Sesti oktobar ostace u Srbiji dan koji nikada nije dosao.
Sesti je oktobar 2011. godine medjutim pokazao u kakvom provizorijumu i "make believe" drustvu zapravo zivmo. Vest da je mozda najcuveniji eugenicar medju piscima i najcuveniji pisac medju eugenicarima dobitnik Nobelove nagrade mogla se sestog oktobra 2011. naci svuda od drustvenih mreza do kairona drzavne televizije.
Ova gerilska akcija Anonimous Serbia pokazala je svu povrsnost naseg drustva, a posebno onog dela koji bi trebalo da bude njegov najkriticniji deo - novinara i tzv. web aktivista. Akcija je pokazala da pucamo po svim savovima kao drustvo i da su povrsnost, zloba i lakomost na slavu uz otvoreni prezir spram istine prodrli u sve pore. Pokazalo je - recju - koliko smo truli.
Osnovna je pretraga - koja traje manje od 2 minuta - uz pomoc google-a, mogla da vam juce pomogne da otkrijete da se radi o nekoj nepodobstini. To nisu uradili ni B92, ni RTS ali ni Vecernje Novosti. Svako iz svog razloga - neko neodolevshi zarkoj zelji da seiri nad Eugenicarevim neistomisljenicima, nego po svaku cenu zeleci da bude prvi i aktuelan... Potreba da se bude aktuelan i da se iskezi u lice manje ili vise zamisljenom neprijatelju, da ne kazem Drugoj Srbiji - to jest lakomost i mrznja - ucinili su od ovih ljudi pajace.
Ispalo je, na primer, da RTS sa svojim milionskim budzetom nema mogucnost zaposli novinare ili urednike koji umeju da pokrenu google i provere jednu apsolutno dostupnu vest.
Isto se desilo i na drustvenim mrezama gde su armije "uticajnih web aktivista" prenosile kao omadjijane vest i stvarale zabunu. Kakofonija na webu je zapravo bila i najzabavnija. Jedan od glavnih motora ove trke bio je upravo kreiranje "uticaja" po svaku cenu - tj. opet lakomost. Ono sto je tuzno je sto ti ljudi, kao uticajni i upuceni u tajne interneta, prvi trebalo da upozore javnost da se radi o neistinitoj vesti, laznom sajtu i internet zameseteljstvu prve vrste. Prosto to im je struka, to najbolje znaju. Kao. Ali nisu.
Ovih dana u nas se odrzava se jos jedna u nizu web konferencija na kojoj ce biti urucene i nagrade za web uticajnost - sta god to u svojoj svojoj nemerljivosti bilo - Annonimous Serbia, vlasnik projekta decenije koji je jedno vreme trendovao (bio medju najpopularnijima) na celom Twitteru - nece (treba li reci naravno) dobiti nagradu sto ne znaci da je nece dobiti i ljudi koji su juce pronosili, uticajno, ovu novinarsku patku. I web aktivisti vole nagrade, ne samo Eugenicar.
Obicni twitterasi - ljubitelji Eugenicara - su otisli i dalje pa su imali potrebu da se izivljavaju nad ostalima uz salvu slavodobitnih komentara, trljanja na nos i kezenja. Sto je ok. Tako nam je kako nam je u drustvu.
Misljenje je o Nobelu imala i SANU - institucija koja okuplja najvece umove nase zemlje i samog Eugenicara. Danas cujemo da ce da se tuze sa nekim zbog onog blama. Pominju Odeljenja za tehnoloski kriminal, Sud, tuzilastvo, 6. licku, CIA, BIA... Kako su se ovi umovi upecali to niko ne zna.
Svi pominju sve izuzev odgovornih u svojim institucijama za ovu blamazu. I to je ok. To je Srbija.
A vi, volite li 90te?