Društvo| Ljubav| Porodica

Da li smo rođeni mrtvi?

Velimir Mladenovic RSS / 01.10.2011. u 13:09

''Prosvetli Prosvećeni, ako si Nam dane odbrojao, pre no što si nas stvorio, ako si unapred odredio naš vek, znači li to da smo-Rođeni - Mrtvi?.''  

Danas kod frizera upoznao sam jednog dosta zanimljivog čoveka.

Ulazi jedan fini, stariji gospodin. Ja ćutim, ne kažem ništa. Ni dobar dan. Gospodin se sa svima pozdravlja, govori glasno, ali ipak vrlo smireno kako je napolju divno vreme danas i kako treba iskoristiti za šetnju.

Frizer, inače moj poznanik i ja skoro da dremamo. Čekam da završi sa jednim detetom, pa da na njegovo mesto dođem ja. Usput razmenimo koju reč: šta smo radili i s kim smo sinoć bili.

U pola rečenice se ubacivao ovaj gospodin, uvek bi imao nešto da doda i da prokomentariše, iako sam ja mislio da nas uopšte i ne sluša.

Počeli smo sasvim slucajno priču o školovanju i o tome kako i kada završiš nešto, bilo šta, nećeš sigurno odmah nakon završenih studija naći posao. Upitao me je gospodin šta studiram i ja sam mu rekao. Oduševio se, kao da je čuo da studiram astronomiju. Uzbuđenim glasom mi je govorio kako je učio francuski kao mali, kako je za temu na diplomskom ispitu u Gimnaziji imao La Fontenove basne.

Priča kao da je juče završio skolu. I citirao mi je reči svoje profesorke francuskog:

-Vi lepo govorite francuski, ali treba jos da vežbate.

Istog dana kada je otišao kući pitao je svog oca da li bi mu dao novac da sa tom istom profesorkom ode u Francusku. Otac mu je na to sve odgovorio:

-Nemam. Ali i da imam, nikada ti ne bih dao!

Ova rečenica je odredila njegov put. I to je najveće i jedino blago koje je nasledio od oca. Svoju buntovničku prirodu duguje upravo ocu. Ceo zivot je ziveo u nekom raskolu: moralnom, fizičkom, psihickom, između bunta i mira, između svog oca i svoje dece.

Rekao mi je da je otac premu nemu mnogo grešio, da mu se na samrti izvinjavao. Ja sam ga nemo posmatrao, i pitao sam se koliko je to bilo snažno u njegovom životu da pamti sve do danas.

Njegov otac je porodicu i pleme stavljao iznad pojedinaca. Bundzije i revolucionare smatrao ludim ljudima. Uvek mu je govorio: glavu u pesak, ledja u zid. 

A on je svome sinu bio pas.
I šta je ovom jadnom čoveku ostalo?

Njegov indetitet. To je on. Jezik koji nikada nije uspeo da nauči to je takođe on. Jako loša uspomena na oca, to je takođe on. Zemlja koju nikada nije posetio, to je isto on.

Ipak njegov indetitet je najvise periferija. Dolazi sa periferije grada, u zemlji na periferiji svega. Između istoka i zapada. Između Turske i Evropske Unije. Između Rusije i Amerike. Sve ga je nekako samo okrznulo i njega i njegovu porodicu. I svet iz kog dolazi.

U našoj zemlji kada imate više od sedamdeset godina, vas više ne leče. Njegov prijatelj u Francuskoj vozi kola. A on tamo nikada nije ni bio. Da li je i to još jedna zajednička tekovina nas i ostatka sveta?

Ljudska društva, pojedinci i porodice se dele samo po stepenu samilosti i poštenju. Ako samilosti nema, nema ni društva. Ne postoji ni nacija, ni religija, ni ekonomski sistem. Imanje brige i solidarnosti je osnova za sve.

Tako ja razmišljam ali nikako glasno, da se u takvom društvu ne osramotim.

Gospodinu danas ništa nisam rekao. Izašao sam iz salona. Kada sam došao kući, seo sam za računar i napisao ovo.



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 13:16 01.10.2011

Da li smo rođeni mrtvi?

ako jesmo onda je mnogo jednostavnije prihvatiti zivot. nema vise straha od smrti (tj, bar takav strah nema smisla)

Ljudska društva, pojedinci i porodice se dele samo po stepenu samilosti i poštenju. Ako samilosti nema, nema ni društva.
nice
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 13:18 01.10.2011

Re: Da li smo rođeni mrtvi?

ima jedna indijska poslovica koja tako glasi zato sam to pozajmio za naslov i ide nekako ovako

'Prosvetli Prosvećeni, ako si Nam dane odbrojao, pre no što si nas stvorio, ako si unapred odredio naš vek, znači li to da smo-Rođeni - Mrtvi?“.
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 13:29 01.10.2011

Re: Da li smo rođeni mrtvi?

Nismo rođeni mrtvi. Rođeni smo kako bi se iskazali, u svom odnosu prema bližnjima, u svom odnosu prema Bogu. Odnos koji podrazumeva stajanje na strani života, i ljubavi.
jedi-knight jedi-knight 13:46 01.10.2011

Re: Da li smo rođeni mrtvi?

Prosvetli Prosvećeni, ako si Nam dane odbrojao, pre no što si nas stvorio, ako si unapred odredio naš vek, znači li to da smo-Rođeni - Mrtvi?“.


Zavisi od nacina na koji trosimo zemaljske dane. Nekima zivot pocinje tek nakon smrti, neki jos za zivota postanu besmrtni, a neki zive u zaboravu. Da li je to stvar talenta, stava, ili neke misije ne znam, ali rodjeni smo da to otkrijemo.

Ja bih parafrazirao:

"Da li smo rodjeni da bi bili mrtvi"
mariopan mariopan 13:52 01.10.2011

Re: Da li smo rođeni mrtvi?

srdjazlopogledja
Nismo rođeni mrtvi. Rođeni smo kako bi se iskazali, u svom odnosu prema bližnjima, u svom odnosu prema Bogu. Odnos koji podrazumeva stajanje na strani života, i ljubavi.

Da, to bi tako trebalo da bude?

Ne bi bilo ovog otrežnjujućeg i opominjućeg bloga da je u žiovtu sve baš tako?

A možemo se svakodnevno uveriti da nam sve to uravo nedostaje.

Zato verujem da se nismo rodili mrtvi, umrli smo negde usput a da to nismo ni primetili i to svojom voljom i zaslugom. Zato što nam je Prosvetljeni iz one izreke koja je poslužila za naslov, stavljao zrnca života i prosvetljenja na naš put, ali je nas mrzelo da se saginjemo i pokupimo, pa smo ih gazili, preskakali...i stigli ovde - zapravo nigde.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 16:56 01.10.2011

Re: Da li smo rođeni mrtvi?

da tako je i ovaj deka ostao celog zivota. i dobro se pokazao.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 16:59 01.10.2011

Re: Da li smo rođeni mrtvi?

ili da li smo mrtvi samo kada smo mrtvi ili mozemo li biti mrtvi a živeti
abrasax abrasax 13:50 02.10.2011

Re: Da li smo rođeni mrtvi?

Ne bi bilo ovog otrežnjujućeg i opominjućeg bloga da je u žiovtu sve baš tako?


Pan mario, ti češ mi dozvoliti da se pridružim opštem zahtevu za prosvećenjem? Pogotovu što si svedok onog mog otkupa pezejca na lizing, a koji je, kao što znaš, propao. E, sad mi reci - pazi, o odgovornosti ne pričam, ona je tu i treba tako, niti se postavlja pitanje - nego o krivici. Jer ja uviđam da sam, možda, bila brzopleta i prenebregla neke okolnosti - ali, iskreno, stvarnu svoju krivicu u tome ne vidim, mislim da je sama zamisao bila u redu?
nikolic777 nikolic777 00:42 03.10.2011

Re: Da li smo rođeni mrtvi?

ili mozemo li biti mrtvi a ziveti


bojim se da nas je sve vise takvih

lep tekst
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 21:47 03.10.2011

Re: Da li smo rođeni mrtvi?

hvala!
janeznam janeznam 14:17 01.10.2011

Ivo Andric:

"Svo smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo."

sesili sesili 15:27 01.10.2011

Zanimljiv čovek

Imala sam prilike da upoznam nekoliko osoba koje su roditelji "uništili" . Bajagi vaspitanjem. Ne razumem roditelje tiranine, roditelje zlotvore, da ne pominjem ono najteže. Baš me zanima, da li je ovaj čovek otac, tata. I kakav je? Ne deluje iz tvog teksta da bi on rekao ono stršno: ... i da imam, ne bih ti dao.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 16:57 01.10.2011

Re: Zanimljiv čovek

Jeste otac, tako je rekao. A ja verujem da je on onaj ''pravi otac''. Vidim da ima i unucice, i tu ljubav usmerava ka njima.
sesili sesili 17:53 01.10.2011

Dobar otac

To me raduje. Inače, ako neko ima "onakvog" oca, bude nekada još gori. Ili, na sreću, mnogo, mnogo dobar roditelj!
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 18:20 01.10.2011

Re: Dobar otac

da. srecom pa je postao normalan roditelj
cassiopeia cassiopeia 18:56 01.10.2011

...

U našoj zemlji kada imate više od sedamdeset godina, vas više ne leče. Njegov prijatelj u Francuskoj vozi kola.



Meni je tužno kad vidim kako je u našoj kulturi prosto sramota biti u godinama. Skrajnut si i otpisan.A kad te društvo otpiše nekako mu dođe prirodna posledica da otpišeš sam sebe. Ne tvrdim da je tako uvek ali je jako često.
Nebrojeno puta sam čula da je neko ko ima više od 70 godina vraćen iz bolnice uz neka nesuvisla objašnjenja. Penzije su sramotno male i teško da možete sebi priuštiti kvalitetan život kad zadovoljite osnovne potrebe.

Srećom ima i lepih primera. Ja sam jako ponosna na svog oca koji je u 71. upisao školu slikanja i ispunio sebi davnu želju. Kažu da je jako uspešan u tome a meni je značajnije što je zadovoljan i srećan.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 20:38 01.10.2011

Re: ...

Naravno, lepo ste sve ovo napisali. To su jednostavno generacije koje ne misle ni na onog pre nas ni na onog posle.
zoja444 zoja444 20:06 01.10.2011

ko je kriv?

cesto druge krivimo za neke nase odluke. ne zelimo sebi da priznamo da nismo bili dovoljno jaki da iza tih odluka stanemo.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 21:57 03.10.2011

Re: ko je kriv?

na nesto jednostavno ne mozemo da uticemo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana