Količina bezobrazluka kojom nas dnevno čašćavaju i najizdržljvije će uskoro naterati da u komunikaciji sa vlastima ostanu na škrgutu zubima i glagolima koji se pred decom ne koriste. A i to kao prelazni oblik do hvatanja one motke
Ja ovom prilikom Oliveru Dulicu, bratu po drskosti i svestranosti uvaženog magistra Ilica, nemam ama baš ništa da kažem. Ni o baneru na teniskom turniru, koji košta koliko i godišnji zakup nekog displeja na Tajms skveru, ni o ceni izrade sajta za koju bi se mogao otkupiti Google. Sem da pitam - hoće li iz džepa da izvadi ovih 2k evra? I da mu kažem da su mi Dulići uveoci omiljena poezija.
Ali moram da saopštim predsedniku Tadicu da je na izvanrednom putu da ostane i bez ovo malo nesrecnika, koji ne znajuci kuda bi u njegovom i svom politickom tumaranju - bogapitajzašto i dalje veruju da je to što je od DS-a ostalo, još uvek nekakav izbor razumnih.
Pa ti, predsedniče, kako hoceš.