Ekologija| Film| Planeta| Putovanja| Zdravlje

(Ne)Ću da budem Švabo u doniranom filmu

Snezana Radojicic RSS / 29.05.2011. u 08:24

IMG_0846-300x225.jpgKada putniku na biciklu pomenete Euro Velo 6, njegova prva asocijacija biće Dunav. Iako ova biciklistička ruta, koja počinje na Atlantskom okeanu, vodi pored nekoliko reka, više od polovine njene celokupne dužine prati tok Dunava, skoro od njegovog samog izvora do Crnog mora. Na tom putu, tamo gde Dunav na mapi ćurliče praveći se važan što je narastao toliko velik i silan, transevropska biciklistička ruta prolazi kroz neke od najlepših predela istočne Srbije: Golubac, Đerdapsku klisuru, Kladovo, Lepenski Vir. Upravo o tom delu Euro Vela 6 dvoje novinara sa berlinske televizije rešili su da snime reportažu.

Nemci ne bi bili Nemci kada sve ne bi detaljno ugovorili i organizovali unapred – ovo dvoje su to uradili još pre pet meseci. Ali ni mi ne bismo bili Srbi kada ne bismo čekali poslednji trenutak, pa je tako tek noć uoči početka snimanja neko iz Turističke organizacije Srbije prvi put obavestio Jovana Erakovića, čoveka bez kog ruta kroz Srbiju ni do danas ne bi bila obeležena, da novinarima za ujutru treba i nekoliko 'glumaca' – putnika na biciklima koji će im biti na usluzi dva i po dana. Uz pomoć trikova, vadeći kao zečeve iz kacige obećanja o dobroj zabavi, plaćenim troškovima pa čak i simboličnom honoraru, Jone je uspeo da im nešto pre ponoći, usred radne nedelje, obezbedi nekoliko biciklista odgovarajućeg opisa (da su u dobroj kondiciji, da imaju bisage i da izgledaju 'evropski', šta god to značilo): Damira, Marka i mene.

Ali sutradan, uprkos dobroj volji, sve je krenulo naopako: nas troje, u Damirovim kolima s natovarenim biciklima, jedva smo se izvukli iz gradske gužve da bismo potom promašili isključenje za nasip kod Rama; zbog našeg kašnjenja Nemci su propustili jutarnje sunce i ostali bez dva planirana snimka; ja sam uspela da oblačeći dres (na golo telo dakako) sednem u žbun koprive i dobro se ožarim; Damiru je pukla guma čim je spustio bicikl s nosača a Nemica nije htela da čeka još tri minuta dok je zameni, nego ga je isključila iz daljeg snimanja; on je tad odbio da nas vozi narednih dana te je Jone hitno morao da obezbedi druga kola, što se ispostavilo kao nerešiv problem.

Pripreme-300x225.jpg

Dok sam se ja besomučno češala, Damir opravadano besneo, Jone nervozno telefonirao, a nakrivo nasađeni Nemci galamili, s desne strane nasipa ukazao nam se prizor sasvim izmešten iz vremena – seljak koji ore za ralom dok petoro žena i muškaraca, očito cela porodica, okopavaju motikama parče zemlje. Složna sirotinja, predano posvećena obezbeđivanju hleba nasušnog, jedva se obazrela na ovo dvoje sa kamerom koji su pojurili u njivu oduševljeni zbog kadra sa 'autentičnim isečkom iz života srpskog seljaka' (o organskoj poljoprivredi, ekološki održivom plugu i etno-motivima na odeći i da ne govorimo). Snimili su ih u prvom planu, dok mi, u sintetičkim dresovima jarkih boja, sa ergonomskim kacigama i UV naočarima promičemo u pozadini kao Marsovci. Kada se svetovi sudaraju, režiser je suvišan, pa nas Nemica prvi put nije vratila da više puta ponovimo istu scenu.

Zasmejavala nas je tolika ozbiljnost s kojom nam je izdavala uputstva, ljutilo nadobudno odbacivanje svih Jonetovih predloga za mesta koja bi trebalo videti, opterećivala neprestana žurba i kritika što kasnimo. Od vožnje, kojoj smo se nadali, nije bilo ni pomena – sve se svelo na: tovari bicikle na kola, vozi do planirane lokacije, skidaj bicikle, montiraj bisage, vozi ispred kamere ne tako nego ovako... i tako ukrug. Ali dobro raspoloženi slučaj nije dopustio da nas beskrajno ponavljanje scena i njeno nezadovoljstvo svim i svačim sasvim zamore, nego je opet uneo malo živosti u scenario, nameštajući nam susret sa dvoje stvarnih putnika na biciklima.

IMG_0593-300x225.jpgBio je to par mladih Belgijanaca, polovina ekipe koja je na rekumbentima, ležećim biciklima na dva točka, krenula ka Crnom moru odakle će produžiti na Himalaje. Zna se da je svet mali, a biciklistički pogotovo – za ove putnike čuli smo pre par dana kada su im u Beogradu, iz dvorišta kuće našeg poznanika koji ih je primio na smeštaj, malte ne pred nosom ukrali sva četiri bicikla. Svi smo bili u neverici, jer iako se u Srbiji krade mnogo bicikala, nikada se nije desilo da žtrve budu stranci i to sa rekumbentima. Ali uprkos toj neprijatnosti, o našoj zemlji i ljudima imali su samo reči hvale. Rado su pristali da odglumimo naš susret i da pred kamerom ispričaju kako su ih Srbi svugde oduševljeno pozdravljali, bodrili i pozivali u svoje domove. Krađu su pomenuli samo uzgred, više zbog neplaniranog ostanka u Beogradu dok im ne stignu novi, klasični bicikli, koje sad voze. Osmehnuti, produžili su lagano svojim putem, a mi, dirnuti njihovim rečima, u momentu smo oprostili Nemici zbog njenog odnosa prema nama. Damir je odlučio da ipak ostane do kraja snimanja, kao naš vozač, a ona je prihvatila Jonetov predlog da odemo na jedan vidikovac.

5a-300x224.jpgTo što do njega ne vodi nikakva staza, nego se veoma strmom i skliskom uzbrdicom treba probiti kroz šipražje i gusto drveće, govori o njegovoj dostupnosti samo pravim posvećenicima, revnosnim istraživačima skrajnutih bogaza i ovisnicima o ostajanju bez daha usled nestvarne lepote vidika. Prisustvo ovih programiranih i napornih Nemaca predstavljalo je njegovo skrnavljenje, ali ako se među budućim gledaocima reportaže bude našao samo jedan kog će ta slika privući da ovde hodočasti, Jonetu će biti oprošteno. Radi tog nepoznatog sabrata pristao je i da šest puta, sve dok Nemica nije bila zadovoljna dužinom a posebno tonom intervjua, ponavlja priču o najširem osmehu Dunava na ovom mestu, utvrđenjima s obe strane reke podignutim radi odbrane Rimskog carstva od varvara, srednjovekovnoj Golubačkoj tvrđavi i njenoj kuli na vodi, rumunskom mestašcu Koronini preko puta, steni Babakaj koja se iznad vode izdiže kao predstraža dunavske klisure, te ličnim razlozima da se ovde ispenje svaki put kad prolazi Dunavskom rutom a ima vremena.

Sumrak nam je došao kao oslobodilac od celodnevne jurnjave i nervoze, mada su Nemci pokušali da ga prevare i sa vidikovca više Donjeg Milanovca ugrabe još neki snimak. Ali briga smiraj za njihovu žurbu, pogotovu na ovakvom magičnom mestu – Kapetan Mišinom bregu – nazavnom tako po Miši Atanasijeviću, koji je, prema priči, odavde voleo da posmatra svoje brodove kako plove Dunavom. IMG_0638-225x300.jpg%C5%BDika-2-224x300.jpgDok se veče zdravilo sa mesecom propuštajući jata zvezda na nebesku žurku, krenuli smo u razgledanje neobične izložbe na otvorenom vlasnika ovog imanja, Žike Stefanovića. Unikatni predmeti u drvetu, koje Žika nalazi u prirodi kao napola formirane skulpture i potom ih dorađuje, oslikavali su fantazmagorični svet njegove mašte, a možda i iščezlog života na Zemlji – zmajevi, vile, reptili, kiklopi i brojna neimenovana stvorenja koja kao da iščekuju još samo onaj završni, đepetovski potez svog oca da bi oživela.

Intervju s njim, kao i scenu našeg dolaska na njegovo imanje, Nemci su hteli ne hteli morali da pomere za ujutru. Večeras je u glavom kadru bila trpeza i na njoj medovina spravljena po tajnom receptu iz davnina, krompiri pečeni na žaru, ovčji sir, salate i povrće tek ubrani iz bašte, te domaća vina. Raskravljeni, Nemci su počeli da pokazuju interesovanje za nas, nevezano od činjenica koje bi mogli upotrebiti u reportaži, pa je razgovor na momente bio čak i prijatan.

Ujutru su opet bili oni stari, strogo poslovni, zahtevni i nadmeni. Od čitave Žikine priče o životu punom tragičnih događaja i neočekivanih preokreta, njih je najviše zanimala njegova privrženost staroj Jugoslaviji i liku i delu Tita, o kome je u jednoj od kuća postavio izložbu. Do maločas rediteljka turističke reportaže, Nemica se najedanput preobrazila u angažovanu političku novinarku koja provocira sagovornika. Ali čovek koji svoju snagu crpe direktno iz energije zemlje, zbog čega vazda hoda bosonog bez obzira na vremenske prilike, mogao je da govori samo o ljubavi i razumevanju.

Odušak rastućoj netrpeljivosti prema Švabama, kako smo tog jutra počeli da ih zovemo, našli smo u šalama na njihov račun koje nismo prestajali da zbijamo ni za vreme snimanja (kad bi nam prethodno dopustili da pričamo u sceni). Kao deca radovali smo se pomisli kako će se naši sunarodnici u Nemačkoj slatko smejati dok to budu gledali, samo ako se tokom montiranja snimaka ne bude našao neki Srbin pametnjaković koji će Nemcima otkriti šta smo zapravo pričali. Ali ta mala osveta vratila nam se kao bumerang u narednim scenama vožnje kroz Đerdapsku klisuru, kad smo morali da dahćemo i glumatamo veliki umor i na sasvim blagim uzbrdicama, i sve to vozeći nedozvoljenom, levom stranom puta. Zalud smo im objašnjavali da ćemo svakom, ko je biciklom putovao makar na izlet van svog grada, delovati smešno – nisu razumeli ili nisu marili.

28-300x224.jpgKako im onda objasniti da naprosto moramo da stanemo kod jedne kamene ograde, od koje se pruža neosporno najlepši pogled na klisuru. Hteli su da snimaju nekoliko stotina metara dalje, a dok su potom pakovali opremu u kola, mi smo iskoristili trenutak i brzinom omađijanih zatočnika otpedalali do nezaobilaznog mesta za poklonjenje lepotama Dunava. Zanemeli, posmatrali smo poprište orijaške borbe između kopna i vode u pradavno doba, kada su se okolne planine rastvorile ostavljajući među svojim strmim liticama moreuz kroz koji će isteći Panonsko more; u potonjim vremenima, preko nataloženih morskih naslaga ovuda je potekao Dunav. Dva preuska tesnaca nekadašnjeg moreuza, u tursko vreme nazvana Mali i Veliki Kazan, krote danas silobatnu reku i teraju je da se primiri dok se prelije iz jednog u drugi, pre nego što još goropadnije provali iz klisure. Verovali smo da će Nemci ipak morati da stanu budu li pogledima samo okrznuli prizor te moći. Ali nisu se ni osvrnuli.

U gradaciji svih mogućih razloga zbog kojih su se neprestano nervirali, najveći je iskrsao u Tekiji: potraga za čamcem i ribarom. Zbog niskog vodostaja tih dana, bezmalo smo dva sata tražili nekog ko bi nas odvezao do Trajanove table, pristupačne jedino s vode. I jedva smo pronašli jednog ribara, još golobradog, koji nam je ulivao poverenje koliko i njegov uzak i nestabilan metalni čamac sa prebučnim motorom. Skupili smo se na klupicama složno nastojeći da ne talasamo ni pokretima ni komentarima, no brzo smo se uverili da se na tog momka može primeniti ona izreka 'odrastao na čamcu'. Delovao je samouvereno i vešto upravljao kormilom, a pri tom je bio pun priča o doživljajima ribolovaca uz 'mutno Dunavo' duž granice s Rumunijom i večitoj igri mačke i miša sa rečnim patrolama. Dok naše dežuraju samo s kopna, iz kola, rumunske prate saobraćaj preko satelita i čim neko zaluta na njihovu polovinu reke, one se gliserima, koji su dar Evropske unije, stušte za njim. Čisto radi zabave, počeli smo da razrađujemo scenario u kome rumunska rečna policija presreće naš čamac, nas hapsi a novinare iz Unije pušta, pa Švabica diže međunarodni skandal što snimanje neće moći da završi na vreme.

Trajanova-tabla-300x225.jpgU nekoliko navrata zbilja smo se opasno primakli zamišljenoj graničnoj liniji kako bi kamerman snimio približavanje Trajanovoj tabli sa sredine reke. U trenutku sam poželela da smo zagazili u rumunske vode i naš scenario se obistinio jer tada ne bismo morali da crvenimo zbog ižvrljanih grafita na mermernom spomeniku (na šta bi tek ličio da je dostupan i sa kopna?). Kada ove Švabe budu montirale snimke, otkriće da imaju više nego dovoljno materijala i za drugu reportažu, koja bi mogla da se zove „Znamenitosti kao otpad u Srba“. Njena priča teče paralelno, u pozadini ove prve: tvrđava u Ramu poput kakvog ukletog zamka, sa bedemima zatrpanim deponijama smeća; u korov zarastao Golubački grad sa planski potopljenim podgrađem; rimski put duž klisure i Trajanov most nepovratno predati za stanište ribama; isečena i nesrećno preseljena tabla rimskog imperatora... I nebo je crvenelo dok smo plovili nazad.

Pod utiskom svega što smo tog dana doživeli, bili smo pomalo rezignirani, mnogo umorni i neizdržljivo gladni budući da od doručka ništa nismo jeli (dok su Nemci s nogu smazali pljeskavice neposredno pre ove vožnje). Ali oni su planirali još jednu scenu za koju su imali samo maglovitu ideju, te su prvi put sami zatražili naše mišljenje. Hteli su da prikažu uobičajeno ponašanje cikloturista nakon celodnevne vožnje, ali od svega što smo im predložili –  podizanje šatora, spremanje večere, druženje u kampu – njima se činilo efektnijim da dve siluete samo onako sede na obali i zaneseno gledaju u daljinu, dok im se treća približava, izuva se i ulazi u vodu do kolena. Odigrali smo tu prilično besmislenu scenu, jer ubeđivanje s njima tek ne bi imalo smisla, i najzad dočekali kraj današnjeg snimanja.

50-300x224.jpgSutradan nam je ostalo još samo da poranimo na vidikovac više Lepenskog Vira, ispružimo se na livadi i posmatramo buđenje dana nad Dunavom. Ispred nas, u pravoj seoskoj idili, trčkarale su koke sa obližnjeg gazdinstva a nešto niže ovce i krave na opuštenoj ispaši horski su meketale i mukale uz zvuk klepetuša – scena kao izmišljena za poslednji kadar. Nakon nje, pozdravili smo se s Nemcima ne štedeći uzajamne fraze zahvalnosti – oni što smo im pomogli da snime dobar materijal, a mi što su nam priuštili novo iskustvo. Pošli smo kućama, mada bismo se odatle najradije zakotrljali dalje na svojim biciklima i nastavili da otkrivamo, prvi ili po ko zna koji put, veličanstvene blagoslove prirode duž naše obale Dunava – bez kamere, bez glume, u stvarnoj avanturi koju ne može da dočara nijedna reportaža.

 



Komentari (44)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Bojan Budimac Bojan Budimac 08:43 29.05.2011

:)

Hvala ti, ulepšala si mi prepodne (samim tim i dan).
jasnaz jasnaz 09:04 29.05.2011

: :)

Bojan Budimac
Hvala ti, ulepšala si mi prepodne (samim tim i dan).


da!


Do maločas rediteljka turističke reportaže, Nemica se najedanput preobrazila u angažovanu političku novinarku koja provocira sagovornika. Ali čovek koji svoju snagu crpe direktno iz energije zemlje, zbog čega vazda hoda bosonog bez obzira na vremenske prilike, mogao je da govori samo o ljubavi i razumevanju.



srećan put!
natasavb natasavb 09:15 29.05.2011

Re: :)


Bojan Budimac
Hvala ti, ulepšala si mi prepodne (samim tim i dan).


I meni.


Snimili su ih u prvom planu, dok mi, u sintetičkim dresovima jarkih boja, sa ergonomskim kacigama i UV naočarima promičemo u pozadini kao Marsovci. Kada se svetovi sudaraju, režiser je suvišan, pa nas Nemica prvi put nije vratila da više puta ponovimo istu scenu.


Ovaj deo me podsetio na meni jedan od najboljih i najdrazih blogova koje sam do sad procitala. :)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:43 30.05.2011

Re: :)

Bojan Budimac
Hvala ti, ulepšala si mi prepodne (samim tim i dan).


Hvala tebi na čitanju.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:52 30.05.2011

Re: :)

natasavb

Bojan Budimac
Hvala ti, ulepšala si mi prepodne (samim tim i dan).


I meni.


O, to je lepo čuti. Hvala na čitanju.


natasavb
Snimili su ih u prvom planu, dok mi, u sintetičkim dresovima jarkih boja, sa ergonomskim kacigama i UV naočarima promičemo u pozadini kao Marsovci. Kada se svetovi sudaraju, režiser je suvišan, pa nas Nemica prvi put nije vratila da više puta ponovimo istu scenu.


Ovaj deo me podsetio na meni jedan od najboljih i najdrazih blogova koje sam do sad procitala. :)


Pročitala sam i scena je apsolutno uverljiva. Doživljavala sam neke slične po našim krajevima
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:54 30.05.2011

Re: : :)

jasnaz
srećan put!


Hvala, hvala! Uskoro
godec godec 08:34 31.05.2011

Re: :)

Hvala Snežana što si mi ulepšala jutro i dan. Hvala Nataša na linku ka rečenici:

usput sam udahnuo list ili leptira
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:20 31.05.2011

Re: :)

godec
Hvala Snežana što si mi ulepšala jutro i dan. Hvala Nataša na linku ka rečenici:

usput sam udahnuo list ili leptira


Da. rečenica je predivna. :)
mlekac mlekac 12:27 29.05.2011

A posle kaze neko

u Srbiji nema sta da se vidi...

Odlicna reportaza, mila! Hvala ti!

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:47 30.05.2011

Re: A posle kaze neko

mlekac
u Srbiji nema sta da se vidi...


Poludim kad to čujem. Srbija je prelepa i samo onaj ko nije mrdnuo dalje od splavova može da kaže kako nema šta da se vidi po njoj.

mlekac
Odlicna reportaza, mila! Hvala ti!


Hvala tebi na čitanju.





jednatanja jednatanja 13:29 29.05.2011

Fantastično...

...opisano, slikano, a verujem i odglumljeno!

I meni si ulepšala dan!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:56 30.05.2011

Re: Fantastično...

jednatanja
...opisano, slikano, a verujem i odglumljeno!


Hah, u poslednje se ne bih zaklela jer smo zaista (pod)svesno minirali tu režiserku, koja nam se baš popela na glavu.

jednatanja
I meni si ulepšala dan!

Ovo je lepo čuti. Hvala na čitanju
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:47 29.05.2011

golubac i trajanova tabla

Super reportaža .

Jesu li očistili djubre oko Golubačke tvrdjave, ili i dalje izgleda kao da sam Golum tamo živi? Ja sam se pre par godina baš izblamirao kad sam poveo suprugu da joj pokažem lepote naše zemlje, jer je oko Golupca bilo baš katastrofa.
Doduše, cele te godine mi se izredjao sam blam do blama sa tim tvrdjavama, koje su izgledale kao poljski klozeti. A i onaj muzej pored Lepenskog vira je bio baš jadan. Prljavo, prašinčina, napukli prozori, nadrkani kustos-cepač karata. A mesto - savršeno!

Drugo pitanje, koliko je opasno voziti bajs tamo po dunavskoj magistrali? Znam da tu nešto nema preterano mesta, a ljudi vole baš da deru kolima tuda.

I treće, pa dobro, bre, majku mu, jel' baš morala neka stoka da se potpiše na toj Trajanovoj tabli?!?! Mi smo jedne zime pećinarili tu gore, u okolini onog vrha na Miroču, zaboravih mu sad ime, i onda smo u povratku, pokušali da se užetom spustimo do table, jer nije bilo moguće drugačije doći do nje u sred zime. I nismo nikako uspeli da je nabodemo. I baš smo komentarisali kako je dobro što do nje ne može lako da se dodje, jer bi je već neko sjebao.

Ajde, nema veze, baš mi je drago što pišeš ovde, stvarno uživam u čitanju. I maži lanac na bajsu, redovno!




Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:16 30.05.2011

Re: golubac i trajanova tabla

srdjan.pajic
Super reportaža .


Hvala

srdjan.pajic
Jesu li očistili djubre oko Golubačke tvrdjave, ili i dalje izgleda kao da sam Golum tamo živi? Ja sam se pre par godina baš izblamirao kad sam poveo suprugu da joj pokažem lepote naše zemlje, jer je oko Golupca bilo baš katastrofa.


Ovo se dešavalo prošle godine i tada je bila katastrofa slična ovoj o kojoj govoriš.

srdjan.pajic
Doduše, cele te godine mi se izredjao sam blam do blama sa tim tvrdjavama, koje su izgledale kao poljski klozeti. A i onaj muzej pored Lepenskog vira je bio baš jadan. Prljavo, prašinčina, napukli prozori, nadrkani kustos-cepač karata. A mesto - savršeno!


To sad nije tako, koliko znam. Bila sam pre dve godine (ili tri?) i to je lepo sređeno.

srdjan.pajic
Drugo pitanje, koliko je opasno voziti bajs tamo po dunavskoj magistrali? Znam da tu nešto nema preterano mesta, a ljudi vole baš da deru kolima tuda.


Manje opasno nego po gradu. A to je i zvanična Euro Velo 6 ruta i mnogo stranaca tuda vozi svake godine. Nisam čula da je iko imao neku nezgodu, bogu hvala. Jeste da tamo jure, ali to nije prometna magistrala jer retko ko vozi kroz istočnu Srbiju i na tu stranu prema Rumuniji. Mi smo se čak začudili koliko je malo vozila prošlo dok smo se majali tamo-amo. A put kao put je dobar, u smislu kvaliteta asfalta.

srdjan.pajic
I treće, pa dobro, bre, majku mu, jel' baš morala neka stoka da se potpiše na toj Trajanovoj tabli?!?! Mi smo jedne zime pećinarili tu gore, u okolini onog vrha na Miroču, zaboravih mu sad ime, i onda smo u povratku, pokušali da se užetom spustimo do table, jer nije bilo moguće drugačije doći do nje u sred zime. I nismo nikako uspeli da je nabodemo. I baš smo komentarisali kako je dobro što do nje ne može lako da se dodje, jer bi je već neko sjebao.


Da, stoka je uspela da stigne i dotle. I onda gledaš onu rumunsku crkvu preko puta, celu belu, kako blešti, i nikome tamo ne pada na pamet bolesna ideja da žvrlja po mermeru, pa pomisliš kako mi njih nazivamo Ciganima. Ko je tu lud?

srdjan.pajic
Ajde, nema veze, baš mi je drago što pišeš ovde, stvarno uživam u čitanju.


O, hvala. Drago mi je da sam ovde

srdjan.pajic
I maži lanac na bajsu, redovno!


Ma i podmazujem i menjam redovno na 3.000, sve po pe-esu





49 41 49 41 19:32 29.05.2011

Snezo,

Ajde, nema veze, baš mi je drago što pišeš ovde, stvarno uživam u čitanju. I maži lanac na bajsu, redovno!

Ne, mazi svacim!
Bela litijumska mast.
Otporna na vodu, prljavstinu, ... ne ostavlja crni trag na nogama, odeci; koja se inace tesko skida-pere.
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:37 30.05.2011

Re: Snezo,

49 41

Ne, mazi svacim!
Bela litijumska mast.
Otporna na vodu, prljavstinu, ... ne ostavlja crni trag na nogama, odeci; koja se inace tesko skida-pere.


Hmm, vidiš, to je zanimljivo. Nisam nikad probao, jer mi se činilo da mast nema šanse da udje u sve pore lanca, kao što može ulje. Znam da mi je za motocikl moj majstor rekao da ne stavljam mast, jer su tu mnogo veće brzine i naprezanja. Nego ima sad neka opaka pena, sprej, kojom poprskaš lanac i to je onako tečno, pa kad se osuši, ostavi neki coating, tako da ti lanac bude beo, kao da si ga namazao tom mašću...

Ovako po gradu i dnevnim turama zato mažem isključivo teflonskim sprejom, i to je dosta čisto. A pošto volim da mi te tehnikalije na bajsu budu cakum/pakum, onda uvek kupujem one SRAM-ove lance koji se skidaju na alku. Pa ga nabijem u deterdzent preko noći, sa sve zadnjom glavom, i rolicama sa zadnjeg menjača, i onda se sve baš lako opere od onog crnog sranja. Posle namažem lanac sprejom, dobro ga prebrišem i to je to. Ja mislim da kad bih video trunčicu rdje na mom lancu, odmah bih dobio srčani udar.

Ali baš ću da probam tu litijumsku mast.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:18 30.05.2011

Re: Snezo,

49 41

Bela litijumska mast.
Otporna na vodu, prljavstinu, ... ne ostavlja crni trag na nogama, odeci; koja se inace tesko skida-pere.


Ovo je dobra ideja. Probaću. Hvala
pnbb pnbb 18:19 30.05.2011

Re: Snezo,

I maži lanac na bajsu, redovno!

