Onda pronađem ovaj članak o transvestitima na filmu i shvatim da sam ih većinu gledala. I da neke od njih smatram izuzetnim. Nisam neki ljubitelj komedija/drama koji za osnovu uzimaju zamenu uloga, tipa - Neki to vole vruće, Victor Viktorija, Tutsi ili Gospođa Dautfajer. Više volim ili potpunu treš estetiku Eda Vuda i Džona Votersa (Džon Travolta ne može ni da prismrdi Divajn u rimejku Laka za kosu:) ili Almodovarovu poetičnost (Sve o mojoj majci, Visoke potpetice...). Van konkurencije, naravno, stoji film Avanture, Prisile, kraljice pustinje, najzabavniji mogući film koji ujedno ne zatvara oči ni pred stvarnim životom. Simpatična je i američka verzija sa sličnom temom - To Wong Foo (Amerikanci uvek sve preteraju:). Drame poput Poljubac žene pauka, Igra plakanja, Dečaci ne plaču i Moj život u ružičastom se primarno ili sporedno bave temom transseksualnosti. I ne zna se koji je bolji! Ima i jedan britanski film koga sam triput gledala od pola, pa ne znam kako se zove (pomozite, ako ga neko prepozna!) - susret i prijateljstvo dva druga iz mladosti, od koga je jedan promenio pol (u suštini je priča o bitangi na motoru i princezi na štiklicama, samo što je princeza transsekaualac). Beskrajno duhovit film, opet sa britanskim sluhom za drugačije i minimalizmom u rečenom, a širinom u osećanjima i razmišljanjima. (Cvex, usvoja4zidahomofob - To im je od tih silnih istopolnih škola i tradicije fizičkog kažnjavanja učenika:) A ja sam, izgleda sasvim lepo nasela na sve te marketinške poruke iz filmova i muzike - meni je jedino bitno da se mladi vole i da ne sede na ladnom betonu!
Pretpostavljam da je situacija kod nas prilično negostoljubiva i da transvestiti žive u paralelnom svetu i ilegali. Pomalo razumevanja dobiju transseksualci koji menjaju pol - čisto kao medicinski fenomeni i reklame za hirurge. Ne znam da li postoje prave drag kvin umetnice (Bokija 13 ne računam, on je estrada:) Znam da postoji Merlinka festival, nazvan po ubijenoj trans personi Vjeranu Miladinoviću Merlinki, koja je glumila u ostvarenju Želimira Žilnika Marble Ass. Čitala sam da ih je mnogo u prostituciji. Drugarica mi je pričala da je skoro naletela na žurku transvestita u jednom klubu - neko ludilo, ali strogo uz narodnjake:)
Za kraj, postoji u Japanu čitav jedan muzički pravac sa trans estetikom - J rock iliti Visual kei - primer kako Japanci svaki trend dovedu do krajnjih granica. Bendovi D'espairs Rai, Melice Mizer, The Gazette i sl. sasvim se lepo naslanjaju na gejmurajsku tradiciju (copyr by Cvex) i jako su vizuelno zabavni i zanimljivi.
Da se vratimo onom filmu sa početka...vlasnik fabrike napravi prvi model visokih čizama za Lolu, ali u pogrešnoj nijansi crvene i sa ravnom petom. Dijalog, otprilike teče ovako:
- Zar ti ja izgledam kao neko ko bi nosio ovu boju? Čizma treba da bude čist sex!
- Ali udobne su...
- Udobne?!!!! Sex ne bi smeo da bude udoban!
Dakle, šta smo naučili? Sex shouldn't be comfy! :)))