Gost autor| Roditeljstvo| Zdravlje

Priče iz bolnice: Otac k'o kolac

Krugolina Borup RSS / 27.09.2011. u 18:35

Gost autor: Slavica Pejović

Poodavno sam čula izreku "otac k'o kolac". Više se ne sećam kada i u kom kontekstu, no moram priznati nije to tada bilo područje mog interesovanja, te se nisam ni bavila time.

Tek od nedavno, tačnije od kad postadoh deo tročlane porodice, tj. MAJKA, počeh da posmatram očeve i da se pitam kako li je nastala i zadržala se izreka. I to ne da se zadržala u narodu, zadržala se i u institucijama, podmuklo, jedva vidljivo, ali se zadržala.

Očevi sve češće podižu, neguju i vaspitavaju decu, svesrdno pomažu majkama, i to ne samo da je u redu, već je vrlo poželjno za društvo jer pokazuje napredak, ravnopravnost, europejizam. U redu je sve dotle dok se ne sudare sa institucijama, procedurama, uslovima i pravima. E, tu već nema očeva, na scenu stupa majka, a otac postaje kolac.

I sve to možda na mene ne bi ni ostavilo toliki utisak da se igrom slučaja ne susretoh sa jednim nesrećnim ocem na dečijoj klinici koji, na žalost, nije ni obrazovan, ni imućan, ni rečit. Prosto je samo zabrinuti otac koji ne da nema prava, nego ni njegova briga, ni muka nikog ne dira, sedi tu gde je i kida njega, a mene, bespomoćnu, jede.

- Smestićemo Vas u sobu br. 4, samo da popunimo temperaturnu listu, izmerimo dete i popunimo neophodne podatke.

Poluluda od brige klimnuh glavom.

- Moramo Vas smestiti u sobu sa jednim tatom, nemamo mesta na odeljenju. Nadamo se da nije problem.

- Ma nikakav.

Odgovorih na postavljena pitanja tipa adrese, osiguranja itd, detetu uzeše litar krvi, izmeriše je, a zatim nas odvedoše do sobe.

U sobi nas sačeka tata sa ćerkom. Ljudina od nekih 35 godina nas prepadnuto pogleda i skupi se u fotelji kako bi izgledao manji nego što jeste.

Sestra nas ostavi same.

- Ja sam Slavica, ovo je Natalija, a kako se ti zoveš?

- Vesna.

- Koliko imaš godina?

- Ja sam predškolac.

- Bravo, kao i moja Nata. Vas dve ćete se sigurno lepo družiti.

I zaista, Vesna pozva Nataliju da joj pokaže igraonicu, a tata Milutin i ja ostadosmo sami.

- A zbog čega ste Vi ovde?

- Ima neke modrice svuda po tijelu, ja je vodio lekaru, kaže nije to ništa, živa je, udara se. Kakvi se udara, bolesna. Nisu znali oni, kako ću ja znati. Slučajno joj našli da krv nije u redu, pa nas poslali ovdje hitno, kažu oni ne mogu ništa pomoći.

- A odakle ste?

- Iz okoline Brčkog.

- Kad ste došli?

- U utorak. Dali joj terapiju, već je bolje, al' čekamo ponedeljak, još jednu kontrolu pa da nas puste kući. Daleko smo, pa da budu sigurni.

- Biće to sigurno dobro.

Vidim, Milutin se muči.

- Eto, ja ću sad ić' u park spavati. Doktor me nekako primio na dva dana, kaže ne može otac bit' sa djetetom, nema uslova. Može samo majka, može i baba. A što ću ja, u mene žena ostala sa mlađim djetetom, porodila se, sve bilo u redu, onda operisali djete od srca, sad čekamo da počne sjedit, pa da rade drugu operaciju, a onda kad napuni 3-4 godine i treću. Zato nije mogla da putuje u Beograd, mor'o ja... Kažu, nek dodje baba. A kako će? U mene staramajka. Nema ni pasoša, niđe nije išla, ne zna. A sad eto, nema mjesta, što ću neg u parku spavati. A, kažem ja, nisam ja doš'o tuđih žena gledati, muka me natjerala. Eto, sad ako vama smeta...

- Što se mene tiče, zbog toga se ne brinite.

Premestiše me ipak u drugu sobu. Negde sam ih razumela, ne bi oni u bolnici da rizikuju, a Milutin osta srećan do ponedeljka. Detetu bi bolje i ode kući. Obradovala sam se. Ista dijagnoza, a srećan kraj, i to brz.

Prođe nekih mesec dana, eto Milutina. Ljudina se tek nazire. Malu Vesnu ne prepoznah. Natekla, deformisala se od lekova. Mučnina mi u stomaku. Pozdravismo se.

- Eto, bi dobro dve nedjelje. Poče opet padati. Kažu doktori, pričali sa Beogradom, moraju povećati dozu, povećali, ono opet isto. Ja kažem ženi i materi: nije naša hrana zdrava. Mi smo na selu, jedemo masno. Nama i kuvani krompir mas'an. I meso, i supe, i čorbe. Mora da joj zato opet nije dobro. U bolnici bila laka hrana, malo paštetica, viršlica, supice iz kesice. Nije 'vako jaka. Nije meni niko rek'o šta treba jesti, niko ništa meni nije rek'o šta sme, šta ne sme. Ne vredi. Eto, sad došli na kontrolu, vidjećemo šta će reći.

Povećaše dozu, Milutin i Vesna odoše. Valjda će biti dobro.

Sretoh ga neki dan. Prošlo tri meseca od prvog susreta. Smanjio se, ma ni traga od onog Milutina od početaka. Posiveo, izbečio se. Priča:

- Došli vadit' slezinu. Ništa nije pomoglo. Kažu da probaju. U mene dijete se deformisalo, dobilo 11 kila. Krv loša. Doveo je danas, ne mogu s' njom. Kažu nemaju uslova na hirurgiji. A ja šta ću. Da platim negdje da spavam 10 eura za 10 dana. Nemam ti ja 100 eura. Spavaću u kolima. Nije mi prvi put. Otac i ja kad radimo, spavamo na njivi, bez šatora. Naviko sam. Jes noću 'ladno. U mene mater veli šta ćeš ako se pre'ladiš, razboliš, kako ćeš djete vratit', ko će ti gledat' djecu. Ono malo opet operisano. Gled'o sam kako je djete umrlo na trećoj operaciji, ko će to izdržat'. U mene oboje djece bolesno. Ma ja ću u kolima, al' dijete plače gore. Ne daju mi ući, kažu posjete utorkom, četvrtkom, subotom i nedjeljom. Kako će ona sama na operaciju. Gledaće je. Ja nemam para platit da uđem. Ima i nekih porodičnih kuća, čuo kad kažu, al' valjda nema za mene. A kažu možda nije slezina, možda je jetra. Šta ću. Neko kaže ovo, neko ono. Ne mogu ja odati tamo vamo. Slušam jednog doktora, pa valjda će biti dobro. Ne znam što je ne operisaše u Brčkom. Ima hirurga, radili i u ratu. Operisali i bez anestezije. Bio bih bar sa djetetom.

Valjda će biti dobro.

I eto, ja zbog koca Milutina, ne spavam već koji dan jer me jede što ga ne dovedoh kod sebe kući, pa na patos, makar.

Pa se gušim jer me muči koliko je takvih Milutina, a ja ne učinih ništa ni za ovog jednog. Pa se pitam guši li se još neko zbog svoje nemoći, kao ja kad pomislim na Milutina i na to što mu ne pomogoh.

A kako li se tek guše oni koji mogoše, a ne pomogoše?

 



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Biljana 77 Biljana 77 18:54 27.09.2011

Samo mi je

knedla u grlu.

A kako li se tek guše oni koji mogoše, a ne pomogoše?
Misliš da i pomisle?

Tužno je to... A očevi su skrajnuti u mnogim stvarima.
Obren Markov Obren Markov 07:23 28.09.2011

Re: Samo mi je

knedla u grlu.


i meni...

Krugolina/Slavice, bre, kud si sad ovo našla, što se ne baviš Pacovima u klopci, Ivicom sindikalcem i zlehudom sudbom šljunak revolucije, a ne ovim tako nevažnim stvarima ?


A ovo...
A očevi su skrajnuti u mnogim stvarima.

Da. Hvala što to nije morao neko od nas da kaže.
Hansel Hansel 08:30 28.09.2011

Re: Samo mi je

Obren Markov
Krugolina/Slavice, bre, kud si sad ovo našla, što se ne baviš Pacovima u klopci, Ivicom sindikalcem i zlehudom sudbom šljunak revolucije, a ne ovim tako nevažnim stvarima ?

Preteruješ, Obrene, i to malo tendencipzno - svaka tema je - tema.

Priča je baš teška. Ja sam možda ovde pisao da sam '89. bio na Institutu za majku i dete, pa su me, na primer, premeštali iz mog kreveta da bi u njega stavili drugo dete iz iste sobe koje je trebalo da primi infuziju. Zašto su me premeštali (što nije problem sam po sebi, naravno)? Zato što je na raspolaganju bio samo jedan stalak za infuziju, a već je bio korišćen za dečaka koji je ležao na krevetu pored mog. A na jedan stalak se mogu okačiti dve infuzije.

Nije tada bilo mesta ni za majke male dece (za očeve niko nije ni pitao), iako ono "majka" stoji u nazivu ustanove. Možda i to treba promeniti da bi očevi i simbolično bili izjednačeni s majkama u nekim pravima (ako ih i majke imaju)...

A u vezi s ovim što napisa Obren, otvorila mi se se sećanja iz bolnice - bio je jedan mali Zadranin, na primer, i jedan mali Albanac s Kosova koji nije znao ni reč srpskog, a bio je sam u bonici. Sestre mu malo tepale, malo se šalile: "Mi te ovde lečimo, a ti ćeš posle da demonstriraš protiv nas!"
Obren Markov Obren Markov 11:51 28.09.2011

Re: Samo mi je

bio je jedan mali Zadranin, na primer, i jedan mali Albanac s Kosova koji nije znao ni reč srpskog, a bio je sam u bonici. Sestre mu malo tepale, malo se šalile: "Mi te ovde lečimo, a ti ćeš posle da demonstriraš protiv nas!


Demonstriraće protiv sestara u bolnici ?

Da, to je zaista bila baš simpatična anegdotica
Hansel Hansel 13:41 28.09.2011

Re: Samo mi je

Aha, protiv sestara!

Preozbiljno si shvatio situaciju!
mrale54 mrale54 19:45 27.09.2011

Bolje da ovo nisam pročitao...

...stvarno!

4. decembar 1989 god. Kupe me ispred stana i voze u bolnicu. Nikola u rentgen sali, kažu mi da se prevrnuo viljuškar i slomio mu kičmu. Tri lumbalna pršljena. A, samo 13,5 godina! Ne brine mene ta radna nesposobnost iz invalidskih kolica, već šta će biti kad napuni 18-19 god.,i njegovi vršnjaci krenu da jure devojke, a, ja da jurim njega znajući da ne može da je.....
Pa 5 operacija, 6 meseci u bolnici, 10 meseci u krevetu, 16 meseci u kolicima i dve godine sa štakama. Redom, baš kao što rekoh.
Žena u bolnici sa njim dan- noć, a ja - sviram u dva restorana na veče pa oko pola pet ujutru na klanicu pilića do podne, a posle nosi ručak njima i tako svaki dan. Šest meseci.
Pokušavam, sad dok ovo pišem, da se setim gde sam sve vodio i ostavljo ćerku (tad 6 godina) ali ne ide mi! Bojim se zaboraviću neke ljude koji su mi tad izašli u susret, makar što su primili malu da prespava dva dana kod njih! Grci su čudo! Tihi i nenametljivi u tvom bolu i muci. I, ne shvatiš kad pomognu!
Da vas ne mučim - Nikola je srećno oženjen, ima dvoje dece, radi, hoda (doduše vidi se da hramlje i da se gega) a ja sam ponovo u Gr. kod ćerke i eto.
Baš nisam trebao da čitam ovaj tekst, sad neću valjati ni Bogu ni narodu bar nedelju dana!

PS Da ne zaboravim - 20-og novembra 1980 god. , kad sam se oženio, Nikola je imao 2,5 god. Nemamo isto prezime.





sesili sesili 20:55 27.09.2011

Re: Bolje da ovo nisam pročitao...

Iskreno mi je žao svih Milutina! Nisu ni poslovice uvek tačne. Jedan od dokaza je i Nikolin otac, koji nema isto prezime!
stasava stasava 19:57 27.09.2011

savest

I ja se gusim zbog Milutina. Da li se guse oni sto "mogose a ne pomogose" ne znam. Da li se guse oni sto ne pomogose pokojnoj Andji isto ne znam. Znam samo da njen muz, Milan, nije "otac kolac".Danas je tacno 3 godine otkako je Andja umrla na porodjaju i danas je Milan sa troje dece pravo sa groblja otisao u KC Kragujevac gde je Andja poslata iz ZC Studenica, ali prekasno. Mali Miodrag je danas napunio 3 godine i tata ce za svaki rodjendan da ga vodi na mesto gde je rodjen.A Milica zavrsava 8. razred i odlucila je da studira pravo, nadajuci se da ce medicinsko pravo biti tada obavezan predmet. Mozda je ovo isuvise licna prica, mozda isuvise licnih podatka, ali to je ZIVOT. Milutin ima licnu, SVOJU pricu, Milan ima SVOJU, drustvo se upravo menja tako sto se licne price menjaju nabolje, ako u drustvu i kod pojedinaca ima volje za dobrim.
mlekac mlekac 22:16 27.09.2011

Molim te

Ako nije tajna, o kojoj je bolnici rec?

Kad je Biberche lezao u "Majci i detetu" (krv u mokraci dve nedelje pred polazak u prvi razred), tih mesec i po smo se redjali u njegovoj sobi svi zivi. I ja i Zmu i stariji klinci (dobro, klinci na kratko), pa cak i moj pokojni svekar koji je tad imao osamdeset dve.

Doduse, niko od nas nije spavao u bolnici, zato sto stanujemo u komsiluku, ali obitavali smo tamo od pola sedam ujutro do iza ponoci i nikad nas niko nije zaustavio niti je ikad iko postavio pitanje zasto je, recimo, u sobi Zmu a ne ja?

Cak je sa dedom ispalo mnogo smesno. On nikome nije rekao da ce u bolnicu, nego, kao, izasao da proseta.

Zmu se taman vratio sa svog "dezurstva", jer je mali zaspao, i ja krenem u bolnicu da budem tamo kad se probudi. Dolazim i vidim svekra kako sedi na stolici pred sobom.

Pita me sestrica znam li ga? Rekoh - znam, to je Biberchetov deda.

Aaaa!

Kaze, samo je usetao na odeljenje, dosao do sobe, pa kad je video da mali spava nije ulazio nego stajao tu, a njima bilo zao da star covek stoji, pa mu dali stolicu.

I sedeo je dok mu se unuk nije probudio, pa se malo izmazio i otisao kuci.

Doduse, srela sam, tada, jednog mucenika iz okoline Pozarevca kome je dete lezalo na hirurgiji zbog povrede glave.

On je sedeo uz dete svaki dan do 23, a onda je izlazio da se seta il' sta vec, do ujutro jer za njega, posto je musko, nije bilo mesta...
vesna.gm vesna.gm 08:19 28.09.2011

Re: Molim te

mlekac


Doduse, niko od nas nije spavao u bolnici, zato sto stanujemo u komsiluku,


Pa, baš je poenta u spavanju. Šta da radi neki mučeni otac koji je sa detetom došao iz Surdulice, ili Vranja, ili bog zna koje zabiti? Gde da spava?

Što neko reče, šta ako dete nema majku, ni babu, samo oca? Da samo (alone) čeka operaciju?

Ma, jel to sigurno da i ovde neka tužba ne bi promenila stvari?
nim_opet nim_opet 22:51 27.09.2011

Nimrod

Hoce meni neko da objasni ko je lud ovde - "za musko nema mesta, dovedite babu"?!?!?!? Sta rade sa detetom koje ima samo oca? Sta rade sa Milutinima i ostalim ocevima cije zene, majke, taste ne mogu da dodju? Jel jedan roditelj manje vazan? U Srbiji se diskriminacija praktikuje na svakom koraku, izgleda po bilo kojoj osnovi...znam mesta u kojima bi popili takvu tuzbu da bi se na kraju poseban zakon pisao....samo sto nisu u Srbiji.
aleksandarz92 aleksandarz92 07:46 28.09.2011

Re: Nimrod

a musko nema mesta, dovedite babu"?!?!?!?

Ujnu, tetku, strinu, komšiku... Bilo koje žensko, al' tata ne može.
Bio sam u toj situaciji i radio jedino što sam mogao - igrao tetris sa babama - odvezi jednu, dovezi drugu itd. A do bolnice 40km. Sreća, trajalo samo tri dana.
Obrazloženje je uvek jedno - sobe su zajedničke i nema uslova da se tata odvoji u neku drugu. Moje pitanje je: Jel' neko stvarno misli da će očevi i majke sa bolesnom decom da prave orgije po bolnici?!
Krugolina Borup Krugolina Borup 09:04 28.09.2011

Re: Nimrod

U Srbiji se diskriminacija praktikuje na svakom koraku, izgleda po bilo kojoj osnovi...znam mesta u kojima bi popili takvu tuzbu da bi se na kraju poseban zakon pisao....samo sto nisu u Srbiji.


Imamo i mi u Srbiji Poverenicu za zaštitu ravnopravnosti.
Ali, nema neka naročita ovlašćenja, koliko sam shvatila - izuzev što može da ide uokolo i da grdi. Čini mi se. Nisam baš previše ulazila u problematiku. Jako dugo ni sajt nije imala, možda sad ima...
uros_vozdovac uros_vozdovac 10:02 28.09.2011

Re: Nimrod

Krugolina Borup
Jako dugo ni sajt nije imala, možda sad ima...


Izvolite drugarice moja
Klik!
jednatanja jednatanja 10:17 28.09.2011

Re: Nimrod

za musko nema mesta, dovedite babu"


Ovo nije 19 vek, ovo je kameno doba

Ali razumljivo u društvu koje još uvek ne dozvoljava ocu da prisustvuje porođaju i pokazuje mu sopstvenu bebu kroz staklo. Kad razbijemo ovaj obik diskriminacije očeva u prvih 3 dana detetovog života, možda se možemo nadati domino-efektu ravnopravnog tretmana.
fantomatsicna fantomatsicna 07:53 28.09.2011

Jao!

Rasplaka me..da li je moguce..pa se setih one statistike od pre neki dan: Srbija i Svedska u statistikama dele mesto u zdravstvu.ma sta mi naprica...lopovi eto gde novac ide...a ti Milutine jadnice sirotinjo..budi otac u klupi na parku..i cekaj nemocan da ti dete umre.Uh!!!
doloreshaze doloreshaze 11:01 28.09.2011

Ma daj!

Sinoc sam procitala post i htedoh da dam preporuku, pa onda mislim, sta li cu to da preporucim, pa odustadoh. Sinoc su mi se creva vezala od muke a sad sam i besna! Samo bih da vicem i psujem, ali ne znam na koga.
Ako neko ima ideju neka javi...

Izreka iz naslova.. Cula sam je, odvratna je!
vhedrih2 vhedrih2 11:38 28.09.2011

Istina

Ovo je sasvim tacna prica o diskriminaciji oceva i uopste nije usamljen slucaj. Sam sam to iskusio, doduse hvala bogu, na mnogo benignijem primeru - prosle godine smo svi u porodici zapatili neki stomacni virus sa povracanjem. Nista strasno, ali se kod klinca (tada 2 godine) to oteglo na par dana - povracao je vodu koju bi popio, a odbijao da pije caj i one rastvore za rehidraciju. Uplasili smo se da dete ne dehidrira pa mu je lekar prepisao hospitalizaciju i da ostane par dana u bolnici i da prima infuzije. Ali avaj, kad smo tamo dosli rekli su isto da otac ne moze sa detetom vec da mora majka ili baba. Tamo nemaju krevete na kojima bi roditelji spavali, vec ima samo stolica pored decjih krevetaca, ali opet ne pustaju oceve. A supruga je tad bila na putu sluzbeno. Sreca pa se tog dana popordne supruga vratila sa puta, pa smo se organizovali za nocenje (a ostalo vreme smo se rotirali povremeno, posto smo shvatili da tokom dana ne prave previse problema kad je otac tu, samo nocu). Ali jeza me hvata sta bi radio da sam bio sam. Dvogodisnjaka ne mozes da ostavis samog, moras stalno da brines o njemu, posebno kad je bolestan, a jos i da se u istovrmeno boris s medicinskim osobljem koje bi da te izbaci.... A ista je prca bila da nemaju dovoljno prostora, pa da daju posebnu sobu za oca (a nemaju ni krevete za pratioce nego roditelji moraju da sede pored) Strasno je da to tako funkcionise. I strasno je kroz sta prolaze Milutin i drugi roditelji u slicnoj poziciji.
Kod nas kao da ocevi koji brinu o deci uopste nisu predvidjeni - probajte recimo kada ste negde na putu ili javnom mestu, a musko ste da presvucete bebu - velika je verovatnoca da cete otkriti da je mesto predvidjeno za presvlacenje beba u zenskom wcu, pa da cete onda morati ili da dete presvlacite negde drugde ili da istrpite da vas gledaju kao manijaka dok ulazite u zenski wc da bi ga presvukli... A slicnih primera ima koliko volite...
sevarlica sevarlica 13:09 28.09.2011

Tegoba

Nekako mi se čini da u ovoj zemlji(i ne samo ovoj) nije bitno da li ste muško ili žensko, dete ili starac, zaposlen ili ne, beo ili crn, hrišćanin ili musliman, svi smo makar u jednoj stvari jednaki.
Jednako smo obespravljeni.
Što je još zanimljivije, kako raste težina problema koji imate ili nesreće koja vas je zadesila, toliko raste nebriga društva i države prema vama.

Da li smo zaista postali toliko zli?


P.S. Poštovana Krugolina/Slavice, svaka čast na tekstu. Rasplakali ste me.
Krugolina Borup Krugolina Borup 13:11 28.09.2011

Re: Tegoba

P.S. Poštovana Krugolina, svaka čast na tekstu. Rasplakali ste me.


Nisam ja pisala, pisala je Slavica Pejović - moja drugarica. Ja sam je samo ugostila na blogu.
sevarlica sevarlica 13:13 28.09.2011

Re: Tegoba

Izvinjavam se, ispravio sam tekst upravo :)
milisav68 milisav68 13:53 28.09.2011

Re: Tegoba

Krugolina Borup
P.S. Poštovana Krugolina, svaka čast na tekstu. Rasplakali ste me.


Nisam ja pisala, pisala je Slavica Pejović - moja drugarica. Ja sam je samo ugostila na blogu.

Nisam znao gde da se "zakačim", pa mi ovde bilo "zgodno".

Počitao sam sinoć, pa mi knedla u grlu i bes, veliki bes.
Mislio sam da će da popusti, ali nije i dalje me "drži".

Gde su sad, ove NVO za ljudska prava&co?
Niko da bekne.
Naravno, a što bi, kad nisu plaćene za to.
UH!
je baise toutes les baiser

I još nešto, što se provuklo kroz priču, drugo dete, i njegove operacije.

Uranijumska demokratija.

Eu fodo todos eles que se fodam


sevarlica sevarlica 16:53 28.09.2011

Re: Tegoba

milisav68
Krugolina Borup
P.S. Poštovana Krugolina, svaka čast na tekstu. Rasplakali ste me.


Nisam ja pisala, pisala je Slavica Pejović - moja drugarica. Ja sam je samo ugostila na blogu.

Nisam znao gde da se "zakačim", pa mi ovde bilo "zgodno".

Počitao sam sinoć, pa mi knedla u grlu i bes, veliki bes.
Mislio sam da će da popusti, ali nije i dalje me "drži".

Gde su sad, ove NVO za ljudska prava&co?
Niko da bekne.
Naravno, a što bi, kad nisu plaćene za to.
UH!
je baise toutes les baiser

I još nešto, što se provuklo kroz priču, drugo dete, i njegove operacije.

Uranijumska demokratija.

Eu fodo todos eles que se fodam




Slučajno poznajem neke "osnivače" nekoliko NVO i oni svi do jednog imaju samo jedan jedini motiv, a to je novac. Da za neke jako sumnjive i sporne ideje sa jako malo truda naprave neke grafikone, malo pišu o težnjama organizacije, neko nepotvrđeno i šturo istraživanje i puf eto para. Baš ih briga o ispravljanju stanja u društvu. Što je više problema, više tema pa samim tim i više para.
ddmmyyyy ddmmyyyy 13:33 29.09.2011

Uzas i sramota

Skandalozno! Ne znam ni zasto me iznenadjuje... Za dva i po meseca zivota, moja bebica je morala dva puta da lezi na Instiutu za majku idete (pritom, prvi put bez potrebe, posto je dete bilo sasvim zdravo, ali im je trebalo 10 dana da to utvrde). Oba puta su bili neprofesionalni, ali ono sto me je najvise iznerviralo jeste upravo nekorektan i diskriminisuci odnos prema ocu.
Jedna on konverzacija na temu,a povodom toga sto smo oboje dosli na razgovor kod dr o stanju deteta:
DR: Vi kao majka mozete doci u posetu bilo kad, ali nemojte dovoditi oca. On moze doci utorkom, cetvrtkom i nedeljom od 14 do 15h.
Ja: Zasto? Pa i on je roditelj? (Razumela bih da za oboje vaze ista pravila, ali zasto ja mogu, a on ne, pogotovo sto ne dojim?)
DR: Takva su pravila.
Otac: Ali ona je moje dete! I ja zelim da je vidjam!
DR:Ne moze, takva su pravila. Sta Vam nije jasno? Hocete da Vam donesemo kodeks bolnice? Pa videcete je kad dodje kuci.
Da ne sirim pricu, primera ima bezbroj.
Ali stvarno ne mogu da verujem da su toliko daleko otisli da oteraju coveka da spava na ulici. Uzas, uzas, uzas!!!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana