... a na štetu zaposlenih majki.
Ili kako to izgleda kad se malo koristi matematika...
gost autor: jedna majka i trudnica
Država kroz roditeljski dodatak motiviše (finansijski) roditelje i to u praksi izgleda ovako:
(podaci su od kraja maja ove godine, može biti da je došlo do minimalnih pomeranja u iznosima)
Prvobitno je bilo zamišljeno da se svi dodaci isplaćuju jednokratno ali nema para u budžetu. Ne bih se sada vraćala na skupštinske portrete i sl.
E sad, kako to izgleda iz ugla zaposlene majke. Pretpostavićemo da je majka zaposlena u privatnoj firmi koja joj isplaćuje platu određenu ugovorom o radu na bruto iznos. To je vrlo zgodno za poslodavca jer u u okviru toga može da oderedi visinu zarade i visinu ostalih davanja, pa i visinu toplog obroka. Ovaj je opet zakonom o radu nekako zaobiđen pa je 2008. sporazumom između Vlade i Unije poslodavaca određen na 20% prosečne zarade. To znači da je visina iznosa toplog obroka koju poslodavac (može da) definiše u okviru primanja zaposlenog iznosi trenutno oko 7 800 dinara (ako uzmemo da je poslednja prosečna zarada u Srbiji nešto malo veća od 39 000 dinara). Ako zaposlena (buduća) majka živi u Beogradu (informacije o drugim gradovima nemam) na ovu sumu dodati i 2680 dinara koji se isplaćuju po osnovu prevoza. Skupa ova dva davanja iznose 10 480, koja se porodilji ne isplaćuju na mesečnom nivou. (Isto važi i za majke zaposlene u državnom sektoru). Tj. porodilji se isplaćuje prosečna zarada koju je primala prethodnih 12 meseci umanjena za ovaj iznos. Ovaj iznos isplaćuje država tako što refundira (obično sa manjim ili većim zakašnjenjem) poslodavcu koji bi platu porodilji trebalo da isplaćuje kada i ostalim zaposlenima.
Porodiljsko (i odsustvo radi nege deteta) za prvo i drugo dete traju ukupuno godinu dana. Dakle majku koja dobija prvo dete država podstiče sa 31 561 dinara, pri tom joj ne isplaćujući 10 480 dinara toplog obroka i prevoza. Na godišnjem nivou to je 125 760 dinara. Majka jednog deteta podtstaknuta je dakle minusom od nešto preko 94 000 dinara u kućnom budžetu.
Majka koja dobija drugo dete (po istom principu) podstaknuta je minusom od oko 2 300 dinara.
Majka koja dobija treće ( i svako sledeće) dete na porodiljskom odsustvu je dve godine, dakle biće joj uplaćeno 251 520 dinara manje tokom te dve godine nego da radi. Država će majku trećeg deteta postaći minusom od nešto preko 29 000 dinara, a kada je u pitanju četvrto dete dolazimo do podsticjanog plusa od nešto više od 44 000 dinara.
Da biste uopšte došli do četvrtog deteta nužno je da rodite prethodna tri, pa pošto je država na vama "uštedela" nešto preko 125 000 red je da vas nešto i časti.
Ne sporim da ova mera ima smisla. Ova pomoć je sigurno ogromna nezaposlenim majkama, kao i onima koje rade na crno i onima koje rade za minimalna primanja gde je poslodavac i tako oslobođen ovih davanja, toplog obroka, prevoza i sl. Ali nemojte nas zejebavati. Onda to nazovite drugačije. Jer za veliki broj ljudi ovo nije roditeljski dodatak.
Takođe, molim one kojima bi argument bio da je topli obrok i prevoz besmsileno isplaćivati kad neko ne radi, da imaju u vidu da pričamo o platama koje su ugovorom unapred određene na neki iznos u okviru kojeg poslodavac po svom nahođenju odredi deo koji će se zvati "topli obrok" (a koji država neće isplaćivati porodilji).
Takođe bih molila da priču ne razvlačimo u pravcu koliko traje porodiljsko u Francuskoj ili na Saturnu, kolika su davanja na tom bolovanju u Švedskoj ili USA. Primera ima mnogo boljih i mnogo gorih nego što je naš. Poenta moje priče je da se dodatkom zove nešto što to de facto nije za veliki broj porodica. I da se država vrlo ponosi time. Kao i dodavanjem dve godine staža majkama koje imaju troje dece, ali koje ove neće moći da iskoriste da ranije steknu uslov za penziju već da će im penzija biti uvećana. Dobro zvuči, a gotovo ništa ne znači.