Autor: Rodoljub Šabić
U petak uveče, po isteku radnog vremena, na elektronsku adresu Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Ministarstvo finansija dostavilo je Predlog rebalansa budžeta Republike Srbije za tekuću godinu. I sadržina tog akta i način njegove pripreme i način njegovog dostavljanja potvrdili su, nažalost, neshvatljivu već godinama upornu nespremnost kreatora budžeta da odustanu od stare, štetne, potpuno kotraproduktivne prakse.
Ovakav način pripreme Rebalansa budžeta dvostruko je kontraproduktivan. S jedne strane praktično pretvara u karikaturu zakonom zajamčenu nezavisnu poziciju i Poverenika i drugih nadzornih i regulatornih državnih organa, a s druge strane još i, sasvim očigledno, propušta priliku da ostvari kvalitetnije rezultate u saniranju budžetskog deficita, što je valjda osnovni racio rebalansa.
Predlog rebalansa budžeta u delu koji se odnosi na nezavisne institucije pripremljen je bez ikakvih, baš ikakvih prethodnih konsultacija sa njima. A to da im je dostavljen „na mišljenje" u petak naveče, po isteku radnog vremena, i to uz zahtev da se mišljenje dostavi do ponedeljka, direktno asocira na cinizam.
Već površan pogled na ovaj Predlog rebalansa upućuje na zaključak da se Ministarstvo finansija rukovodilo „idejom" da oni koji štede treba da štede još više, a oni koji nisu štedeli to i ne treba da čine. Jer, kako u svetlu činjenice da je prosečno, generalno smanjenje budžetskih rashoda manje od 0,5%, izgleda Poverenikovih 17,5%? Ili, koliko je logično to da izraženo u novcu Poverenikov doprinos saniranju budžetskog deficita treba da bude bar 150 puta veći nego recimo Kabineta potpredsednika Vlade za evropske integracije (uštede 22.000.000: 139.000)? Ili, pustimo Poverenika, kako izgleda da se „u jeku borbe protiv korupcije" umanjuju, u procentu neuporedivo većem od onog koji se odnosi na većinu drugih, sredstva za funkcionisanje Državne revizorske institucije ili Agencije za borbu protiv korupcije?
Inače, u slučaju Poverenika, nije od odlučujućeg značaja iznos umanjenja sredstava. I do sada institucija Poverenika spadala je među najracionalnije i najštedljivije. Bila bi to i ove godine, nezavisno od rebalansa. Da ne preteram sa hvalom, samo jednim delom to je posledica racionalnog odnosa Poverenika i njegovih saradnika prema trošenju budžetskih sredstava, a većim delom to je posledica činjenice da Poverenik svake godine sredstva planira u skladu sa objektivnim potrebama posla i predviđenim brojem zaposlenih, ali da, i pored obećanja, svake godine Vlada propusti da konačno obezbedi prostor za zapošljavanje tih ljudi, pa sredstva ostaju ušteđena. Svake godine, često i u procentu većem od 50% . I ove godine postoji prostor za uštede.
Budžet Poverenika umanjen je za 21.977.000 dinara odnosno 17,43%. Da je Poverenik konsultovan sasvim je izvesno da su i iznos i procenat mogli biti veći.
Ali, Ministarstvo finansija radi bez konsultacija, po nepoznatim subjektivnim kriterijumima. U skladu sa tim su sredstva, umesto na pozicijama na kojima je to realno, (npr. pozicija plata) umanjena na pozicijama na kojima su potrebna i neophodna za vršenje elementarnih funkcija Poverenika - npr. materijalni troškovi za nadzor nad više hiljada subjekata na teritoriji cele Srbije. Kakva je logika u tome da Poverenik pruži manji doprinos rebalansu nego što je u stanju, ali da, „zauzvrat" ima više problema u radu?
Možda će u proceduri konačnog usvajanja Rebalansa budžeta, nakon mišljenja koje je Poverenik ipak dostavio Ministarstvu finansija, propusti materijalno finansijske prirode biti otklonjeni, ali teško da mogu biti otklonjeni ružni efekti postupka kojim je Ministarstvo finansija svesno ili ne potvrdilo spremnost da nezavisnost nadzornih, regulatornih i kontrolnih tela „podrži" isključivo kao fiktivnu, kozmetičku.