neku državu priznati i takvo uslovljavanje se niti podrazumeva niti očekuje. Ne ulazeći u razloge i zamerke zašto to nije ranije učinio, mora se priznati da je to dobar potez . Dakle i EU i Kosovo ali ono što je realno moguće, podrazumevajući upravo legitimne interese na Kosovu i maksimalnu zaštitu srpskog stanovništva koje tamo živi.
Nije normalno da 60.000 ljudi živi u nekoj vrsti geta, i zato je neophodno da se definiše maksimalna vrsta samouprave i obezbedi neka autonomija Srba na severu., koja će biti prihvatljiva i međunarodnoj zajednici i Beogradu, ali i ostatku Kosova. S druge strane, niti je normalno niti Srbija sme sebi da dozvoli da se zbog neke fikcije o Kosovu sama stavlja u geto.
Upravo to je i saopštio predsednik Tadić- hoćemo da se izborimo za maksimum na Kosovu ali nećemo da zbog Kosova Srbija stane. Pri tome, sve što se može postići to je samo pregovorima u što boljoj saradnji sa EU i UN i uporedo sa ulaskom Srbije u EU, a svaka balvanizacija i ratna retorika je najbolji način da se po pitanju Kosova sve izgubi.