Gost autor| Porodica| Životni stil

ZATVOR, TO JE FAMILIJA

vladimir petrovic RSS / 01.09.2011. u 11:37

Moj današnji gost-autor je blogokolega  oskar-z-wild:

ЗАТВОР ТО ЈЕ ФАМИЛИЈА

написаo oskar-z-wild, као одговор на књигу dr Бранка Бокуна "Femina Sapiens, Matriarchy for Humanities  Sake, A New Anthropology" (Лондон, 2009.)

Највећи затвор то је - фамилија. У затвору су криминалци. Доминантни и најопакији криминалци су мајке. Љубав је монета којом се исплаћује послушност. Љубав према плоду своје утробе је златна полуга која је мерило сваке љубави. Они који су избачени из затвора су једини слободни, али већина слободних наставља да куца на врата других затвора не би ли се поново попели на криминалну лествицу.

Усамљеност слободних је тешка јер је већина навикла да од својих најранијих дана добија уситњене делиће те полуге злата. Човек је доместификована животиња која чулом вида тражи сјај злата у очима криминалаца.

Ако су у матријархату створене прве људске заједнице онда су Божице Мајке први лажни богови. Божице Мајке су први џелати. Све касније побуне затвореника, од којих су најпознатији Буда и Исус, биле су побуне против матријархата. Многи други побуњеници су постојали и пре њих, као Заратрустра, који су се одвојили од фамилије и заједнице и покушали да на новим принципима успоставе заједнице слободних људи. Заратустрини принципи су били „мисли добро, говори добро, чини добро". Овим је покушао да заобиђе принцип мајчине љубави као врхунског мерила доброте.

Христос говори:  "Ко жели да пође замном нека остави мајку и оца". Црква која је основана на Христовом учењу успевала је да опстане због искључивања жена из своје хијерархије. У феминизираним друштвима данашњег света, еманциповане жене, тј. empowered women или омоћале жене, поново покушавају да успоставе свој режим. Али већ много раније, женски принципи су се убацили у хришћанску цркву кроз ожењене мушкарце - црквене ђаконе. Сам појам „ожењеног мушкарца" буквално означава феминизираног мушкарца на српском језику. Феминизирани мушкарац означава мушкарца који је прихватио дефиниције љубави које произилазе из породичних односа, тј. матријархалних односа.

Буда говори „све је илузија" и тако напушта своју породицу и одлази у осаму. Сократ и платоничари анализирају шта је љубав и тиме покашавају да разоткрију ту разорну моћ којом жене стално насрћу на слободне жене и мушкарце. Пракса хомосексуалне љубави која је постојала у грчким слободним градовима је била субверзивна делатност у односу на матријархат. Субверзијом сексуалног односа тј. природног животињског односа, мушкарци су хтели да одвоје појам љубави од материнства.

Ексклузивно женска моћ порађања је у матријархату претворена у моћ владања ради преживљавања, а касније у обогаћеним и развијенијим заједницама претворена је у општу моћ владања. Слабост болесне, гладне или остареле мајке је претворена у разорну моћ контроле која је надвисила све рационалне приоритете. Брига за затруднелом женом и осигуравање њеног плода је постала неприкосновена одговорност феминизираног мушкарца.

Чак ни Ниче, који је добро схватио људску вољу за моћ, није могао да разлучи Христово учење од каснијег феминизираног хришћанства. Христ је спасао слободну жену - проституку - од сигурне смрти каменовањем. Тиме је учинио субверзију матријархалне моћи феминизираног јудаизма. Христова појава на Блиском истоку у којем је владао декадентни јудаизам била је од огромног значаја за Стари свет. Али његово учење је било прихваћено највише у оквирима хеленизованог друштва у којем је већ било припремљено концептуално тло.

Јудаизам такође почиње као побуна против матријархата прогласивши жену (Еву) за само један део Човека (Адама); јудаизам означава женскост као само један део општег Човека. Значи да су женска слабост, порођајност и осећајност само део општег људског склопа, и да су то делови људскости који не могу постојати без мушкарца, тј. без заједнице. Постављањем патрилинеарног родослова, Стари завет је учинио субверзију матријархалног друштва. Постављењем Бога као врхунског свеобухватног, мултисексуалног и прокреативног бића, који је изнад поделе на мужеве и жене, првобитни јудаизам уништава моћ Велике Божице Мајке.

Матријархат је владао у првобитним људским цивилизацијама које се такође називају варваризам. Варваризам је владавина породичног насиља и одбране од других породица. Патријархалне религије успостављају владавину разума, а то је било успостављано револуцијама. Абрахам је био спреман да жртвује својеручно свог сина, чиме је показао да је породица мањег значаја од друштвене заједнице и да је породична љубав нижег значаја од универзалне човечанске љубави.

Спасавањем проститутке, тј. слободне жене-човека, од сигурне смрти Христ обнавља револуционарне принципе јудаизма.

Распад хришћанства на језичке и друге национе је процес родовске феминизације религије и процес декаденције. Данашњи противници религија не увиђају првобитну револуционарну суштину ових религија, већ само виде садашњу декадентност остатака тих религија разводњених сталним нападима женског (доместицираног) инстинкта за опстанком.

Савремене револуције, француска и комунистичка, се нису усредредиле на главног узрочника неправде, на породицу већ су разводниле тај најбитнији детаљ, усредсредивши се на растурање феминизираног и приватизованог хришћанства и јудаизма. Шовинизам и фашизам су вратили род (и варварство) као врхунску вредност и искористили феминизиране и декадентне религије за своје циљеве.

Свака светска религија садржи револуционарне принципе у њиховим основама, али свака данашња религија је постала мање-више феминизирана под ударима породичне свести. Нова револуција не сме трошити своју снагу нападима на декадентне религије и постојеће светске силе, тј. државне заједнице. Нова револуција мора обновити принципе опште човечанске љубави одвојене од пристрасне породичне љубави.

Породица - то је затвор за слободне људе. Слободни људи, ослобођени стега породичних стега и окова, се морају удруживати у одбрани других разумних људи који стављају разум и општечовечанску добробит изнад мајчинских инстинката и воље за моћ. Слободни људи морају пружити љубав онима који су избачени из породичних затвора или који су слободном вољом изашли из ових затвора али још увек у тренуцима слабости куцају на врата затвора.

------------------------------------------------------------------------------------

U vezi sa prethodnim tekstom, a u svojstvu domaćina, dajem sledeće napomene:

1. Izneti stavovi su, naravno, isključivo stavovi gosta-autora, koji se u određenoj meri razlikuju od mojih stavova prema porodici i tradicionalnim porodičnim vrednostima.

U našem prethodnom komuniciranju oskar-z-wild mi je usputno rekao "da je u pitanju tekst nekoga ko je žrtva pogrešnog porodičnog odnosa", kao  i da "veruje da je za većinu familija - pakao, a da su srećni  oni koji su rodjeni u prosvećenim familijama".

S druge strane, ja znam da u literaturi ima slučajeva kritičnog odnosa autora prema porodici, što obično ne umanjuje značaj knjiga u pitanju.

Pada mi na pamet poznata izreka Žida (André Gide), dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1947. godine: "Familles, je vous hais!" (Porodice, mrzim vas! Zatvorena ognjišta; zamandaljena vrata; ljubomorno čuvanje sreće... " (što je u engleskom prevodu: "Families, I hate you! Shut-in homes, closed doors, jealous possessors of happiness"), iz njegove knjige "Zemaljski plodovi" (Les nourritures terrestres).

Dakle, neka cveta hiljadu cvetova!

2. Evo nekoliko kratkih podataka o dr Branku Bokunu.

Poticao je sa prostora naše bivše države, koju je rano napustio, pa je živeo i radio u inostranstvu, najviše u Londonu.

Pretpostavljam da je poreklom bio Srbin iz Hrvatske, na osnovu kratke čitulje koju sam video u engleskim sredstvima javnog informisanja: BOKUN, DR BRANKO died peacefully in Chelsea and Westminster Hospital on January 1st, 2011, aged 90. Father of Daniele, grandfather of Eleonora and Alexander, stepfather of Dora and beloved friend, father-like figure and mentor to many. Funeral on January 21st, 12:00pm at the Serbian Orthodox Church of St Sava, 89 Lancaster Road, W11 1QQ.

Novinarka Mira Adanja-Polak pravila je, 2008. godine, jedan intervju sa Brankom Bokunom, za svoju poznatu seriju "Ekskluzivno",  na RTS, sa najavom u stilu: Branko Bokun je osoba sa najviše kontakata u svetu. Prijatelji su mu bili Đorđo de Kiriko, Endi Vorhol, Porfirije Rubiroza, Đani Anjeli...

Knjiga „Femina sapiens, Matriarchy for Humanities Sake, a New Anthropology", koja je inicirala ovaj Oskarov tekst dostupna je online.  Takođe, dostupni su i memoari Branka Bokuna, pod nazivom „The Nomadic Humorist"  online.

Na kraju, Bokun je važio za prilično kontraverznog autora, Za jednu njegovu knjigu jedan kritičar je rekao: "The author of this book succeeded in offending everyone".



Komentari (166)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

oskar-z-wild oskar-z-wild 19:59 01.09.2011

Re: mama & tata

Evo nečeg iz knjižice Marijana Košičeka, "Antiroditelji" 1983, Bgd.-Sarajevo

"Majke! to me svaki put udari!
Što znači ta riječ koju ne volim čuti?
Goethe, Faust II"

"Nepoverenje u majčkinsku ljubav postiglo je vrhunac u mislima njemačkog filozofa Otta Weiningera. Po njemu je majčinska ljubav "zapravo potpuno nemoralna", jer je "majčinska ljubav sasvim ravnodušna prema individualnosti deteta; dovoljna joj je samo činjenica da postoji dijete."

Odbojan čuvstveni stav prema majci susrećemo u različitim sredinama i povijesnim razdobljima. Već je helenski pisac tragedija Euripid prikazao u svojoj "Mediji" lik majke koja ubija svoju decu da bi se osvetila mužu za bračnu nevjeru. Shakespeare se zgražava nad Hamletovom majkom koja je bila kadra udati se za ubojicu svog muža i neprijatelja svog sina."

Milan Novković Milan Novković 18:06 01.09.2011

Ja uglavnom nisam saglasan....

...sa materijalom u blogu

Ček da sad samo vidim sa kojim to velikim delovima i zašto:

- Crno beli su entiteti, isisana im je suština koju imaju u širem kontekstu i okolini (Isus, Buda, Niče, Majka, Ljubav, Sloboda itd).

- Pa sve tako rastegnuto hiljadama godina (kao da od 3 jajeta pravimo omlet za 30 ljudi)

- Pa zamrznuto, uglavnom, a gde bi trebalo da bude naduvano, dorađeno i rastegnuto, u nekom apstraktnom trenutku života jednog pojedinaca.

Ako zamislim samo slobodu: ogromnodimenzionalna, više široka kategorija, nad-kategorija nego nešto na šta može da se fokusira, čak ne ni to nego prožima nam ceo život, duh i fiziološko kretanje kroz prostor i vreme. Sa mnogo lica, sa mnogo vrata. Previše strukturalno dinamična da bi bili sposobni da je "opipamo" i u uskom vremenskom rasponu u životu.

Pomalo mi je (što da se ne frljamo ako je neobavezno blogovanje) "passé" filozofska kategorija, ili se bar kreće u tu stranu kako se nivo obrazovanja, količine i brzine protoka informacija podiže.

Familija - ok, zatvori neka vrata na toj pihtijastoj, ogromnoj strukturi maglovite forme i još maglovitije suštine što se zove "sloboda". Al nešto i ne možemo da prolazimo kroz previše vrata odjednom, kao što je ograničen i broj krempita koje možemo da pojedemo u određenom vremenu.

A dalje, familija nam pomogne da neka vrata otvorimo, na našu veliku, novo-otkrivenu slobodu i zadovoljstvo. Neka od tih vrata bismo otvorili i bez familije, naravno, ali ne sva a i za ona što bi uspeli da otvorimo trebalo bi više vremena. A vrata toliko, a život ograničen (tek što ta svest o prolaznosi fali u pisanju u ideji uplitanja ranih van familijskih ljubavi ka ostalom oko nas što se mrda).

Svet je u svakom trenutku, kao i naš životić u njemu, u proseku u nekom ekvilibrijumu. S razlogom, što je mogao i Buda da kaže onomad ne u jednom trenutku nego u većini, iako mi ne moramo da znamo, niti je Buda morao da zna šta je taj razlog. Tj razlozi, još veća i kompleksnija, dinamičnija struktura od sloboda.

Mi u svetu smo sitnica, jedna od mnogih, i iako svako od nas može da dođe na granicu nestabilnosti svet je i dalje u ekvilibrijumu, u proseku. I familija je tu s razlogom. I uopšte taj ekvilibrijum je velikim delom definisan ogromnim brojem veza i vezice među ogromnim brojem sitnica u koje spadamo mi, naši odnosi, živuljke kamenje, manji čekić, veći čekić itd.

Iskakanje iz ekvilibrijuma, koji postoji s razlogom, mu dođe kao iskakanje iz kože ako se gleda iz jedne perspektive - iskočimo na kraju ako insistiramo, ako mali čekić nije dovoljan koristimo veći, ali teško da se u proseku nešto bolje osećamo. Prosto zato što nismo uvek sigurni iz kog dela ekvilibrijuma želimo da iskočimo i u koju stranu. Niti zašto. da je to "zašto" dovoljno opipljivo nešto i ne bismo pisali blogove. Van-porodično i nije neka strana, apstraktno je poprilično.

Zato nas i ima toliko u porodicama, ma kako nekima tamo bilo tesno oni su u manjini kad se svede bilans, neke slobode su nam usraćene, ali to nam je jedini put ka mnogim drugim slobodama.

Itd, plašim se da ne odlutam ako nastavim ....
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:20 01.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....

Milan Novković... Van-porodično i nije neka strana, apstraktno je poprilično.

Zato nas i ima toliko u porodicama, ma kako nekima tamo bilo tesno oni su u manjini kad se svede bilans, neke slobode su nam usraćene, ali to nam je jedini put ka mnogim drugim slobodama.


Kao što sam gore usputno pomenuo Žida i njegovu kultnu rečenicu "Porodice, mrzim vas" (video sam da ima i doktorskih disertacija na tu temu), često umetnici i ini visokoumni stvaraoci vide porodicu kao skučeni prostor, prostor predodređen za - plebs. Mada o tome mnogo ne razmišljam, ja to shvatam kao deo potrebnog bunta, jer bez buntovnosti nema velikog stvaralaštva.

A gore smo već površno pomenuli fenomen slobode, pošto se često nedostatak slobode poistovećuje sa porodičnošću.

S tim u vezi, ima onih koji čak shataju da hrišćanstvo upućuje da onaj koji želi da bude slobodan treba da bude - rob (treba biti slobodan - od slobode). O tome je dosta pisano.

Da se vratim na ono sa čim se svi slažemo - porodica i dalje opstaje, thanks God, ali da ima rdjavih porodica, svakako ima.

Da zaključim sa onim čega se ja pribojavam - da u bekstvu od porodice uzrok ponekad ne bude ono što se laički zove Horror feminae.
To već može biti problem.


oskar-z-wild oskar-z-wild 19:32 01.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....

Da zaključim sa onim čega se ja pribojavam - da u bekstvu od porodice uzrok ponekad ne bude ono što se laički zove Horror feminae.


Nemoj se plašiti vladimire, bez obzira na moj nik, ne navodim na Horror feminae. Ako sam nešto naučio to je da se klonim nedozrelih žena, one stvarno izazivaju horror u meni.

A sad ću pokušati da pročitam Novkovića.
oskar-z-wild oskar-z-wild 19:42 01.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....

Milan Novković
Ako zamislim samo slobodu: ogromnodimenzionalna, više široka kategorija, nad-kategorija nego nešto na šta može da se fokusira, čak ne ni to nego prožima nam ceo život, duh i fiziološko kretanje kroz prostor i vreme. Sa mnogo lica, sa mnogo vrata. Previše strukturalno dinamična da bi bili sposobni da je "opipamo" i u uskom vremenskom rasponu u životu.



Fromm's thesis of the "escape from freedom" is epitomized in the following passage. The "individualized man" referenced by Fromm is man bereft of the "primary ties" of belonging (i.e. nature, family, etc.), also expressed as "freedom from":

"There is only one possible, productive solution for the relationship of individualized man with the world: his active solidarity with all men and his spontaneous activity, love and work, which unite him again with the world, not by primary ties but as a free and independent individual.... However, if the economic, social and political conditions... do not offer a basis for the realization of individuality in the sense just mentioned, while at the same time people have lost those ties which gave them security, this lag makes freedom an unbearable burden. It then becomes identical with doubt, with a kind of life which lacks meaning and direction. Powerful tendencies arise to escape from this kind of freedom into submission or some kind of relationship to man and the world which promises relief from uncertainty, even if it deprives the individual of his freedom." (Erich Fromm, Escape from Freedom [N.Y.: Rinehart, 1941], pp. 36–7. The point is repeated on pp. 31, 256-7.)
Milan Novković Milan Novković 20:05 01.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....

Fromm's thesis of the "escape from freedom" is epitomized in the following passage. The "individualized man" referenced by Fromm is man bereft of the "primary ties" of belonging (i.e. nature, family, etc.), also expressed as "freedom from":

"There is only one possible, productive...

U redu, ali mi uopšte ne pričamo o tome, zar ne?

Tj, ako sledimo blog uvod, razradu i zaključak pričamo o familiji kao zatvoru.

Šta će ti ovde ova "individualized man" premisa ako možeš da biraš da imaš familiju?

Pričam o prosečnoj osobi, ne tebi, naravno, na nivou specifičnog pojedinca čovek može da se oseća najslobodniji i najsrećniji na svetu i kao samotnjak koji ima hranu, odeću i smeštaj i sluša muziku 17 sati dnevno.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:31 01.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....

oskar-z-wild... Nemoj se plašiti vladimire, bez obzira na moj nik, ne navodim na Horror feminae.

Sad mi je lakše!

Očekivao sam da će biti pomenut i Oto Vajninger (Weininger). Ja sam svojevremeno pisao blog o njemu, ali više sa aspekta mladih koji izvršavaju samoubistvo.

Bilo je tada neizbežno, kao i svaki put kada se pomene nesrećni Vajninger, govoriti i o njegovom antifeminističkom ponašanju. Vajninger je bio genije, ali je i danas najteže razumljiv i najmanje prihvatljiv njegov stav prema ženama, uključujući i prema majkama. Naime, on je tako radikalno negirao vrednost bića žene, da je to prelazilo u ono što ja shvatam kao - Horror feminae. A on se ubio u 23. godini, a da prethodno nije imao pomena vrednih kontakata sa ženama, te mu je i odnos sa majkom (naizgled) bio površan.
(Ako sve to ostavimo po strani, on jeste bio genijalac i knjiga koju je ostavio - Pol i karakter - jeste genijalno delo, posle čega se, uslovno rečeno, može mirne duše umreti, premda, nije baš poželjno, he, he, he... ).

Slažem se da u literaturi ima mnogo eklatantnih primera (to sam i ja naveo u svojim napomenama, pominjući samo Žida).

Na kraju, da kažem ono što je izmedju redova i što se ne bi smelo ispuštati iz vida - bekstvo od porodice nije i ne sme biti (samo) bekstvo od - majke.
Доминантни и најопакији криминалци су мајке. Љубав је монета којом се исплаћује послушност. Љубав према плоду своје утробе је златна полуга која је мерило сваке љубави.

Drugim rečima, tu se ja izuzimam, što sam napomenuo u - napomenama.

P. S.
bez obzira na moj nik

Svakako. Oskar Vajld nije bio ženomrzac.
Njegov slučaj je drukčiji.
Milan Novković Milan Novković 21:27 01.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....

često umetnici i ini visokoumni stvaraoci vide porodicu kao skučeni prostor, prostor predodređen za - plebs

Šta je to "visokoumno stvaralaštvo" je pitanje vrednosnog sistema.

On se menja u bar tri dimenzije: kolektiv, pojedinac, vreme.

Samo pojedinac, sa egoom, pleasure principom ako hoćeš malo širu postavku, ume da bude "kurva" svoje vrste i proda IQ200 Hegela za jedno veče ili jednu večeru, ali neće da ti prizna da je "trgovina" dobar dil ako ne mora.

Plebs? Šta je to? Hegel, Gete, Marx, ... IQ200 non-plebs posse. Šta misliš, kakve su šanse da je iole značajna proporcija IQ200 ljudi kroz civilizaciju ostavila pisani trag iza sebe. Ja "znam"! Nula je verovatnoća, ako je svaki hiljaditi ostavio trag imamo, kao civilizacija, ludu sreću.

Kakve su šanse da je non-plebs "postava" bila srećnija u životu, i neoženjenija-neudatija od ostalih? Opet nula.

Tako, tvoji "česti umetnici i ini visokoumni stvaraoci" koji iznose tvrdnju koju si naveo u proseku, opet taj prosek, su više mediokriteti u onome što rade nego IQ200 što ostavljaju civilizacijski trag (Bah se ženio 2 puta i imao 20-toro dece, primer osobe u manjini što je ostavila trag i kojoj ni žene ni deca nisu smetali da mrda prstima).

"Plebs" je, "očigledno", mehanizam odbrane non-plebs mediokriteta.

Bunt? Šta je bunt? (pa da tražimo non-bunt stvaraoce

pošto se često nedostatak slobode poistovećuje sa porodičnošću

Često? Šta to znači i ko poistovećuje

Evo, ja "tvrdim" da porodica donosi više slobode! Par primera:

1. Skoro isto vreme ti treba za pripremanje hrane za dvoje kao i za jednu osobu! 30 minuta dnevno ušteđenih ovako ti je pola reprize jedne Star Trek epizode :) SLOBODA! Ne interesuje te sloboda pripremanja kvalitetnog obroka!? Dooobro, il se foliraš il još ne znaš dovoljno.

2. Treba ti partner za nestašluke u krevetu? Zamisli koja je to "danguba" jurenje partnera po okolini - odeća, obuća, flizura, mirisi, svo to BS foliranje, hvalisanje pred ortacima i ostalo. A ako ne menjaš često partnere - pa to ti je familija, svaka partnerka ti je familija samo se ti donekle koprcaš

3. Voliš decu? Ne ti, ti možeš da budeš izuzetak. U proseku je voliš, naravno, to je genetika. Opet, ako imamo svoje dete to je familija. A ako nemao, u proseku, pa kako da uživamo u deci? Skupimo se ko u pozorištu a dete na pozornici!. Prvo, da li će dete pristati? Drugo, koja le je to tek danguba i nesloboda svaki dan do pozorišta, umesto da u to vreme slobodno biramo draže nam aktivnosti.

Itd, evo ja pišem kometnar već pola sata pošto sam u međuvremenu slobodnom voljom rešio da neću Hegela i istoriju nego ću do samoposluge da ženi donesem pečurke i kiselu pavlaku da napravi taljatele sa, pogađaš, pečurkama, kiselom pavlakom, šunkom i tikvicama (cukini, kako god da se zovu na srpskom)

Ovako smo žena i ja, slobodnom voljom, podelili posao i ja sam umesto da i kuvam uštedeo deo vremena i reagovao na pola tvog komentara (oan će posle večere, nagađam, da čita neku fikciju).
Gospodja Klara Gospodja Klara 22:51 01.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....


Itd, plašim se da ne odlutam ako nastavim ....


Milane, ja se toga uplašim već kod tvoje prve rečenice. Aj molim te, bar probaj da ne odlutaš u 17 pravaca istovremeno, imam osećaj da ću doživeti SHC svaki put kad pokušam da te pratim:).

P.S. Da, ovo je bio kompliment.

P.P.S. Ne, nisam mislila na SHC kao akronim za Singapore Honda Club.
Milan Novković Milan Novković 18:12 02.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....

Ne, nisam mislila na SHC kao akronim za Singapore Honda Club

Kad smo već kod mitohondrija jel znaš, iako Oskar i Vladimir ne bi trebali ovo da čuju, da DNK u mitohondrijama nasleđujemo samo od majki?

Ovo mi pade na pamet, kad smo već kod familija, zato što već neko vreme skupljam hrabrost da pošaljem uzorak pljuvačke da mi vide kako su mi se preci kretali poslenjih n hiljada godina.

Kažu da su dijagrami fanscinantni (kažem i ja, video primere dijagrama).

Preci nam se jurili po celom svetu, bukvalno, da nas naprave, a mi "tako" o njima (Ok, Adam i Eva se i nisu nešto jurili, ako odemo previše u prošlost)

Što bi to bio blog gde svi prilažemo svoje dijagrame, da vidimo koliko ima "indijanaca" a koliko "japanaca".

Ili stavimo dijagrame, a ne kažemo kome pripadaju, pa onda blogeri pogađaju

Skupljam hrabrost ne zbog mogućih rezultata, to baš želim da vidim, nego zbog moguće zloupotrebe, iako mi je strah verovatno iracionalan.
maksa83 maksa83 19:42 02.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....

Skupljam hrabrost ne zbog mogućih rezultata, to baš želim da vidim, nego zbog moguće zloupotrebe, iako mi je strah verovatno iracionalan.

Podsetiću te šta znači DNK - Da Nije Komšijino.

Za ćerku ne treba da brineš - štancovana kopija.
Milan Novković Milan Novković 21:53 02.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....

Podsetiću te šta znači DNK - Da Nije Komšijino.

Misliš da se ne kockam, mogu samo da izgubim

Šaljem samo svoj DNK, da vidim dal sam bacao koplje, pecao ribu ili gajio šargarepu
Za ćerku ne treba da brineš - štancovana kopija.

To za stariju ćerku!

Za ostalo dvoje mi je jeftinije da pozovem komšiju na kafu i da ga zamolim da sve prizna
jedan.kub jedan.kub 23:40 03.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....

Milan Novković
...sa materijalom u blogu

Itd, plašim se da ne odlutam ako nastavim ....

Lepo rečeno
Gospodja Klara Gospodja Klara 12:59 04.09.2011

Re: Ja uglavnom nisam saglasan....


Kad smo već kod mitohondrija jel znaš, iako Oskar i Vladimir ne bi trebali ovo da čuju, da DNK u mitohondrijama nasleđujemo samo od majki?


Ovo stvara potpuno nov prostor za veoma zgodne psovke, koje bi na pravi način afirmisale ženski retrogradni i destruktivni princip, npr. ''Citozin ti mitohondrijalni...'' ili ''Naninu ti mitohondrijalnu DNK... poljubim.'', ''Ma nosi se u mitohondriju materinu.'' - sve po ženskoj liniji do najstarijih pretkinja.


nikola_kovac nikola_kovac 20:25 01.09.2011

Пфффффффффффффффф

Неколико важних грешака.

Колико се ја сећам, Исус није спасао проститутку већ блудницу. И није је спасао од каменовања због било каквог мушко-женског принципа, већ због тога што је волела. Односно да покаже да љубав покрива грех. Овако испаде да ју је спасао да покаже да то ради "самопродаја".

Мушко-женски принцип можда јесте (дискутабилно) произашао из неких биолошких вредности, али није повезан са полом, већ је културолошки условљен. При том, и оно што се подразумева под мушким или женским принципом је погрешно схваћено. Мушки принцип није рационалност и разум. То је женски принцип. Мушкарци су осећајни, афективни, неконтролисани. (С тога су у стању да исказују невероватну количину љубави, али исто тако да буду и потпуно неконтролисани насилници.) Жене су рационалне, разумне, (само)контролисане. (На другом блогу је екстреман податак да жена убија промишљено).

Из неразумевања оног што је "мушко" и "женско", произашла је гомила нелогичности у вези са спрегом овог принципа са религијама, идеологијама и тд.

Са друге стране, постоје назнаке врло важних мисли, али су и оне погрешно дефинисане. Еманципација жена није наметање женске моћи. Већ напротив, отварање простора за ослобођење мушкараца. У патријахалним друштвима владају жене. Није нека непозната мудрост да један од циљева људског организма јесте задовољење потреба. Ту чињеницу су жене злоупотребљавале у патријахалном друштву и везивале мушкарце за "жену" (било коју). Практично, мушкарци су затицали себе у свом зрелом добу како не умеју да спреме ни своје омиљено јело. Таквим свакодневним ускраћивањем вештина, мајка је свог сина везивала за (себе као) жену, тј. припремала га за другу жену од које ће касније бити зависан.

И ту почиње могуће деструктивно деловање породице. Породица служи да нас оспособи за живот тако што нам (несвесно) преноси своје животно искуство (васпитава нас). Уколико међу родитељима постоје неке животне вештине које они одбијају да пренесу на потомство (из разноразних разлога, а најчешће јер то није шира друштвена пракса, тј. нису научени како то треба да ураде), онда су они лоши родитељи. И не само то, него деца (несвесно) развијају завист према родитељима, што може да резултује великим проблемима онда када дете почне да осећа да се од њега очекује самосталност, а оно то једноставно не уме јер га родитељи томе нису научили/увежбали. То се дешава у пубертету. Када пубертетлија почне да ради ствари којима га "нико није научио" и "нико га тако није васпитавао", он то и ради управо зато што оно чему је научен и васпитан није довољно за његов опстанак, па он мора сам да научи принципом покушаја и погрешке.

Уколико у овом процесу (пубертетског, а и неких каснијих) самоваспитавања родитељи стану на пут, онда се породица доживљава као затвор и то са пуним оправдањем. Навика детета је да породица задовољава његове потребе, а онда се нађе у ситуацији у којој не само што породица не задовољава његове потребе (стицање вештина за самостални опстанак), него га спречава да оно то само уради. То је најподмуклији од свих затвора.

Није баш јасно зашто се у горњем посту инсистира на кривици мајке, када је у ствари, (Лакановски) симболички већи проблем у оцу/Оцу.

Ако и постоји одређена кривица мајке, онда је то у чињеници да дете мора да се одвоји од ње. Она се томе опире због чисте навике и инерције да брине од детету, тј. да дете зависи од ње. Ова се навика ствара годинама, па ју је тешко прекинути. Просвећене мајке (оне које нису само мајке већ имају и неке друге идентитет) то лакше преброде, па јесте предност имати просвећену мајку. Увлачити љубав у кривицу мајке јесте чудан поступак, јер нити знамо шта је љубав нити како се она практично појављује. Оно што се појављује јесте брига.

Проблем оца је много сложенији и све више очитији. Отац је симбол ауторитета, закона. Слобода од оца је много тежи проблем који је нерешив. То се пре свега види у језику. Слобода од (имена) оца би значила слободу од (закона) језика, а онда престаје сваки вид комуникације. Самим тим, једно друштво почива на улози оца, а не на улози мајке. Отац не постоји да би задовољио примарне потребе детета (махом исхрану), већ да би задовољио друге ИЗРАЖАЈНЕ потребе детета.

Мајка је потребнија детету док дете не почне свесно да користи реч "Ја". Ту негде око четврте-пете године, када се то деси, детету постаје потребнији отац (уз исту потребност мајке, само је потребност оца премашује). Оно чему ће отац научити јесте двојако:

- лош отац ће дете научити законима по којима се има функционисати и научиће га како да се тим законима повинује;
- добар отац ће дете научити свему томе истом, али ће отићи и корак даље и научити како да све те законе прилагоди себи онда када ти закони више не обезбеђују опстанак детету, односно не обезбеђују самосталност (сопствено задовољавање потреба).

(Мала назнака, улогу оца може имати и мајка. Принцип отац-мајка није заснован на полним разликама. Чак не мора бити дистрибуиран једнако по половима.)

Да приведем крају, дођоше гости: у тексту блога (погрешан) напад на мајку открива или погрешно адресиран проблем (који је у ствари усмерен на оца), или аутор има проблем за самозависношћу од туђег задовољавања његових потреба (нпр. од стране државе, од стране пријатеља, од стране можда неког спонзора/спонзорке (овде не мислим на сексуални аспект) или од неког кога года). Острашћеност језика и говори у прилог томе да иза текста постоје неке "очинске" функције симболичког изражавања неке своје потребе.

Ми блогери не доприносимо томе, јер се опиремо да прихватимо тај његов симболички израз.
oskar-z-wild oskar-z-wild 22:28 01.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

U tvom odgovoru nazirem razumevanje problema. Hvala




Ne znam šta misli vladimir petrović ali ja sam zadovoljan što je ovaj tekst izazvao ove reakcije, i nadam se da će i sledećih dan biti još dobrih uvida.
vishnja92 vishnja92 23:04 01.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

nikola

nazirem razumevanje problema

ahamhmm, oce, oce...


sve sam razumevac problema do razumevaca problema ovih dana, hit :)))

pizone bre, da ti nisu nsarski i doc istrolovali ovo i da Milan nije bio Milan, ne bi ziv covek imao sta da cita. to tal no je dosadno i neuzbudljivo (ok, sa komentatorskim iskakanjima bocvenskog tipa, sto voulem. i jinksa volim i jos poneke, ali tema je brejebote)

pa jel moze za nas nestrpljive koji nemamo vremena neki size? nesto? ono, prostonarodno itd, jednostavnim recnikom. pliz? (najiskrenije). e?


?
pliz?

nikola_kovac nikola_kovac 23:14 01.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

sve sam razumevac problema


Слушај ти Вишња (гле вишњааааааааа!!! ),
лако је теби да се завитлаваш када си ти већ све то прошла, прешла...

А ми пилићи још увек морамо да тражимо начине да коначно одвојимо фамилију од себе, ВИШЕ!


to tal no je dosadno i neuzbudljivo


Је л' и мој чаршав?
Са'ћу ти се намрштим, грдно!

ПС: Ко би рек'о да појава једне блогерке може овол'ко да обрадује....
nikola_kovac nikola_kovac 23:20 01.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

oskar-z-wild
U tvom odgovoru nazirem razumevanje problema. Hvala
Ne znam šta misli vladimir petrović ali ja sam zadovoljan što je ovaj tekst izazvao ove reakcije, i nadam se da će i sledećih dan biti još dobrih uvida.

Проблем свакако постоји и треба га решавати. Баш ми малопре у гостима би другарица која ми пре неки дан рече: "што родитељи могу да те (психолошки) упропасте за живот, не може нико. Тачно те усисају у своје трипове." Само ми засметало што си онако напао мајку, па си ми разљутио мариопан, коју млого волем.

Интересовање није чудно, одвајање себе од Другог је процес који почиње у раном детињству и траје цео живот. То је део свачијег искуства. Само у различитим фазама. Ово с избављењем из фамилије и није баш толико драматично. Права јебада креће када на ред дође одвајање себе од сопствене свести. Кад се дотле дође, човек постаје божанско биће, а уметник постаје Уметник.
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:12 02.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

nikola_kovac
... Ко би рек'о да појава једне блогерке може овол'ко да обрадује....

Može.
Al to nije dovoljno. Zapravo, jeste prijatno za jedan trenutak, ali onda treba očekivati nešto konkretnije, što će diskusije usmeriti ka boljim pravcima (stavljam u plural jer ne volim jedninu),
Tačno je i da trolovi mogu biti inspirišući, te ukazivati da sebe i druge možemo objašnjavati na više načina, premda je Gospođa Klara svakako u pravu kada kaže "da ne treba istovremeno odlutati u 17 pravaca"...

Da ne dužim: možda ovaj blog ne izgleda previše zanimljivo te vuče u jednostranost, ali se može shvatiti da on pokreće neka bitna pitanja, od kojih je ukazano na ono od naj najbitnijih: problem slobode!

Sve je u tome kako shvatamo slobodu, a nema dva čoveka koji to čine na isti način.
S druge strane, ne možemo svojim komentarima i komentarčićima obogatiti naša već postojeća saznanja previše - olako, te izlaziti sa novim pristupima i objašnjenjima, ali je za pohvalu, ja tako smatram, svako pokušaj da se ukaže na fenomen slobode čoveka i slične pojmove, koje je teško jednom i za uvek definisati.
Stoga, nema istinski slobodnog čoveka.
Tako ja vidim i ovaj Oskarov tekst (Porodica, to je zatvor) - pokušaj da ukaže na neke probleme sa kojima smo toliko suočeni, da živimo i ne primećujući ih, ili bar tako izgleda.


Možda bi bilo lakše pričati o ekologiji, pa i o jednom ovakvom projektu "ekoloških nebodera" u - Indiji:


Volim stvari koji su pomalo uvrnute, ili bar tako izgledaju.

P. S. Nikola, kompliment za uvođenje ovog Пфффффффффффффффф.
Ja tu vidim određenu simboliku, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:30 02.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

nikola_kovac
...Права јебада креће када на ред дође одвајање себе од сопствене свести. Кад се дотле дође, човек постаје божанско биће, а уметник постаје Уметник.

Da li čovek treba težiti tome da postane "božansko biće"?

Mudraci kažu da onog trenutka kada čovek poveruje da razume boga, bog prestaje da mu bude zanimljiv.
Teorijski gledano, bolje je da čovek ne postane bog (božansko biće), pa i da umetnik ne postane Umetnik sa previše velikim U, jer je, budistički gledano, važno da čovek bude na tom putu. Put je važniji od cilja.

Само ми засметало што си онако напао мајку, па си ми разљутио мариопан, коју млого волем


I meni je žao, ali ne smemo zaboraviti da nema svetih krava.
Već je bilo blogova i kontrablogova o majkama.
I ja sam imao jedan svojevrstan blog "o rdjavim majkama britanskim" (o dvema vrsnim književnicama).

Moraju prevladavati pozitivni tonovi, ali da ima majki koje upropaste svoju decu - ima. Mnogo više nego što neki žele da veruju.

Može se to uzdignuti i na nivo porodice, kao što je Oskar pokušao.

Jer, teorijski gledano, žrtve porodice nisu samo deca. Svi znamo za one muževe koji iznenadno kažu ženi i deci da moraju sići do trafike da kupe cigarete, pa sidju i više se nikad ne vrate. Ne ponesu ni četkicu i pastu za zube, o pidžami da i ne govorim. Ima i obrnutih slučajeva, verovatno, kada ženi pukne film pa ode da kupi nešto i ne vrati se...

Sve se, opet, vrti oko shvatanja slobode.
Milan Novković Milan Novković 09:16 02.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

Sve je u tome kako shvatamo slobodu, a nema dva čoveka koji to čine na isti način.

Nema, to je deo "zagonetke".

Drugi deo je to što je i shvatanje pojedninca nejasno. Veliki delovi naših žaljenja za slobodama su razne projekcije potpuno drugih problema. Kad mnoge slobode dobijemo mi umemo odjednom da primetimo da mi to nikad nismo iskreno želeli i da nam je novonastalo okruženje lošije od prethodnog.

Osnova ova dva dela zagonetke, i većine ostalih manjih ili većih delova, je što je sloboda preširok, nejasan, apstraktan pojam.

Kao pojam "kosa": kosa za košenje trave, kosa na glavi, kosa linija. Gde mi kažemo "aaaa, to su rezličite stvari, pojmovi".

I "sloboda" su potpuno različiti pojmovi Kakve veze imaju mentalna sloboda da sebi biraš boju majice što kupuješ i da se krećeš horizontalno zato što imaš podlogu pod nogama? Ne mislim ovde na tvoju mentalnu odluku da li ćeš da se krećeš ili ne, nego na samu mogućnost da se krećeš, ako ti se kreće, zato što imaš podlogu.

Nemaju mnogo veze, i uveli smo pojam "podloge", tu su negde i njutnovi zakoni

Kako se rodimo okolina nam je podloga. Kao što je hrastu poldoga tlo u šumi među ostalim drvećem. Ako ga isčupaš, nosaš okolo i hraniš usput kao što hranimo posečeno cveće preživeće. Ali šta je smisao te slobode kad je hrast evoluirao da bude vezan za tlo.

Čovek je mnogo kompleksniji, ima mozak koji se uvija i uvezuje kako ga koristimo tako da okolina postaje deo čoveka.

Odvojiti se od od delova te okoline, ma kako atraktivno i primamljivo, često uključuje kidanje niti koje su bile deo nas, kroz koje je nešto teklo i sad više ne teče, ili teče na neki zaobilazni način, ožiljak se formirao da nam donekle umanji bol.

I odjednom osetimo da više nismo slobodni iz potpuno suprotnog razloga - nemamo više tu produhovljenu vezu sa nečim što smo voleli, ali nam je prisustvo tog nečega bilo toliko svakodnevno i normalno da nismo primećivali koliko nam je važno.
Stoga, nema istinski slobodnog čoveka.

Pokušaj da sebi, do neke razumne mere, definišeš pojam "istinske slobode". Ja mislim da je nemoguće.

Zamisli da ti pišeš i komentarišeš kako god hoćeš, a mi ostali samo da pričamo "Bravo Vladimire, tako je Vladimire" i nikad ni malo ti se ne suprostavljamo, nego smo sve kreativniji, po mogućnostima, u hvalama.

Brzo bi ti se ogadilo i pisanje i blogeri, zar ne? Ako misliš da nisam u pravu objašnjavaj, a ako si saglasan gle paradoksa:

- Mi umesto da ti dajemo punu slobodu da mrdaš mi te ograničavamo, teramo te da se "braniš", "napadamo" te i tebi je taj mix hvale i kritike viši nivo slodode, ne niži, iako te mi vučemo, ne damo ti da radiš šta hoćeš.

I ovoga imaš svuda oko sebe, u svakoj, i najmanjoj sitnici.

Pošto ti vežbaš slobodu brutalnog čitanja verovatno si naišao i na:

"On a huge hill, Cragged and steep, Truth stands, and hee that will Reach her, about must, and about must goe" - John Donne, The Progresse of the Soule.

Moćno, zar ne!?

Jel može "apsolutna sloboda" da se dovede u vezu s istinom?

Na šta bi ličio dan posle spoznaje istine, da li je uopšte moguć?

Život je sloboda! Što da ne kažemo to, ako ozbiljni ljudi mogu da potežu pitanje sizifove sreće što ima svo vreme na ovom svetu da se okrene sebi!

I ako već ne možemo da je spoznamo do poslednjeg trenutka što da se mučimo, živimo je, zato ti kažem da je tema malo "zastarela" filozifski u ovo moderno doba
margos margos 10:09 02.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

Moraju prevladavati pozitivni tonovi,

Imala sam prilike da ćaskam sa doktorom Bokunom i bio je sjajan sagovornik. A onda je stavio svoju leptir mašnu, kamere su se uključile, počeo je da se znoji, podiže ton i na zastrašujući način priča o ljubavi. Na pitanje šta misli o tezi nekih autora da su sva naša ljudska nastojanja pokretana iz dva izvora - ljubavi i straha. Odgovorio: ''Da... mi i volimo iz straha. Najveća kazna za čoveka je samica....''

Staviti strah iznad ljubavi je smela teza i po mom osećaju - uvrnuta. Kanda je bavljenje psihopatologijom tokom dugog niza sudskih veštačenja dobrano obojila njegova razmišljanja. I, svakako, otvarala mnoga pitanja i teme, što ga je činilo veoma zanimljivim čovekom.

Milan Novković Milan Novković 10:47 02.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

Staviti strah iznad ljubavi je smela teza i po mom osećaju - uvrnuta. Kanda je bavljenje psihopatologijom tokom dugog niza sudskih veštačenja dobrano obojila njegova razmišljanja. I, svakako, otvarala mnoga pitanja i teme, što ga je činilo veoma zanimljivim čovekom.

Ja mislim da svaki širi, apstraktniji pojam može ovako da se rastegne - radimo sve iz ljubavi, kome se tako sviđa, "ili" iz straha, ili iz sebičnosti, ili iz radoznalosti, zadovoljstva itd.

Takvo je, "prosto", radno mesto apstrakcije u našim životima
nikola_kovac nikola_kovac 10:58 02.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

вп
Sve se, opet, vrti oko shvatanja slobode.

мн
I "sloboda" su potpuno različiti pojmovi

Слобода је само још један концепт/дискурс (или "Слобода је само реч, и ништа више".

Основна тежња човека на почетку 21ог века (бар у европској цивилизацији) и јесте да се ослободи свих дискурса који су у њега инсталирани (фигуративно речено, да се извуче из Матрикса). То још увек није сигурно да је уопште могуће, па је циљ мало преиначен: овладати дискурсима (тј. и својом свешћу и својим несвесним). Тако се као циљ у ствари поставља метаслобода: бити слободан од слободе. Неко ће рећи да је бити слободан од слободе још један дискурс и да се тако можемо дизати у небеса до бесконачног. И биће у праву.

Древне религије (међу којима и Будизам и Хришћанство) имају своје виђење решења овог проблема: аскеза (као битан елемент религија) служи да се сви дискурси деинсталирају. Ако говоримо о слободи, човек онда престаје да буде слободан, али престаје и да не буде слободан, јер се извукао из бинарне опозиције слобода-ропство.

Међутим, Хришћанство уводи револуцију јер отвара још један пут световног решења проблема званог "слобода од слободе". Тај пут се најбоље види у уметности која, почевши од Ренесансе, сваки концепт експандира, шири све више и више све док се његов садржај не распадне. Тако смо (као што каже Милан) осим физичке слободе, дошло до менталне слободе, па до слободе од слободе и идемо све даље и даље. Циљ је да бинарна опозиција слобода-ропство постигне толико модалитета да више постане неодржива. Циљ је да се језик распадне укидањем његових закона. (Да се принципима Матрикса тај исти Матрикс разори.)

Неко ће рећи, онда наступа слобода. Не! Онда наступа "Рај".
alselone alselone 11:03 02.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

nikola_kovac




Pravo osvezenje na blogu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:34 02.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

Margos
... Imala sam prilike da ćaskam sa doktorom Bokunom i bio je sjajan sagovornik.

Hvala ti što si ovo napisala.
O njemu, ruku na srce, ja nisam ni znao sve dok nisam počeo malo pretraživati, pre nego što ću pustiti ovaj Oskarov tekst. Tako sam naišao na više zanimljivih tvrdnji o Bokunovoj koloritnoj ličnosti. Uostalom, da nije bio takav, ne bi ga primetila Mira Adanja-Polak, he, he, he...



margos margos 12:12 02.09.2011

STANI! STOJ! MOJA GREŠKA!!!

Tema Porodica... Rubiroza, ne tako davna smrt - i ja preklopila sa Petrom Bokunom neuropsihijatrom kojeg sam upoznala - a ne Brankom.

Čudila me informacija o dubokoj starosti, no ovlaš preleteh i preko nje.

Izvinjavam se svima, posebno tebi i autoru.



Edit: U prilog tezi o porodičnoj neslobodi - sve više ličim na svoju + majku.
Ovo povezivanje ukrivo me je kod nje mnogo puta nerviralo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:57 02.09.2011

Re: STANI! STOJ! MOJA GREŠKA!!!

Margos
... i ja preklopila sa Petrom Bokunom neuropsihijatrom kojeg sam upoznala - a ne Brankom.

Izvinjavam se svima, posebno tebi i autoru.

Izvinjenje se prihvata.
margos margos 14:01 02.09.2011

Re: STANI! STOJ! MOJA GREŠKA!!!

Hvala. :)

nikola_kovac nikola_kovac 22:11 02.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф



Pravo osvezenje na blogu.

O, па хвала. Промувам се ја ту и тамо већ неко време... Махом код овог Владимира.
Filip2412 Filip2412 09:15 03.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

nikola_kovac
Еманципација жена није наметање женске моћи. Већ напротив, отварање простора за ослобођење мушкараца.
super

Није баш јасно зашто се у горњем посту инсистира на кривици мајке, када је у ствари, (Лакановски) симболички већи проблем у оцу/Оцу.
da, nema smisla svaljivati krivicu na jednu stranu, mada i ti sam rece da У патријахалним друштвима владају жене. tak da si tu malo kontradiktoran... licno iz iskustva primecijem da u porodicama zaista uglavnom vladaju, ali te stvari se menjaju upravo sa zenskom emancipacijom ma kako to nelogicno na prvi pogled izgledalo.
maksa83 maksa83 09:53 03.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

Sve se, opet, vrti oko shvatanja slobode.


Sve je u tome kako shvatamo slobodu, a nema dva čoveka koji to čine na isti način.

Filozofkinja (je l' se tako kaže?) Kelis Rogers (početak XXI veka) je jednom rekla, citiram:

Freedom to us has always been a trick
Freedom to you has always been
whoever landed on your dick

citat završen.

Evo i dela u originalu:



Šta ti misliš o tome, Pižone?
zoja444 zoja444 10:02 03.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

Filozofkinja (je l' se tako kaže?) Kelis Rogers (početak XXI veka) je jednom rekla, citiram:

Freedom to us has always been a trick
Freedom to you has always been
whoever landed on your dick

citat završen.


ahhhh, ceo Svemir je muskarcocentrican. dokle, bre, vise?
maksa83 maksa83 10:21 03.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

ahhhh, ceo Svemir je muskarcocentrican. dokle, bre, vise?

O kako grešiš!

Sve se vrti oko žena.

Pazi - ne kukam, samo konstatujem.

Sad mi padoše na pamet dve stvari - Jovo Toševski (ok, kreten) sa njegovom tezom da je uspravljanje čoveka ključni momenat za napredak vrste i civilizacije, ne zato što smo tako mogli da uberemo višu usamljenu jabuku, nego zato što je time seks postao teže dostupan (nije bilo dovoljno pritrčati straga i, je l' te, to) tj. uspravljena žena ga u tom položaju kontroliše, pa je muškarac morao da počne da se dovija kako da fascinira ženku i pridobije njene čari, pa je onda počeo da razmišlja kako-ovo-kako-ono-draga-vidi-kolikog-sam-mamuta-sam-ulovio-pomoću-lukave-zamke-draga-vidi-parna-mašina-draga-vidi-kontrolisana-nuklearna-fisija-can-we-have-some-sexy-time-now-puh-lease!.

Druga stvar koja mi je pala na pamet je da sam u VIII Bgd jednom upao na čas latnskog (verovatno nešto tipa jel-mogu-da-pozajmim-sunđer) i čuo profesorku Cimbu kako objašnjava (imala je često neka svoja jezgrovita neortodoksna tumačenja svemira): "i onda je Eva rekla Adamu - nemoj samo sediš tu nego uzmi volove pa ori". I ovaj valjda, šta će, počeo da ore, i eto nas gde smo.

Eto.
zoja444 zoja444 10:45 03.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

maksa83


ma, ja obozavam muskarce. najiskrenije. bez njih bi bilo tako dosadno.
jedino mi smeta taj stalni ego trip.

eto.
bocvena bocvena 11:30 03.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

kako-ovo-kako-ono-draga-vidi-kolikog-sam-mamuta-sam-ulovio-pomoću-lukave-zamke-draga-vidi-parna-mašina-draga-vidi-kontrolisana-nuklearna-fisija-can-we-have-some-sexy-time-now-puh-lease!.



To je taj čuveni mit o muškarcima kao neverovatno potentnim bićima i ženama koje to rade samo zarad prokreacije i manipulacije. Eh, pusti snovi:))))
vladimir petrovic vladimir petrovic 06:14 04.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

Maksa83
Filozofkinja (je l' se tako kaže?) Kelis Rogers (početak XXI veka) je jednom rekla:
Freedom to us has always been a trick
Freedom to you has always been
whoever landed on your dick

Šta ti misliš o tome, Pižone?


Ja bih rekao ono što je jednom rekao moj najomiljeniji japanski pisac za one koji su mu se penjali na qrac: „I have just one word for them: Cunts!“
Gospodja Klara Gospodja Klara 12:22 04.09.2011

Re: Пфффффффффффффффф

Sad mi padoše na pamet dve stvari - Jovo Toševski (ok, kreten) sa njegovom tezom da je uspravljanje čoveka ključni momenat za napredak vrste i civilizacije, ne zato što smo tako mogli da uberemo višu usamljenu jabuku, nego zato što je time seks postao teže dostupan (nije bilo dovoljno pritrčati straga i, je l' te, to) tj. uspravljena žena ga u tom položaju kontroliše, pa je muškarac morao da počne da se dovija kako da fascinira ženku i pridobije njene čari, pa je onda počeo da razmišlja kako-ovo-kako-ono-draga-vidi-kolikog-sam-mamuta-sam-ulovio-pomoću-lukave-zamke-draga-vidi-parna-mašina-draga-vidi-kontrolisana-nuklearna-fisija-can-we-have-some-sexy-time-now-puh-lease!.


Mene je ovo takođe asociralo na biovlast-seksualnost fantazmagoriju... Mislim, zaista se treba dovijati kad je žena u uspravnom stavu, a bogami, treba imati i snažne ruke (mamut je moćna životinja, na to mislim, treba to savladati, eeej).
bocvena bocvena 09:01 02.09.2011

Meni je, u stvari,

žao što je ova tema obradjena iz jednog tako mizoginog ugla, zato što je jako bitna.

Porodični život i roditeljstvo je možda najbitniji ljudski posao koga se čovek poduhvati u životu. A ljudi mu pristupaju olako, ništa ne čitaju (mislim da više studiraju uputstva za korišćenje veš mašine:), oslanjaju se na instikt i naučene obrasce iz primarnih porodica, prenose traume i predrasude (svesno ili nesvesno), odustaju kad je preteško, traže krivicu u drugima, pretvaraju se u stereotipe i zaista postaju neslobodni i tamniče svoje najbliže. Ponekad mi se čini da je čitav princip vaspitanja jedno veliko nasilje nad decom (a već malim ljudima)...i sve za njihovo dobro:)

Ja nisam imala sreću da rastem u funkcionalnoj porodici, majčinski uzor je bio potpuno pogrešan, ali nisam izrasla u ogorčenu osobu koja druge krivi za sopstvena ograničenja. Slobodna volja nije nešto iza čega se zakloniš kada hoćeš da se sakriješ od života i tražiš uzroke i posledice u drugima. To je tvoja mogućnost da nadrasteš okolnosti i napraviš od života šta želiš.

Niko u porodici nije bitniji i svi imaju svoja prava i obaveze. I roditelji i deca imaju prava na grešku. I svako je, na kraju, odgovoran sam za sebe i svoje postupke. Ljubav oslobađa, ako je vežbaš.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:12 02.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

Kažu da postoje osobe sa viškom - duše.
A ti, Bocvena, dušo romantična, naterala si me da se nasmešim kada sam posle tvog (relativnog) šamaranja pominjanjem nekakvog mizoginog ugla (ja ne volim uglove!) u razmatranju teme porodice i slobode, zavšila sa

Ljubav oslobađa, ako je vežbaš.

Long live Love!

Ali neki djavo u meni me, i protiv moje volje, podseti da mi je to sa oslobadjanjem nešto poznato, jer ceo svet zna za onu nemačku foru "Arbeit macht frei" (Rad oslobadja, ako ga vežbaš):


Dakle, nekoga oslobadja ljubav, nekoga rad, a nekoga pisanje i komentarisanje blogova onda kada im vreme nije, i na štetu - kancelarijskih (ili drugih) poslova. Ima onih koje oslobadja dobro piće, pa u jedanaest sati AM sede u kafani i raspredaju o fudbalu... Ili previše vremena provedu u kuhinji



O ljubavi se mnogo govori (moj drugar Dušan ume da ustvrdi kako je ljubav precenjena) i, kao i slobodu, i nju ljudi shvataju (i doživljavaju) na različite načine. Sve u pustoj želji da sebi priuštimo osećaj zadovoljstva i sreće, premda mudraci govore da je ljubav, sama po sebi, veoma egoistično osećanje, jer nema mesta za druge već samo za dve osobe, dva srca, dve duše...
(Bolje da više ne pričam, jer ne bih voleo da Veliki brat vidi i umanji mi platu zbog "neproduktivnih aktivnosti u toku radnog vremena" )

Da, da, ima osoba sa viškom duše.

gordanac gordanac 12:22 02.09.2011

idi, bre, Vladimire...

...sve si u ovom postu "u četiri ruke" s pojmaroškom lakoćom potpuno "pobrkao" :)))

O ljubavi se mnogo govori (moj drugar Dušan ume da ustvrdi kako je ljubav precenjena) i, kao i slobodu, i nju ljudi shvataju (i doživljavaju) na različite načine. Sve u pustoj želji da sebi priuštimo osećaj zadovoljstva i sreće, premda mudraci govore da je ljubav, sama po sebi, veoma egoistično osećanje, jer nema mesta za druge već samo za dve osobe, dva srca, dve duše...
(Bolje da više ne pričam, jer ne bih voleo da Veliki brat vidi i umanji mi platu zbog "neproduktivnih aktivnosti u toku radnog vremena" )

Da, da, ima osoba sa viškom duše.


I za tvog gosta-autora i za tvog druga Dušana, postoji samo jedna poruka "...those three girls were wrong three girls..." (ima ta scena i replika na klipu ove dobre pesme):




EDIT:
divlji softver opet "neće" da radi sa YouTube, evo linka:

Cabaret: Maybe this time

A Branko zaslužuje jedan post (i nisi ga loše predstavio, au contraire, ali - "smiješano&pobrkano" sa ostalim - "ne vidi se" dovoljno, odnosno - izgleda nije zainteresovao čitaoce, šteta.)
bocvena bocvena 12:24 02.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

vladimir petrovic

:))))

Ako ćemo iskreno, možda je ovo što sam rekla više šta bih volela da budem kad porastem nego pravo činjenično stanje. A nisam ni posebno romantično biće (drugarice mi obično kažu da razmišljam kao muškarac:)

Ali verujem u ljubav, u njene najrazličitije inkarnacije: prema partneru, deci, široj porodici, prijateljima, čovečanstvu (ahahha, kao da se kandidujem za mis), poslu...ne verujem samo u ljubav prema peglanju.

I verujem da je jedan od glavnih preduslova za ljubav osećanje slobode - da je imaš za sebe i da je daješ drugima.
Milan Novković Milan Novković 17:37 02.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

ne verujem samo u ljubav prema peglanju

Ali radiš na tome
zoja444 zoja444 17:57 02.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

bocvena
I verujem da je jedan od glavnih preduslova za ljubav osećanje slobode - da je imaš za sebe i da je daješ drugima.


zar nije i sama ljubav jedna vrsta neslobode? objekte(subjekte) ljubavi ne biramo uvek potpuno slobodnom voljom. tu je i nesvesno koje utice na nase izbore. gde je sloboda kada "dopustimo" da neko postane deo naseg unutrasnjeg sveta i onda "zavisimo" od njegovog prisustva/odsustva?

slazem se sa stavom da nema apsolutne slobode. eto, ja sam sada umorna i mozak mi ne funkcionise zbog toga bas najbrze kako bih zelela. sloboda misli je usporena cistom fiziologijom... treba mi ili kafa ili san... gde je onda tu sloboda... da ne idem uopste u filozofiju.

takodje se slazem sa bocveninim misljenjem da je tekst mizogin /da li je mizogin ili mizogen - jezicka nedoumica ? /

da ne bih pisala 16 komentara, interesuje me sta to znaci kod g. Bokuna da je bio Samaricanin? da li se pod time podrazumeva da je bio dobrotvor, donator, humanista... sta?

i za docsa (ako procita ovaj komentar), napisi taj tekst. blogeri ne ujedaju. mozda samo malo.

docsumann docsumann 18:03 02.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

i za docsa (ako procita ovaj komentar), napisi taj tekst. blogeri ne ujedaju. mozda samo malo.


ma tekst je napisan, razmišljam se da l' da ga objavim ... problem je što ni sam ne znam šta sam njime pokušao reći
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:14 02.09.2011

Re: idi, bre, Vladimire...

Gordanac
... I za tvog gosta-autora i za tvog druga Dušana, postoji samo jedna poruka "...those three girls were wrong three girls..."


Hm.
Da je Lajza znala za nas sigurno bi pevala: "... those three guys were wonderful three guys...
A Branko zaslužuje jedan post (i nisi ga loše predstavio, au contraire, ali - "smiješano&pobrkano" sa ostalim - "ne vidi se" dovoljno...)


Ovo mi je drago da čujem. Pa kontekst je takav da sam ja pokušao da izvučem maksimum. Pritom, čini mi se da retko koji bloger, kada ima gosta-autora, ide u elaboriranje kao što sam ja namerno učinio, sa mojim napomenama, uključujući i o Branku Bokunu, sa linkovima, tako da su te napomene odnele -skoro pola bloga. Nadam se da se gost-autor nije ljutnuo zbog toga, bar mi do sada nije ništa prebacio.

izgleda nije zainteresovao čitaoce, šteta


Na ovo bi moj drugar Dušan rekao: Intellectualism sucks!
zoja444 zoja444 18:22 02.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

docsumann
i za docsa (ako procita ovaj komentar), napisi taj tekst. blogeri ne ujedaju. mozda samo malo.

ma tekst je napisan, razmišljam se da l' da ga objavim ... problem je što ni sam ne znam šta sam njime pokušao reći


ma, objavi, mozda ti se iskristalise poenta.

mada, nemoj posle da bude da sam te ja na nesto navela.
gordanac gordanac 20:01 02.09.2011

idi, bre, Vladimire...

Vladimir Petrović:
Hm.
Da je Lajza znala za nas sigurno bi pevala: "... those three guys were wonderful three guys...


:))))))
Da je Lajza znala za vas - ne bi ni bilo ovog teksta "u četiri ruke" (s Dušanom ili bez Dušana)
Sve je to, Vladimire, mnogo jednostavnije nego što se čini (na prvi pogled), a Branko Bokun ima o tome zanimljivih rečenica, rekla bih, zato sam procenila da je šteta što se njime čitaoci ne bave, skorz zanimljiv čova...

Na ovo bi moj drugar Dušan rekao: Intellectualism sucks!


"...those three intellectuals were just wrong three intellectuals..."
nikola_kovac nikola_kovac 22:27 02.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

ma, objavi, mozda ti se iskristalise poenta.

mada, nemoj posle da bude da sam te ja na nesto navela.

Хехе, типичан начин како женско изманипулише мушко, а онда њему препусти одговорност. хихихихихи
zoja444 zoja444 22:39 02.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

nikola_kovac
ma, objavi, mozda ti se iskristalise poenta. mada, nemoj posle da bude da sam te ja na nesto navela.

Хехе, типичан начин како женско изманипулише мушко, а онда њему препусти одговорност. хихихихихи


a, ne, ne, svako je odgovoran za svoje postupke.



edit

salu na stranu i da ne budem pogresno protumacena.

meni je docs jedna jako zanimljiva licnost i sve mi je interesantno sto on objavi. blagorodan je bloger, inspirativan i zahvalan za komunikaciju. ne sumnjam uopste u njegov integritet i odluke.
nikola_kovac nikola_kovac 23:24 02.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

ne sumnjam uopste u njegov integritet i odluke.

Хеј, па само сам се шалио. Наравно да не мислим озбиљно.
zoja444 zoja444 23:27 02.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

nikola_kovac


ok.
bocvena bocvena 11:41 03.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

zar nije i sama ljubav jedna vrsta neslobode? objekte(subjekte) ljubavi ne biramo uvek potpuno slobodnom voljom. tu je i nesvesno koje utice na nase izbore. gde je sloboda kada "dopustimo" da neko postane deo naseg unutrasnjeg sveta i onda "zavisimo" od njegovog prisustva/odsustva?


Niti je svaka sloboda ideal niti je svaka ljubav ropstvo.
Ima uvek nešto između...
docsumann docsumann 12:50 03.09.2011

Re: Meni je, u stvari,

meni je docs jedna jako zanimljiva licnost i sve mi je interesantno sto on objavi. blagorodan je bloger, inspirativan i zahvalan za komunikaciju. ne sumnjam uopste u njegov integritet i odluke


idi bre, zoja, sad ga tek ne smijem objaviti ... bojim se usraću nešto, pokvariću utisak

(hvala)

docsumann docsumann 13:47 02.09.2011

freedom run



basista, kakav car !
jasnaz jasnaz 19:51 02.09.2011

ih

Filip2412 Filip2412 09:01 03.09.2011

...

mrdax mrdax 09:03 03.09.2011

Famil i Ja

Ume da bude teska familija u Srbiji. Uvek mi je bilo cudno to sto neki ljudi smatraju da recimo treba da volis vise sestru ili brata od ujaka nego najboljeg prijatelja koji ima ista interesovanja kao ti.

Milan Novković Milan Novković 09:17 03.09.2011

Re: Famil i Ja

Uvek mi je bilo cudno to sto neki ljudi smatraju da recimo treba da volis vise sestru ili brata od ujaka nego najboljeg prijatelja koji ima ista interesovanja kao ti

Ništa se ne mora, naravno, a pogotovo kvontifajeri tipa "više" najčešće ne znače mnogo ni pojedincima koji vole, a kamoli posmatračima sa strane.

Ipak, u proseku, ljubljenje bližnjega svoga je moćna strategija (prosek je važan, konkretan pojedinac uvek može da se rodi u familiji i rodbini koju nije lako voleti).

Ljubljenje bližnjega svoga, da ne "elaboriram" pošto mi se čini da je to očigledno, je kanal ka ljubljenju onih što su dalje od nas.
Filip2412 Filip2412 09:21 03.09.2011

Re: Famil i Ja

mrdax, Friends are God's way of apologizing to us for our families

E Vladimire, bajdvej, Huxley, Island ima jako dobre komentare o porodici.

Prepricavam...

Deca imaju slobodu kad god pozele da napuste roditelje kao i obratno - kada deca postanu nesnosna roditelji ih ostave u nekakve community centres. Ljudi u porodicama nisu osudjeni jedni na druge. U dobrim i funkcionalnim porodicama to razdvajanje se desava na par dana nedeljno, u losim na duze. Deca su za to vreme pod brigom zajednice gde odrasli volontiraju cuvajuci tudju decu.

Takodje, pojam Majke je potpuno razdvojen od pojma zene koja je rodila dete. Majkom se zove zena koja odgaja dete u datom trenutku i na ostrvu sva deca imaju mnogo majki. Time se razbija mogucnost da porodica postane zatvor a deca imaju pristup raznim odraslim ljudima pa se razvijaju slobodnije, dobijaju objektivnije informacije o svetu nego kada su zatvorena u tradicionalnu porodicu gde ih dvoje ljudi uce svemu sto postoji.


Utopija, ali zvuci odlicno.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:40 03.09.2011

Re: Familija i Ja

Filip2412
... E Vladimire, bajdvej, Huxley, Island ima jako dobre komentare o porodici.
Prepricavam...


Hvala ti, Filipe, za dva dobra priloga - klip OSHO i ovaj citat iz Hakslijevog "Ostrva".

Dobro si se setio Hakslijevog stava o porodici iz pomenute knjige, na prvom mestu o majkama, ja sam to znao ali se nisam setio.

Meni je bitno ovo, sa čim se slažem:

Takodje, pojam Majke je potpuno razdvojen od pojma zene koja je rodila dete.

jer vidim da neke komentatorke ovde, olako smatraju da u pisanju Oskara, mog gosta-autora, ima mizoginije, ne praveći razliku da on govori ISKLJUČIVO o majkama, u okviru porodice, a ne o ženama, generalno (čak sam ga, kasnije, provocirao navodeći da postoje neki ljudi kod kojih je jako izražen Horror feminae, na šta je on reagovao da to nije slučaj kod njega, što sam ja prihvatio kao nešto dobro).

To je razlika. (O tome da čovek može imati jedan odnos prema majci a drugi prema ženama uopšte video sam kod pisca Henrija Milera, o čemu sam pisao blog; on je mrzeo svoju majku do kraja života, pa je meni lično smetalo zašto se kao čovek koji je prešao osamdesetu godinu života opterećivao sa tom mržnjom prema majci, koju je napustio u ranoj mladosti; on je, medjutim, voleo žene, a naročito da vodi ljubav sa ženama, te je u svojoj poslednjoj knjizi, koju je pisao uoči smrti, dakle posle osamdesete godine, govorio o ljubavi sa glumicom od dvadesetak godina... kojoj stalno priča kako nije voleo majku!)

Kako ja razumem, stavovi mog gosta-autora su dosta na liniji onoga što se čuje na klipu OSHO, u stilu: It's the family which creates tremendous problems in the children's mind... te da bi najbolje bilo da decu ne podižu majke i očevi, već nekakve komune...

Oskar-z-vild je privremeno odsutan, siguran sam da će on imati nešto više da kaže o svemu tome.
oskar-z-wild oskar-z-wild 21:08 05.09.2011

Re: Familija i Ja

vladimir
Oskar-z-vild je privremeno odsutan, siguran sam da će on imati nešto više da kaže o svemu tome.



Desilo se nesto veoma interesantno i jos se desava, i to po prvi put u mom zivotu. U četvrtak kada je ovaj blog postavljen, čim sam počeo da pišem odgovore osetio sam nelagodnost u predelu levog kuka. Posle izvesnog vremena sam ustao misleći da treba da istegnem leđa. Međutim bol je postajao sve jači. Uskoro sam počeo da se valjam po krevetu tražeći najpogodniju pozu. Ali sam shvatio da se radi o bubregu i da mi je započeo neki proces u njemu. I moj otac je bolovao od kamenju u bubregu tako da mi ta ideja nije strana.

To veče mi je bilo bolje, nastavio sam da pišem komentare, ali tokom noći napadi bolova su se javili. Sutradan kada sam hteo da vas obavestim zašto ne učestvujem u diskusiji, istekao je moj pripejd internet paket.

Danas sam se spustio do Rebellion Street-a i kupio megabajte. Međutim bolovi se i dalje javljaju. Moraćemo da nastavimo diskusiju drugi put. Hvala svima, a naročito hrabrom vladimiru petrovicu.

Sviđa mi se reakcija blogera na ovo moje pisanije. Spremam nastavak
ovog puta od četiri jaja specijalno za Novakovića, po radnim naslovom:

"Четири плавуше, натапирине мајке из Шумадије
у својим позним годинама"


Milan Novković Milan Novković 22:28 05.09.2011

Re: Familija i Ja

"Четири плавуше, натапирине мајке из Шумадије
у својим позним годинама"

Ako do tad ne prepevaš naslov u "Four blond virgins" ja bih ga, uz dozvolu, pozajmio za svoj komentar
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:45 05.09.2011

Re: Familija i Ja

Ovo je važno:

oskar-z-wild
... Sviđa mi se reakcija blogera na ovo moje pisanije


Ozdravi što pre!



Majke iz Šumadije mogu da pričekaju.
aleksanadar aleksanadar 20:08 03.09.2011

Huxley

Породица - то је затвор за слободне људе.


Пре него што прочитам коментаре, цитираћу самога себе и оног старог чудака и видовњака Хакслија.

- - -

Ако смем да се похвалим, и моја маленкост се својевремено васпитавала читањем књига. Тако сам самога себе васпитавао. И свашта сам, тако, научио.

А ова тема ме је подстакла да се сетим футуристичког романа једног енглеског писца, које говори о некаквом будућем друштву (рецимо, у 25. веку), којим доминира висока технологија. Између осталог, у том (замишљеном) свету - нема родитеља (па према томе, нема ни деце). "Људске јединке" се, једноставно, рађају спајањем полних ћелија (које се узимају од одраслих јединки), у инкубаторима... (То је све, у роману, лепо описано.) Зато, у том замишљеном друштву, не постоје појмови "отац", "мајка" и "породица". О тим појмовима се само учи из историје, као и о томе како је, некада давно, изгледао свет...



Ево неколико одломака:


Zavlada nelagodna tišina. Nekoliko momčića pocrvene. Još nisu bili naučili da povuku značajnu, ali često tanku, graničnu crtu između nepristojnih izraza i čiste nauke. Najzad se jedan ohrabri i diže dva prsta.

"Ljudska bića su nekad bila..." i prekide se; krv mu jurnu u obraze. "Pa eto, bila su živorodna."

"Tačno." Direktor klimnu u znak odobravanja.

"I kad se deca izruče..."

"Rode", ču se ispravka.

"Tako su nastajali roditelji... hoću da kažem, ne deca, naravno, nego oni prvi." Siromašak se bio potpuno spleo od zbunjenosti.

"Ukratko", razmrsi stvar direktor, "roditelji su se zvali majka i otac." Nepristojni izrazi koji su u stvari bili naučni termini, kao prasak odjeknuše u tišini u kojoj su momčići krili poglede. "Majka", ponovi on glasno, tuveći im nauku u glavu; zatim se zavali u stolicu i reče ozbiljno: "Znam, to su neprijatne činjenice. Ali većina istorijskih činjenica i jeste neprijatna."

...

"Morate, naime, imati u vidu da su u ta vremena primitivnog živorodnog razmnožavanja decu podizali roditelji a ne Državni centri za obradu."

...

"Pokušajte samo da zamislite", reče on, a od njegovog glasa pođoše im neki čudni žmarci po dijafragmi. "Pokušajte da zamislite kako je to izgledalo imati živorodnu majku."

Opet ona nepristojna reč. Ali ovog puta nikome nije ni na pamet palo da se nasmeje.

"Pokušajte da zamislite šta je značilo: živeti sa svojom porodicom!"

Pokušaše; ali, očigledno, bez ikakvog uspeha.

"A znate li šta je značila reč 'dom'?"

Oni odmahnuše glavom.

...

Domaće ognjište - nekoliko sobičaka, u kojima su stanovali zbijeni da se uguše, čovek, žena koja je povremeno kotila, gomila dečaka i devojčica svih uzrasta. Bez vazduha, bez dovoljno prostora; zatvor, nesterilizovan zatvor; pomrčina, boleštine, smrad.
(Upravljač je tako živo evocirao prošlost, da jedan momčić, osetljiviji od ostalih, poblede od samog opisivanja, i samo što nije počeo da povraća).

A domaće ognjište je bilo odvratno koliko fizički toliko i psihički. Fizički, to je bila zečja loga, brlog, vreo od trenja tesno zgomilanog života, smrdljiv od emocija. Kakvih je sve zagušljivih intimnosti bilo između članova porodične grupe, kakvih opasnih, nezdravih, bestidnih odnosa! Majka je manijački bdela nad svojom decom (svojom decom!)... bdela nad njima kao mačka nad mačićima; ali mačka koja ume da govori, mačka koja ume da ponavlja bez prestanka: "čedo moje, čedo moje". "Čedo moje, ah, ah, na mojim grudima, ručice, gladno moje malo, i ono neizrecivo bolno zadovoljstvo! I evo, moje čedo spava, moje čedo spava s mehurićem mleka u uglu ustašca. Moje malo spava..."
"Da", reče Mustafa Mond klimajući glavom, "imate čega i da se gadite."

Očevi i majke, braća i sestre. Ali postojali su još i muževi, žene, ljubavnici i ljubavnice. Sem toga, postojala je i monogamija i "zabavljanje".
"Mada, verovatno, ne znate šta ti izrazi znače", reče Mustafa Mond.
Oni odmahnuše glavom.
Porodica, monogamija, zabavljanje. Svuda isključivost, svuda usredsređivanje na jednu jedinu ličnost, usko kanalisanje impulsa i energije.
"Ali svako pripada svima", zaključi on, navodeći hipnopedijsku poslovicu.
Studenti zaklimaše glavom, u znak saglasnosti sa izjavom koju su, pošto su je u snu bili čuli više od šezdeset dve hiljade puta, prihavatili ne samo kao istinitu, nego kao aksiomu, samu po sebi jasnu, potpuno neoborivu.

"Zamislite vodu u cevi, pod pritiskom." Oni je zamisliše. "Ja je probušim na jednom mestu", reče Upravljač. "Kakav mlaz!"
On je probuši na dvadeset mesta. Pojavi se dvadeset bednih vodoskočića.
"Čedo moje. Čedo moje...!"
"Mama!" Ludilo je zarazno.
"Srećo mamina, jedino mamino, zlato moje, zlato..."
Majka, monogamija, zabavljanje. Vodoskok šiba visoko; mlaz je žestok i zapenjen. Nagon ima samo jednu odušku. Srećo mamina, čedo mamino, Nije ni čudo što su ti ljudi iz predmodernog doba bili svi ludi, bedni i zli. Njihov svet im nije dopuštao da stvari primaju olako, da budu zdravi, vrli, srećni. Što od majki i ljubavnika, što od zabrana koje nisu bili obrađeni da poštuju, što od iskušenja i samotnog kajanja, što od bolesti i beskrajnog bola koji izdvaja od sveta, što od nesigurnosti i bede - morali su, hteli - ne hteli, da imaju jaka osećanja. A s tako jakim osećanjima (i to jakim osećanjima usamljenosti, u beznadežno samotnoj izdvojenosti), kako su mogli da budu stabilni?

Potisnuti impuls izbija svom silinom, i ta poplava je strast, ta poplava je čak i ludilo: sve zavisi od jačine toka, visine i jačine brane. Pjavascript:;otok koji ne nailazi na prepreke mirno teče svojim određenim koritom u smireno blagostanje. (Embrion je gladan - pumpa za surogat krvi neprestano, iz dana u dan, vrši svojih osam hiljada obrtaja u minutu. Izručeno dete plače - negovateljica se smesta pojavljuje s bocom spoljnih izlučevina. Osećanja vrebaju upravo u tom razmaku između pojave i ispunjenja želje. Treba, dakle, skratiti razmak, srušti sve te stare nepotrebne brane.)
"Vi ste srećna omladina", reče Upravljač. "Nije se štedelo truda da vam se emotivni život olakša - da budete pošteđeni, u najvećoj mogućnoj meri, robovanja osećanjima."
"Ford je u svojoj limuzini", promrmlja D. C. "Sve je na svetu u najboljem redu."


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana