Ekonomija

Novi talas krize ili duga stagnacija?

Goran Nikolić RSS / 10.10.2011. u 22:46


U trećem kvartalu 2011. berze širom sveta su zabeležile snažan pad (vodeći američki indeks, Dow Jones, stropoštao se za šestinu). Na početku oktobra, na Wall Streetu, uprkos demostracijama i pozivima za njegovu okupaciju, situacija se popravila (kao i na ostalim svetskim berzama). Preliminarni podaci ukazuju da GDP u razvijenim ekonomija praktično stagnira, kao i industrijska proizvodnja.

MMF procenjuje privredni rast razvijenih zemalja na samo 1,6% ove i 1,9% 2012, što je značajno ispod 20-godišnjeg trenda rasta u ovim zemljama od 2,3%. Rast u ZUR se procenjuje na 6,4% ove i 6,1% naredne godine (u prethodnih 20 godina prosečno je iznosio 5%). Blago usporavanje u zemljama u razvoju bi ih moglo prisiliti da krenu ka rebalansiranju prema rastu vođenom domaćom tražnjom (što znači i realno jačanje nekih valuta, kao juana ili rublje), što bi donekle olakšalo poziciju razvijenih zemalja. Srbija, na žalost, ne može da vodi ni ovakvu politiku jer rast javne potrošnje nema čime da se finansira, dok bi jače monetarno popuštanje vodilo rastu inflacije i uvoza.

Neki procenjuju da rast blizak nuli u Evropi i Severnoj Americi mogao potrajati tri godine, a pojedini ekonomisti i celu narednu dekadu, koja bi mogla biti slična onoj koja joj je prethodila. Jasno je da će visoka nezaposlenost i slaba potrošnja snažno usporavati rast zapadnih ekonomija ove i naredne godine. Po Nurielu Rubiniju razvijene zemlje su u zamci sporog rasta i potrebni su fiskalni stumulansi i ne tako oštri programi štednje.
Finansijski rizici, oličeni u padu poverenja, odnosno rastu premija rizika na ogromne javne dugove, sve više ugrožavaju stabilnost globalne privrede. To je posledica usporavanja ekonomskog rasta, pada berzi, obaranja kreditnih rejtinga (čak i SAD i Italije). MMF, u svom poslednjem izveštaju, gde su stope rasta revidirane nadole, naglašava i oklevanje političkih struktura da sprovedu potrebne reforme.

U SAD industrijska aktivnost beleži najsporiji rast u posljednje dve godine, lična potrošnja blago opada, dok je prosečni dohodak domaćinstava u poslednjih tri godine realno opao za 9,8%! U evrozoni situacija je još dramatičnije jer kriza suverenih dugova, čije je rešavanje opet odloženo, opasno uzdrmava biznis poverenje.
Plan da GDP raste 3,1% ove i 2,8% 2012. sada je daleka želja imajući u vidu da u prvoj polovini ove godine američki GDP raste samo 0,8% (te će ovoj godini, po svemu sudeći, tek biti dostignut nivo GDP-a iz 2007). U poslednjom deceniji, zaključno sa 2011, američki privredni rast iznosi prosečno skromnih jedan i po odsto godišnje (tako govore zvanični revidirani podaci s kraja jula). Teško je verovati da su kapaciteti američke ekonomske ekspanzije dvostruko veći. U svakom slučaju, jasno je da je Americi potrebna dalja budžetska konsolidacija i da bi svako znatnije usporavanje rasta ekonomije SAD bilo ogroman rizik.

Kina i Rusija, žele da što je više moguće smanje udeo dolara u svojim deviznim rezervama, ali ako to brzo urade oborili bi kurs američke valute i bili gubitnici (isto pokušava i Japan, čija je valuta nepodnošljovo ojačala sa aspekta izvoznika iz te zemlje). Inače, u poslednjih deset godina, zaključno sa krajem prvom tromesečja ove godine, udeo dolara u ukupnim svetskim deviznim rezervama opao je sa 70% na 60%. Najveći deo tog pada desio se u poslednje četiri godine, što koincidira sa trajanjem svetske finansijske krize. Udeo evra polako raste. Postavlja se pitanje da li će tokom ove decenije važnu ulogu preuzeti kineski juan. Ono što Kina treba da uradi je da učini svoju valuti potpuno konvertibilnom, što ona i nagoveštava.

Nobelovac Pol Krugman u jednom od svojih aktuelnih blogova potencira da finansijska tržišta manje brine američki deficit i javni dug od visoke nezaposlenosti i s njom povezanog slabog realnog sektora. Začarani krug ka depresiji uglavnom izgleda ovako: firme smanjuju zaposlenost zbog manje prodaje, dok pad zaposlenih smanjuje ukupne dohotke radnika i obara potrošnju.
Malo je ohrabrenje da bi moguća recesija 2011-12. bila mnogo blaža od one 2008-09. U svakom slučaju, u narednih pola godine do godinu, što se recesije tiče, najrizičniji su poslednje tromesečje ove i prvi kvartal naredne godine.
Mogućnost "drugog talasa" ekonomske krize, odnosno najverovatnije značajnog usporavanja privrednog rasta (pre svega u razvijenim zemljama), u suštini je samo nastavak krize iz 2008, čiji efekti nisu eliminisani i rešeni, već samo odgođeni i ublaženi primenom monetarnih, fiskalnih i razvojnih instrumenata. Naime, najmanje desetak godina preterane i neracionalne (javne) potrošnje, uz ekonomiju realnog sektora koja se nedovoljno razvijala da prati potrošnju, dovele su mnoge zemlje na granice bankrostva i primorale ih na nova zaduživanja i reprogram dugova.

Kanali uticaja krize na Srbiju

Analitičari se uglavnom slažu da ćemo se suočavati sa godinama sporog rasta. Srbija će po MMF-u imati rast ove godine od 2%, a sledeće od 3%. Kako loše ide punjenje budžeta, odnosno koliko je izdašan PDV u prvih osam meseci 2011, ovo je vrlo optimistična procena. Ni nova recesija, ni značajno unapređenje realnog sektora u narednih 12 meseci nije realistično.

Koji su mogući kanali uticaja moguće nove krize na Srbiju i kakvi bi mogli biti efekti. Potencijalna kriza bi se u Srbiju prelila preko zapadne Evrope, koja ne bi mogla da ne oseti snažan finansijski potres u SAD. Pad uvozne tražnje u Italiji, Nemačkoj, kao i u susednim zemljama, bi snažno pogodio srpski izvoz. Priliv stranih investicija bio bi dodatno redukovan. Sumarno, manjak deviza doveo bi do trošenja deviznih rezervi i pada potrošnje, posledično i životnog standarda, kroz obaranje uvoza.

U svakom slučaju, Srbija mora biti spremna da problem likvidnosti, ako bude eskalirao, ublaži kao i da dodatno podstakne investicije. Da li će biti moguće postići ''novi bečki sporazum'', koji bi garantovao nesmanjivanje nivoa plasmana u Srbiji teško je prognozirati. Mogući su oštri lomovi cena primarnih proizvoda što bi bilo dobro budući da bi se smanjili troškovi uvoza nafte i sirovina. S druge strane, pad cene izvoznih primarnih proizvoda otežao bi položaj naše metalurgije.

Novi talas krize teško bi pogodio i domaći bankarski sistem jer bi kapital na svetskim tržištima postao skuplji (otežano i skuplje zaduživanje domaćih banaka). Može se očekivati i rast odbojnosti investitora prema tržištima u razvoju, što bi ugrozilo stabilnost dinara. Dobre strane su to što doznake i penzije iz inostranstva ne pokazuju povezanost sa krizom. Pad cena energenata i nekih sirovina nam ide na ruku. Ovo ne važi za hranu, bakar, aliminijum i gvožđe, koji čine čak dve petine domaćeg izvoza.



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dexter92 dexter92 23:37 10.10.2011

Depresivan naslov

Kada ce ekonomski i drugi strucnjaci poceti da daju resenja a ne crne prognoze?
Ili da zabatalimo moderno doba i napravimo civilizacijski korak unazad (ili unapred?) i postanemo "srecni seljaci" koji rade all day long, a uvece piju rakiju i vesele sa na seoskim zabavama? Barem bi egzistencijalni grc bio otklonjen.
Goran Vučković Goran Vučković 23:44 10.10.2011

Re: Depresivan naslov

Barem bi egzistencijalni grc bio otklonjen.

Osim kad je sušna godina. Tad prosto umreš od gladi i onda nemaš više problem.
dexter92 dexter92 23:48 10.10.2011

Re: Depresivan naslov

Ne, onda smrsas. Ovde ljudi ni za vreme ratova nisu umirali od gladi.
seceranac seceranac 04:21 11.10.2011

Re: Depresivan naslov

dexter92
Kada ce ekonomski i drugi strucnjaci poceti da daju resenja a ne crne prognoze?Ili da zabatalimo moderno doba i napravimo civilizacijski korak unazad (ili unapred?) i postanemo "srecni seljaci" koji rade all day long, a uvece piju rakiju i vesele sa na seoskim zabavama? Barem bi egzistencijalni grc bio otklonjen.



seljaci u proseku rade manje sati godisnje nego sto to "radnici" cine. Malo je intezivnije seljacima u sezoni ali zato imaju pola godine povermenog rada

neko je izracunao da su cak zapadnoevropski kmetovi radili 1500 sati godisnje (kod nas kmetova skoro da nije bilo a i ono malo sto ih je bilo manje su radili od zapadnih) sto je manje od zapadnoevropskog radnika danas koji radi 1800 sati godisnje
princi princi 22:02 11.10.2011

Re: Depresivan naslov

neko je izracunao da su cak zapadnoevropski kmetovi radili 1500 sati godisnje (kod nas kmetova skoro da nije bilo a i ono malo sto ih je bilo manje su radili od zapadnih) sto je manje od zapadnoevropskog radnika danas koji radi 1800 sati godisnje

220 dana po 7.5 sati dnevno, to je nešto manje od 1700 sati. Nije bitno koliko rade nego šta, koliko i kako urade tj proizvedu. U srednjovekovnoj Evropi, Evropi Karla Velikog je, u proseku, živelo oko 30 miliona ljudi (zavisi kada se gleda, posle epidemija kuge mnogo manje) dok je prosečni ljudski vek bio ispod 40 godina. U današnjoj Evropi živi oko 730 miliona ljudi a prosečni ljudski vek je oko 75 godina (u Švajcarskoj znatno veći).
loader loader 01:13 11.10.2011

Završetak velikog dila

Velika depresija iz 1929. protegla se 2-3 decenije. SAD su se izvukle pokretanjem ogromne vojne industrije i, naravno, pobedom u ratu, koja je omogućila nametanje sistema koji je najviše odgovarao SAD. Nadam se da scenario (pre svega mislim na rat) neće biti ni približno isti !

Očigledno je da se polet jedne epohe gasi. Bez sumnje, slede velike globalne promene. Treba navijati da se one dese sa što manje potresa. I, ne samo navijati, nego i činiti.

seceranac seceranac 04:30 11.10.2011

propast ekonomskog i politickog sistema

ma kakav crni usporeni rast is ostali bakraci. prva kriza je bkao ila uzrokovana krahom americkog finansijskog sistema, sledeca nadolazeca ce biti uzrokovana krahom eevropskog finansijskog sistema, potom ce puci kineski sistem, zatim ostatk BRICK-a ... i arapi..

ono sto se u stvari vec desilo je da je zapadni neoliberalni ekonomski i politicki sistem potpuno propao i dok se ne zameni necim drugim bice sve gore i gore. Ono sto je strasno u celoj prici je da se u ovakvim monemtima obicno povampire neke fasisticke ideje i izbije neki veliki rat.

Ja ocekujem da ce ovo ekonomsko mucenje (kao nismo u recesiji dve godine pa opet jesmo dve - a u stvari smo uvek u recesiji) potrajati sledecih 10-tak godina, u medjuvremenu ce se povampiriti sve moguce sulude ideje i onda za jedno 10-15 godina mozemo ocekivati neki strasni rat.

Ovo moze da se ubrza ili uspori u zavisnosti od toga koliko Kini (tj. njihovoj vlasti) bude trebalo da prizna da su i oni potpuno propali.

loader loader 08:16 11.10.2011

Re: propast ekonomskog i politickog sistema

Šećeranac:
... ... i onda za jedno 10-15 godina mozemo ocekivati neki strasni rat. ...

Zašećereno - nema šta
seceranac seceranac 08:38 11.10.2011

Re: propast ekonomskog i politickog sistema

loader
Šećeranac:
... ... i onda za jedno 10-15 godina mozemo ocekivati neki strasni rat. ...

Zašećereno - nema šta


a sta drugo ocekivati - mi ljudi, od 1945. naovamo, se nismo promenili - nismo postali bolji, naprotiv
mariopan mariopan 08:58 11.10.2011

Re: propast ekonomskog i politickog sistema

seceranac
loader
Šećeranac:
... ... i onda za jedno 10-15 godina mozemo ocekivati neki strasni rat. ...

Zašećereno - nema šta


a sta drugo ocekivati - mi ljudi, od 1945. naovamo, se nismo promenili - nismo postali bolji, naprotiv

Tačno, ovo je uvod u rat, nikad nije ni bilo drugačije.
loader loader 09:10 11.10.2011

Re: propast ekonomskog i politickog sistema

seceranac:
a sta drugo ocekivati - mi ljudi, od 1945. naovamo, se nismo promenili - nismo postali bolji, naprotiv

Eh, ne treba da se kao vrsta potcenjujemo baš toliko
U stvari, bez obzira na puno negativnih aspekata (a kad se samo oni izdvoje stvari deluju crno i bukvalno neodrživo) - mi stalno postajemo bolji, samo što to ide postepeno. Od davnine, do današnjeg vremena. Proces se na malom uzorku vremena ne vidi, ali na dužim intervalima je ipak saglediv.
Hod od totalne divljine do humanoidne pitomine je prilično veliki. Mi smo negde na tom putu, sve bliži ovom drugom kraju (humanoidna pitomina).
Bolji od svojih prethodnika svakako jesmo. Za neku meru. Recimo, da su imali ovaj današnji arsenal tehničkih mogućnosti i oružja ljudi bi se pre koju stotinu godina bukvalno satrli. Danas i te kako postoje neke etičke kočnice, neuporedivo razvijenije u odnosu na ranije periode.

Problem je što su opšti razvoj društva i podizanje kvaliteta života razbuktali još veći hedonizam, a procesi su postali globalni, tako da interesi različitih grupa (sitan interes, pohlepa, sebičnost... - svejedno) uslovljavaju srazmerno uvećanje ukupnog sistema povezanih i prepletenih interesa, koje je nemoguće u celosti kontrolisati, bilo u dobrom, ili lošem smislu.

Zbog tog megasistema, ni rešenja za ekonomsku stagnaciju niko ne može da izrekne za govornicom, ili na nekom stručnom forumu, jer to niko i ne zna, odnosno ne može da zna. Može se samo ići sa pokušajima da se na osnovu do sada poznatih iskustava i zakonitosti uradi najbolje što se može. Samo demagozi imaju rešenja iz rukava. Nema recepata. Bolje je govoriti o stalnom procesu traženja rešenja.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana