Kultura| Literatura| Ljubav| Umetnost| Život

TRAG

Dragan Jakovljević. RSS / 28.10.2011. u 22:52

I sada pokatkad, jedan davnašnji san kao tamna kiša siđe na polja senki.

Slušam taj romor, zev prošlosti na rubu dugih noći. Pomera vazduh koji se ruši i pretvara u svetlucave čestice, suve od lišća topole i plamena voštanice.

Daleke obale bivaju još dalje, ali vidljivije. One bliske – poslednja čistilišta pred svanuće.

Svet ovaj uzmi onakvog kakav jeste: ubog i nezdrav, blistav i silan. Oproštaj će ti dati i kada za njega ne moliš.

Ali, drhtaji ostaju, za šetnju nekim novim poljima senki. Kao nerazgovetni odjek oluje koja prođe, a da za sobom ne ostavi trag.

Atačmenti



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 10:48 29.10.2011

Hvala Bogu

Nije politički.

Ovo nešto o meni?
Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 12:40 29.10.2011

Re: Hvala Bogu

I o tebi, mozda...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana