Istorija| Kultura| Reč i slika

5. juni 1941.

Velimir Mladenovic RSS / 21.10.2011. u 20:16

Najtragičniji trenutak u istoriji Smedereva dogodio se u 14 časova i 14 minuta, 5. juna 1941. godine.

Bio je četvrtak, pijačan dan, grad pun seljaka koji su se vraćali s pijace, đaka koji su toga dana podizali svedočanstva, u Smederevu je gostovalo Novosadsko Pozorište, u poseti gradu je bio sin jedinac budućeg predsednika srpske Vlade Milana Nedića sa trudnom suprugom, voz je iz nepoznatih razloga kasnio 2 minuta...

Naredbom okupacionih vlasti, smederevska tvrđava je određena za ropotarnicu ostataka vojne sile Kraljevine Jugoslavije. Dunavom, sa istoka i zapada, vozovima od Skoplja, Niša i Kragujevca, starim Carigradskim drumom, zapregama i kamionima, dovozeno je na tone odbacenih sanduka municije, granata, baruta, eksploziva, buradi mazuta, benzina, nafte... Neko je kasnije proračunao da je unutar kamenih zidina bilo deset miliona konjskih snaga razorne moći. Kao atomska bomba!

Prema dokumentu likvidacione komisije za obnovu Smedereva, od 2.393 porodične kuće 5. juna 1941. godine samo 25 ostalo je neoštećeno.

Do nesreće je došlo kada je eksplodirala municija uskladištena u smederevskoj tvrđavi na otvorenom prostoru. Nije utvrđen uzrok eksplozije a nepoznat je i tačan broj poginulih. Na mestu eksplozije nastao je krater dubine devet i prečnika 50 metara.

Kako se zapravo dogodilo?

Do današnjeg dana enigma nije rešena. Postoje teorije o tome da su Srbi krivi za eksploziju, a neki i danas misle da civilne žrtve niko nikada nije brojao. U vreme ovog napada moja baka je imala 17 godina i bila je udaljenja od Smedereva 50 km. Često mi je pričala da su prozori na kući popucali od detonacija a da su šine letele i po nekoliko kilometara.

Najšešća i najduže upotrebljavana je verzija da je do eksplozije došlo "samozapaljivanjem eksploziva zbog velike vrucine". Međutim, tog dana temperatura je iznosila 26 stepeni i od te toplote nije moglo da dođe do "samozapaljenja".

Druga verzija je da je tragediju izazvala akcija britanske avijacije. Ta verzija je najmanje verovatna, jer Englezi u to vreme nisu mogli da brane ni svoje, a kamoli da izvode takve ofanzivne akcije.

Sumnja koja je decenijama lebdela, a nikada do kraja nije izrečena, pada i na ilegalne diverzantske grupe koje su komunisti u okolini Smedereva obučavali i pre početka rata. Instruktori su bili Milos Matijević, David
Pajić, Mustafa Golubić ...

Eksplozija municije dogodila se u vreme kada je sa železničke stanice kretala kompozicija putničkog voza puna ljudi.

Visok stub dima i plamena nastalog eksplozijom videli su i stanovnici Beograda, Mladenovca i Vršca.

Sećajući se tog događaja Selimir Jovanović, akademski vajar, autor spomenika nastradalima u eksploziji, kaže da je video samo mrak i svetlost, a da ga je silina vazdušnog potiska bacila 200 metara od mesta gde se nalazio.

Kobno kašnjenje polaska voza od dva minuta koštalo je života i sedamnest glumaca Narodnog pozorišta dunavske Banovine.

Mnogo učenika smederevske gimnazije, seljaka iz okolnih sela, zatim građana iz Beograda, Novog Sada, Pančeva, Kovina i nekih drugih mesta stradalo je u ovoj apokaliptičnoj eksploziji.

Pisac knjige "Traganje za istinom" Miroslav Stanković izračunao je da se na grad sručilo najmanje 4.000 tona kamena iz zidina tvrđave, a nemačka komanda u Beču procenila je broj žrtava na 4.000.

Posle Drugog svetskog rata broj žrtava je kontinuirano smanjivan, dok nije prepolovljena procena te komande.

Na spomen kosturnici, podignutoj 1942. godine, upisano je samo 485 imena.

Fotogfrafije: iz srpskih i nemačkih arhiva, iz knjiga Leontija Pavlovića   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ciklus priča o Smederevu, nastaviće se...

Tekst pisan za današnji dan koji će možda postati dan sećanja na žrtve rata.

Atačmenti



Komentari (15)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

srdjazlopogledja srdjazlopogledja 22:08 21.10.2011

Nakon rata

Broj žrtava se za neke događaje povećavao, a za druge, smanjivao.
Pitanje krivice.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 22:18 21.10.2011

Re: Nakon rata

pitanje nas samih.
sedma sedma 23:29 21.10.2011

Re: Nakon rata

Upravo tako! Nije pitanje krivice nego nas samih.

I umesto da i mi citamo imena poginulih za vreme bombardovanja 99te svake godine kao sto amerikanci rade svakog 11-tog septembra. Mi ni zajednicki spomenik nemamo. Niti znamo koliko je tacno ljudi poginulo....
A takvih primera je puno u nasoj istoriji. I nikako da naucimo iz nasih gresaka...
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 23:44 21.10.2011

Re: Nakon rata

upravo tako.
highshalfbooze highshalfbooze 22:56 21.10.2011

Procena

Мирослав Станковић Бабац
Колико је било неидентификованих, сахрањених у заједничку гробницу на смедеревском гробљу? Где је тај списак? Где су спискови евидентираних жртава са железничке станице? Они који би могли да кажу нешто о томе нису међу живима.
Остаје нам да ова питања разрешимо претпоставком – рачуницом:
 Погинуло на железничкој станици 850.
 Погинуло у градском региону 300.
 Укупно 1.150.
 Број именованих 485.
 Број неименованих 665.



dragan7557 dragan7557 08:34 22.10.2011

Re: Procena

Sećajući se tog događaja Selimir Jovanović, akademski vajar, autor spomenika nastradalima u eksploziji, kaže da je video samo mrak i svetlost, a da ga je silina vazdušnog potiska bacila 200 metara od mesta gde se nalazio.

I ostao živ?

Uzgred popriličan broj godina kasnije isto se dešava u Ćupriji. I nikom ništa?

cerski

p.s. verujem u čuda u Srbiji ali da neko leti 200 metara bogami mi je smešno, uzgred ni za Ćupriju niko nije kriv?
highshalfbooze highshalfbooze 09:53 22.10.2011

Re: Procena

p.s. verujem u čuda u Srbiji ali da neko leti 200 metara bogami mi je smešno,


Na žalost, Sele je umro pre pola godine. Da je živ, mogao bi lično da ga pitaš. Ulica kojom je on išao je na ovoj fotografiji koju sam stavio - skroz levo. Može da se nasluti po ovom nizu porušenih kuća. Evo njegovog svedočenja:

Eksploziju sam doživeo kao svetlost i mrak, neobjašnjiv prasak i viđenje krova zgrade, gde se nalazila kafana “Korzo” u centru Smedereva, kako leti kroz vazduh. Na neobjašnjiv način našao sam se u blizini Smederevske crkve. Možda me je prvi vazdušni talas eksplozije, koju kao takvu nisam ni osetio, poneo duž ulice od Železničke stanice do crkve? Saznao sam za sebe, postao sam priseban tek kod bivše “zelene pijace” u ulici Dimitrija Davidovića. Video sam na ulici profesora Radenka Savića ispred zgrade kako govori: Da li je to bombardovanje? Jas am više za sebe odgovorio: “bombe, bombe” I krenuo put Carine da bežim čak za Krnjevo, naravno pešice. Kad sam bio u Radincu, na moje veliko iznenađenje, video sam moga oca kako žuri biciklom za Smederevo. Istrčao sam pred njega, jer je postojala mogućnost da mi promakne. On je u Požarevcu, gde je radio, video dim I osetio eksploziju I pohitao da me traži. Sada je bio sav srećan što me vidi živog. Bio sam kontuzovan, krvav, imao sam na glavi manju ranu, patike su mi spale s nogu, majica I kratke pantalone bile su pocepane. Seo sam na očevu biciklu kojom smo stigli do Skobalja. Tamo je otac nabavio pola litra rakije kojom me je oprao. U Krnjevu sam tek počeo da osećam posledice kontuzije pa sam ležao cello leto I jesen. U sledeći razred gimnazije upisao sam se sa zakašnjenjem od nekoliko meseci.
Posle mnogo godina kada sam radio spomenik žrtvama petojunske eksplozije, koji je otkriven 22. decembra 1973. godine, na Trgu 5. juna hteo sam bez mnogo reči da on bude humka, simbol jedne masovne grobnice. Zbog toga sam ga oblikovao kao stepenastu piramidu sa obeliskom – simbolom rađanja I sarkofagom - simbolom umiranja na kome je urezan tekst “5. jun 1941. godine”. Spomenik nisam hteo da opterećujem tekstom već sam reljefom u bronzi dugom 12 metara prikazao spasavanje ranjenika posle eksplozije, oplakivanje I sahranjivanje mrtvih I na krajnjoj četvrtoj ploči obnavljanje grada. Na prvoj ploči se vidi moj lični doživljaj eksplozije kada se ljudi nalaze u pokretima koji nisu prirodni.
Spomenik je sagrađen od venčačkog mermera. Podigla ga je Skupština opštine Smederevo u znak sećanja na pale žrtve. Za njegovo podizanje veoma se zauzimao tadašnji predsednik Skupštine opštine Milutin Cvetković.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 11:57 22.10.2011

Re: Procena

hvala na ovom tekstu.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 17:46 22.10.2011

Mustafa Golubić ...



Opasan lik bio taj Mustafa

Meni je otac pricao, tada je imao samo 5 godina da su bukvalno popadali iako su bili u Grokoj. Ni jedan prozor nije ostao citav na kuci.



Najviše ljudi poginulo je, tog 5. juna 1941. godine,u putničkom vozu, ali mnogi od njih nikada nisu identifikovani. NJih 250 sahranjeno je u zajedničku grobnicu, potom posuto krečom i - zaboravljeno

Najviše ljudi poginulo je tog dana u putničkom vozu 4714. Većina putnika nije čak ni bila iz Smedereva, dan je bio vreo, junske vrućine opekle, leševi se brzo raspadali...Vremena za identifikaciju skoro da nije ni bilo... Žrtve u vozu, koje je rodbina iz okoline prepoznala, sahranjene su u mestima odakle su.

Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 18:13 22.10.2011

Re: Mustafa Golubić ...

hvala svaki vas komentar na mojim tekstovima je tako dobar i inspirativan!
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 18:53 22.10.2011

Re: Mustafa Golubić ...

Velimir Mladenovic
hvala svaki vas komentar na mojim tekstovima je tako dobar i inspirativan!


Sad sam videla datum, proslo je tacno dve godine ?!?
Ala vreme leti.

Pozdrav Velimire
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 19:06 22.10.2011

Re: Mustafa Golubić ...

da, ponovo sam objavio isti text jer znam da mnogi vole takve textove da citaju. :) a i dosta je ovih dnevno politickih.
highshalfbooze highshalfbooze 19:33 22.10.2011

Re: Mustafa Golubić ...

1988. godine je Leontije Pavlović objavio otkriće da je Mustafa Golubić sa Matom Vidakovićem i saradnicima izazvao eksploziju u Smederevskoj tvrđavi.
Za to nije naveo ni jedan čvrst argument. Mustafa Golubić je uhapšen 7. juna, dva dana posle eksplozije. Streljan je 26. juna. Ne postoje dokazi da je uopšte bilo reči o toj diverziji u istrazi. Niti bilo kakvi drugi dokazi posle 70 godina nisu pronađeni koji bi govorili u prilog toj tvrdnji.
Evo šta je pre 10 godina u vezi toga napisao Miroslav Stanković:
Била је то диверзија
(узрок запечаћен)

„Откривен узрок експлозије муниције у Смедеревској тврђави
5. јуна 1941. године
Била је то диверзија
Експлозију су изазвали Мустафа Голубић и Мате Видаковић са
сарадницима. На то указују врхунски интелектуалци који су имали
у рукама документа о овом догађају.
Дедијеру добро познато ко је то урадио.“


Ово је наслов и поднаслов чланка објављеног у листу Наш глас 8. марта
1988. године.
О експлозији писац чланка Леонтије Павловић, кустос Музеја у Смедереву,
пише о Мустафи Голубићу и Мати Видаковићу, наводећи и препричавајући
писање у књизи Деца комунизма Миломира Марића.
Удаљавајући се од Миломира Марића пише:
„Свакако да је В. Дедијер добро знао ко је извео експлозију у
Смедереву када је у свом „Дневник“-у још 1941, забележио да је
то дело диверзије ...“
Констатујући да се Миломир Марић не позива ни на један документ,
образлаже да је то учинио по упутствима В. Дедијера јер се користио његовом
архивском грађом. Надаље, о судбини архивске грађе В. Дедијера, др Леонтије
каже:
„Што се тиче Дедијерове личне архиве и грађе, деценијама
скупљане у земљи и иностранству, познато је да је он исту
поклонио Народној и универзитетској библиотеци у Љубљани.
Тамо има, поред осталих фасцикли, око 250 запечаћених
докумената означених да су поверљиви (Политика, 7.06.1987). Ту
грађу Марић је сигурно користио.“
Ето, била је то диверзија. Документа, по др Леонтију, постоје, али су
недоступна.
Због чега су недоступна?
Прошло је 60 година од експлозије – Да ли ико верује да постоји докуменат
који потврђује да је експлозија била диверзија?
Да такав документ постоји, он би одавно „процурео“ без обзира на све
забране и печате.
milisav68 milisav68 21:16 22.10.2011

Re: Mustafa Golubić ...

highshalfbooze

Evo šta je pre 10 godina u vezi toga napisao Miroslav Stanković:

Прошло је 60 година од експлозије – Да ли ико верује да постоји докуменат
који потврђује да је експлозија била диверзија?
Да такав документ постоји, он би одавно „процурео“ без обзира на све
забране и печате.

Ono što nije bilo na TV-u, nije se ni desilo.

Ne tvrdim ni da je bila diverzija, niti da nije, nego mi je smešno da treba da postoji dokument o diverziji, i da je njegovo postojanje/nepostojanje dokaz za nešto.
highshalfbooze highshalfbooze 23:31 22.10.2011

Re: Mustafa Golubić ...

nego mi je smešno da treba da postoji dokument o diverziji


Pa zagovornici teorije da je to diverzija Mustafe Golubovića i temelje svoje dokaze na dokumentima gde neko kaže da je to on učinio. A još uz to i ne mogu da ih nađu, već tvrde da postoji takav dokument, ali je pod zabranom.
A evo šta o uzrocima eksplozije kaže Aranđel Stefanović upravnik gradske narodne biblioteke 1948. godine:

Узроци експлозије.
За сада се незнају тачни узроци експлозије, већ људи само нагађају, а доцније можда ће се и сазнати, или ће то остати вечита тајна. Од свих мишљења навешћемо само она која су највероватнија и најраспрострањенија:
1. Многа лица тврде да су пред саму експлозију чула зујање једног авиона, који је високо летео изнад града, па верују да је он бацио неку запаљиву материју и упалио муницију. Тај авион ваљало би да буде енглески, а запаљива материја – фосфорне плочице, које су заиста Енглези бацали у то време на Немачка поља те су палили жита, сена, зграде и др. То смо читали у нашој штампи. Шта више, неки купачи на Дунаву причају да су видели како су из авиона падали у град неки сјајни предмети као дуванске кутије! Ова претпоставка има озбиљних замерки нпр: Енглезу су тада били у врло озбиљној ситуацији и нису могли да мисле на нашу муницију у граду и да шаљу чак овамо свој авион. И одакле је могао да долети тај авион? Из које базе? Да ли са Малте, Турске или Средњег истока?
2. Да су заробљеници пушили и да је се од неког остатка цигарете – пикавца (отпушак) запалила муниција.
3. Многи озбиљно мисле да је паљевину муниције извео свесно неки патриота да оволика муниција не би отишла непријатељу у руке, али да није био довољно свестан какву ће катастрофу експлозија да створи.
4. Експлозиви шедит и екразит могли су да се упале од сунчане топлоте, пошто је тога дана била велика врућина а експлозија се десила у оно време када је дан најтоплији (14.14час).
5. Пета и највероватнија претпоставка о узроцима експлозије од 5 јуна 1941. год. била би та: да се упалио најпре просути ситан барут свуда по путу где су бурад ваљана од градске капије па до самог слагалишта у граду, па да се онда упалила и експлодирала бурад са барутом а по том – од створене топлоте и пламена да је се упалио експлозив шедит и екразит и тако да је настала експлозија. Таса Огњановић службеник желез. станице а и други железничари тврде да су заробљеници скидали неколико пута бурад с барутом из воза и терали их котрљањем у град, а барут се уз пут просипао и читаву стазу покрио све до депо-а муниције. Док је време било влажно од кише, барут је такође био овлажен али почетком јуна, када су настале врућине барут се осушио и послужио као посредник или спроводник ватре до депо-а. Ватра, пак, код барута могла је лако да се произведе цигаретом или шибицом. Железничари још сведоче да су Немачки стражари на градској капији имали обичај често да шенлуче и да пуцају из једног митраљеза. У ствари они нису то шенлучили већ је то била њихова метода застрашивања заробљеника да не беже или да их не нападну. Ова претпоставка доста се слаже са самим почетком експлозије: најпре је избио бео а по том црни дим ..... што би значило да је тај дим био од упаљеног барута.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana