Društvo| Ekonomija

Šta je posao stečajnog upravnika

Saša Radulović RSS / 17.04.2011. u 21:46

Od 2007.godine intenzivno se bavim patologijom naše privrede. Kroz tu patologiju se jasno vide uzroci propasti i sistemsko uništavanje privrede, privredni kriminal, enormno bogaćenje pojedinaca, nepostojanje institucija sistema i duboka korumpiranost društva, kao i nepostojanje političke volje da se ovo stanje promeni. Mnogi kažu da se čeka okončanje tranzicije.

O stečaju sam pisao nekoliko puta do sada na blogu. Učestvovao sam i u komentarisanju, sugestijama i promenama delova novog stečajnog zakona. Stečaj se vodi u cilju kolektivnog, ravnomernog namirenja poverilaca. Glavna uloga stečajnog upravnika je očuvanje vrednosti stečajne mase i postizanje što većeg stepena namirenja poverilaca u što kraćem vremenskom periodu. Stečaj se ne vodi u interesu pojedinačnih poverilaca, već u interesu kolektivnog namirenja svih.

 

Zadatak je odgovoran i težak i u cilju njegovog što boljeg ispunjenja, zakon daje stečajnom upravniku odgovarajuća ovlašćenja. Stečajni upravnik ima sva zastupnička i upraljačka prava i odlučuje samostalno, osim u slučaju radnji od izuzetne važnosti (odnosno vrednosti) za koje je potrebna saglasnost odbora poverilaca, određuje strategiju prodaje, angažuje stručna lica, izdaje imovinu u zakup, ukratko upravlja celokupnom stečajnom masom. Sa druge strane, velike su i obaveze: po zakonu o stečaju stečajni upravnik odgovara za stečajnu masu svojom celokupnom imovinom. Otuda i samostalno odlučivanje. Obavezan je po zakonu i da ima osiguranje za štetu koju eventualno pričini poveriocima.

 

Ovako velik i odgovoran zadatak je jedino moguće obavljati ukoliko formirate kancelariju stečajnog upravnik i zaposlite tim ljudi sa kojim ćete raditi posao. Kancelarija stečajnog upravnika, isto kao i advokatska kancelarija, ili konsalting agencija, je biznis. Biznis se vodi radi zarade i dobiti. Inače ga niko ne bi ni radio. Stečajna uprava je usluga koja se pruža privatnim preduzećima i privatnim poveriocima. Kod društvenih preduzeća, stečajni upravnik je Agencija za privatizaciju i ona ima svoju kancelariju za stečajeve: Centar za stečaj.

 

Tražena transparentnost i nadzor nad radom stečajne uprave je veliki. Kao i što treba da bude. Nadzor vrše: stečajni sudija, poverioci, u slučaju društvenih preduzeća i Agencija za privatizaciju. Agencija za licenciranje stečajnih upravnika.

 

Od januara 2010.godine stečajni upravnici se biraju slučajnim izborom. Stečajni sudija ima pravo i da direktno imenuje stečajnog upravnika ukoliko smatra da je to u interesu stečajne mase (npr. u slučaju kompleksnih predmeta, ili predmeta koji zahtevaju određena iskustva). Međutim, odbor poverilaca ima mogućnost da to promeni i sam izabere stečajnog upravnika i ima poslednju reč u tome. Stečaj se i vodi u interesu kolektivnog namirenja poverilaca, i organ koji sprovodi nadzor nad stečajem je upravo odbor poverilaca koji ima važna ovlašćenja nadzora.

 

Ukratko, stečajni upravnik vodi postupak u skladu sa svojom stručnošću i sposobnošću i u skladu sa zakonom. Stečajni sudija i odbor poverilaca nadziru rad i imaju mehanizme razrešenja. Ali ne mogu da vode postupak umesto stečajnog upravnika niti da odlučuju umesto njega. Kvalitet rada stečajnog upravnika se ogleda u stepenu namirenja poverilaca, dužini trajanja postupka i u tome koliki su troškovi stečajnog postupka.

 

Znači postoji veoma jednostavan mehanizan kontrole rada stečajnog upravnika, a to je interes stečajnih poverilaca koji većinom glasova u odboru poverilaca imaju pravo da traže da se stečajni upravnik razreši. Svako drugi ko bi tražio razrešenje stečajnog upravnika a da to nije u interesu većine stečajnih poverilaca, u suštini radi suprotno jedinom interesu koji Zakon o stečaju štiti. Takvih kandidata ima mnogo - svi oni koji su pogođeni kroz aktivnost stečajnih upravnika radi uvećanja stečajne mase i namirenja poverilaca u što većem procentu.

 

U skladu sa zakonom o stečaju, stečajni upravnik ima pravo na nagradu i naknadu stvarnih troškova. I jednu i drugu odobrava stečajni sudija. Pravo nadzora i prigovora ima odbor poverilaca. Stečajni upravnik ima i obavezu da svaka tri meseca podnese finansijski izveštaj koji sadrži specifikaciju svih troškova, sav promet na računima stečajnog dužnika, sva plaćanja, angažovana lica itd. Mnogo više detalja i transparentnosti (i sa razlogom) nego što to radi preduzeće koje nije u stečaju.

 

Kako se određuje mesečna naknada stvarnih troškova? U stečajnim postupcima stvarni troškovi tipično iznose oko 50.000 dinara mesečno i odnose se na stvarne troškove: prevoz, telefon, angažovanje stručnih lica za potrebe stečajnog postupka. Sve ove troškove odobrava stečajni sudija. Ovaj novac nije zarada stečajnom upravniku, već stvarni trošak koji je stečajni upravnik platio za potrebe vođenja postupka, a koji mu se refundira po odobrenju stečajnog sudije. Efikasne stečajne uprave rade na smanjenju troškova. Sa druge strane mora se voditi računa o kvalitetu. Vrlo često nema sredstava za troškove. Bez obzira na to, stečaj mora da se vodi. To je deo posla i ne može se birati.

 

Kako se određuje nagrada? Nagrada je fiksna i određena je pravilnikom:

http://www.alsu.gov.rs/bap/upload/documents/pravilnici/Pravilnik_o_nagradi_i_naknadi.pdf

 

Nagrada je određena kao procenat stečajne mase, odnosno procenat od sredstava koja se isplate poveriocima. Nagrada odgovara riziku i uspehu. Nagrada se dalje uvećava ukolko se postupak stečaja završi u roku od godinu dana (30% uvećanje) ili dve godine (20% uvećanje) ili ukoliko je stepen namirenja veći od 40% (20% uvećanje) ili 70% (30% uvećanje). U prevodu, ukoliko stečaj traje duže, ili ukoliko je stepen namirenja manji, i nagrada je manja. Nagrada se obračunava i isplaćuje na kraju stečajnog postupka.

 

Tokom stečajnog postupka, isplaćuje se preliminarna nagrada. Njenu visinu odobrava stečajni sudija i ona iznosi od 50.000 do 200.000 dinara mesečno, zavisno od vrednosti stečajne mase kojom se upravlja. Ovo je bruto iznos. Često tokom postupka nema sredstava da se preliminarna nagrada isplaćuje. U većini postupaka se ne isplaćuje. Na kraju stečajnog postupka, od ukupno obračunate nagrade u skladu sa pravilnikom, odbija se primljena preliminarna nagrada i isplaćuje razlika. Ukoliko je preliminarna nagrada bila veća od konačne, stečajni upravnik je dužan da vrati pare. Preliminarna nagrada se određuje tako da do ovoga ne može da dođe, ali teoretski postoji kao mogućnost.

 

Ako se nagrada smanjuje u slučaju da stečaj traje duže, zašto stečajni postupci i dalje traju tako dugo? Iz istog razloga iz kojeg nam je privatizacija propala. Glavni stečajni poslovi se završe relativno brzo, u prvih 6 meseci. A onda ostaju problemi dugogodišnjih parnica, neuknjižene imovine, neregulisanog prava korišćenja zemljišta, nesređenog katastra, nepotpune dokumentacije itd. Pored toga, naše tržište je plitko. Nema mnogo kupaca. Tako da brza prodaja obično znači niske cene i nizak stepen namirenja. Gde povući liniju između brzine postupka i stepena namirenja? Ovo je uvek dilema u stečaju. O ovakvim odlukama se traži saglasnost odbor poverilaca.

 

U slučaju društvenih preduzeća, stečajni upravnik je Agencija za privatizaciju. Povereniku Agencije za privatizaciju u ovom slučaju pripada procenat ukupne nagrade. Obično je to 60%, dok 40% pripada Agenciji.

 

Najveći posao stečajni upravnik ima u prvih 40 dana od dana pokretanja stečajnog postupka. Tada se pruzima imovina, popisuje, analizira poslovna dokumentacija, traži imovina i sačinjava ekonomsko finansijski izveštaj na osnovu koga poverioci donose odluke o daljem toku postupka. Centralni deo ovog izveštaja je popis sve imovine i procena njene vrednosti. Nakon njega ide postupak obrade prijava potraživanja koji se obično završava 120 dana od početka stečaja. Sledeća faza je prodaja imovine ili realizacija usvojenog plana reorganizacije. Nakon toga je intenzitet posla daleko manji. U poodmaklim fazama, čeka se razrešenje sudskih postupaka koji mogu da traju godinama.

 

U Srbiji je trenutno aktivno 1542 stečajnih postupaka i ima 397 aktivnih stečajnih upravnika. Najviše stečajeva je naravno u Beogradu koji ima najveći privredni sud na Balkanu. Novi zakon o stečaju (primenjuje se od januara 2010.godine) je uveo automatske stečajeve: za svako privredno društvo u blokadi duže od dve godine pokreće se stečajni postupak. Da budem precizniji, pokreće se prethodni stečajni postupak, pa ukoliko do roka koji odredi sud barem jedan poverilac uplati troškove pokretanja stečajnog postupka, pokreće se stečaj. Inače, privredno društvo se gasi, i sva njegova imovina prelazi u državno vlasništvo, a sva potraživanja se gase. Od kako su krenuli automatski stečajevi, svi sudovi i svi stečajni upravnici su zatrpani predmetima. Predmeti se ne odbijaju niti se odabiru. Nije korektno prema sudijama, niti je korektno prema drugim kolegama.

 

U postupku vođenja stečajeva stečajni upravnik otkriva razne radnje oštećenja poverilaca koje su se desile u godinama koje su prethodile stečajnom postupku. Zakon o stečaju daje mogućnost pobijanja ovih radnji i to je jedan od mehanizama zaštite prava poverilaca i povećanja stepena namirenja. Pobijanje može da ide do 5 godina unazad. Često se podnose i krivične prijave protiv odgovornih lica koja su sakrivala imovinu od poverilaca, „prodavala“ je po bagatelnim cenama, pravila fiktivne ugovore, priznavala fiktivna potraživanja, prihvatala neverovatne nalaze veštaka, priznavala neosnovane ili zastarele tužbene zahteve, potpisivala razna štetna poravnanja itd. Vršeći ove radnje, neminovno dolazite u sukob sa ljudima koji su preduzimali ove radnje. Mnogi od njih su uticajni ljudi. U našem malom korumpiranom društvu, pritisci su ogromni. Velike su i pretnje. I zvuči nestvarno i neverovatno da ljudi koji su upropastili preduzeća, ispraznili ih od imovine i onda pustili u stečaj, prebacuju stečajnim upravnicima da upropašćuju firme. Nije važno otkud nekome ogromna imovina i zašto te firme nemaju nikavu imovinu, već je glavno pitanje da li je upravnik za godinu dana dobio milion dinara u skladu sa zakonom i pravilnikom za poslove koje obavlja. Čitavo nam je društvo takvo. Forma ispred suštine. Life is fiction, TV reality.

 

Daću nekoliko primera. Direktor sa srednjom školom i nekoliko zaposlenih (nekoliko) preuzeli kompletnu imovinu društvenog preduzeća, hiljade kvadrata proizvodnog prostora, na ime svojih potraživanja. Direktor dao zgradu na ime troškova renovacije te zgrade. Direktor sa srednjom školom na ime ulaganja zakupca u objekte, dao sve objekte. I tako nebrojeno mnogo varijacija na temu. Preduzeća prazna dočekala stečaj. I onda ti poslovni ljudi ne mogu da se načude vašem bezobrazluku kada krenete da pobijate ove pravne radnje i hoćete da vratite imovinu nazad.

 

Struka stečajnog upravnika je časna struka. Ima zadatak da spase ono što se spasti može u cilju namirenja poverilaca, da ispravi ono što se ispraviti može. Kao i u svakoj struci, ima nečasnih. Poverioci i sud imaju sve mehanizme da ih sankcionišu, od razrešenja do krivične odgovornosti. To ništa ne menja na samoj struci. Reći da je stečajni upravnik upropastio firmu koju je mrtvu dobio na upravljanje, koja je mrtva godinama, koju su drugi doveli do raspada sistema, koja je ispražnjena od imovine, i potpuno igorisati pitanje ko je to uradio, je krajnja perverzija.

 

Poverioci su često oštećeni i unesrećeni ljudi koji su sa pravom nezadovoljni. Traže pravdu i češće je ne nalaze nego što je nalaze u stečajnom postupku. Postupak je formalan. Ima neka svoja pravila i ograničenja. Ona su tu sa razlogom. Na žalost, ne poznavanje zakona, a ljudi najčešće ne poznaju zakon, potpisuju ugovore a da nisu svesni posledica tih ugovora, daju pare bez odgovarajućeg obezbeđenja, bivaju prevareni itd. ih ne oslobađa posledica te neobaveštenosti. Stečajni upravnik ne može narušavati ravnomeran tretman svih poverilaca koji je diktiran zakonom i rešavati njihove lične tragedije, koliko god saosećao sa njima. Na žalost kod nas ljudi misle da sve može, da oko svakog pravila postoji neka kratica i put, a i političari i državni službenici nas tome uče svakodnevno, tako da su onda jako nezadovoljni ako im se ne da ono što traže i misle da im pripada.

 

Mnogo češće nego ne, i pored najbolje volje i uloženog truda, i najbolji mogući rezultat u konkretnom stečaju ostavlja ljude nezadovoljnim.

 

O mojoj kancelariji

 

Kancelarija stečajnog upravnika je lep i interesantan  posao. U ovaj posao sam ušao da napravim jednu od najboljih kancelarija za stečaj i reorganizaciju. Osnove postupanja su: ravnomerno i kolektivno namirenje poverilaca, što manji troškovi postupka, što veći stepen namirenja. Pobijaju se sve sumnjive radnje pre stečaja. Pokreću se svi postupci u interesu stečajne mase. Bez izuzetka. Sve što radim radim po sopstvenoj savesti, znanju i sposobnosti, bez ikakvih uticaja sa strane, bez privilegovanja ikoga i isključivo u interesu stečajne mase. Na mene se može uticati samo ako je ono što se predlaže u interesu stečajne mase i kolektivnog namirenja poverilaca. Sa druge strane, to je recept za konflikt i bio sam i fizički ugrožen zbog ovakvog pristupa.

 

Kancelarija trenutno vodi 11 stečajnih postupaka. Samo jedan je u prvoj fazi, dva su u fazi obrade prijava potraživanja, ostali su ili u fazi prodaje imovine (usled krize kupci su se povukli pa prodaje moraju da se ponavljaju i traju dugo) ili u fazi čekanja na razrešenje parnica i upravnih postupaka i sporova. Četiri postupka su u stečaju društvenih preduzeća, gde je Agencija za privatizaciju stečajni upravnik i gde radim kao poverenik Agencije, odnosno po ugovoru sa Agencijom. Vodim i 7 postupaka privatnih preduzeća kao stečajni upravnik. Nikada nisam ni na koga uticao da me imenuje za upravnika ili poverenika u bilo kom postupku. Sa druge strane, predmeti se ne mogu birati, bez obzira da li vam samo predstavljaju teret ili vam se sviđaju. Ili radite, ili ne.

 

U mojoj kancelariji na stečajevima radi 10 ljudi: diplomirani menadžer, tri diplomirana ekonomista, diplomirani pravnik, apsolvent na urbanizmu, softverski inženjeri, referent za kadrovska pitanja, menadžer kancelarije. U poslednjih godinu dana rade isključivo na vođenju stečajnih postupaka. Ostali stručnjaci se angažuju kao spoljni saradnici: advokati, veštaci itd.

 

U većini postupaka nema sredstava ni za preliminarnu nagradu ni za naknadu stvarnih troškova. Ali stečaj mora da se vodi. Takva je situacija sa većinom stečajnih upravnika. Glavna nagrada se isplaćuje na kraju postupka, tek kada se naplate poverioci. Od 11 postupaka koje vodim, trenutno samo u 3 ima dovoljno sredstava da se isplaćuje preliminarna nagrada, a da se ne ugrozi likvidnost. 

 

Preliminarna nagrada i naknada stvarnih troškova moje kancelarije u prošloj godini iznose oko 4 miliona dinara. Od tog iznosa, na plate za 10 zaposlenih je otišlo oko 3.1 miliona dinara (od tog iznosa porezi i doprinosi iznose oko 1 milion dinara), dok su ostali troškovi kancelarije iznosili oko 900.000 dinara, odnosno oko 75.000 dinara mesečno. Prosečne plate su manje od republičkog proseka. Tek kada se završi neki stečaj, dele se bonusi, obično na kraju godine na osnovu rezultata cele godine. Moja neto zarada prošle godine iznosi oko 900.000 dinara. Pored kancelarije, ona uključuje i ugovore o delu koje imam sa Agencijom za privatizaciju. Većina je investirana nazad u kancelariju zbog konstantnog problema likvidnosti.

 

Zašto radim ovaj posao? Kao prvo, posao je izuzetno interesantan i izazovan. Pored toga, jako mnogo sam naučio o funkcionisanju i našeg privrednog i sudskog sistema i rada gotovo svih državnih institucija. Iznutra. Kao neko ko je celu dotadašnju karijeru proveo u inostranstvu, ovo iskustvo je od velike vrednosti i upravo to sam i želeo. Kao treće, ovo je jedan od najbolje plaćenih poslova u Srbiji. Doduše ne do sada, i tek na kraju postupaka kao što i treba. Problem je da se postupci teško završavaju, tako da je likvidnost konstantan problem svih kancelarija stečajnih upravnika. Novca nema, postupci moraju da se vode, ne može bez ljudi, a ljudi neće da rade bez novca.


Jedina stvar koju nisam mogao ni da pretpostavim je o kakvom i kolikom blatu se radi, koliko je duboka korumpiranost i krimnalizovanost naše male zajednice i koliko su urušene institucije sistema. Nije mi žao niti se žalim. Da nisam počeo ovo da radim, ne bih mogao ni da naslutim, tako da ni sve druge stvari koje me interesuju i koje predlažem, npr. izmene poreskog sistema, ne bi imale mnogo veze sa stvarnim životom.


U jednom stečaju koji vodim sam došao u spor sa jednim našim poslovnim čovekom koji je uzgred i pokretač jednog tabloida. Oko magacina od par hiljada kvadrata. Vrednost je velika. Pa se sudimo, sa sve hobotnicom od raznih preduzeća, u nekoliko sudskih postupaka. Bila je i krivična prijava. Gospodin je i uhapšen u vezi tog magacina. Nedavno je priznao krivicu. Ali bi i dalje da zadrži magacin, a to nije u interesu stečajne mase koju štitim. Prošle sedmice sam se pojavio na ročištu na kome je trebalo da završe priznanje. Tabloid je vrlo brzo nakon toga krenuo u pisanje. Treba zaista biti i maštovit i maliciozan i bez ikakvih obzira prema činjenicama i logici, ali i sa odličnim osećajem za blaćenje i izvrtanje koje će ljudima izgledati verovatno, da bi se napisalo tako nešto. Deca me pitanju gde su mi te silne pare, a zaposleni gde je onaj bazen. I oni bi da se okupaju.

 

Demantovati nešto nekome ko je namerio da vas uništi nema mnogo smisla. Mojim advokatima je trebalo nekoliko dana da pripreme tužbu. Podnešena je u ovaj petak. Nema člana Zakona o javnom informisanju koji nije prekršen. Preporučili su mi i da do podnošenja tužbe uopšte ne odgovaram. To mi je i bilo najteže. Traži se šteta od 7.200.000 dinara. U samoj tužbi stoji da će novac biti ustupljen Domu za nezbrinutu decu u Zvečanskoj ulici. Pripremaju se i sve druge pravne akcije u skladu sa zakonom.

 

Napadnuta je cela struka, koja ćuti. I to je tužno. Osim moralne podrške u stilu drž' se, znamo mi sve, ništa više. Strah je čudo. Sa druge strane, svi sa kojim sam došao u sukob su se javili da daju izjavu. Advokatski tim koji ima iskustva sa ovakvim blatom mi je preporučio da ne ulazim u polemiku. O svakom od njih mogao bih napisati po jedan duži tekst. Pisati o prirodi konflikta stečajne uprave sa njima i njihovim interesima koji su suportni interesima stečajne mase bi mi konzumiralo život. Sigurno bi bilo zabavno za dokone i prepametne koji nisu preterano vezani činjenicama kada izriču svoje sudove. Mesto za te stvari je sud i institucije sistema. I svi i jesu tamo u predmetima koje vodim.

 

Po ovom pitanju više se neću oglašavati niti ću odgovarati ljudima i Čvorovićima koji izgleda imaju recepte i savete i prekore i priručne kamenice po pitanju kako da štitim sebe i svoju porodicu od linča i da pri tome respektujem njihovo pravo da ugrožavaju moja prava.

 

 



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana