Ne volite pasulj!? Ni čorbast, ni gust, zapečen...sa rebarcima, slaninicom, kobasicom... ni klot... beli, žuti, šareni..? Ne možete ga jesti tri dana?! Ne treba voleti pasulj, on voli nas, svojim mirisom i ukusom, bogatsvom koje sadrži nudi nam priliku da se poboljšamo, izaziva osmeh, daje snagu...navodi nas na još...Prosto k’o pasulj.
Znam, nećete doći ni na Pasuljijadu (subota, 4.jun, temerinsko Vašarište)!? Ko će da proba 350 kotlića i još onaj od 1000 litara!? Ne želite da se izvalite na temerinskom Vašaru, ma, tuda su gacali razni konji, prosipalo vino, ljubile snaše, produžavao rod, „ isukivale“ brice, zaboravljali šeširi i deca, sevali korbači...Još vam to treba, je l’ da !? Zamislite, posle dva-tri tanjira legnete na meku zelenu travu, stomak vam zaklanja vidokrug, a u san vam slete tri bela konja i crnooka(i) sa dugom raspuštenom kosom u cvetnoj haljini (košulji) i neće da ode. Prava romantika. Ja ću to da osetim po sedmi put. Znam ko će još da uživa, a znate ih i vi.
Nema tu velike nauke. Proberete pasulj, potopite ga, da malo odstoji, malo suvog mesa i kobaje, puno crnog i koji češanj belog luka, začina po volji: paradajz, paprika, biber, so, vegeta, nalijete vode i ložite vatru. Drva ima k’o pasulja. I dok se malo zamezi, npr. šunke sa škripa, zalijete kojom, pasulj je gotov. Nema mudrosti, treba samo ložiti vatru, ne jaku. Pasulj ima sam da se pojede. Ne znam onaj iz stranih zemalja, al’ ovaj naš...
I, šta ja vama tu pričam kad nećete doći. Ne znate gde je Temerin!? Pa, ne treba ni da znate. Dovoljno je da imate dobar njuh i pravac za njim. Mislim da vam onda pasulj neće dati da odete. Ako se, ipak, predomislite, i zalutate medju šatrama, potražite ekipu „ Anjadedababa“, videćete da nam je lepo, a biće i vama. Muzika i pesma!? To vas brine? Biće za svakog.
Znate li kako se posle pasulja štancaju blogovi!? A, vino i pivo što idu.