( 1906 - 1959 )
Ako ste spremni da prihvatite svijet oko vas, pa i samu vašu svijest kao tvorevine džinovskog holograma, u kojem ste umreženi u jedinstvenu superstrukturu, u kojoj je kolektivna svijest opipljiva realnost, a ne puka noumenološka konvencija, onda će vam i pojave kao telepatija, ekstrasenzorno opažanje (vidovitost) izgledati manje začudne.
Onda, će vam i postojanje "čudaka" kao što su Srinivasa Ramanujan, Nikola Tesla ili pak "ludaka" kao što je Hitler, izgledati posve prirodno, reklo bi se - očekivano.
U takvoj jednoj predstavi o pojavnoj stvarnosti prestaje potreba za terminima kao što je parapsihološko, onostrano, natprirodno ... Samo postojanje je najveće čudo, a sva ostala čuda ( ukoliko ih za to smatrate) dalje logično proizlaze sama ...
Ako imate sumnje u vezi sa ovim što sam maloprije napisao znači da posjedujete zdrav razum ... nedostaju vam samo neki podaci.
" Ne budite lakovjerni, uvjerite se sami " - govori je, svojevremeno, Bruno Grening, jedan od najvećih ljudi XX vijeka, a o kojem se, gle paradoksa, tako malo zna. Čak se i sveznajuća wikipedija o ovom božanskom čudaku oglašava sa svega par šturih rečenica. A priča koja slijedi je toliko čudesna i nevjerovatna da je teško u nju ne povjerovati.
Bruno Grening je najveći iscjeljitelj kojeg poznaje moderna povijest. Čovjek čije djelo danas štuje i održava u životu krug prijatelja koji broji oko šezdeset hiljada ljudi u preko sedamdeset zemalja širom svijeta, od kojih sedam hiljada predstavljaju doktori medicinskih nauka, ljekari, medicinsko osoblje različitih specijalnosti.
Rođen 1906. u Gdanjsku, koji je tada pripadao Njemačkoj, još kao petogodišnji dječak, mali Bruno je priređivao čuda samim svojim prisustvom. U njegovoj blizini bolesni su ozdravljali, ljudi usred žučne svađe prestajali da se svađaju, a oni zdravi i opušteni osjećali val blaženstva koji bi im preplavio tijelo.
Kako je rastao i njegove moći su postajale sve izraženije. Postoji anegdota kada je uletio u sobu u kojoj je sveštenik davao posljednju pričest njegovoj teško bolesnoj babi na samrti, i uzviknu - Bako ti nećeš umrijet ! - nakon čega se ona ustala iz kreveta i nastavila da živi još par godina.
1949. godine Bruno biva kao gost pozvan kod porodice Hilsmana, u okolini Hanovera, a čiji je devetogodišnji sin bolovao od progresivne distrofije mišiča i bio praktično prikovan za krevet. Kada je ušao u njegovu sobu Bruno mu je samo rekao - Ustani i hodaj! I čudo se dogodilo. Dječak je čak uspjevao da silazi niz stepenice.
Oduševljeni otac, inače bogati industrijalac, je to obznanio na sva zvona, čak je dao da se objavi članak u lokalnim novinama. Vijest je odjeknula kao bomba. Otada započinje velika seoba svekolike ljudske nesreće i nevolje ka Brunu Greningu. Mnogobrojna su svjedočenja o biblijskim scenama koje su se tih dana dešavale pred njegovim balkonom. Oni koji su došli u kolicima , gurali su sami ta kolica na povratku kući. Slijepi od rođenja bi po prvi put ugledali svoje bližnje.
Bruno Grening nikad nikoga nije pitao od čega boluje niti šta ga muči. On je imao samo jedan, univerzalnii lijek za sve.
Bruno nije bio klasični iscjeljitelj, on je liječio riječju (u prvi mah sam ovo otkucao kao - riječio : )). Danas se ta metoda zove liječenje duhovnim putem.
"Bog je odašiljač, a čovek prijemnik isceljujuće snage"
Bruno Grening je ljudima prenosio učenje koje nije pokupio ni iz knjiga ni iz škole ni iz crkve (po profesiji je bio tesar !!!). Svoju spoznaju je stekao spiritualnim uvidom u ono što mu je od rođenja dato kao božanski dar.
Nisam religiozan čovjek, štaviše, smatram sebe za apatetičnog agnostika, ali nemam druge do da riječi ovog velikog čovjeka prenesem onako kako ih je on sam upućivao ljudima koji su ga pohodili, očajnički tražeći pomoć. Mada su te riječi, u biti, bile upućene cijelom čovječanstvu.
"Ne govorim Vam ništa novo, samo Vam govorim ono što Vi danas više ne znate."
Teško je proniknuti u sam mehanizam onoga što se tada događalo. To je valjda bilo jasno samo Brunu Greningu. Ljudi od njega nisu dobijali samo ozdravljenje, dobijali su posve nov odnos spram sopstvenog života. Akcenat svih njegovih predavanja je bio upravo na povratku istinskom božanskom putu za čovjeka, povratku punoći življenja.
Glas o čudu, o nebrojenim slučajevima izlečenja, čak i od onih najtežih bolesti, brzo se proširila Njemačkom, a uskoro i preko njenih granica.
U jednom danu znalo se pred njegovom kućon skupiti i po 30 000 ljudi. Dobijao je toliko pisama da je morao angažovati pomoćnike da bi na njih odgovarali. Uskoro su i oni sami odustali od toga. Pošta je stizala u džakovima. U gomile džakova.
Bruno Grening nije nikad odvajao ljude po naciji, vjeroispovjesti. Nikad nije tražio ni uzimao novac, čak je i svojim pomoćnicima to strogo zabranio.
Iako je mnogo ljekara dovodilo kod njega svoje neizlječive pacijente, rodbinu, svoje najdraže, prvi problemi se javljaju upravo zbog podozrenja i ljubomore koji su dolazili od strane pojedinih lječničkih krugova.
"Svi su ljudi vredni toga da im se pomogne."
Uskoro sprega društvene birokratije, ljekara koji se nisu ni udostojili da provjere šta se zaista dešava na tim skupovima, dovode do zabrane Brunovih masovnih seansi. Paradoksalno, za to im je poslužio jedan zakon koji je poticao još iz doba fašističke vladavine, a koji je zabranjivao svakom ko nema odgovarajuće liječničke diplome i formalnog obrazovanja da vrši iscjeljenja.
Bruno je znao da će, kao što je učestano oslobađanje energije prilikom masovnioh izliječenja bilo blagotvorno za njegovo zdravlje, prestanak njenog odavanja za njega samog biti poguban. Predvidio je svoju smrt, proraočanski jasno,kao što je još kao mladić svom drugu ispričao za scene sa hiljadana ljudi koje će liječiti u budućnosti. Rekao je da će ako mu uskrate njegovu misiju - izgoreti iznutra.
Upravo je tako glasila dijagnoza doktora koji su ga operisali od navodnog raka od kojeg je obolio - "Razorenost Brunovog organizma je grozna, došlo je do potpunog untarnjeg izgaranja. Kako je mogao živjeti tako dugo i bez užasnih bolova, posve je zagonetno."
Krug prijatelja Bruna Greninga je osnovan još za njegova života. Oni su uspjevali da iskrenim vjerovanjem u Brunova učenje, prenoseći snagu njegove riječi i sami pomažu bolesnim osobama. A kada je ustanovljeno da su iscjeljena moguća i nakon njegove smrti, 1979., gospođa Grete Häusler (1922 - 2007) je ponovo osnovala krug njegovih prijatelja koji se od tada neprestano širi.
Krug prijatelja Bruna Greninga je slobodno udruženje, svih onih koji iskreno vjeruju u djelo i zaostavštinu ovog velikog čovjeka, i u kojem se njeguju prijateljstvo, ljubav i solidarnost, a bez ikakvih finansijskih obaveza. Svaki prijatelj može da izađe iz Kruga prijatelja kada god to hoće.
Stručni ogranak ove zajednice koji sačinjavaju ljekari i ostali medicinski djelatnici, pomno vodi evidenciju o svim slučajevima izliječenja.
"Mišljenja sam da bi za moje biće današnja nauka trebala jako da se zanima, samim time što moje delovanje daje podsticaj istraživanju, i to za neki budući zadatak."
Kao što su drevne azijske civilizacije to odavno znale strujanja viših energetskih nivoa itekako utiču na naš život. Ove istine polako postaju jasne i modernoj, zapadnoj nauci.
Još 1922. godine ruski profesor Gurvič je otkrio zračenje živih ćelija, a na Naučnoj akademiji u Novosibirsku su uspjeli da dokažu da je to biološko zračenje bitan nosilac informacija za sve ćelije svakog živog organizma. Vremenom su ta otkrića u više navrata potvrđena, a zatim i proširena. U vezi sa tim, ključni su radovi prof. Poppa sa univerziteta Kaiserslautern, koji je 1975. pomoću vrlo osetljivih uređaja uspio da dokaže koherentnost staničnog zračenja kao uređenog elektromagnetnog zračenja u području ultraljubičaste svjetlosti. Ova saznanja su otvorila sasvim nove poglede u tumačenju i razumjevanja fenomena života.
"Svi ljudi moraju da umru, tako i ja, ali ja neću biti mrtav. I ako me tada pozovete, doći ću i pomagati dalje, tako kako Bog hoće",