Pričalo se da je u Rusiji, da ga štiti ruski KGB ili kako se ta služba danas već zove, da ga u nekom od tajnih skloništa JNA skrivaju pripadnici vojne službe bezbednosti, da živi u manastiru sa monasima, da ga ne mogu uhvatiti zato što se radi o vrhunskom profesionalcu koji je usvojio sve veštine skrivanja.... Svakog dana u svakom trenutku tražilo ga je dvanaest hiljada ljudi, specijalno obučeni timovi, eksperti iz CIE, NATO, MI6, MOSAD-a, lovci na ucenjene glave....a on se krio na selu, u kući svog rođaka istog prezimena.
Vojni i drugi analitičari, bezbednosni eksperti, ministri, ljudi koji ga poznaju, koji su s njim službovali i ratovali, godinama su nam govorili da se neće živ predati. Sa njim su, navodno, njegovi verni saborci, ratni drugovi, spremni da umru štiteći svog komandanta. On je, govorili su, opasan bombama, spreman da ih u svakom trenutku aktivira, da umre i sa sobom u smrt povuče i one koji bi pokušali da ga hapse.... Kada su tog jutra došli po njega, on je samo rekao svoje ime i staračkim korakom, zdravom rukom pridržavajući onu drugu oduzetu, mirno pošao sa njima. Lisice i bukagije tu nisu bile potrebne.
Nije ga teško zamisliti kako u memljivoj i mračnoj sobi sedi sam, star, bolestan i uplašen. Na stolu stare novine i ostaci hrane. U uglu svetluca portabl televizor. Na komodi kesa sa lekovima. Umesto nekoliko prstenova neprobojnog obezbeđenja i mrtve straže, tu je samo prsten pečatnjak koji ga je, kažu, i odao. Gleda na sat i pita se da li je prošlo vreme da uzme lek ili je konačno došlo vreme da neko dođe da ga odvede ... kod lekara ... u Hag ... bilo kud...
Svi svetski državnici čestitaju predsedniku države koja je uhapsila jednog od nekoliko najtraženijih ljudi u svetu. Ponosni predsednik čestita i zahvaljuje se zaslužnima za njegovo otkrivanje i hapšenje.
Evo, da se, u opštoj euforiji, čestitkama pridruži i moja malenkost, uz jednu malu napomenu:
Iako nikad nisam učio za detektiva, tajnog agenta ili špijuna, siguran sam da u priručniku za kratki policijski kurs, negde u prvim poglavljima, piše da osumnjičenog treba tražiti prvo na kućnoj adresi, a ako ga tu ne nađu, onda kod bližih rođaka, pa kod daljih rođaka i na kraju kod prijatelja i poznanika.