Moje prvo iskustvo sa blogom od kako sam došao u Ambasadu Velike Britanije u Beogradu će biti veoma uzbudljivo jer kombinuje moja profesionalna interesovanja u oblasti ekonomskog razvoja sa ličnim interesovanjem za sport. Pre nekog vremena sam u Danasovom konferencijskom centru učestvovao u raspravi o „Privatizaciji i investicijama u sportsku infrastrukturu". Mislim da neke ideje, pomenute na ovoj konferenciji, zavređuju da ih podelim sa vama.
Verovatno bi trebalo da se podrazumeva, ali on o čemu sam posle najviše razmišljao jeste koliko je komplikovano projektovati i izgraditi sportski objekat! Tom prilikom smo videli nekoliko fascinantnih prezentacija, među kojima su bile i dve građevinske firme, Mott MacDonald i Arup. Ove dve kompanije su učestvovale u izgradnji nekih od najimpresivnijih stadiona na svetu. Stručnost koju su pokazali tokom prezentacije naterala me je da shvatim koliki je izazov projektovati stadion poput Gradskog stadiona u Mančesteru ili Olimpijskog parka u Londonu. Shvatio sam i da će srpski sportski klubovi, ali i gradonačelnici i investitori imati puno tema za razmišljanje pre nego što uđu u proces modernizacije objekata i obnavljanja zajednice.
Projektovanje ne uzima u obzir samo ljude koji gledaju neko sportsko takmičenje. Postavljaju se pitanja - kako će gledaoci doći do stadiona? (tom prilikom smo naučili da se smatra retrogradnim dolaziti kolima, sada je moderno koristiti javni prevoz) koliko električne energije i vode je neophodno za funkcionisanje stadiona? Kako će osvetljenje, temperatura, vetar, buka, izlazi u slučaju opasnosti i bezbednost biti kontrolisani? Koliko različitih namena će objekat imati? (neke sportske arene u Britaniji mogu biti pokrivene travom ako se igra fudbal ili tenis, mogu imati postavljen parket za košarku, ili metalni pod kada se održavaju koncerti, a mogu čak i biti ispunjeni vodom ako je u pitanju sajam plovila!)
Pored svih ovih zahteva, graditelj mora osigurati i da objekat ne ugrožava životnu sredinu, poput Olimpijskog parka u Londonu - stadion je „najlakši" ikada izgrađeni, tlo je potpuno dekontaminirano a preko 4,000 primeraka vodenog sveta je na bezbedan način preseljeno u nova staništa! Objekti se moraju i uklopiti u društveno okruženje: Olimpijske igre će u nasleđe ostaviti oko 2,800 stambenih objekata, obezbediće 50,000 novih poslova, oko pola miliona kvadratnih metara poslovnog prostora i oko 100 hektara novih parkova.
I što je najvažnije, stadion mora biti komercijalno održiv. Tada su nam objasnili da je stadion za 40,000 gledalaca najprofitabilniji i da sve što je veće od toga više ima veze sa egom nego poslovnom logikom! (Najveći stadion na svetu jeste „May Day" stadion u Severnoj Koreji sa kapacitetom od 150,000 mesta). I sve češće se dešava da su sportski objekti u sklopu tržnih centara, poslovnih prostora ili konferencijskih centara. U Britaniji su čak i neki lanci maloprodajnih objekata uključeni u gradnju stadiona.
Tokom ovih prvih meseci u Srbiji nekoliko puta sam bio na stadionima FK Partizana i FK Vojvodine, gde sam gledao međunarodni fudbalski meč u kategoriji ispod 19 godina. Bio sam i u beogradskoj Areni na košarkaškoj utakmici. Na svim od tih utakmica bio sam impresioniran atmosferom. Bio sam i na Svetskom prvenstvu u Južnoj Africi, gde sam gledao sve mečeve Engleske kao i finale plej-ofa Championship-a (drugi rang takmičenja u Engleskoj) koje je igrano na Vembliju, ali nigde nisam video toliko strasti u navijanju kao na ovim rutinskim utakmicama između srpskih lokalnih timova. Ovo je zaista zemlja ljubitelja sporta, a uz sportske zvezde u tenisu, fudbalu, košarci, odbojci, rukometu, vaterpolu i ostalim sportovima, verovatno tako i treba da bude!
Nedavno usvojeni Zakon o sportu predstavlja najveću šansu Srbije da odluči šta želi od svojih sportskih klubova. U današnje vreme visokog stepena nezaposlenosti pitanje je da li srpski sportski objekti mogu obezbediti toliki broj novih radnih mesta poput Olimpijskih i Paraolimpijskih igara 2012. Da li investicije u sportsku infrastrukturu mogu oživeti „mrtve" delove grada, obezbeđujući parkove, tržne centre i poboljšan javni prevoz, kao što je to slučaj u Londonu? Da li zajednici mogu obezbediti bolje sportske objekte, što će budućim generacijama srpskih sportskih zvezda obezbediti lakši početak ozbiljne sportske karijere? Zaista se nadam da će biti tako. Britanske kompanije, poput ovih koje su se predstavile na Danasovoj konferenciji, će u svakom slučaju rado podeliti svoje znanje, iskustvo i neverovatne ideje.
Alex Brooks
Drugi politički sekretar (EU i trgovinska saradnja)