Ne, mazi svacim!
Bela litijumska mast.
Otporna na vodu, prljavstinu, ... ne ostavlja crni trag na nogama, odeci; koja se inace tesko skida-pere.

i susi ga, jos redovnije

bre bre ... pa taj crni trag je od prljavstine , nema veze s bojom lubrikanta

i ja prskam teflonskim sprejem, koji je skoro bezbojan .. i posle osusim pucvolom da bude ko barut
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:35 30.05.2011

Re: Snezo,

pnbb
I maži lanac na bajsu, redovno!

Ne, mazi svacim!
Bela litijumska mast.
Otporna na vodu, prljavstinu, ... ne ostavlja crni trag na nogama, odeci; koja se inace tesko skida-pere.

i susi ga, jos redovnije

bre bre ... pa taj crni trag je od prljavstine , nema veze s bojom lubrikanta

i ja prskam teflonskim sprejem, koji je skoro bezbojan .. i posle osusim pucvolom da bude ko barut


Pucval Otkad nisam čuo tu reč!

Jeste, crno je od prljavštine koju taj lubrikant skuplja. Zato je, kao što kažeš, važno da se dobro obriše posle mazanja, da izgleda kao da nikad nije bilo podmazano. A višak masti se teško uklanja, pa zato više volim teflon na lanac. Obično dodam još jedno brisanje posle prve vožnje.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:47 31.05.2011

Re: Snezo,

srdjan.pajic
Zato je, kao što kažeš, važno da se dobro obriše posle mazanja, da izgleda kao da nikad nije bilo podmazano. A višak masti se teško uklanja, pa zato više volim teflon na lanac. Obično dodam još jedno brisanje posle prve vožnje.





Ti si moj idol. Kad bih ja tako mazila i pazila moj bicikl, mislim da bi me mrzelo da ga uopšte vozim zbog sveg tog cimanja oko održavanja pre i posle vožnje.
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:13 31.05.2011

Re: Snezo,

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Zato je, kao što kažeš, važno da se dobro obriše posle mazanja, da izgleda kao da nikad nije bilo podmazano. A višak masti se teško uklanja, pa zato više volim teflon na lanac. Obično dodam još jedno brisanje posle prve vožnje.





Ti si moj idol. Kad bih ja tako mazila i pazila moj bicikl, mislim da bi me mrzelo da ga uopšte vozim zbog sveg tog cimanja oko održavanja pre i posle vožnje.


Pa naravno, imaš Pratioca, da se stara o tim detaljima. U mojoj priči sam ja Pratilac, a kod bicikala, kao i kod ljudi, važi - bolje sprečiti, nego lečiti. Ali nije ni da ne uživam da sklapam i rasklapam.

Zezam se, moja supruga ne dozvoljava da pridjem na 2 metra od Njenog Bicikla. Ona sve svoje sama sredjuje, ja sam tu samo za fino štelovanje.
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 00:53 30.05.2011

O propustenim biciklovima

Uspelo mi da nakupim poprilican broj godina i desavalo mi se poneki put da pitam sam sebe - sto nema bas nicega zasta bih mogao reci da mi je zao sto nisam uradio. Tako bilo dok nisam naisao na neke sajtove gde se okupljaju ljudi koji se bave time o cemu ovde pises. I tada sam rekao - bas sam magarac jer sam propustio nesto ovako. Sada mi ostalo da uzivam u opisima vasih putesesvija, malo sam kasno ukapirao da put nije nesto sto sluzi samo da se predje u najkrace mogucem vremenu.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:26 30.05.2011

Re: O propustenim biciklovima

zadnjapetoletka
Uspelo mi da nakupim poprilican broj godina i desavalo mi se poneki put da pitam sam sebe - sto nema bas nicega zasta bih mogao reci da mi je zao sto nisam uradio. Tako bilo dok nisam naisao na neke sajtove gde se okupljaju ljudi koji se bave time o cemu ovde pises. I tada sam rekao - bas sam magarac jer sam propustio nesto ovako. Sada mi ostalo da uzivam u opisima vasih putesesvija, malo sam kasno ukapirao da put nije nesto sto sluzi samo da se predje u najkrace mogucem vremenu.


Ne znam šta je "popriličan broj godina", ali znam da imamo drugara kome su 60+ i koji je prvi put seo na bicikl pre 5-6 godina, a danas pravi pod ~25.000 km godišnje i putuje biciklom po Evropi. Imamo drugog drugara, kome su 74 godine, i redovno vozi sa nama. Ima ih još nekolicina između 60 i 80 godina. Mnogi cikloputnici u svetu su uveliko u trećem dobu kada prvi put počnu da putuju na dva točka. A i lekari će potvrditi da možete voziti bicikl i putovati njim koliko god da imate godina.
zadnjapetoletka zadnjapetoletka 11:58 30.05.2011

Re: O propustenim biciklovima

Ne znam šta je "popriličan broj godina", ali znam da imamo drugara

Znam ja to, uzgred, bavim se aktivno nekim malo opasnijim aktivnostima, moj problem nije toliko vreme koliko prostor. Mnogo daleko od Srbije a zavidim vam ne na okreanju pedala (moze i i kujni onaj bez tockova) nego na pogledu. Sve najbolje!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:52 31.05.2011

Re: O propustenim biciklovima

zadnjapetoletka
Mnogo daleko od Srbije a zavidim vam ne na okreanju pedala (moze i i kujni onaj bez tockova) nego na pogledu. Sve najbolje!


Razumem sad.
Hvala!
jucaibin jucaibin 10:25 30.05.2011

uzivanje

je citai tvoje bolgove. a, svabe si super opisala i slikoviti filme je "isao" pred mojim ocima...

kad / gde je vidljiva ta reportaza? bas bih volela da je vidim.

inspirativno ti to pises...kao posledica toga sledi sada smisljanje mastovitih tura s mojim kumcetom...keep going!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:43 31.05.2011

Re: uzivanje

jucaibin
je citai tvoje bolgove. a, svabe si super opisala i slikoviti filme je "isao" pred mojim ocima...

kad / gde je vidljiva ta reportaza? bas bih volela da je vidim.

inspirativno ti to pises...kao posledica toga sledi sada smisljanje mastovitih tura s mojim kumcetom...keep going!


Hvala ti Mnogo mi znači ako je nekome ovo inspirativno, jer se svakoj avanturi zaista radujem kao dete, pa mi je drago ako deo tog entuzijazma uspem da prenesem u moja pisanija.

Koliko znam, reportaža se uveliko prikazuje u Nemačkoj, ali ja je nisam videla. Mislim da je TOS poslao jednu kopiju Jonetu, pa ću mu tražiti jer i mene zanima kako je to ispalo.

fantomatsicna fantomatsicna 13:53 30.05.2011

Pratim te

Na tvojoj avanturi i radujem se sto si vise blize ovamo.Pozdrav:)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:21 31.05.2011

Re: Pratim te

fantomatsicna
Na tvojoj avanturi i radujem se sto si vise blize ovamo.Pozdrav:)


Ah, hvala. Kako se tek ja radujem što ću uskoro biti bliže tamo nego ovde
legionar_isposnik legionar_isposnik 19:20 30.05.2011

Pratimo te

Što bi rekli klinci: Samo da se zapljunem Ovaj put bez komentara
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:22 31.05.2011

Re: Pratimo te

legionar_isposnik
Što bi rekli klinci: Samo da se zapljunem Ovaj put bez komentara


Neka, neka, samo ti pljuckaj
49 41 49 41 04:20 31.05.2011

"Biciklistkinja"

Kcerki je bilo manje od dve godine.

Sedela je tada u prvoj klasi - korpi na biciklu iza volana.

Nedelju smo uglavnom provodili u voznji biciklom duz reke Isar i stazama Minhenskog Gruenwallda i Solna.

Kcerka je vristala od srece i pevusila neke svoje arije koje su bile inspirisane voznjom po truckavom terenu.
Trajalo je to pevusenje dugo.

Odjednom je naglo utihnula "muzika" sa prednjeg sedista.

Morao sa da stanem i vidim sta se desilo.
Dete zaspalo naglo sve u deset. Ruke joj spadaju sa rucice na korpi za drzanje. Zaspala glava se njise polako sleva na desno i nazad.

Trebalo me je videti; gde sam gurao bicikla vise od 2 km po najzescoj uzbrdici u citavom kraju i istovremeno rukom pokusavam da pridrzim zaspalu kcerku da ne izpadne iz korpe.

Guzva na stazi od setaca i posetioca obliznje pivnice - smestene u sumarku pored reke.

Opsti osmesi i simpatije u susret-dolazecih setaca; dok meni ispadaju oci od napora.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:30 31.05.2011

Re: "Biciklistkinja"

Lepa priča. Hvala
Ja se uvek sasvim raznežim kad vidim oca/majku sa detetom na biciklu. Dođe mi da ih sve kolektivno izljubim. I sad se setih ove fotke, doduše planinarske, s Bobota:





49 41 49 41 12:49 31.05.2011

Re: "Biciklistkinja"

Moras mi pomoci gde je Bobot?!?
Bobotov vrh mi "stoji"-negde u secanju.

mlekac mlekac 15:51 31.05.2011

Re: "Biciklistkinja"

Snezana Radojicic
Lepa priča. Hvala
Ja se uvek sasvim raznežim kad vidim oca/majku sa detetom na biciklu. Dođe mi da ih sve kolektivno izljubim. I sad se setih ove fotke, doduše planinarske, s Bobota:






Moj Biberce uveliko moze da vozi sam, al' i dalje najbolje voli da sedne pozadi na mamin bajs i da uziva...

Mada, sad kad mu je deset godina to vec postaje napor
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:16 31.05.2011

Re: "Biciklistkinja"

49 41
Moras mi pomoci gde je Bobot?!?
Bobotov vrh mi "stoji"-negde u secanju.



Durmitor, Bobotov Kuk.
49 41 49 41 23:17 31.05.2011

Re: "Biciklistkinja"

srdjan.pajic
49 41
Moras mi pomoci gde je Bobot?!?
Bobotov vrh mi "stoji"-negde u secanju.



Durmitor, Bobotov Kuk.


Hvala na podsecanju; setio se - bio.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 08:44 01.06.2011

Re: "Biciklistkinja"

mlekac

Moj Biberce uveliko moze da vozi sam, al' i dalje najbolje voli da sedne pozadi na mamin bajs i da uziva...Mada, sad kad mu je deset godina to vec postaje napor


Svaka čast! Evo, ja vas ljubim oboje -- i malog princa i mamu-zmaja
mlekac mlekac 11:02 01.06.2011

Re: "Biciklistkinja"

Snezana Radojicic
mlekac

Moj Biberce uveliko moze da vozi sam, al' i dalje najbolje voli da sedne pozadi na mamin bajs i da uziva...Mada, sad kad mu je deset godina to vec postaje napor


Svaka čast! Evo, ja vas ljubim oboje -- i malog princa i mamu-zmaja

Hvala draga.
Znas sta je najsmesnije? Ja sam toliko navikla na taj dodatni teret pozadi da sam se prosto sokirala kad sam, onomad, presla preko Brankovog mosta bez njega! Obicno ima jedan deo koji, i pored najbolje namere, tesko izguram zbog opterecenja. E, kad sam vozila bez njega tek kod lifta sam ukapirala sta mi je to sve vreme falilo!
49 41 49 41 03:56 02.06.2011

Re: "Biciklistkinja" - 2

mlekac
Snezana Radojicic
Lepa priča. Hvala
Ja se uvek sasvim raznežim kad vidim oca/majku sa detetom na biciklu. Dođe mi da ih sve kolektivno izljubim. I sad se setih ove fotke, doduše planinarske, s Bobota:






Moj Biberce uveliko moze da vozi sam, al' i dalje najbolje voli da sedne pozadi na mamin bajs i da uziva...

Mada, sad kad mu je deset godina to vec postaje napor


Kcerka je iz druge klase - zadnjeg sedista na biciklu; brzo "prohodala" sopstvenim pedalama.

Jedva da je imala i 4.
Krstarili smo po gradu, kroz mnoge parkove. Englische Garten, pocinjao je upravo u blizini stana i dug uz reku preko 12-13 km. Prekrasna, mala jezera i kanali sa bistrom vodom.

Prijatelj mi je predlozio da odemo da nam pokaze krasno jezero, nekih 35 km udaljeno od grada.

Bio sam malo skeptik, jer kcerka ima samo cetiri i po; jedan pravac 35 km, nije svuda asfalt i ravno.
Dal' te nozice mogu izdrzati svih 70 km u danu ?

Sledeceg puta smo nas dvoje otisli sami.
Povremeno, sam morao u voznji da je zapitkujem preko ramena; ako je naporno - na levo krug i pravac kuci.

- Samo ti pici, ja te pratim; jer ja ne znam gde treba skretati levo ili desno. Ne brini za moje noge, ... ; najcesce je bio odgovor.

Onda je jedne nedelje, iako je oktobar bio u drugoj polovini; okracao dan - skocila sa pitanjem-zahtevom.

Jedva sam je ubedio da je to, ipak daleko do jezera; da necemo stici nazad po dnevnoj svetlosti, da je komplikovano voziti po sumraku na stazama koje su cesto u sumi,...

Da, mlekac; nije joj bilo ni 5.

Kao da je i sada vidim; nakon godina - kako u stojecem stavu na pedalama savladava uspone po sljunnkovitim stazama.



Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:42 02.06.2011

Re: "Biciklistkinja" - 2

49 41


Da, mlekac; nije joj bilo ni 5.

Kao da je i sada vidim; nakon godina - kako u stojecem stavu na pedalama savladava uspone po sljunnkovitim stazama.






Ma klinci su čudo i najbolji dokaz da volja može sve.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:46 02.06.2011

Re: "Biciklistkinja"

mlekac
E, kad sam vozila bez njega tek kod lifta sam ukapirala sta mi je to sve vreme falilo!


Pa tebe onda treba angažovati kao bici-šerpasa preko Brankovog a i po gradu. Već vidim flajer sa oglasom: "Prevozim vaše kese i torbe brzo, pouzdano i bez truckanja"

sape sape 22:10 01.06.2011

Trans Sibir 2001

Postovana Snežana,
Verujem da ste upoznati sa 'avanturom', mog poznanika Slavana Karanca - Caleta i njegovog prijatelja i kuma Damjana Marinkovića - Dače:

TRANS SIBIR 2001

Vaša hrabra odluka da realizujete GEA tour je nešto još više, još interesantnije. Divim Vam se na tome!
Vožnja bicikla je prava stvar. Eto, tu su nam napokon lepi dani, sređujem svoj stari, dobri, pouzdani MTB iz 1996. i pripremam se za ovu sezonu. Ako ima predloga - gde, kad ...?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:35 02.06.2011

Re: Trans Sibir 2001

sape
Postovana Snežana,
Verujem da ste upoznati sa 'avanturom', mog poznanika Slavana Karanca - Caleta i njegovog prijatelja i kuma Damjana Marinkovića - Dače:

TRANS SIBIR 2001


O, naravno. O tim momcima pričala sam na bajkerskim forumima nekim drugim, novim momcima na biciklima. Ovo je bio moj pokušaj da napravim kratak pregled ciklo-ekspedicija ovdašnjih bajkera. Nisam dovršila listu, nedostaje još nekoliko poduhvata, a među njima Jonetove ekspedicije i potonje vožnje

sape
Vaša hrabra odluka da realizujete GEA tour je nešto još više, još interesantnije. Divim Vam se na tome!

Hvala veliko.

sape
Vožnja bicikla je prava stvar. Eto, tu su nam napokon lepi dani, sređujem svoj stari, dobri, pouzdani MTB iz 1996. i pripremam se za ovu sezonu. Ako ima predloga - gde, kad ...?

Slažem se za bicikl. Vožnji ima uvek, javite se na PP, da ne smaramo ovde ljude.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana