Život

Dobra strana leta

Jelica Greganović RSS / 14.07.2011. u 11:28

  sladoled.jpgSve prisutne želim da ovom prilikom podsetim na činjenicu da sam strastveni obožavalac leta. Kad pomenuto stigne, pa kad pripali rernu na najjače, ja se prosto istopim od sreće. Sve mi na nos izlazi radost što imam priliku da dišem na uši i osećam kako mi se duž kičme razvlači lepljiva glista vrućinčine. Još kad do belog usijanja užeže sunčano oko mog obožavanog godišnjeg doba, prosto pobenavim od oduševljenja. Tad postanem izuzetno praktična i laka za održavanje. Ekonomičnije pojave od mene nema. Dovoljno mi je da me samo svi ostave na miru, da mi niko ne prilazi, jer to je vreme kad mi se kvari termostat. Tako bar tvrdi Žmu. Umesto da moj organizam počne da se hladi u pokušaju da održi predviđenu telesnu temperaturu, meni se pokvari neko dugme i počnem da se pregrevam. Čak i kada letnja noć makar mrvu poštedi vrućina uboge žive stvorove, moj sistem veruje da se treba samootopiti, vratiti u praiskonsku supu. Zbog toga Žmu diskretno i nenametljivo, tokom celog leta, pokušava da me jednonožnim radom izgura sa kreveta. Iako imam crno na belom potpisano da će uvek da bude sa mnom, i u dobru i u zlu. I tokom leta.

   Ipak ima jedna jedina dobra strana leta – sladoled. Bog veselio ludog Nerona ako je tačno da ga je on izmislio, izvoljevajući da mu sa planina donose sneg i mešaju sa medom.

   Upravo sladoled je u mom detinjstvu bio merilo stizanja leta. Ono je definitivno bilo tu tek onda kada mi Roditeljica dozvoli da kupim sladoled. U to doba prošlog veka, sladoleda nije bilo da se kupi u prodavnici, pa da se nosi kući u zamrzivač. Zato što ni zamrzivača nije bilo. Sladoled se prodavao u poslastičarnicama. I nije ga bilo kao sada, po tri metra ukusa, nego lepo: vanila, čokolada i jagoda. U to vreme mi se činilo da leto stiže pre kod svih, no do naših vrata, jer i kad su se već sva druga deca uveliko ulepljivala dobrom stranom leta, moja Roditeljica je sumnjičavo ocenjivala spoljnih tridesetak stepeni i razmišljala da li bi mi taj traženi sladoled ipak izazvao kakvu plućnu ili još katastrofalniju bolest. Zato što je hladan. A napolju je toplo. Opaka kombinacija. Potencijalno pogubna.

    Tek kada je asfalt počinjao da bubri plikovima izazvanih nemilosrdnom usijanom zvezdom, Roditeljica mi je konačno, ali sporo sa mogućnošću predomišljanja, odbrojavala dve-tri žute banke na dlan. Kada bi poslednja para kapnula u moju ruku, brzinom treniranih sprintera, sve udarajući se nogama u miraz, trčala sam do obližnje karaburmanske poslastičarnice. A, tamo je živeo Imriz. Zapravo, Imriz nije živeo baš u poslastičarnici, nego iznad nje, u majušnom stanu, pod krovom stare, naherene kuće.

  Imriz nije bio bilo ko. Imriz je bio najsrećniji dečak na svetu. Bar leti. Što se ostala tri godišnja doba tiče, Imrizova titula bi mogla da bude diskutabilna, ali tokom leta je malo ko mogao da mu konkuriše. Imrizov tata je bio poslastičar. Umeo je da pravi onu jedinu dobru stranu leta – sladoled. To ga je, bar što se našeg dečijeg shvatanja ticalo, stavljalo kao jednakog među jednakima u svet čarobnjaka. Zbog toga i zato što je živeo iznad bezbrojnih kugli sladoleda, Imriz je u našim očima bio izabranik sudbine.

   Imriz Sulejmani je išao u naš razred. Sedeo je u poslednjoj klupi i malo kada je imao para. Da li zato što nas je bio neparan broj ili zbog nečeg drugog, tek Imriz je uvek sedeo sam. Analizi skloni članovi naše ranoosnovnoškolske razredne zajednice su tvrdili da je to zato što Imriz ima petoro braće i sestara, pa je to jedina prilika da bude makar malo sam i da ima nešto samo njegovo – klupu. Jer, Imriz je uvek imao i nosio tuđe. Dok smo ostali bar jedan dan uživali u novim cipelama ili ponosno šetali tek kupljen kaput, on je na sebi nosio kolekciju stvari nasleđenih od braće i sestara. Razvučene, predugih, podvijenih rukava, skraćenih nogavica i cipele u kojima se ne samo već odavno nije moglo ogledati, nego su im vrhovi već dugo bili uskraćeni za boju ostatka obuvnog predmeta. Čak i sveske je retko dobijao nove. Sve Imrizove sveske su bile krezave. Iz njih su pažljivo bile odsečene strane na kojima su do tada školski program savladavali njegova braća i sestre.

  Imriz nije spadao u popularnije društvene grupe našeg razreda. Njegovo ime niko nikada nije upisao u prostreljeno asimetrično srce. Retko su mu davali spomenare, a i tada su od njega nazad dobijali samo stranu sa njegovim ispisanim imenom. Nije bilo piromanski romantično ogorelih strana, ni presovanog cveća, ni precrtanih crteža, ni sa salveta isečenog cveća, ni jednostavnih, četvorostihovnih rima.

   Ipak, dolaskom leta, Imrizov društveni status se bitno menjao, sigurno koračajući ka vrhu popularnosti. Jeste da smo u to doba već bili školski raspušteni, ali ceo razred se često mogao videti kako sa divljenjem gleda staklo koje ih je delilo od ledenih produkata Imrizovog oca. A, iza kadica sa jagodom, čokoladom, vanilom i ponekad lešnikom je stajao Imriz i smeškao se samouvereno. Na sebi je imao belu očevu kecelju, čija okolovratna petlja je čvorom bila skraćena za Idrizove potrebe, a sezala mu je sve do stopala, dajući mu izgled mističnog bića – čarobnjakovog najmlađeg sina. Posebno zadivljujući efekat je izazivao metalno kastanjetski zvuk kada je Imriz nonšalantnošću majstora cvokotao onom okruglom kašikom za zahvatanje kugli. Čista magija.

    Posle su se u prodavnicama pojavili sandučari zamrzivači. Iz njih je vejala ledena magla, a u njima je živela atrakcija od šiljataste Sneguljčice na štapiću. Čokoladom prelivene tako da su joj virile samo bele gaće. Idrizov otac je reagovao na poslovni izazov, nabavivši negde mašinu za sladoled na curenje. Kratko je trajalo naše dežuranje pored te sladoledne česme, kod koje je najzanimljivje bilo gledati dvobojni, duetni mlaz sladoleda, koji je u ma kojoj od tri raspoložive opcije imao filozofski zavrnut vrh, čije otkidanje i kap se nisu mogli predvideti ni uz istrajan rad na sticanju praktičnog iskustva. Nije prošlo mnogo vremena, a pomenuti sandučari su se iz prodavnica raširili i na ulice. Uz pored zabodene suncobrane i tetke u belim borosanama. U njima su se pojavili novi modeli sladoleda, koji ne samo da su zainteresovane potrošače hladili, već su ih dodatnom funkcijom i farbali. Tako je legendarni vodenjak, Rumenko, od koga su se zubi kočanjili, dosta dugo radio i kao alternativni karmin za mlađe maloletnice. Za nji su stigli i višebojni ledenjaci, a svako leto je donosilo sve više sladolednih modela prirodnog ukusa na šampon.

    Idrizov otac je sadržini svoje poslastičarske tezge dodao još dve-tri kadice, ali uzalud jer su kupovni sladoledi dobili ambalažu plastične fudbalske lopte, providne kašičice svih boja i faunističkih drški. Idriz je sve imao sve manje prilike da škljoca metalnim vilicama svoje kašike, a sve više je iza tezge bio sam. Kao u školskoj klupi. Ipak, i dalje se široko smejao svaki put kada bi, makar u prolazu, ugledao nekog iz razreda, isprativši svoj osmeh kuckanjem sladoledarskom kašikom po metalnom pultu. Onima koji su i dalje više voleli njegov sladoled od kupovnog, Idriz je umesto dodate jedne kugle, davao još jednu. Njegov otac je stajao kao dijagonala na rame oslonjena u ragastovu vrata i odobravajuće klimao na sinovljeve poslovne poteze.

     Prošle su godine i jedne jeseni toplije od leta je Princeza koja je tek počela sa svojim obrazovanjem, veselo doskakala kući. Samo da baci knjige i kaže da žuri na sastanak celog, koliko juče formiranog prvog razreda. Idu kolektivno u susednu ulicu, naravno jako važnim poslom i zbog još važnijeg poziva. Zvao ih je – Sulejmani. U ušima sam začula škljocanje sladoledarske kašike. Sulejmani? Da, klimala je glavom u žurbi Princeza, Sulejmani Ramiz. Ide sa njom u razred. Njegov otac ima poslastičarnicu, onu na ćošku...i ceo razred je pozvao na sladoled. Princeza se prekinula u pola izlaganja utrčavanjem u lift...Od tada, sve do kraja osnovne škole, tata Sulejmani je dva puta godišnje, na početku i na kraju školske godine, ceo razred častio sladoledom. Za malu maturu, veliki i uparađeni su otišli kod Ramizovog tate i zauzeli celu poslastičarnicu. Ramizova mala i mršava mama, očiju živih i veselih kao u veverice, je ponosno služila šarene gomile sladolednih kugli. Ne u kornetima, nego u čamčićima od debelog stakla. Jeli su ih pažljivo, da se ne iskaplju po tek obučenim svečanim krpicama. Ramizov tata je stajao kao dijagonala, ramenom naslonjen u vratima poslastičarnice i klimao glavom. Ramiz Sulejmani, najmlađi od svojih nekoliko braće i sestara, najsitniji i najtiši dečak u razredu, smejao se široko, a uši su mu crvenele do boje sladoleda od jagoda...



Komentari (220)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

janeznam janeznam 11:44 14.07.2011

Evo ti za sladoled

Ja inace OBOZAVAM leto. Iako sam, kad sam bila mala, cak i trenirala plivanje, u stanju sam da na plazi vasceli dan lezim, citam i zdraknem ponekad na decu da li su otisla daleko od obale. Ali, ono po cemu pamtim sva moja leta je dzeparac koji ti daju sto roditelji, sto babe, dede i ostala mnogobrojna rodbina za NJV SLADOLED. Znala sam ako operem mami sudje dok se jadna ne vrati sa posla, i da mi za tu aktivnost sleduju dve kugle, i to od limuna . Sve se tarifiralo. Molim lepo da se zna!
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:53 14.07.2011

Re: Evo ti za sladoled

Ja od leta oćudumrem...lepo prokuvam, sve funkcije mi se uspore, da imam snage to bi me baš nerviralo, ovako samo duvkam ko kit na suvom i čekam kad će neko da se seti i zatvori zaboravljena, odškrinuta vrata pakla...da nije sladoleda, lepo bih krepala. Mada, ponekad ne znam da l možda ipak ne bi bilo boljavascript:;je ga sipati za vrat, no jesti, kad upeče zvezda...
I šta kažeš...limunski...dobro

alselone alselone 12:08 14.07.2011

Re: Evo ti za sladoled

Jelica Greganović



Takodjer. Totales raspad. Bila jednom jedna blogerka na ovom blogu koja je koristila rec "neizdrz". E, to i mene fata tokom leta. A najbolje volim kad udjem u topO auto i prvih 10 minuta voznje.

Sto se tice sladoleda meni se cini da je mrtva trka za najbolji izmedju italijana i grka. Za mene tiramisu:
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:11 14.07.2011

Re: Evo ti za sladoled

alselone, sve znaš, šta da dodam...nego kad smo već kod tiramisu sladoleda, juče ga Mali Sin naručio u komšijskom umetničko-ugostiteljskom objektu i tad sam prvi put videla da oni bukvalno smeljaju i piškote u taj sladoled...a u onaj od keksa nadrobe i čokoladne keksove...
alselone alselone 12:19 14.07.2011

Re: Evo ti za sladoled

Jelica Greganović
da oni bukvalno smeljaju i piškote u taj sladoled...a u onaj od keksa nadrobe i čokoladne keksove...


E, to se trazi, to je pos'o.
Obozavam te sa "trunjem".

Pazi sta kaze Wiki za Grke:
Ice cream in its modern form is a relatively new invention. Ice treats have been enjoyed since ancient times. During the 5th century BC, ancient Greeks ate snow mixed with honey and fruit in the markets of Athens. The father of modern medicine, Hippocrates, encouraged his Ancient Greek patients to eat ice "as it livens the lifejuices and increases the well-being."[7] In the 4th century BC, it was well known that a favorite treat of Alexander the Great was snow ice mixed with honey and nectar.
janeznam janeznam 14:47 14.07.2011

Re: Evo ti za sladoled

Mmmmmmmmmmmmmmmmm. Hvala.
pnbb pnbb 18:24 14.07.2011

Re: Evo ti za sladoled

meni se cini da je mrtva trka za najbolji izmedju italijana i grka

nepravedno zapostavljeni majstori za sve vrste mleka- holandjani...
a prema trvrdjenju mnogih podebelih strucnjaka, kojima se pridruzujem - talijani su uveli umetnost do sladoleda, a amerikanci su ga doveli do savrsenstva.

mislim niej da volim amerikance, dapace, ali sladoled... ne govorim naravno o industrijskim sranjima

Jelica Greganović Jelica Greganović 18:44 14.07.2011

Re: Evo ti za sladoled

pnnb

Fakat ovaj holandski izgleda dobro, još ako ima i sorta speculaas sladoleda, ja se upisujem klub njihovih obožavalaca.

pnbb pnbb 19:21 14.07.2011

Re: Evo ti za sladoled

Fakat ovaj holandski izgleda dobro

fakat, jelka .. moja omiljena poslasticarnica ovde se zove dutch dream
st.jepan st.jepan 11:56 14.07.2011

Dje me nadje!

Potsetila si me na davni nakan da napišem priču o poslastičarnici Djemail u Makedonskoj, najstamenijem reperu mog sećanja, ali i više od toga - o stožeru inače vrlo suspektnog kontinuiteta moje ličnosti.

Edit: Ako stignem, kasnije ću nešto o tome i ovde.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:00 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

o stožeru inače vrlo suspektnog kontinuiteta moje ličnosti.

Ovo si onako, baš lirski...
st.jepan st.jepan 12:24 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

o stožeru inače vrlo suspektnog kontinuiteta moje ličnosti
.
Ovo si onako, baš lirski...

Ma dje lirski, Bog s tobom, ja to najbukvalnije.

Bavio sam se toliko različitim poslovima, da je moje poverenje u vlastiti (čak i fizički) kontinuitet već sasvim neznatno.

Primirim se i nakratko prikupim na gomilu jedino kad zveknem Djemin vanvremeni špricer (valjda još neko zna šta je to - gemišt od limunade i boze).

I znam, kad mi mi taj Djemin bućkuriš prvi put ne bude pružio navlas istu radost kao pre onoliko decenija, znaću da nešto sa mnom debelo ne valja. Baš kao što je Hans Kastrop, odnekud u magnovenju znao da se razboleo čim je primetio da mu njegova omiljena cigara "Marija Mančini", odjednom više ne prija.
mlekac mlekac 12:26 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

st.jepan
o stožeru inače vrlo suspektnog kontinuiteta moje ličnosti
.
Ovo si onako, baš lirski...

Ma dje lirski, Bog s tobom, ja to najbukvalnije.

Bavio sam se toliko različitim poslovima, da je moje poverenje u vlastiti (čak i fizički) kontinuitat već sasvim neznatno.

Primirim i nakratko prikupim na gomilu jedino kad zveknem Djemin vanvremeni špricer (valjda još neko zna šta je to - gemišt od limunade i boze).

I znam, kad mi mi taj Djemin bućkuriš prvi put ne bude pružio navlas istu onu radost kao pre onoliko decenija, znaću da nešto sa mnom debelo ne valja. Baš kao što je Hans Kastrop, odnekud u magnovenju znao da se razboleo, čim je primetio da mu njegova omiljena "Marija Mančini" cigara, odjednom više ne prija.


A ja kod njega najvolem kombinaciju zvanu 100gr belog sudzuka i boza!

Ubedljivo najbolja boza u gradu. Bila i ostala.
spadalo92 spadalo92 12:43 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Ubedljivo najbolja boza u gradu. Bila i ostala.

Onda nisi probala bozu Juse trovača...


mlekac mlekac 12:57 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

spadalo92
Ubedljivo najbolja boza u gradu. Bila i ostala.

Onda nisi probala bozu Juse trovača...




Lokacija, spadalo, lokacija????
st.jepan st.jepan 13:04 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Bila i ostala

Onda nisi probala bozu Juse trovača...

Koncentriši se na reč ostala
Ono što je za Djeminu bozu ključno nije stepen njenog kvaliteta, već nepromenjivost kvaliteta!
Usred sveopšte promenjivosti (na bolje ili na gore, nebitno), ta nepokolobljiva stamenost je dragoceno utešitelna.
mlekac mlekac 13:12 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

st.jepan
Bila i ostala

Onda nisi probala bozu Juse trovača...

Koncentriši se na reč ostala
Ono što je za Djeminu bozu ključno nije stepen njenog kvaliteta, već nepromenjivost kvaliteta!
Usred sveopšte promenjivosti (na bolje ili na gore, nebitno), ta nepokolobljiva stamenost je dragoceno utešitelna.

Ovo cu da potpisem!!!

Jedna od prvih stvari koju sam uradila po dolasku iz Bw, bila je da odem kod Djeme na bozu.

I da s odusevljenjem konstatujem da je i dalje jednako kvalitetna!!!
samodakazemnesto samodakazemnesto 15:09 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

mlekac
spadalo92
Ubedljivo najbolja boza u gradu. Bila i ostala.

Onda nisi probala bozu Juse trovača...




Lokacija, spadalo, lokacija????[/quot

nije ni spadalo probao,jer da jeste agregatno stanje mu ne bi dozvolilo da nam se javi...
foghorn foghorn 21:36 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

mlekac
st.jepan
Bila i ostala

Onda nisi probala bozu Juse trovača...

Koncentriši se na reč ostala
Ono što je za Djeminu bozu ključno nije stepen njenog kvaliteta, već nepromenjivost kvaliteta!
Usred sveopšte promenjivosti (na bolje ili na gore, nebitno), ta nepokolobljiva stamenost je dragoceno utešitelna.

Ovo cu da potpisem!!!

Jedna od prvih stvari koju sam uradila po dolasku iz Bw, bila je da odem kod Djeme na bozu.

I da s odusevljenjem konstatujem da je i dalje jednako kvalitetna!!!


Sada su, za moj račun, ostala još otprilike tri valjana mesta u gradu gde se može popiti pristojna boza: Djema, u mojoj familiji ostao poznat kao "Kod Toše na ćoše", radnja pri dnu Balkanske, ispod kapadžije, kao i poslastičarnica kod Liona, pored stakloresca. Dve neprežaljene radnje su ona kod Đerma, koju verovatno pominje i Anči, tu je bila najmanje preslatka i uvek dobro fermentisana, kao i mala poslastičarnica u Resavskoj/Ždanovljevoj, prve komšije privredne komore, sad je tamo kockarnica. Kod Djeme sam se davio sudžukom i alvom, posle sam gnjavio i roditeljku da mi kod kuće pravi sudžuk :) Naravno, bitan uslov je i da lokal ima i krigle za bozu, ko će da triput pije iz špricerske čaše da se napije nektara.

mlekac mlekac 21:48 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

foghorn
mlekac
st.jepan
Bila i ostala

Onda nisi probala bozu Juse trovača...

Koncentriši se na reč ostala
Ono što je za Djeminu bozu ključno nije stepen njenog kvaliteta, već nepromenjivost kvaliteta!
Usred sveopšte promenjivosti (na bolje ili na gore, nebitno), ta nepokolobljiva stamenost je dragoceno utešitelna.

Ovo cu da potpisem!!!

Jedna od prvih stvari koju sam uradila po dolasku iz Bw, bila je da odem kod Djeme na bozu.

I da s odusevljenjem konstatujem da je i dalje jednako kvalitetna!!!


Sada su, za moj račun, ostala još otprilike tri valjana mesta u gradu gde se može popiti pristojna boza: Djema, u mojoj familiji ostao poznat kao "Kod Toše na ćoše", radnja pri dnu Balkanske, ispod kapadžije, kao i poslastičarnica kod Liona, pored stakloresca. Dve neprežaljene radnje su ona kod Đerma, koju verovatno pominje i Anči, tu je bila najmanje preslatka i uvek dobro fermentisana, kao i mala poslastičarnica u Resavskoj/Ždanovljevoj, prve komšije privredne komore, sad je tamo kockarnica. Kod Djeme sam se davio sudžukom i alvom, posle sam gnjavio i roditeljku da mi kod kuće pravi sudžuk :) Naravno, bitan uslov je i da lokal ima i krigle za bozu, ko će da triput pije iz špricerske čaše da se napije nektara.



Hvala za podsecanju na poslasticarnicu u Balkanskoj!!!!

Nepravedno smo je preskocili u nabrajanju starih proverenih mesta u gradu.

Ovu u Resavskoj nisam nikad posetila...
spadalo92 spadalo92 22:01 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Hvala za podsecanju na poslasticarnicu u Balkanskoj!!!!

Nepravedno smo je preskocili u nabrajanju starih proverenih mesta u gradu.

Uh, kakve su tamo bile krempite!
abrasax abrasax 22:20 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Uh, kakve su tamo bile krempite!


Јa se krempita jedva i sećam, ali znam da je bilo kiflica sa đemom.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:21 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Ej, a kako se beše zove ona starinska poslastičarnica u Gavrila Principa? Ona u kojoj ima ušećerenih jabuka i domaćeg ratluka i lecederskih srca i svilenih, pravljenih bombona?
Drže je braća...mnogo su slatki, jedan od njih, visok, bucmast, plav, je jednom učestvovao u nekoj TV emisiji sa mnom i Najboljom Drugaricom i doneo nam je punu korpu svega...Divan čovek! Ne mogu da se setim kako se zove ta magija od poslastičarnice...
mlekac mlekac 22:26 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

spadalo92
Hvala za podsecanju na poslasticarnicu u Balkanskoj!!!!

Nepravedno smo je preskocili u nabrajanju starih proverenih mesta u gradu.

Uh, kakve su tamo bile krempite!


Mada nisam ljubitelj krempita - to je jedno od retkih mesta gde sam ih cak i ja jela! :)
mlekac mlekac 22:28 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Jelica Greganović
Ej, a kako se beše zove ona starinska poslastičarnica u Gavrila Principa? Ona u kojoj ima ušećerenih jabuka i domaćeg ratluka i lecederskih srca i svilenih, pravljenih bombona?
Drže je braća...mnogo su slatki, jedan od njih, visok, bucmast, plav, je jednom učestvovao u nekoj TV emisiji sa mnom i Najboljom Drugaricom i doneo nam je punu korpu svega...Divan čovek! Ne mogu da se setim kako se zove ta magija od poslastičarnice...


To nije poslasticarnica, domacice.
To je boMbondzijska radnja.
Na pocetku Gavrila Principa, blizu mosta.
foghorn foghorn 22:29 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Jelica Greganović
Ej, a kako se beše zove ona starinska poslastičarnica u Gavrila Principa? Ona u kojoj ima ušećerenih jabuka i domaćeg ratluka i lecederskih srca i svilenih, pravljenih bombona?
Drže je braća...mnogo su slatki, jedan od njih, visok, bucmast, plav, je jednom učestvovao u nekoj TV emisiji sa mnom i Najboljom Drugaricom i doneo nam je punu korpu svega...Divan čovek! Ne mogu da se setim kako se zove ta magija od poslastičarnice...

Bosiljčići, šampioni! U poslednje vreme im je posao poprilično procvetao, pa rade ceo dan. Ranije sam, hvatajući bus ka Krčedinu, uvek proklinjao to što su radili samo do 4 popodne, a ja se sa Zelenjaka ka Lastinoj stanici spuštam tek oko pola pet :) Naravno, znalo se, matorcima na plac po dve table finog ratluka, a sad ću, u to ime, da klopnem dve kocke sa pistaćima.
JJ Beba JJ Beba 22:31 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Jelica Greganović
Ej, a kako se beše zove ona starinska poslastičarnica u Gavrila Principa? Ona u kojoj ima ušećerenih jabuka i domaćeg ratluka i lecederskih srca i svilenih, pravljenih bombona?
Drže je braća...mnogo su slatki, jedan od njih, visok, bucmast, plav, je jednom učestvovao u nekoj TV emisiji sa mnom i Najboljom Drugaricom i doneo nam je punu korpu svega...Divan čovek! Ne mogu da se setim kako se zove ta magija od poslastičarnice...

moj atar

radaionica bosiljčić

subotom rade do 14h

ratluk apsolutno čarabn
svih vrsta- s pistačima, s ružom, orasima, limunom.....
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:32 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Tako je, Bebo, oni su!
Divni ljudi, a ratluk im je lepota!
JJ Beba JJ Beba 22:33 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Jelica Greganović
Tako je, Bebo, oni su!
Divni ljudi, a ratluk im je lepota!

da. ja ga vazda nosam na poklon
spadalo92 spadalo92 22:48 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

Jelica Greganović
Ej, a kako se beše zove ona starinska poslastičarnica u Gavrila Principa? Ona u kojoj ima ušećerenih jabuka i domaćeg ratluka i lecederskih srca i svilenih, pravljenih bombona?
Drže je braća...mnogo su slatki, jedan od njih, visok, bucmast, plav, je jednom učestvovao u nekoj TV emisiji sa mnom i Najboljom Drugaricom i doneo nam je punu korpu svega...Divan čovek! Ne mogu da se setim kako se zove ta magija od poslastičarnice...

To nije poslastičarnica već prodavnica slatkiša. Drže je braća Bosiljčić. Još samo tu ima da se kupi ratluk sa orasima, moj omiljeni. I nigde više u Beogradu.
mlekac mlekac 23:33 14.07.2011

Re: Dje me nadje!

JJ Beba
Jelica Greganović
Ej, a kako se beše zove ona starinska poslastičarnica u Gavrila Principa? Ona u kojoj ima ušećerenih jabuka i domaćeg ratluka i lecederskih srca i svilenih, pravljenih bombona?
Drže je braća...mnogo su slatki, jedan od njih, visok, bucmast, plav, je jednom učestvovao u nekoj TV emisiji sa mnom i Najboljom Drugaricom i doneo nam je punu korpu svega...Divan čovek! Ne mogu da se setim kako se zove ta magija od poslastičarnice...

moj atar

radaionica bosiljčić

subotom rade do 14h

ratluk apsolutno čarabn
svih vrsta- s pistačima, s ružom, orasima, limunom.....


Bebo! Tebe sam cekala!!!
Ajde, tvoj je atar i poslastičarnica u Balkanskoj - ispod kapadžije! Kako se zove???
st.jepan st.jepan 00:09 15.07.2011

Re: Dje me nadje!

Jelica Greganović
st.jepan
o stožeru inače vrlo suspektnog kontinuiteta moje ličnosti.

Ovo si onako, baš lirski...


Znam da je to moje jutošnje zvučao preterano i "lirski", ali uopšte nije tako.
Evo, sad imam malo više vremena, pa ću pokušati nešto o celom jednom mentalnom bloku, zvanom Djemail.

Kad sednem u taj lokal, koji decenijama nije doživeo ni najsitniju izmenu, u kojem su vitrine, slike po zidovima, stočići i stolice identični kao i onda kad na te stolice nisam sedao, već se na njih penjao, i kada kroz izlog, dijagonalno preko raskrsnice, gledam balkonče stana u kojem sam kako-tako odradio i dečaštvo i madičstvo, odjednom, gle, više nikamo ne žurim.

I dok u sebe sručujem čaše i čaše Djemine boze i tamanim one iste, nestvarno iste baklave i šampite zbog kojih sam nekada rado pristajao i sudove da operem, dok posmatram Djemaila, mislim trenutno važećeg Djemaila i pokušavam da se prisetim koji li je on po redu od svih onih brojnih Djemaila što su se iza te vitrine skoro neprimetno smenjivali i od predhodnika munjevito preuzimali, ne samo lik, nego i mimiku, karakteristične pokrete.., e, onda, i samo onda, neupitno znam: da, to što sada ispija tu bozu, to sam definitivno ja!

Fantastično je to što moj odnos sa Djemailima (valjda im to prezime) za sve ove decenije nije doživeo ni najsitniji, ni progres, ni regres.
Ajd što ja uvek naručim isto - prosto takav sam, u principu se grozim promena, ali njihova istrajnost u preslikavanju one iste nepojamne uzdržljivosti, njihovo beskonačno repriziranje istovetnog, krajnje svedenog repertoara ispraznih replika koje izmenjuju sa stalnim gostima, dostojna je Joneskoa.

Ne pamtim da iko od Djemaila-replikanata ikada osmehnuo ili pokazao neku drugu, bilo kakvu drugu ljudsku reakciju ili empatiju prema bilo kome.
Evo, zamislite, u jesen 1993, dakle posle više od dve decenije bukvalno svakodnevnog svračanja i trošenja, ludački mi se prijele baklave koje su tada koštale pola marke, a ja trenutno nisam imao ni jednu - imao sam samo novčanicu od 10 dolara. Udjem i objasnim tada aktuelnom Djemailu aktuelni problem, kažem mu da ću mu doneti sutra, a kao garanciju, ponudim mu baš tu novčanicu. Čovek ni da čuje - ne zna on šta je to, ne bi da reskira, ništa od baklave dok ne donesem pola marke.

Fenomenalna, očaravajuća stamenost. Bog ih na svetu drži sa samo jednom idejom - da prave i prodaju kolače i bozu, i oni se toga bogme drže.

Ali vidim, moraće blogče, ovo je 'nako, štonokažu avansno.
mlekac mlekac 00:40 15.07.2011

Re: Dje me nadje!

st.jepan
Čovek ni da čuje - ne zna on šta je to, ne bi da reskira, ništa od baklave dok ne donesem pola marke.

Fenomenalna, očaravajuća stamenost. Bog ih na svetu drži sa samo jednom idejom - da prave i prodaju kolače i bozu, i oni se toga bogme drže.

Ali vidim, moraće blogče, ovo je 'nako, štonokažu avansno.


A vidis, meni se svaki put osmehnu!

Mozda zato sto se ja osmehujem njima?

Ali da su divno nepromenjivi - jesu.

Unose oni neke sitne promene u lokal, al' to je tako nezno i polako, da ne smeta...
abrasax abrasax 00:51 15.07.2011

Re: Dje me nadje!

Ej, a kako se beše zove ona starinska poslastičarnica u Gavrila Principa?


Nažalost, ja ne znam. U kom je gradu to bilo?
st.jepan st.jepan 01:21 15.07.2011

Re: Dje me nadje!

A vidis, meni se svaki put osmehnu!
Mozda zato sto se ja osmehujem njima?

Čekaj bre Mlekac, ja možda na blogu i delujem kao skurčeni depresivac, taki mi, eto, blogerski fazon, ali ti me znaš i uživo - nije valjda da se baš nikad ne osmehnem?
Osmehujem se ja i njima, al diskretno - poštujem njihov koncept, ne bih da im agresivno razbijam gard.
Istina, poslednjih godina, tamo ordinira jedna nova, vrlo fina i uredna žena, valjda neka snajka. Neuporedivo je ljubaznija, s njom se i može po koja.

Edit:
Nemoj misliti da mi ta nepromenjivost i uzdržljivost smeta, naprotiv, ne do bog nikakvih promena. Taj lokal je dragocena čvrsta tačka, utešitelna konstanta, i kao što sam već rekao, jedan od stožera mog suspektnog kontinuiteta.

Ako je vremeplov utopija, vremestoj nije.
Vremestoj je Djemail.
mlekac mlekac 01:33 15.07.2011

Re: Dje me nadje!

st.jepan
A vidis, meni se svaki put osmehnu!
Mozda zato sto se ja osmehujem njima?

Čekaj bre Mlekac, ja možda na blogu i delujem kao skurčeni depresivac, taki mi, eto, blogerski fazon, ali ti me znaš i uživo - nije valjda da se baš nikad ne osmehnem?
Osmehujem se ja i njima, al diskretno - poštujem njihov koncept, ne bih da im agresivno razbijam gard.
Istina, poslednjih godina, tamo ordinira jedna nova, vrlo fina i uredna žena, valjda neka snajka. Neuporedivo je ljubaznija, s njom se i može po koja.


Nisam rekla da se ti uopste ne osmehujes, nego, jednostavno, ti si drugi fazon od mene. Ja sam "keza" po prirodi, ni ne obracam paznju na to da li su ljudi skloni osmehivanju il' ne. Ja se osmehnem i zauzvrat najcesce dobijam osmeh
abrasax abrasax 02:50 15.07.2011

Re: Dje me nadje!


Ćemu se vi smejete
JJ Beba JJ Beba 10:50 15.07.2011

Re: Dje me nadje!

Ajde, tvoj je atar i poslastičarnica u Balkanskoj - ispod kapadžije! Kako se zove???


kako kako, pa Trovač
hahhahahhahahahha
eonima je porodica goranaca iz Lomina štrase.


ima i jedna autentična poslastičarnica Aca (vlasnik Aca Mihajlovski)sa super alvom i ostalim tradicionalnim proizvodima u Karađorđevoj ulici, do onog glupačkog hotela Mr President ilitakonešto, (onog hotela sa slikama Hitlera po sobama, vlasnika Dušmira Zunovića inače u skorijoj istoriji poznatog i po upadu u carinu posle 5. oktobra.)..e taj Zububonović je nekoliko puta tu poslastičarnicu bombama dizao u vazduh ne bi li ih oterao. I tu se zahebao -Aca je na svu sreću rešen da ostane u kraju, a i komšije ga čuvaju
Protiv Zabunovića se vodi više sudskih postupaka, pored ostalog i zbog falsifikovanja velikih količina viskija marke "grant", i zbog sumnje da je povezan sa nekoliko napada eksplozivom na poslastičarnicu Ace Mihailoskog u Karađorđevoj ulici broj 77 u Beogradu
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:56 15.07.2011

Re: Dje me nadje!


Ali vidim, moraće blogče, ovo je 'nako, štonokažu avansno.

Hvala i za avans, vredelo je
mlekac mlekac 17:23 15.07.2011

Re: Dje me nadje!

JJ Beba
Ajde, tvoj je atar i poslastičarnica u Balkanskoj - ispod kapadžije! Kako se zove???


kako kako, pa Trovač
hahhahahhahahahha
eonima je porodica goranaca iz Lomina štrase.


ima i jedna autentična poslastičarnica Aca (vlasnik Aca Mihajlovski)sa super alvom i ostalim tradicionalnim proizvodima u Karađorđevoj ulici, do onog glupačkog hotela Mr President ilitakonešto, (onog hotela sa slikama Hitlera po sobama, vlasnika Dušmira Zunovića inače u skorijoj istoriji poznatog i po upadu u carinu posle 5. oktobra.)..e taj Zububonović je nekoliko puta tu poslastičarnicu bombama dizao u vazduh ne bi li ih oterao. I tu se zahebao -Aca je na svu sreću rešen da ostane u kraju, a i komšije ga čuvaju
Protiv Zabunovića se vodi više sudskih postupaka, pored ostalog i zbog falsifikovanja velikih količina viskija marke "grant", i zbog sumnje da je povezan sa nekoliko napada eksplozivom na poslastičarnicu Ace Mihailoskog u Karađorđevoj ulici broj 77 u Beogradu


Znam tacno gde je - preko puta autobuske stanice. Nisam nikad bila, ali svraticu!
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 17:52 15.07.2011

Re: Dje me nadje!

JJbeba
ima i jedna autentična poslastičarnica Aca (vlasnik Aca Mihajlovski)


Ima još jedna odlična poslastičarnica u Beogradu.
Na Zelenom Vencu, na BUS stanici ka Novom Beogradu, tačno naspram MDonaldsa.
Izvrstan sladoled, decenijama. I njih su patriotske snage par puta polupale.

A u Kraljevu toplo (i hladno) preporučujem sladoled kod NADE u glavnoj ulici. Izvrsno i znatno jeftinje nego u Beogradu, kad ste u prolazu nemojte preskočiti.
uninamama uninamama 09:41 18.07.2011

Re: Dje me nadje!

KRALJMAJMUNA

Ima još jedna odlična poslastičarnica u Beogradu.
Na Zelenom Vencu, na BUS stanici ka Novom Beogradu, tačno naspram MDonaldsa.
Izvrstan sladoled, decenijama. I njih su patriotske snage par puta polupale.

E, tu i ja baš volem Sjajna im je kombinacija čokolade (koja je baš onako slatka) i jagode ili limuna za kontrast.Mmmmm...
mlekac mlekac 12:00 14.07.2011

Sve znas...

Ko matora!

O letnjem otapanju necu - kad bih se otapala, mozda se ne bih ovoliko pregrevala, ali sladoled...

E, to je posebna prica.

Posto je moj tata bio dusha od coveka, kome bilo zao da deca cheznjivo gledaju u kornete dok temperatura ne dostigne od mame, ili jos vise od bake, zacrtanu tacku topljenja, kao alternativa je sluzio shlag u kornetu.

Ali, samo iz jedne poslasticharnice, koja je, u nashoj kuci, iz miloste zvana "Trovach".

Ta, sad vec odavno pokojna poslasticarnica, dugo je odolevala (negde do sredine devedesetih), a nalazila se na uglu Knez Mihajlove i tadasnjeg 7. jula, dijagonalno od "Snezane". I imala je, meni najdrazi, sladoled od limuna!

Za razliku od sestre i brata koji su se vecito davili nekim cokoladno lesnjikavim kombinacijama, za mene se znalo - sladoled od limuna i bez onog dodatno zasladjenog korneta.

U posebnim prilikama bivali smo pocasceni sladoledom "na tocenje", onim sto se prodavao ispred hotela "Balkan", a ako je baka bila BAS raspolozena, vodjeni smo, uparadjeni, kod "Pelivana" u Bulevar...

U stvari, u mojoj kuci se, dosta dugo, na sladoled "izlazilo", Bas kao u kafanu.

A sto se onih docnijih kombinacija tice - secam se da je prvi "na stapicu" bio Ledo, a bio je i Somboled. Rumenko i ono ostalo doslo je kasnije...

Ali, bila je jos jedna caka. Negde pocetkom sedamdesetih Jugoplastika je bila izbacila razne plasticne "modle" za igru u pesku.

E, moje spretne babe s vrata su nam konfiskovale iste, uredno ih izribale, i koristile su ih da u njih uture razne svojerucno mesane ladne vocne kremove i pudinge, sto nam se, sve zajedno, poturalo pod firmom "kucni sladoled".

Jelica Greganović Jelica Greganović 12:02 14.07.2011

Re: Sve znas...

Trovač!
Pa, tamo je Žmu, za vakta moje prve trudnoće koja se mahom odvijala u Bgd, odlazio noćom kao Nosferatu da mi ispunjava lude želje - tulumbe. Zato je Prestolonaslednik i ispao tako sladak
Ja koliko se sećam, prvi sladoled na štapiću je bila Sneguljčica, tek posle je stigao Rumenko...
ana_radmilovic ana_radmilovic 12:07 14.07.2011

Re: Sve znas...

Jelica Greganović
Trovač!
Pa, tamo je Žmu, za vakta moje prve trudnoće koja se mahom odvijala u Bgd, odlazio noćom kao Nosferatu da mi ispunjava lude želje - tulumbe. Zato je Prestolonaslednik i ispao tako sladak
Ja koliko se sećam, prvi sladoled na štapiću je bila Sneguljčica, tek posle je stigao Rumenko...


Ko se ne seća Trovača?!

P.S.

A Cmok? (ako je to onaj žuti... niko ga nije voleo iz moje ekipe, bez ja)
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:13 14.07.2011

Re: Sve znas...

Cmok, darling. Rumenko je bio crven, voden i crven, kao od jagode...odlično je farbao, kako odeću, sandale, tako i usta.
mlekac mlekac 12:16 14.07.2011

Re: Sve znas...

Jelica Greganović
Trovač!
Pa, tamo je Žmu, za vakta moje prve trudnoće koja se mahom odvijala u Bgd, odlazio noćom kao Nosferatu da mi ispunjava lude želje - tulumbe. Zato je Prestolonaslednik i ispao tako sladak
Ja koliko se sećam, prvi sladoled na štapiću je bila Sneguljčica, tek posle je stigao Rumenko...

Jeste, Ledo Snjeguljica je bila prva, mada, ne secam se da li se odma zvala Snjeguljica il' su je to krstili kasnije. Kod nas je bila jednostavno - sladoled na stapicu!

Inace, moja baba je imala celu taktiku oko toga u kojim poslasticarnicama se SME jesti i STA.

Kod Trovacha smo isli na sladoled i shamrolne.

Kod Petrovica u Zmaj Jovinoj kupovali su se sitni kolachi za slavu i ishlo se na marcipan.

Kesten Pire se jeo u Sremskoj, u onoj staroj poslasticharnici, a za baklave i tulumbe ishlo se u gorepomenutu poslasticharnicu u Makedonskoj.

Da ne zaboravim tatine omiljene kolace - padobrance - koji su kupovani kod, takodje pokojnog, Medjeda u Knezu, i shampite na koje se ishlo u takodje rahmetli, najstariju poslasticharnicu u gradu, "Starog Pelivana" koji je bio u danasnjoj Kralja Petra, prekoputa ugla sa Zmaja od Nochaja...

Ako smo bili sami sa tatom, mi, klinci, smo skretali ka poslasticharnici u Prizrenskoj, ona je prva imala sladolede u najneverovatnijim bojicama, al' ako je baka bila u blizini, to nije moglo :))))
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:25 14.07.2011

Re: Sve znas...

Jeste, Ledo Snjeguljica je bila prva, mada, ne secam se da li se odma zvala Snjeguljica
javascript:;
Jeste i Sneguljčica, bez patuljaka, je bila na omotu. Bio je šiljast, preliven čokoladom, a unutra beo, kao vanila...zapravo pavlakastog ukusa.

tatine omiljene kolace - padobrance

Išleri!
AlexDunja AlexDunja 12:30 14.07.2011

Re: Sve znas...

Bio je šiljast, preliven čokoladom, a unutra beo, kao vanila...zapravo pavlakastog ukusa.

mlekac mlekac 12:34 14.07.2011

Re: Sve znas...

Jelica Greganović
Jeste, Ledo Snjeguljica je bila prva, mada, ne secam se da li se odma zvala Snjeguljica
javascript:;
Jeste i Sneguljčica, bez patuljaka, je bila na omotu. Bio je šiljast, preliven čokoladom, a unutra beo, kao vanila...zapravo pavlakastog ukusa.

tatine omiljene kolace - padobrance

Išleri!

Vise ovako:


Testo je prhko, a fil cokoladan... A oni kod "Medjeda" imali su velicinu dobre zemichke.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:37 14.07.2011

Re: Sve znas...

Alex, sve mi se čini da je prva izvedba bila tanja i šiljatija...
mlekac mlekac 12:38 14.07.2011

Re: Sve znas...

Jelica Greganović
Alex, sve mi se čini da je prva izvedba bila tanja i šiljatija...

Jeste.
Ova zaobljena je docnija...
spadalo92 spadalo92 12:59 14.07.2011

Re: Sve znas...

Ta, sad vec odavno pokojna poslasticarnica, dugo je odolevala (negde do sredine devedesetih), a nalazila se na uglu Knez Mihajlove i tadasnjeg 7. jula, dijagonalno od "Snezane". I imala je, meni najdrazi, sladoled od limuna!

Gazda je živeo u Topličinom vencu br.5. Ja sam živeo u br.7. Terase su nam bile jedna preko puta druge. Nisam znao za taj nadimak "Trovach". Ali Jusa trovač, koji je imao radnju u Carice Milice između Kosmajske i Topličinog venca postojao je mnogo, mnogo pre.

P.S. Da li si išla u "Međed"? Pokušavam da ocenim koliko imaš godina
mlekac mlekac 13:03 14.07.2011

Re: Sve znas...

spadalo92
Ta, sad vec odavno pokojna poslasticarnica, dugo je odolevala (negde do sredine devedesetih), a nalazila se na uglu Knez Mihajlove i tadasnjeg 7. jula, dijagonalno od "Snezane". I imala je, meni najdrazi, sladoled od limuna!

Gazda je živeo u Topličinom vencu br.5. Ja sam živeo u br.7. Terase su nam bile jedna preko puta druge. Nisam znao za taj nadimak "Trovach". Ali Jusa trovač, koji je imao radnju u Carice Milice između Kosmajske i Topličinog venca postojao je mnogo, mnogo pre.

P.S. Da li si išla u "Međed"? Pokušavam da ocenim koliko imaš godina


Kanda ne pratis fabulu radnje???

Lepo gore napisah i da sam ishla i shta se jelo u Medjedu.

Da ne zaboravim tatine omiljene kolace - padobrance - koji su kupovani kod, takodje pokojnog, Medjeda u Knezu, i shampite na koje se ishlo u takodje rahmetli, najstariju poslasticharnicu u gradu, "Starog Pelivana" koji je bio u danasnjoj Kralja Petra, prekoputa ugla sa Zmaja od Nochaja...


A kad si mi dao lokaciju, sad znam o kojoj poslasticarnici pricas. U nju sam zasla par puta, al' docnije, u srednjoj. Imali su dobre shampite.
jucaibin jucaibin 13:12 14.07.2011

Re: Sve znas...

jaoooo, gde me nadje za rumenka
6. razred onsovne...ja imala anginu, bila na postedi...ali nisu mi rekli da ne smem da jedem rumenka! pocetak juna, sta da se radi...izlecim se ja sladoledom, a da niko ne zna!

ovde u becu sam skroz razmazena po pitanju sladoleda. kada budes dolazila kod presolonaslednika, daklem, pravac na schwedenplatz - to je oficjelno najbolji sladoled u gradu. prave ga italijani koji su ziva institucija. predlazem bilo koju kombinaciju (moja je nociolone, jagoda pod obavezno i mango npr.) preliveno vrucim malinama. e, to je uzitak totalni.

sledeca opcija je kad si u mom kraju, iliti na mariahilferstr., e, tu se svraca kod bartolottia. sasvim odlican sladoled. od nedavno se prosirio na valjda 3-4 filijale duz ulice...

ako si pak u radnicko-srpsko-turskom kraju favoriten (na reumanplatz-u, u 10. bezirku), e, onda se ide kod "tichy-a" prave becke sladoledne institucije jer je izmislio "eismarillenknödel" i patentirao ih. to treba svakako da probas. moji beogradski gosti uvek navijaju na tichy-a. njegove ostale vrste sladoleda su takodje top.

kod zannonia ne zalazim iz higijenskih razloga! mrzi me sad da pisem i o maloj poslasticarnici na tuchlauben, gde jako reko svratim... jer, kad sam vec u prvom, ondak, brate, pravac schwedenplatz!

ne bih se zadrzavala na vrstama iz prodavnice, to mu apsolutno nije to. sto kaze mlekac - na saladoled se izlazi!

po meni, italijani su neprikosnoveni, mada su simpa i turci sa svojim stilom "mesanja" sladoleda. gledah tu atrakciju iliti akrobaciju u istanbulu, ali nisam u stanju da je opisem
spadalo92 spadalo92 13:32 14.07.2011

Re: Sve znas...

mlekac
spadalo92
Ta, sad vec odavno pokojna poslasticarnica, dugo je odolevala (negde do sredine devedesetih), a nalazila se na uglu Knez Mihajlove i tadasnjeg 7. jula, dijagonalno od "Snezane". I imala je, meni najdrazi, sladoled od limuna!

Gazda je živeo u Topličinom vencu br.5. Ja sam živeo u br.7. Terase su nam bile jedna preko puta druge. Nisam znao za taj nadimak "Trovach". Ali Jusa trovač, koji je imao radnju u Carice Milice između Kosmajske i Topličinog venca postojao je mnogo, mnogo pre.

P.S. Da li si išla u "Međed"? Pokušavam da ocenim koliko imaš godina


Kanda ne pratis fabulu radnje???

Lepo gore napisah i da sam ishla i shta se jelo u Medjedu.

Da ne zaboravim tatine omiljene kolace - padobrance - koji su kupovani kod, takodje pokojnog, Medjeda u Knezu, i shampite na koje se ishlo u takodje rahmetli, najstariju poslasticharnicu u gradu, "Starog Pelivana" koji je bio u danasnjoj Kralja Petra, prekoputa ugla sa Zmaja od Nochaja...


A kad si mi dao lokaciju, sad znam o kojoj poslasticarnici pricas. U nju sam zasla par puta, al' docnije, u srednjoj. Imali su dobre shampite.

Tek sam sad video za "Međeda", izvini. Zanela me fotografija... Inače u "Međedu" su bile ubedljivo najveće tulumbe u gradu.
mlekac mlekac 13:35 14.07.2011

Re: Sve znas...

spadalo92

Tek sam sad video za "Međeda", izvini. Zanela me fotografija... Inače u "Međedu" su bile ubedljivo najveće tulumbe u gradu.



Ma oni su imali sve neke "king size" kolache!

Valjda zato sto su bili jedna od retkih poslasticharnica koja NIJE bila privatna???

arthur_dent arthur_dent 13:46 14.07.2011

Re: Sve znas...

mlekac
Jeste, Ledo Snjeguljica je bila prva, mada, ne secam se da li se odma zvala Snjeguljica il' su je to krstili kasnije. Kod nas je bila jednostavno - sladoled na stapicu!

Što je izbor nekada bio lak ..
- štapić ili kornet
- kuglj ili rafalj

a najveće uživanje kad naletiš na bourbon vaniliju u zamrzivaču ...
šteta što su taj sladoled "bacili na led"

mlekac mlekac 13:54 14.07.2011

Re: Sve znas...

arthur_dent
mlekac
Jeste, Ledo Snjeguljica je bila prva, mada, ne secam se da li se odma zvala Snjeguljica il' su je to krstili kasnije. Kod nas je bila jednostavno - sladoled na stapicu!

Što je izbor nekada bio lak ..
- štapić ili kornet
- kuglj ili rafalj

a najveće uživanje kad naletiš na bourbon vaniliju u zamrzivaču ...
šteta što su taj sladoled "bacili na led"



E, ali stapic si dobijao samo ako si bio odredjenog uzrasta - to jest ako je mama zakljucila da jedenje sladoleda sa istog ("Jedi polako! Ne alavi, prehladices se!), nece zanavek upropastiti pazljivo izabranu ti odevnu kombinaciju.

A korneta je bilo tri vrste. Mali, srednji i onaj veliki, zasladjeni.

Bio je i neki polukornet, zaravnjenog dna, kao casica, uz njega su davali i kasicicu...
arthur_dent arthur_dent 14:26 14.07.2011

Re: Sve znas...

Da večita uslovljenost štapića ...
U društvu starijih nikad nisi mogao pošteno da uživaš u štapiću bez večitih pridika o flekanju sa sladoledom ...
Doduše štapić je postao prava stvar tek pojavom frikoma i lenija, sneguljicu nikad nisam uzimao, ako je u frizu bilo korneta...
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:27 14.07.2011

Re: Sve znas...

sneguljicu nikad nisam uzimao, ako je u frizu bilo korneta...

Ali korneti su bili skuplji, što znači manje kupovanja dnevno!
arthur_dent arthur_dent 14:33 14.07.2011

Re: Sve znas...

Jelica Greganović
sneguljicu nikad nisam uzimao, ako je u frizu bilo korneta...

Ali korneti su bili skuplji, što znači manje kupovanja dnevno!

Naravno da su bili malo skuplji, ali su bili i veći, makar veći od sneguljice.
Pored toga Ledo je držao .. vaniliju, čokoladu i punč u kornetu i samo sneguljicu na štapiću, dakle mnogo bolji i lepši izbor ...
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:44 14.07.2011

Re: Sve znas...

Dekadencija

arthur_dent arthur_dent 14:52 14.07.2011

Re: Sve znas...

naravno
uvek raspoložen za uživanje
arthur_dent arthur_dent 14:52 14.07.2011

Re: Sve znas...

naravno
uvek raspoložen za uživanje
Dr M Dr M 17:34 14.07.2011

Re: Sve znas...

Ta, sad vec odavno pokojna poslasticarnica, dugo je odolevala (negde do sredine devedesetih), a nalazila se na uglu Knez Mihajlove i tadasnjeg 7. jula, dijagonalno od "Snezane".


Ilić. Znao ljude.

@ Spadalo
Svet je mali, ja sam stanovao tačno sprat iznad njih i često znao kad stara gospodja pravi kolače za radnju.Kraj `60ih..
pnbb pnbb 17:50 14.07.2011

Re: Sve znas...

Nisam znao za taj nadimak "Trovach". Ali Jusa trovač, koji je imao radnju u Carice Milice između Kosmajske i Topličinog venca postojao je mnogo, mnogo pre.

P.S. Da li si išla u "Međed"? Pokušavam da ocenim koliko imaš

ja znam za bar 5 trovaca, a ima i jedan otrov...
jusu sam zadnji put video 96
a vlasnik cuvene poslasticarnice u knezu se zvao medzad.. nikad nisam kapirao zasto su obrnuli na medjed... valjda im bilo logicnije.
slicno i za ludog nastu - pretvori se covek u zensko
abrasax abrasax 17:52 14.07.2011

Re: Sve znas...

ovde u becu sam skroz razmazena po pitanju sladoleda. kada budes dolazila kod presolonaslednika, daklem, pravac na schwedenplatz - to je oficjelno najbolji sladoled u gradu. prave ga italijani koji su ziva institucija. predlazem bilo koju kombinaciju (moja je nociolone, jagoda pod obavezno i mango npr.) preliveno vrucim malinama. e, to je uzitak totalni.

Juco, kako instruktivan post! Dooobro zvuči. Nadam se da ću ikad bilti u prilici da to probam.

kod zannonia ne zalazim iz higijenskih razloga! mrzi me sad da pisem i o maloj poslasticarnici na tuchlauben, gde jako reko svratim... jer, kad sam vec u prvom, ondak, brate, pravac schwedenplatz!

E, ja volim male poslastičarnice, kad imam sreću da naletim na njih! (neko umenje za to nemam).



sledeca opcija je kad si u mom kraju, iliti na mariahilferstr., e, tu se svraca kod bartolottia. sasvim odlican sladoled. od nedavno se prosirio na valjda 3-4 filijale duz ulice...

Možda bih ovo mogla i da zaobiđem...

Hvala!
Dr M Dr M 18:03 14.07.2011

Re: Sve znas...

vlasnik cuvene poslasticarnice u knezu se zvao medzad..


Nije da cepidlačim, MEDŽED, sin mu, Čorče, išao sa mnom u školu..
pnbb pnbb 18:20 14.07.2011

Re: Sve znas...

Nije da cepidlačim, MEDŽED

hvala, napokon ... sad cu ovo da uramim i da pokazujem kad mi kazu da lupam.
castim sudzuk i alvu plus spricer pride
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:46 14.07.2011

Re: Sve znas...

ja sam stanovao tačno sprat iznad njih i često znao kad stara gospodja pravi kolače za radnju.

Znao ili namirisao?
mlekac mlekac 18:48 14.07.2011

Re: Sve znas...

Dr M
vlasnik cuvene poslasticarnice u knezu se zvao medzad..


Nije da cepidlačim, MEDŽED, sin mu, Čorče, išao sa mnom u školu..


E, doco, sad se smejem sama sebi...

(Iliti, sto ti je podsvest mocna stvar)

Kad sam kucala post, ja lepo napisala Medzed, pa dok sam pregledala "ispravila" samu sebe na "Medjed".

Zato sto je drustvo izgovaralo sa 'mekim' dj...
spadalo92 spadalo92 19:04 14.07.2011

Re: Sve znas...

Dr M
Ta, sad vec odavno pokojna poslasticarnica, dugo je odolevala (negde do sredine devedesetih), a nalazila se na uglu Knez Mihajlove i tadasnjeg 7. jula, dijagonalno od "Snezane".


Ilić. Znao ljude.

@ Spadalo
Svet je mali, ja sam stanovao tačno sprat iznad njih i često znao kad stara gospodja pravi kolače za radnju.Kraj `60ih..

Pa onda se mi znamo. Moja terasa je bila preko puta, na poslednjem spratu.

Dr M Dr M 20:31 14.07.2011

Re: Sve znas...

Jelica Greganović
ja sam stanovao tačno sprat iznad njih i često znao kad stara gospodja pravi kolače za radnju.

Znao ili namirisao?


I video..kad nose tepsije..
Dr M Dr M 20:42 14.07.2011

Re: Sve znas...

Pa onda se mi znamo. Moja terasa je bila preko puta, na poslednjem spratu.


Mož` da bidne..
Davno je to bilo..
Dr M Dr M 20:54 14.07.2011

Re: Sve znas...

pnbb
Nije da cepidlačim, MEDŽED

hvala, napokon ... sad cu ovo da uramim i da pokazujem kad mi kazu da lupam.
castim sudzuk i alvu plus spricer pride


`vatam Te za reč..
JJ Beba JJ Beba 21:49 14.07.2011

Re: Sve znas...

Bio je šiljast, preliven čokoladom, a unutra beo, kao vanila...zapravo pavlakastog ukusa.


vrlo sexy
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:25 14.07.2011

Re: Sve znas...

slicno i za ludog nastu - pretvori se covek u zensko

Ja sam doduše čula samo za ludu Nastu, ali da te upoznam:

Nastja Čeh



slovenački fudbaler
Kum kanda nije bio najbolje informisan...

ana_radmilovic ana_radmilovic 12:04 14.07.2011

gde lud ako je izmislio sladoled (neron)

taj je znao sve o uživanju...

inače, hvala drugar'ce, na ovom tekstu poCećanja na lepe strane leta. mada proždirem sladoled u enormnim količinama (ustvari imam neobičan napad, sladoled ili, ne smej se, tunjevina s kukuruzom - na sve drugo mi muka) a klimu ne gasim - osećam se blago ošamućeno i sad kao mislim da zbog leta ne mogu da radim (kao, inače mogu)

al nema veze ni sladoled, ulepša mi dan pričom o galantnim poslastičarima koji su, biće, kao ptice selice odleteli u neke lepše i gostoljubivije krajeve... mada je opštepoznato i do da je vasceli svet jedno više - manje engostoljubivo mesto (kad bolje pogledaš)

poCeti me na poslastičare koji su jednom davno na bulevaru revolucije pravili sutlijaš, tu krasotu koje više nema ni u jednoj šatroposlastičarnici ovog grada. a tada su i leta bila lepša. u beograd je dolazio vetar s mora, a sad više ne dolazi.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:14 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled (neron)

Sutlijaš! Mi smo ga jeli u jednoj otrcanoj poslastičarnici, koja je više ličila na menzu, preko puta Fontane...tamo se išlo samo na sutlijaš...sa cimetom odozgo, obaaavezno!
mlekac mlekac 12:19 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

Jelica Greganović
Sutlijaš! Mi smo ga jeli u jednoj otrcanoj poslastičarnici, koja je više ličila na menzu, preko puta Fontane...tamo se išlo samo na sutlijaš...sa cimetom odozgo, obaaavezno!


Najbolji sutlijas u gradu tokom osamdesetih prodavo se u ekspres restoranu Zagreb!!!

To jest, ako si imao srece da ga nadjes posto je ta "slatka tajna" bila poznata svim ljubiteljima istog pa je jako brzo nestajao sa one trake...

EDIT:
Bacila si me u zbun sa poslasticarnicom kod Fontane!
Koliko mi je poznato u ovom delu Novog Beograda bila je jedna jedina poslasticarnica - u barakama preko puta Studenjaka.

ana_radmilovic ana_radmilovic 12:21 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

Jelica Greganović
Sutlijaš! Mi smo ga jeli u jednoj otrcanoj poslastičarnici, koja je više ličila na menzu, preko puta Fontane...tamo se išlo samo na sutlijaš...sa cimetom odozgo, obaaavezno!


da, bez cimeta je deplasiran.

ova naša (poslastičarnica) je bila negde oko đerma, pa malo ispod ka gradu, da se ne ponavljam, na bulevaru revolucije
mlekac mlekac 12:23 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

ana_radmilovic
Jelica Greganović
Sutlijaš! Mi smo ga jeli u jednoj otrcanoj poslastičarnici, koja je više ličila na menzu, preko puta Fontane...tamo se išlo samo na sutlijaš...sa cimetom odozgo, obaaavezno!


da, bez cimeta je deplasiran.

ova naša (poslastičarnica) je bila negde oko đerma, pa malo ispod ka gradu, da se ne ponavljam, na bulevaru revolucije


Anchi, ja se iz tvog kraja secam sjajne poslasticarnice na cosku kod onog parkica preko puta Kalenica. Ako se ne varam, u njoj su snimali i "Grlom u jagode".

Drzao ju je, tada, jedan postariji bracni par i sva je bila onako ususkana i secerasta...
milisav68 milisav68 12:42 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

I nije ga bilo kao sada, po tri metra ukusa, nego lepo: vanila, čokolada i jagoda.

Bila i malaga i limun.

A meni omiljeni na "štapiće" bili "cmok" i "kapri".
ana_radmilovic ana_radmilovic 12:44 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

mlekac


Anchi, ja se iz tvog kraja secam sjajne poslasticarnice na cosku kod onog parkica preko puta Kalenica. Ako se ne varam, u njoj su snimali i "Grlom u jagode".

Drzao ju je, tada, jedan postariji bracni par i sva je bila onako ususkana i secerasta...


Ne znam kada je ta poslastičarnica nestala, ali je nestala - kao i ona preko puta, pa malo ispod, Đerma.

Možda će to biti znak da se nešto lepo vraća na svoje mesto - ako se jednog dana u krajevima ovdašnjim (da ne kažem beogradskim) niotkuda opet pojave poslastičari - te vesele ptice selice
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:59 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled


Bila i malaga i limun.

To posle, prvo nije bilo...i pre malage i limuna je bio lešnik.
ivana23 ivana23 13:09 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled








Ujaaaa. Nikako Jelica da me primeti...


Biljana 77 Biljana 77 13:21 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

"kapri"

I dalje.



+ šifrovano za zemljake - na kugle ja preferirala "Korzo", a žmu "Pelivan". "Korzo" zauvek nestao iz našeg života nesrećne '99, "Pelivan" je pretek'o, prevashodno zahvaljujući natpisu Goranac. Skoro pa da mi je bilo neverovatno da je balava, polupijana banda koja je polupala "Korzo" i pravila uopšte razliku.
mlekac mlekac 13:38 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

Biljana 77
"kapri"

I dalje.



+ šifrovano za zemljake - na kugle ja preferirala "Korzo", a žmu "Pelivan". "Korzo" zauvek nestao iz našeg života nesrećne '99, "Pelivan" je pretek'o, prevashodno zahvaljujući natpisu Goranac. Skoro pa da mi je bilo neverovatno da je balava, polupijana banda koja je polupala "Korzo" i pravila uopšte razliku.


Biljo, gde je bio "Korzo"???

Biljana 77 Biljana 77 13:55 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

šifrovano za zemljake

djukastofitjuka djukastofitjuka 14:50 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

Subotica?
janeznam janeznam 15:04 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

Pa ja mislim da je to Subotica, jer ima sve gore pomenute lokacije. U Pelivanu ima sladoled na tocenje. Ja ga konzumirala neki dan. Onako s`nogu, uz put .
milisav68 milisav68 15:05 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

Biljana 77

šifrovano za zemljake - na kugle ja preferirala "Korzo", a žmu "Pelivan".

Šta da ti kažem, čovek ti zna znanje.
Skoro pa da mi je bilo neverovatno da je balava, polupijana banda koja je polupala "Korzo" i pravila uopšte razliku.

Javilo im.
abrasax abrasax 17:58 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

da, bez cimeta je deplasiran.


U, ja sam to volela kao mala. Dobro si pomenula sutlijaš. Ja sam umela da se naručkam sladoleda toliko da bih posle promukla i menjala glas.
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:49 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

Ujaaaa. Nikako Jelica da me primeti...


Draga, videla sam te, al sad te vidim još bolje :)))
Morala sam u radnju, pa sam mislila da ti odgovorim posle, daklem, majstor maca na štrafte je apsolutno u tvojoj kategoriji - ODLIČNA!
Mrdalice, mahalice da i ne pominjem
abrasax abrasax 19:00 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled


ivana23 ivana23 19:16 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

Jelica Greganović
Ujaaaa. Nikako Jelica da me primeti...Draga, videla sam te, al sad te vidim još bolje :)))Morala sam u radnju, pa sam mislila da ti odgovorim posle, daklem, majstor maca na štrafte je apsolutno u tvojoj kategoriji - ODLIČNA! Mrdalice, mahalice da i ne pominjem


Straftasta maca sladoledarka je okacena bas zbog tebe.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:51 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled

Straftasta maca sladoledarka je okacena bas zbog tebe.

Svatila sam oma. Ja da sam na macinom mestu ne bih se bavila prodajom...stavila bih kecelju, uzela kašiku...i mogli bi posle da me iskotrljaju iz radnje...
mikele9 mikele9 22:44 14.07.2011

Re: gde lud ako je izmislio sladoled (neron)

inače, hvala drugar'ce, na ovom tekstu poCećanja na lepe strane leta. mada proždirem sladoled u enormnim količinama (ustvari imam neobičan napad, sladoled ili, ne smej se, tunjevina s kukuruzom - na sve drugo mi muka) a klimu ne gasim - osećam se blago ošamućeno i sad kao mislim da zbog leta ne mogu da radim (kao, inače mogu)

Daklem! Idemo redom. Kakav bre sladoled na ovo jedva nazovi toplo vreme? Sladoled se jede/liže kad temperatura bude oko + 40 stepeni! Drugo, klima je izmišljena da podstakne sve moguće prehlade, angine i upale grla, gasi to! Ne razumem o čemu pričate, ja još nisam liznuo sladoled ove godine. Ne širite paniku, čitajući vas, narod će početi da se stropoštava po ulicama iako je temperatura jedva prešla +30 stepeni.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana