Mili Bože, čuda golemoga,
ja li grmi, ja l' se zemlja trese,
ja se bije more o mramorje,
ja se biju na Popina vile?
Niti grmi, nit se zemlja trese,
ni se bije more o mramorje,
ni se biju na Popina vile;
već pucaju u Ševeningenu topovi,
šenluk čini aga Bramerc-aga,
uvatio Malog Komadića,
pa ga meće na dno u tavnicu.
U tavnici dva sužnja,
jedan plače, drugi popijeva:
"Ne boj se, brate moj dvagi,
eda Bog da kakva gođ junaka
koji će nas junak izbaviti!"
A kad k njima Komadić dođe,
svi u jedno grlo zaplakaše,
Komadića ljuto proklinjahu:
"Komadić, dopadnuo muka!
I mi smo se i uzdali u te
da ćeš ti nas kadgođ izbaviti,
eto i ti sade k nama dođe -
ko li će nas junak izbaviti?"
Veli njima Mali Komadić:
"Ne bojte se, braćo moja draga,
već ujutru kad danak osvane,
vi dozov'te agu Bramerc-agu,
pa mu kaž'te da j' umro Komadić
ne bi li me aga zakopao!"
Kad svanulo i sunce granulo,
a povikaju dva sužnja:
"Bog t' ubio, aga Bramerc-aga,
što dovede k nama Komadića?
Jer ga sinoć objesio nisi,
već se kod nas noćas prestavio -
hoće li nas pomoriti smradom?"
Otvoriše na tavnici vrata,
iznesoše pred tavnicu Komadića.
Onda veli aga Bramerc-aga:
"Take this bustard and bury him!"
Al' govori del Pontinica,
A Google translate prevodi:
"Ev', bogami, nij' umro Komadić,
nij' umro, nije on Sloba -
nalož'te mu vatru na prsima,
hoće li se pomaknuti, kurva!"
Lože njemu vatru na prsima,
al' je Komadić srca junačkoga -
ni se miče, ni pomiče Komadić.
Opet veli del Pontinica:
"A, bogami, nij' umro Komadić,
nij' umro, nije on Sloba -
već uvat'te zmiju prisojkinju,
te turajte Komadiću u njedarca,
hoće li se od nje uplašiti,
hoće li se, kurva, pomaknuti!"
Uvatiše zmiju prisojkinju,
pa turaju Komadiću u njedarca,
al' je Komadić srca junačkoga -
ni se miče, ni se od nje plaši!
Opet veli del Pontinica:
"A, bogami, nij' umro Komadić,
nij' umro, nije on Sloba -
već uzmite dvadeset klinaca,
udrite ih pod noktove Komadiću,
hoće li se pomaknuti, kurva!"
I uzeše dvadeset klinaca,
udaraju pod noktove Komadiću;
i tu Komadić tvrda srca bio -
ni se miče, ni dušicom diše.
Opet veli del Pontinica:
"A, bogami, nij' umro Komadić,
nij' umro, nije on Sloba -
sakupite kola đevojaka
i pred njima lijepu Bosiljku,
hoće li se nasmijati na nju!"
Sakupiše kolo đevojaka
i pred njima lijepu Bosiljku.
Na Komadića je kolo navodila,
preko Komadića nogama igrala.
A kakva je, da je Bog ubije,
od sviju je i veća i ljepša,
ljepotom je kolo začinila,
a visinom kolo nadvisila -
stoji zveka na vratu đerdana,
stoji škripa gaća od sandala!
Kad je zgleda Mali Komadić,
lijevijem okom progleduje,
desnijem se brkom nasmijava.
A kad vid'la Bosiljka đevojka,
ona snimi svilena jagluka,
njime pokri Komadića po očima
a da druge ne vide đevojke;
pa je svome Bramerc-agi govorila:
"Jadan ago, ne griješi duše,
već nosite sužnja, zakopajte!"
Onda veli del Pontinica:
"Bre, nemojte zakopati kurve,
već ga bac'te u debelo more
te naran'te ribe primorkinje
lijepijem zločinačkim mesom!"
Uze njega aga Bramerc-aga,
pa ga baci u debelo more.
Al' je Komadić čudan plivač bio!
Daleko je Komadić otplivao,
pak iziđe na brijegu mora,
pa povika iz grla bijela:
"Jao, moji b'jeli sitni zubi,
povad'te mi klince iz nokata!"
I on sjede i noge prekrsti,
i povadi dvadeset klinaca,
pa ih metnu sebi u njedarca.
Opet neće da miruje Komadić.
Kad je tavna noćca nastanula,
ide dvoru age Bramerc-age,
pa postaja malo kod pendžera.
Istom aga za večeru sio,
pa s Karlom svojom besjedio:
"Moja Karla, moja vjerna ljubo,
evo ima šesnaest godin' dana
kako se Komadić skriv'o,
da ne mogoh serbes večerati
sve od straha Malog Komadića -
Bogu vala kad ga danas nema,
i kad njemu haka glave dođoh!
I onu ću dvojicu objesiti
dok ujutru bijel dan osvane!"
A to Komadić i sluša i gleda,
pa u sobu k njemu uletio,
al' se o pločice okliznuo,
te istrže si glavu iz ramena.
Smeje se aga Bramerc-aga,
smeje se del Pontinica,
te im krivo bilo što ga ne snimiše,
pa na YouTube snimak okačiše.
Narodna pesma, autor nepoznat