...ima i mesa...
Ova godina totalno poludela. Iako global warming na obale gordog albiona treba da donese zahladjenje, jer ce navodno da ugasi golfsku struju, ove godine, negde od pocetka aprila, se konstantno przimo. Dobro, ne przimo se na 35 stepeni, ali Sunce nemilosrdno przi za engleske uslove. Citavih 21-22 stepena. Ovog proleca (u stvari "samo" do pre nedelju dana) kisa slabo i retko pada, povecerja su duga i lepa, obdanica traje do iza 22 casa 'ladno, i sta nam onda drugo preostaje nego da svakog vikenda, a bogami i po koji radni dan, bacamo rostilje, rostiljijade, i ostala gurmansko-mesnata zadovoljstva, za koje je neophodno paliti zivu vatru...
Rostilj, iliti barbecue, je na ostrvu prilicno popularan. Cesto se pozivamo medjusobno, medju prijateljima da se dodje "iza 6" na rostilj. Naravno, poziv se retko odbija, ne ode se samo ako ste spreceni zbog sudskog poziva, kuge, ili ako Partizan igra neku vaznu utakmicu.
Prvo sto se uoci je ocigledna razlika u umecu ako vam je rostilj u genima, kao nama Srbima, gde se on pravi ceo dan, pa se cirka, gustira, okrece, obrce, zaliva, poliva, i gde su rucak i vecera prakticno spojeni u jedinstven space-time kontinuum, ili ako to pravi ortak englez, koji nabaca meso na vatru i zavrsi ga u rekordnom roku, jer nikad ne zna kada ce nebo da u sekundi prekriju crni oblaci i da grune provala. Razlika u rezultatu je ocigledna. "Nase" meso mekano k'o dusa, raznovrsno, ispeceno sa ljubavlju, a "njino" crno, izgorelo, unutra poluzivo, pravljeno bez imalo ljubavi i razumevanja.
Prave se cevapi, pljeskavice (od mesanog mlevenog mesa, sa originalnim zacinom napravljenim od Sainsbury's osnovnih sastojaka), vesalice, raznjici, krmenadle, kobasice (najbolje tuluske, kad nema vec kranjskih), a onda se stavlja i po koje krilce i batak, ponekad i po koja velika pecurka, ili patlidzan, ili kukuruz (ne u zrnu). Jedino sto ne radim, iz principa, je da stavljam na rostilj paprike, jer ce se to onda pretvoriti u "pecenje paprika", a sto niti je tema ovog bloga, niti je nesto sto hocu da kazem da sam radio. Za svih ovih godina bitisanja vani, nikad nisam prozborio sledece reci, a i ne planiram: na pitanje, kad neko zove, kao "kako ste? sta radite?", nikad nisam i necu da kazem "pa evo nista, pekli smo paprike...". Ne! Minimalni nivo ipak mora da se odrzi...
Ali, da se vratimo na temu. Rasprava da li ugalj (cumur, briketi, ziva vatra generalno) ili rostilj na gas, traje i pitanje da li ce ikad biti razresena. Licno ne koristim gas. Nije to taj ukus mesa, a nije ni neki dozivljaj ako se ne nagutamo dima. Ipak je lepse zasesti sat vremena ranije, uz casu G&T-ja, ili Pimmsa (ovo samo za zagrevanje, posle se prelazi na ozbiljnije stvari), dok hepo kocke rade svoj posao, i polako, ali sigurno pretvaraju crni lumpwood ugalj u belu, poluamorfnu masu, visokog toplotnog kapaciteta. Moram da priznam da sam ovde, od engleza, cuo za tzv. "three seconds test", gde je rostilj navodno spreman za meso ako ne mozete ruku da drzite iznad zara duze od tri sekunde. Ne secam se da je kod nas bilo slicnih pravila?
Posto se obicno pece u sopstvenom dvoristu, mada engleska raja zna da zapali i po parkovima, miomirisi se sire komsilukom, sto je OK ako vi to radite. Ali cesto se desi da se oseti miris tudjeg, i onda su komentari ili "ko ovo pece, mamicu im..." ili "ko sad pece, blago njima..." u zavisnosti od nivoa gladi...
Za rostilj, kao i za sve drugo u zivotu uostalom, je praksa majka, tako da prvi rostilj posle zimskog sna je samo za uzu familiju, da se malo razdrmaju zglobovi, produvaju dizne, zagreju misici. Tek onda dolazi u obzir socijalni aspek(a)t, a odmah potom i takmicarski ("jel da da nemaju pojma, sve je bilo nedopeceno, nase mnogo bolje..."). Zatim, normalno, dolazi i do zasicenja: "dolaze nam Smith-ovi na veceru, nemoj opet rostilj", "zasto???", "dobro, ajde..."... I na kraju do razocarenja i kajanja "opet smo se bezveze prejeli..."
I tako, gladuje se preko radne nedelje, a onda dodje subota popodne, nogometni dan, zaboravi se na sat, pusti se internet radio za domacu ligu, Sky Sport TV za drugu domacu ligu, i zapali se rostilj da se nahrani i staro i mlado...