Prema izveštaju BirdLife Internationala, iznetom na nedavno održanoj konferenciji o krivolovu koju je na Kipru organizovala Bernska konvencija (a), posvećena zaštiti divljih životinja i prirodnih staništa, komercijalni krivolov i ilegalna trgovina ubijenim pticama u svrhu pripremanja jela po restoranima EU predstavlja ozbiljnu pretnju njihovom opstanku u zemljama jugoistočne i srednje Evrope.
Naime, dok je sprovođenje Direktive o pticama (b) u EU delom snizilo nivo kriminalnih aktivnosti, javila se zabrinjavajuća posledica: izvoz tog kriminala na istok, u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Cnu Goru i Albaniju. U ovim zemljama, zaštita prirode je zadnja rupa na svirali (istini za volju, BLI je rekao “niži stepen prioriteta”, no, to je samo uljudan način da se kaže ono što se na srpskom obično poredi sa sviralom), a kapaciteti za sprovođenje zakona skromni. Otuda je protivzakonit lov ptica svim sredstvima, od pumparica koje primaju više od (zakonite) dve patrone i vabilica (MP3 ili CD plejeri, spojeni sa zvučnicima i akumulatorom), pa do ornitoloških mreža u krivim rukama, doveo do nastanka grane kriminalnog privređivanja vredne 10 miliona evra godišnje.
Svaka članica Unije, ali i svaka država koja pretenduje na status kandidata (i to još pre narednih izbora) dužna je da pravno reguliše lovstvo tako da populacije lovljenih vrsta mogu da podnesu lovni pritisak, i tako da za svaku postoji lovostaj. Problem u Srbiji nastaje kada pokušate da razdvojite lovni od krivolovnog pritiska, pa shvatite da je ta granica jasna samo na papiru, koji, poslovično, svašta trpi…
Prepelica (po odobrenju © Trevor Hardaker)
Lov na prepelicu, na papiru makar, zahteva psa koji bi vam pticu locirao i, na znak lovca, je preplašio da uzleti. Takvom metodom, jedan lovac može da se pohvali ulovom od 5 do 15 ptica po jutru. No, ta ista prepelica je kulinarski specijalitet u mediteranskim zemljama, u kojima je pretežno zabranjena za lov. Pa nas zato rado posećuju trigger-happy Italijani, ali ne zato da poštuju naše zakone. Kako bi ih doveli, lovni turoperateri će učiniti sve, pa obavezne pripreme podrazumevaju primenu vabilica koje zabranjuje kako srpski Zakon o lovstvu, tako i već pominjana Bernska konvencija koju je Srbija potpisala, ratifikovala i otuda dužna da sprovodi. Da tu ne bude kraj, oba pravna akta dozvoljavaju do dve patrone po pušci, ali se u Srbiji masovno puca iz pumparica koje primaju pet patrona (dodajte tome po dve puške na svakog “lovca”). Takve krivolovne metode su pre deset godina omogućavale da jedan pucač (lovac? ta haj’te, molim vas, to lov videlo nije) ubije preko 300 prepelica za jedno jutro. No, decenija takvog krivolova ostavila je trag, pa pucači danas mogu da očekuju tek 50-100 ptica po jutru, ili tri do šest puta manji ulov. Za samo deset godina.
Da ne zaboravim lovostaj, Pravilnik o proglašavanju lovostajem zaštićenih vrsta divljači iz 2010 propušta da propiše lovostaj na velikog vranca, sivu čaplju i jastreba. Inače, u EU se grabljivice ne love, ali je Srbija tražila izuzeće kako bi mogla nesmetano da tamani sve grabljivice od reda, a sve pod maskom lova na jastreba – i to bez lovostaja.
Po Direktivi o pticama EU (BD: 7; BC 7), svaka država je dužna da lovostajem pokrije kako period reprodukcije (gnežđenja), tako i prolećnu seobu koja mu prethodi. Otuda sezona lova na ptice mora da se završi do kraja januara (jer migracija, pa i formiranje parova kod barskih ptica počinje u februaru) i ne sme da otpočne pre septembra (jer u leto mnoge vrste imaju drugo leglo). Pravilnik o proglašavanju lovostajem zaštićenih vrsta divljači dozvoljava pucanje kako u februaru, tako i u avgustu.
Vratimo se sada balkanskoj industriji krivolova vrednoj 10 miliona evra godišnje. Izveštaj BirdLife Internationala pokriva 50 država potpisnica Bernske konvencije, uključujući Srbiju. I šta u njemu piše?
Od 12 različitih kategorija ilegalnih aktivnosti koje imaju fatalne posledice po ptice, ova mapa sve tamnijom bojom prikazuje koliko ih je prijavljeno u kojoj zemlji:
Ova prikazuje značaj krivolovnog pritiska korišćenjem zabranjenih sredstava:
A ova mapa nam ilustruje značaj krivolovnog pritiska na zaštićene vrste ptica:
Vratimo se još jednom u Srbiju - šta rade istražni organi?? Ima tome možda i godinu dana, zvao me jedan inspektor policije somborske na razgovor. Naime, potpisom ispred Lige za ornitološku akciju Srbije podržao sam prijavu koju su bačke NVO Hrast iz Krivaje i Arkus iz Bačke Topole pre dve godine podnele protiv krivolova na prepelice upotrebom zabranjenih vabilica.
Ne bih li video gubim li vreme tim razgovorom ili ne, na samom početku sam ga pitao, misli li on da vodi taj slučaj, ili misli da ga reši? Njegov odgovor je bio kako je to uvredljivo pitanje.
Potom sam mu objasnio da lokalni ekolozi pretpostavljaju ko je postavljao vabilice (malo je to mesto, sve se zna) ali da nemaju dokaza o tome. Inspektor kaže, to nam je dovoljno, imamo mi načina da to dalje saznamo. Pomislim, oho, možda konačno neko i hoće nešto da uradi!
Ipak, na kraju sam ga upitao, da li su procesuirali ikoga od onih koji su tokom prethodne sezone lova zastrašivali lokalne ekologe ulazeći im nepozvani i naoružani u domove? A inspektor mi reče, nijedno im ime nije bilo prijavljeno. Šta bi s onim silnim policijskim metodama stizanja do saznanja??!
Od tada nikakva informacija o toku istrage, u interesu tajnosti, valjda, nije stigla do javnosti.
Prema obavezujućim preporukama EU (ima li ijedan političar srpski da se nije busao u prsa proJevropska?), letnji lov na ptice ne sme da počne pre prvog septembra. Avgust se već valja – izađite u prirodu, ako smete, i naćulite uši.
a. The Convention on the Conservation of European Wildlife and Natural Habitats (Bern Convention)
b. Directive 2009/147/EC of the European Parliament and of the Council of 30 November 2009 on the conservation of wild birds