Većini stanovnika na prostoru bivše SFRJ nisu potrebna nikakva istraživanja, analize ni naučna dokazivanja da bi im pokazalo kako žive. Zna narod dobro šta je sve prošao i dokle je došao ali zna dobro i oseća na svojoj koži onu mudru narodnu da se kasno kajati.
Eto na B92 je objavljeno kako istraživanja pokazuju da većina u četiri bivše jugoslovenske republike, danas nezavisne države, danas živi lošije nego pre 91. Istraživanje „Javno mnenje. 20 godina kasnije“, zajedno su sproveli ljubljanski Dnevnik, zagrebački "Jutarnji list" i B92.
U tekstu se navodi da:
„Dvadeset godina kasnije većina opravdava motive zbog kojih se raspala Jugoslavije, ali različito tumače glavne aktere i posledice. Anketa koju su u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegocini inicirale tri medijske kuće pokazuje da spovedena da za nasilni raspad SFRJ većina u Srbiji i Hrvatskoj krivi nerešena pitanja iz prošlosti.
U Bosni i Hercegovini okrivljuju višestranački sistem dok Slovenci razlog za razlaz vide u različitoj ekonomskoj razvijenosti bivših republika. Međutim bez obzira na raličita tumačenja prošlosti, u sadašnjosti građani sve četiri države kažu da žive lošije nego pre 20 godina.
"Od nacionalizma se ne živi. Nacionalizam je nešto što zaokuplja srca, duše ljudi, oni su spremni nekada da žrtvuju svoje živote za nacionalne ideale. Ali treba nahraniti decu. Ne možete nacionalizmom nahraniti decu, možete im zatrovati dušu. Tako da svaki čovek može da ceni situaciju od pre dvadeset godina i ovu danas i jasno je da u materijalnom pogledu za nekog prosečnog žitelja svih ovih prostora izuzev možda Slovenije da se vidi jedan nazadak u relativnom smislu ljudi žive slabije", rekao je sociolog Jovo Bakić.
Zajedničko anketiranim stanovnicima Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije je da sa su spremni na političku, ekonomskiu pa i vojnu saradnju. Zajedničko im je i da su najslabije ocene dale svojim vladama, parlamentima i političkim strankama. Ali samo u Srbiji Slobodan Milošević nije dobio negativnu ocenu za ulogu u jugoslovenskoj krizi, već se negativcem smatra Franjo Tuđman. Kultura zato bolje prolazi. Kulturna dešavanja koje se odvijaju u zemljama bivše Jugoslavije izazivaju veće interesovanje u Bosani, manje u Hrvatskoj a podjednako Slovence i Srbe.
"Mislim da tu zapravo postoje neke razlike u regionu. Mislim da u Srbiji, što će možda delovati paradoksalno, ima nešto opušteniji odnos prema konzumiranju kulturnih proizvoda iz komšiluka nego možda u Hrvatskoj gde se i dalje oseća jedna doza tereta iz 90-ih gde je i dalje potrebno davati neke najrazličitije izgovore , dodatna objašnjenja pa gotovo i izvinjenja zašto vi sada servirate nešto što dopire iz Slovenije ili Srbije.", kaže pisac Vladimir Arsenijević.
Anketa u kojoj je učestvovalo po 700 ispitanika iz sve četiri države pokazuje da uspesi sportista iz zemalja bivše Jugoslavije raduju Slovence, Srbe i Bošnjake, ali ne i u Hrvatskoj gde se dve trećine ispitanih izrazito ne raduje uspesima sportista iz Srbije i Slovenije.“
Inače, poznato je da su u SFRJ razlike u razvijenosti republika bile uvek vidljive, Slovenija je uvek bila najrazvijenija, a onda Hrvatska na 2/3 slovenačkog nivoa, pa Srbija na polovini, Crna gra na preko trećine i BiH i Makedonija na trećini slovenačkog BDP po glavi.U poslednje dve decenije ta disproporcija je narušena u korist Slovenije a na štetu svih ostalih.
Kako navodi Mijat Lakićević u tekstu na tu temu objavljenom u nedeljniku „Novi magazin“ ,da su ti odnosi ostali, budući da je Slovenija prošle godine imala 17.400 evra po glavi stanovnika- Srbija bi danas imala oko 8.700 ili 4.400 evra više no što ima. Isto važi i za BDP pa bi Srbija umesto 30 milijardi imala 60 milijardi evra. Iz iste analize je vidljivo koliki je bio BDP po republikama 1990.godine, koliki je danas stvarni a koliko je bilo moguće da nije bilo glupog raspada i koliki je gubitak koje republike i svih zajedno. Vidljivo je da samo Slovenija nije imala gubitak i da je ostvarila ono što je bilo moguće i da je ostala SFRJ. Eto, iako su neki srpski patriotski umovi predviđali da će nas „austrijski konjušari moliti da se vrate“, Slovenija i dalje najbolje stoji a velikom nacionalnom ponosu ne smeta što je Srbija daleko iza konjušara.
Zemlja 1990. 2010. 2010. Gubitak
Stvarno Moguće
Slovenija 22 36 36 -
Hrvatska 32 45,6 49,3 3,7
Srbija
(sa KiM) 51 35 70 35
Srbija
(bez KiM) 42 31 60 29
CG 2,5 3 4 1
Maked. 6,7 7 10,8 3,8
UKUPNO: 127,7 140,2 190,7 50,5
Ista je stvar i sa BDP po glavi – Slovenija je sa 11.000 evra 1990.godine stigla do 17.400,a Srbija sa 5.700 za 20 godina uspela da stigne do 4.400, a mogla je imati 8.700 evra po glavi.
Dalje, 2 miliona Slovenaca stvara 36,6 milijardi evra ili 17.400 po stanovniku, sa prosečnom platom od 2.000 evra i stopom nezaposlenosti od 7,5%, dok 7,3 miliona stanovnika Srbioje bez Kosova stvara tek 30 milijardi ili 4.400 evra po glavi, sa prosečnom platom od 450 evra i stopom nezaposlenosti od 20%.
Srbija i BiH jedine još nisu dostigle stepen razuvoja od pre 20 godine, CG i Makedonija jedva nešto iznad , a Hrvatska i Slovenija značajan rast.
Industrijska proizvodnja u srbiji je tek na 45% od one pre 20 godina. U poslednjih 10 godina ona je porasla za svega 6% dok je u istom periodu Slovenija imala rast od 18% , Hrvatska 22%. Prema tome, iako Srbija ima potencijale da bude lider na prostoru bivše nam države, ona je daleko od toga jer je zapostavila industriju tako da joj je izvoz tek na nivou ¼ BDP dok Slovenija izvozi u vrednosti od 50% a čak i Makedonija više od Srbije tj.35%.
Prema tome, svi sem Slovenije, su izgubili, osim nekih pojedinaca koji su od anonimusa postali imperije. Izgleda da u svim novonastalim država sa ogromnim gubicima nema stvarne volje i snage da se objektivno analizira i utvrdi zašto su države u takvom stanju, a posebno, ma ni govora, da se istraži i utvrdi otkuda nekima ljudima i mnogima toliko bogastvo u privatnom posedu jer dok su države i ogromna većina naroda siromašile oni su se bogatili.
Nije nam valjala SFRJ a sada svi kao hoće neku integraciju u EU koja će ih opet postaviti tamo gde su bile samo što to nije ni približno onome što je moglo biti.
Na kraju bih ponovio rečenicu Jove Bakića da “nacionalizmom ne možete nahraniti decu, možete im zatrovati dušu“.
Bilo bi pametno da se pre svega roditelji zapitaju šta treba da rade za svoju decu da ih nahrane, umesto da trovanjem nalaze izgovor za svoju nesposobnost. A i političari bi morali da se ponašaju pre svega kao roditelji svoje a ne trovači tuđe dece.
Uostalom, ako jedan Obama može da prizna da je Amerika vodila glupe ratove i trošila ogromne pare umesto da razvija zemlju, nema razloga da i političari na prostorima bivše SFRJ priznaju greške i okrenu list.Ako oni to urade, uradiće i mediji i ako budu samo pola glasni kao početkom 90% kada su pozivali na svađanje, uspeće da stvore mnogo bolju klimu za pomirenje i civilizovane odnose na prostorima bivše nam države. Preduslov za to je da svako vidi svoj deo krivice.
O tome je bilo reči i u onom serijalu u dva nastavka emitovanom pre tri dana na RTS pod naslovom "Dogovoreni rat ", ali su sjajne analize naše stvarnosti dali Siniša Pavić sa onu "Belu lađu", a pogotovo sjajni Siniša Kovačević u seriji "Gorki plodovi".