godine tek a već već me drma kreativna blokada:)
ili sam za ove tri godine ispisao sve što sam imao.
Ne stvarno, ozbiljni pisci bi baš tako nazvali TO što mi dešava poslednjih dana. Dok mi se nekada po glavi vrzmalo nekoliko ideja za blog dnevno, ima već dobrano kako mi ništa ne pada na pamet. Imam utisak da sve što biH ( Marijana Mateus, obrati pažnju ) započeo nije dovoljno dobro ili je politički, i ne samo politički, nekorektno.
Onda se setih da sam pre onoliko godina koliko je u naslovu, ovde napisao svoj prvi tekst. Pisao sam već o tome kako je to izgledalo i tada sam mislio da sam iživeo svoju potrebu da ispričam tu famoznu i epohalnu, svoju , priču koju je trebalo da čuje ceo svet, minimum. Ispostavilo se da je, zbog statusa u potpalublju, to delo pročitalo svega nekoliko ljudi i pored truda dve moje drugarice ( blogerke ), koje na moju žalost više nisu ovde. To je trebalo da bude to. Pohvalo li me ( verovatno više kurtoazno ) nekoliko vrhunskih blogera, deo mene se napokon skrasio, video sam da umem...
Jednom kao nijednom, kaže naš mudri i jedan od najstarijih naroda. Dune mi tih dana da napišem nešto provokatavno, kontroverzno, nešto kako sada pokušava koleginica kosmo #"&$#na. U tom izađem na palubu i odjednom dobijem vetar koji me je terao da pišem, pišem, pišem.Kao na takmičenju, kao za medalju, kao da treba da dobijem spomenicu.Nekad loše, nekad malo bolje, veselo, tužno, sa voljom ili patetično.
Ppisao sam o mnogo toga: o lokalnim temama, o sportu, istoriji ( gde je istorija uvek je blizu i geografija), o muzici, najsmešnijem komentaru na blogu ikad, o Titu (!), Kralju (!!), alpinizmu, trojci u sex-u, ličnim dramama, da je FAS prevara ( o tome tek treba da se piše ),boginjama, filmovima, supruzi, klikerima, streljanju u Šumaricama, zavisnostima...
Jednomrečju primakao sam se idealu svakog prosečnog pripadnika svog naroda - da budem stručnjak opšte prakse.
Bežao sam od političkih tema ali sam pisao nekrologe političarima koje sam poznavao i želeo sam da ostavim sećanja na njih.
Poslednji svoj blog sam, nepažljivo, napisao o toj kurvi koja uzima, proždire i ispljune ljude koji su na početku možda imali dobre namere.
I ja sam imao dobre namere u želji da približim svojim čitaocima kako izgleda politika iznutra,sirova i surova.
Iako sam ga napisao u dahu, taj tekst me je iznurio, izmrcvario, sjebao. Ništa mi više nije dovoljno zanimljivo, nije mi ni do nekog zajebantskog bloga tipa : poslednji blog pred pad satelita, ne mogu da se šalim ni na račun CERNA i brzine veće od svetlosti.Ništa. Mrak.
Pokušao sam i sa pivom , kao nekad. Ne ide.
I šta sad?
Hteo sad da kažem ( ovo malo imitiram Teofila koji se čita tako što se počne od poslednjeg pasusa ) da sam za ove tri godine imao čast i zadovoljstvo da upoznam mnogo pametnih, obrazovanih i duhovitih ljudi od kojih sam mnogo toga naučio. Žao mi je što veliki broj njih nije više ovde, ili su retko i fale mi :
Dragoljub, drug.član, bauer, scabies, reanimator, tocat, radojčić, selica_nena, Strmoglavi badža, alava, Blade Runner, cassiopeia, darkonduty, drtyharry, džudi, dunja ( ona ponekad i svrati )DI mama, j.bre, marko i njanja, shumska,simkke, slađamk,unf ( videh da još mrda), sybil,mirela( živeo fejs ),nataša i bocvena,mara,ddsonik( znam da se negde šunja),pape, Черевићан...
Volim ja i macu, srđu, zoju, fantomastičnu,Zilikaku, free Monah Pacifikator hand ,spadala,mraleta i ( izvinjavam se što ne mogu sve da pobrojim ) sve ostale mlađe po stažu blogere, ali takav sam uvek bio, nostalgičan i pomalo emotivan prema starim uspomenama.
Dakle, nije moranje ali voleo biH ( Marijana učite ) da svratite na ŽURKU svi koji pročitate ovo.Šta da svratite, ponesite piće i cigare ( pušenje dozvoljeno u sobi za pušenje ) i dobru volju, gajba prazna sedam ( 7) dana!