Društvo| Gost autor| Kultura| Literatura

Poziv na putovanje.

Velimir Mladenovic RSS / 28.08.2011. u 22:49

 
Pisati je isto što i živeti. A za mene živeti znači stvarati.

Upoznao sam jednog talentovanog mladog momka, koji je odlučio da sa mnom podeli svoja razmišljanja kroz poeziju. Evo pesme, a autor neka se kroz pesmu Vama predstavi.

Pisati rodoljubivu poeziju je jako teško. To je hod po tankoj žici jer je jako jako uzak manevarski prostor, da bi se izbegla patetika, pretenciozne metafore, suviše jake reči i slike...

********************************************************************************************************************


Lutam dugo i često kroz tuđa tla.
Znam kosooke, plave, visoke, gojazne, crne, lepe, kreativne, pre svega važne ljude.
Svaki od njih svoje gaji snove, brige nosi i svoju maštu zna.
I svi se oni sa Istočnim suncem bude.

Srušili smo odavno nevidljive granice i prosuli seme svetlosti na njivu.
Zajedno gazimo preko fronta jos ranije zaraslog u travu.
I delimo svima plodove sa nase oranice ,usput se sladeći uz domaću šljivu.

Kroz maglu sadašnjice dopirem do jedne istorijske misli.
Budi se u meni nešto što svi svesno znaju.
A to je da moji ljudi nisu miševi pokisli.
Već su oni istrošeni pacovi sto se vuku po kraju.

Nisu oni uvek bili takvi da pred istinom beže u tamu rupe svoje.
Zli vladari su im oduzeli slobodu i sahranili njihovu zivotnu želju.
Gladni, u krvi svojoj okupani, moji ljudi sada se svega boje.
Snažni su, ali pod teretom posrću i to ih brutalno melje.

Procvetaće, uskoro, znam, taj bunt u mojim ljudima urođen.
Ustaće oni iz pepela pod kojim nezadrživo trunu.
Njihov ce duh biti svež, ponovo rođen.
I biće spremni na opštu pozitivnu bunu.

Probudiće se razum kod mog pokislog čoveka.
Zaboraviće svi kakva je bila nad njima seta.
Obojiće tamu u kojoj leže u dubini veka.
I biće svima jasno da je i mali Srbin deo sveta.

Stefan Basarić

basarius@live.com

Želeo bih da Vas uputim u pozadinu nastajanja ovog razmišljanja pretocenog u rimom prožetu pesmu: pesma je nastala tokom Stefanovog boravka u inostranstvu. Ljudi su dobri, a samo vreme u kojem žive ih tera da se od tog dobra oproste, -kaže Stefan. Pesma je nastala tokom Stefanove posete Sloveniji i i na tom putu je shvatio da i on u svojoj zemlji ima iste takve prirodne lepote za koje smatra da im je uskraćena pažnja. Pesmu je posvetio svome narodu za koji smatra da je u magli konfuzije vremena sa kojim se bori. Ali ovaj osamnaestogodišnjak duboko veruje da to' bolje sutra' i nije tako nedostižno.

 

 

 Katarza

Danima sam plovio kroz maglu od mašte,
I zamišljao ženskog savršenstva cvet,
Već sam čuo njene korake tašte,
Koji će da preplave sav moj svet.
Miris njen slutim iz skromne mi bašte,
Ako je ne nadjem, neka sam klet,
I tad mi je prkosni pogled ukrala,
Prekrasna si ti, Beogradjanko mala.

I večnu je čežnju moju,ona ugasila,
U javu mi je pretvorila najlepši san,
Od neizvesnih muka me je spasila,
Toplinom mi obojila godinu,mesec i dan,
Kao najsjajnija zvezda moje nebo je ukrasila
I mračne misli je izgnala van
Još uvek opijen sam osmehom što mi je dala
Prekrasna si ti, Beogradjanko mala.

Sve životne radosti stopila je meni u samo jedan tren,
Čarobnim pogledom vile ispod kovrdžave kose,
Poželeo sam tad da zauvek ostanem njen
I da me sećanja na nju kroz vek nose
Njene ljubavne igre postao sam plen,
iz zanosa mekog probudila me rosa,
i za sve sam poželeo da joj kažem hvala,
prekrasna si ti, Beogradjanko mala.

Ova pesma je nastala inspirisana zanosnom lepotom koju sam primetio kod jedne stanovnice Beograda tokom moje posete tom gradu prosle godine.Ocaran njome prosto sam morao svoju inspiraciju da pretocim na papir i podelim sa ljudima koji citaju ovaj blog.Uzor mi je bio Laza Kostić.-kaže Stefan. 

 

Atačmenti



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

fantomatsicna fantomatsicna 23:47 28.08.2011

Razumemo

Stefana i njegove osecaje.I lepo je da veruje u bolej sutra..nad aje ono sto svakoga i odrzava..
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 21:53 29.08.2011

Re: Razumemo

kao prvo uopste ne razumem zasto kazeta -razumemo stefana. mozete reci-razumem ga ili ne. drugi deo vase recenice mi uopste nije jasan. nista niste rekli sto nas dvojica vec nismo znali,
loader loader 01:33 29.08.2011

Vaga za prorede

Pisati rodoljubivu poeziju je jako teško

Svaka je poezija isto (ne)zahtevna.
Ne bi valjalo praviti podele po "težini".

Inače, lepo je lepo, ma u kojoj kategoriji. Mislim generalno, na poeziju. Naravno, reč "lepo" treba shvatiti uslovno. Može i "vredno", ili štogod slično.

Što se pesme tiče, već sam pokušaj pisanja pesme je vredan pažnje, jer nije baš česta pojava. Makar jedan ili dva uspešno sačinjena, i zaista oživljena reda dovoljni su da uznemire smrt, odnosno da podsete da postoje i stvari koji su izvan ravni ponuđenih dnevnih klišea.

O samom rodoljublju ne bih. Ono je više za esej. U umetnosti je tema najmanje važna (ne kažem potpuno nevažna). Prvovažno je to kako ona biva obrađena.


abrasax abrasax 20:39 29.08.2011

Re: Vaga za prorede

Prvovažno je to kako ona biva obrađena.


Što se pesme tiče, već sam pokušaj pisanja pesme je vredan pažnje, jer nije baš česta pojava. Makar jedan ili dva uspešno sačinjena, i zaista oživljena reda dovoljni su da uznemire smrt, odnosno da podsete da postoje i stvari koji su izvan ravni ponuđenih dnevnih klišea.

O samom rodoljublju ne bih. Ono je više za esej. U umetnosti je tema najmanje važna (ne kažem potpuno nevažna). Prvovažno je to kako ona biva obrađena.



O, ne! Ne bih se sa tobom složila! Svako napiše, makar i kradom, poneki stih, sad što to posle smota, baci i zaboravi, druga je priča! Poetike su različite. A nekome je stil tako prepoznatljiv. Prvovažno.

P.S. Pesnik je... Vispren da uoči, mudar da sroči, brz da kaže, spretan da doskoči.

P.P.S. No edit.
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 21:54 29.08.2011

Re: Vaga za prorede

Svaka poezije je lepa. U tome se slazemo , a to joj je valjda i cilj.
abrasax abrasax 22:54 29.08.2011

Re: Vaga za prorede

Svaka poezije je lepa. U tome se slazemo , a to joj je valjda i cilj.


I kada nekog ostavi zapitanog...
jinks jinks 08:12 29.08.2011

...


Slične misli provejavaju i kroz pesmu:


VERUJEM

Moj zemlja propasti neće.
Iz smrti za slobodu
sloboda uvek niče,
kao što iz cvetnog semena
mora nići cveće,
i kao sto se iz gnezda
uvek izleže ptiče.
Moja zemlja je naučila da pati,
mučenica je od uvek bila,
oduvek komadana;
ona zna:jednog dana
opet će postojati,
već je razmaknula krila.

Naše zemlje nestati neće.
O bratstvu ona je uvek snivala,
odricala se zbog njega
i ispaštala.
Moja je zemlja oduvek davala,
i u ima bratstva praštala,
praštala.

Moja zemlja propasti neće.
Uvek je proročica bila;
sred neprijateljskih tamnica i
šiba,
sva vremena crna,
kad narodi po magli blude,
pasii iz naših kolibaa,
kako kukolj od zrna,
odgvajali su od istina
misli lude.

D. Maksimović
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 21:56 29.08.2011

Re: ...

Naravno,
hvala vam na pesmi. Te ideje provejavaju kroz razlicitu poeziju i kroz razlicite kulture, jer je tema vecna.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana