Slučajno naleteh na B92 sajtu na ovaj tekst, pa onda na sajtu lista Danas naiđoh na original - i prosto nisam mogao da poverujem da je vest objavljena 26. aprila, a da niko nije otvorio blog o tome ovde.
Čitao sam ovaj Dežulovićev tekst na e-novinama o istoj temi i nekako mi je to sve uobičajeno i logično za Dežulovića itd - ali da bivši predsednik hrvatske napravi ovakav tekst i još ga objavi u beogradskim novinama je, bar po meni, poprilična senzacija.
Dugoročna korist ovako nečega za Hrvatsku mi se čini ogromna (iako objavljivanje u beogradskom listu nisam siguran koliko je dobra ideja, ali što da ne - ima i to svoj efekat) - posebno u atmosferi kakva je stvorena posle osude hrvatskih generala u Hagu za "zajednički zločinački poduhvat" pre nekoliko nedelja.
Meni je jasno da mnogo toga, mnogo detalja međusobnih odnosa, grehova i grešaka Mesića i ostalih u toj priči ne znam - ali suprotstaviti se na ovaj način, krajnje pravovremeno i otvoreno, prodavcima nacionalnog greha i razmazivačima sopstvenih zločina na celu naciju je, zaista, hvale vredan poduhvat. Ne mora, na žalost, da ima puno veze sa pravdom za naše sunarodnike koji su proterani sa tih područja u Oluji i Bljesku, od kojih neki pišu i ovde (iako, do duše, neki marginalni efekat verovatno ipak postoji) - ali ima veze sa dovođenjem sopstvene nacije u koliko-toliko zdravo stanje, koje je, po meni, korisno za neko zdravo uključivanje u zajednicu nacija koja je slične probleme (uglavnom) "pokopala" pre mnogo decenija.
Voleo bih, svakako, da čujem i vaše mišljenje o ovome.