Koji smo mi pagani. Kao sada će nešto biti mnogo drugačije :)
Anyway, moj prvi utisak jeste da smo mi, Novosađani, posle mnogo vremena konačno bili dobri pa nam je Coca Cola poslala čiku u crvenoj garderobi sa belim detaljima da nam donese sneg. Pravi sneg! Hvala Finskoj! Tako lepo sada i drugi mogu da se ugledaju na nas i da ne dozvole silama mraka da marširaju ulicama pa će njima možda Zeka doneti nešto lepo. Ne znam tačno kada stiže Zeka ali ga ovom prilikom molim da mi u maju odnese Maju i buldožere i da mi vrati biciklističke staze i ukradeni bajk. Za početak.
Jak utisak ostavlja prilično pust blog b92. To bi moglo biti zato što bismo da budemo uljudni, ali volimo intrige, hoćemo da budemo pozitivni, red je, a volimo provokacije, malo bismo da kažemo šta mislimo, ali znamo da to neće baš svi ceniti... šta više. I svi znamo da je ovo zatišje pred buru, posebno s obzirom na datume.
Jak utisak ove Nove godine jeste i jedan komentar sa ovog bloga: „Kad Kursumlija i Mokrin postanu glavni grad drzave, onda ce saobracaj u njima zaista zasluziti da se nadje na listi!“. Ovo je prema mom mišljenju sjajan pokazatelj svesti naše vlasti u Beogradu, koja tako isto Smatra uglavnom sve: Kuršumlija, a ne žitelji Kuršumlije, bolnice, a ne čovek u bolnici, fašizam, a ne fašista, Kosovo, a ne građani Kosova. To mi je nekako i logično – sve je imaginarno na nebu, a posebno ljudi. A kod nas na planeti Zemlji, na zemlji, glavni junak recimo eto u raskopanoj ulici nije ulica nego stanar u raskopanoj ulici. U Beogradu, Novom Sadu ili nekom trećem selu.
Trenutno je ipak najsnažniji utisak moj pad sa stepenica. Okret na vrhu stepenica, u sledećem deliću sekunde noga je u vazduhu, druga noga i lakat na prvoj stepenici, hvatam gelender, ali gelender je naravno neuhvatljiv, druga stepenica, treća, četvrta... Suze. Sve me boli, sva sam modra, nisam još uvek sigurna da li su mi rebra slomljena, slabo se krećem, teško spavam. Ali sam nekako baš sretna i spokojna. Živa. I zahvalna. Pa neka takva bude i ova godina, nemam ništa protiv.
Znate kako se prilikom ulaska u novu godinu želi zdravlje i sreća i tako svašta nešto? Ja uvek dodam pamet, jer mislim da bismo recimo bili zdraviji ako bismo bili pametniji, a dobre prilike, takozvanu sreću, bolje bismo prepoznali i iskoristili. E zato ja građanima Srbije želim zdravlja i sreće, sa onog spiska „šta sami sebi želimo“, pameti, to uglavnom nema na spiskovima ali će prijati, i na kraju – želim građanima Srbije ono što često sami sebi ne žele – da se oslobode predrasuda.