Ovaj bi trebalo da je moj! Dan mislim. A vidi kakav je. Beo i siv. Volim ja tu kombinaciju, ali u autfitu.Ne u ovom autu sad napolju- tu mi treba barem malo zute, one od gore shto greje i rastvara tmurne valere.
Da je chovek predvidjen za minus, valjda bi drugachije izgledao, kao pingvin npr, ili bi barem imao krzno kao medved i uvecane lojne zljezde da se uredno vaksuje kako bi preziveo. Lepo priroda uredila, kad postane aprijatno, a ti brate preselenje na plazu ili pecinica pa pajkish, dok se stvari ne povrate na podnoshljivo.
Dobro, secam se i boljih ovih mojih dana, na plazi, na jahorini odma ispod zvezda, ogromnih i blizih, u Pragu, Bechu, na ulici, na kucnom partyju, u gostima na partyju,...bilo je ne mogu da kazem.
Jednom sam u teshkoj minus fazi- kako to obichno biva za onaj tvoj, probala da ignorishem da je stigao, kad ono pristigla ekipa, pa sam onda histerichno improvizovala, tako da sam usvojila gradivo,da kad dodje, tu je i ima da izvrshish brojanje.
Bio jedan stvarno dramatichan, ono na studijama. Ja dala sebi slobodno od faxa kao neophodnu privilegiju s obzirom na okolnosti, sa planom da chetkam pozive i goste i da uzivam. Kad ono, do jedno 10-11, samo se rodbina javljala, shto se rachuna kao obavezni deo. Doshlo podne, nishta, pola dva, jedino majka 100 put proverava neke gluposti. O Boze, shta je ovo. Posle neko vreme telefon cuti k'o iskljuchen- a proveravala sam da l nije. Josh dva stata potpunog nicheg, svi me zaboravili i ja ochajna i spuvana ne znam vishe shta cu. Stiglo tako i 5 i 6, ja se vec par puta presvlachila, menjala friz, shminku- na nervnoj bazi, zduvala paklo i po, odslushala sve svoje pesme, narochito one s tuznim krajem. U sedam upalim i TV, ko najgore usamljene zguzvane usedelice i pustim, do tada prishrafljenu diznu lamentiranja nad sobom da curi. U pola 8, ja prelomljena u fotelji, pored pepeljara sa smrdljivim narslim bregom, raspolozenje ispod nivoa mora, pochele i ledenice da se prave. Kad ono zvvvrrrrrr, raspara se zgusnuta tishina. Usporeno i bezvoljno podignem, a s druge strane neki haos i buka, meshaju se glasovi, zvekecu chashe, tamburica kao podloga i jedva razabirem,...hej bre, pa gde si, ne mozemo da slavimo bez tebe,...bastersi jedni, svi su se dogovorili i organizovali party u Skadarliji.
Posle smo se u jutarnjim satima vishe puta pratili gore, dole po strmoj kaldrmi, dok svako nije ushao u svoj taksi.
A u osnovnoj i gimnaziji sam imala druga koji je pola sata stigao pre mene na samom pochetku i na maturi, on mi za rastanak polkloni svojih 15 minuta da nas izjednachi, ne znajuci tada da ce te prednosti i zaostajanja zivot vec izregulisati i bez nas.