Autor: Rodoljub Šabić
Višemesečno neisplaćivanje plata zaposlenima, ili čak višegodišnje neplaćanje doprinosa za socijalno i zdravstveno osiguranje, poreska i slična dugovanja velikih firmi, kod nas postaju aktuelna tema, samo s vremena na vreme. Ali kad se to dogodi prosto počne utakmica u iznalaženju originalnih „rešenja" za ovaj problem.
Ovih dana se to događa. Pa se npr. predlaže da poslodavci koji ne isplaćuju plate budu čak i krivično gonjeni. Ratio ideje o krivičnom gonjenju je prepoznatljiv, to je dodatna pretnja kojom se misli obezbediti disciplina u izvršavanju obaveza. Cela stvar je blago rečeno kontroverzna, zar ne? Čak i da zaboravimo na dileme u vezi sa razumevanjem i sadržinom krivičnopravnih instituta poput vinosti, objektivne odgovornosti i sl. čak i hipotetička mogućnost da npr. poslodavac koji zapadne u dubiozu, pa ne isplati plate, zato jer mu za izvršene usluge ili isporučenu robu ne plati upravo država (ali mu usput obračuna i naplati PDV), bude još i krivično gonjen od te iste države, deluje uznemiravajuće.
Ali, ako je u ovom slučaju bar kakav-takav ratio prepoznatljiv, kako stvari stoje u slučaju inicijative Poreske uprave koja je nedavno takođe dala odgovarajući „doprinos" saopštivši da se „zalaže za objavljivanje naziva najvećih dužnika" te da je zbog toga „još početkom godine" podnela Ministarstvu finansija inicijativu da se iz Zakona o poreskom postupku i administraciji briše član 7. koji predviđa da su podaci o poreskim dužnicima „službena tajna".
Tačno je da Zakon o poreskom postupku i administraciji sadrži odredbu po kojoj su ovi podaci „službena tajna" ali je ta odredba odavno izgubila svaki značaj. Već skoro dve godine imamo Zakon o tajnosti podataka koji predviđa nov sistem klasifikacije poverljivih podataka i koji ne poznaje „službenu tajnu" čak ni kao termin. Stoga je pozivanje na „službenu tajnu" potpuno bespredmetno.
A čak i da je reč o informacijama koje su na važeći način označene kao poverljive to samo po sebi ne bi bio dovoljan razlog za uskraćivanje prava javnosti. Zakon o slobodnom pristupu informacijama osim formalnog statusa poverljivosti, da bi informacije bile uskraćene zahteva da se to čini radi zaštite „interesa zaštićenih zakonom koji pretežu nad interesom za pristup informaciji.
Dakle, pored formalnog statusa potrebno je da postoji i suštinski materijalni razlog za uskraćivanje informacije. Postojanje tog razloga organ vlasti je dužan da ceni u svakom konkretnom slučaju. Poreska uprava se isključivo pozivala samo na „službenu tajnu", suštinski razlog je nije zanimao. Informacije je davala tek nakon žalbi tražilaca, tačnije tek po nalogu poverenika. Tako je npr. i nakon što je javno izneta sumnja da je Slobodan Milošević jednu od dve kuće na Dedinju kupio protivzakonito, Poreska uprava smatrala da je imovina bivšeg predsednika nekakva tajna, a podatke dnevnom listu „Danas" koji ih je tražio dala tek po nalogu poverenika.
I podaci o deset najvećih poreskih dužnika koje su mediji od Poreske uprave odnosno Ministarstva finansija tražili u dva navrata, jednom u junu 2009. („Politika"), drugi put u septembru 2010. („Danas"), takođe su dobijeni tek nakon intervencije poverenika, sa velikim zakašnjenjem i uz mučan utisak da su za pristup informacijama bili „potrebni" meseci, samo zato da bi se neko u međuvremenu „sklonio" sa liste.
Neplaćanje doprinosa i poreza od strane nekoliko velikih dužnika, imalo je u prethodnim godinama brojne neprijatne posledice. Možda najneprijatnija je bila ta da su građani Srbije, preko budžeta koji oni pune, čak dva puta morali da izdvoje milijarde i milijarde dinara za „povezivanje staža" oštećenih radnika. Tome je značajno doprinelo i shvatanje da podaci o krivcima za to jesu nekakva „službena tajna". Zato je zaista i suvišno i loše izazivati bilo kakvu zabunu oko prava javnosti da zna ove informacije jer je to nezavisno od ove inicijative, potpuno nesporno. Dovoljno je loše ako je ona izraz nedovoljnog poznavanja propisa a mnogo gore ako bi trebala da posluži za održavanje privida da „dok odluka o inicijativi ne bude doneta", postoji nekakav razlog za uskraćivanje javnosti informacija koje joj nesporno pripadaju.