Bliže se oni praznici. Poslednjih godina, polako, sve manje radosti nalazim u odbrojavanju unazad. Matorim ili sazrevam? Mnogo mi više znače misli koje me tih dana okupiraju i pažnja koju pokušavam da posvetim ljudima oko sebe. Iznanađenje starog prijatelja kome ne bi palo na pamet da ću mu se javiti (a ni meni da je neki drugi trenutak), donosi mi sve veće zadovoljstvo i radost. Matorim i sazrevam?
Elektronsku čestitku ne download-ujem, nego je sam pravim od svojih fotografija. Ako nešto i maznem sa internet-a, trudim se da oblikujem i unesem nešto svoje. Ako ne drugima, meni znači. Za ovu sam zakasnio, ali cenim da ću dogodine opet početi da šaljem stare dobre hard copy. Umesto toga, gledam da što više ljudi obradujem nekim sitnim poklončićem.
I bolje se osećam. Ne mogu da se otrgnem utisku da posle svih ovih godina stvari polako dolaze na svoje mesto. Pored svega što se dešava, baterije se pune novom energijom. U takvom duhu, ne dozvoljavajući da me strašni događaji poslednjih dana skrenu sa Puta, poželeh da i na blogu ostavim traga.
Onima koji su postali sećanje i onima koji su još uvek tu, i gender i etnički, i homo i hetero, i onima koji su ovde slobodnom voljom i onima kojima Služba ili Posao nalažu ;) , i VIP-ovcima i nama običnoj boraniji :) , tebi što sad čitaš i tebi što nisi hteo ni da pogledaš:
NAJLEPŠE NOVOGODIŠNJE ŽELJE!
Mir, život, zdravlje, ljubav, sreća, pamet i još po nešto u 2008.