Budućnost| Društvo| Mediji| Politika

Noć srpske majke

nikolic777 RSS / 12.04.2011. u 10:22

Milan Nikolić

Ceca%20Arkan.jpg

Nikada ne bih pisao o slučaju srpske nacionalne šta god ona bila. Ni najnovije vesti o tome da će se verovatno nagoditi sa Tužilaštvom, da je ponudila čak milion i po eura, da će biti „pritvorena“ u sopstvenoj vili, i da će seka Lidija, koja je samo verno pomagala, kako nalaže sveti kodeks iste krvi i iste ljubavi prema kešu, „proći“ sa šest meseci  pritvora uz "elektronski nadzor" – nisu neočekivane. Ko je prognozirao drugačiji ishod, zaboravio je gde živi. Ili je poverovao u „reformski kurs“ i nezavisne institucije.

Da li reč o profesionalnoj deformaciji ili činjenici da mene „sve rane moga roda bole“, sa akcentom na orkestriranim kampanjama i manipulacijama, te uvek delotvornom poigravanju sa nacionalnim paramitovima, ne mogu da čitav ovaj slučaj ne sagledam kao vernu, ubitačnu potvrdu sistema vrednosti iz vremena uspona ove majke nad majkama. Naravno, srpskim. I, naravno, nisam maliciozan. Reč je o „tituli“ koja je u jeku tabloidne kampanje (a malo šta danas u Srbiji nije tabloid) za slobodu optužene – najviše rabljena. Od facebook-a do dnevne štampe. Dakle, ja samo citiram. Nažalost, „mama“ nije jedini sterotip i jedina arčena zloupotreba tokom trajanja ovog patriotskog vapaja.

Pored internet grupe „Ceca srpska mati, nećemo je dušmanima dati“, saznajemo da je optužena posetila „srpske svetinje“, da je u njima pokušala da pronađe „utočište“, te „povrati unutrašnji mir“. Podrazumeva se, uz permanentnu, velikodušnu i posvećenu superviziju duhovnika. Pa, čiju drugu? Jer, optužena je svetinje skrušeno pohodila uz „blagoslov monaha“, i ti isti monasi o njenom boravku nisu hteli ni da „pisnu“. Ni to nije ništa novo. Kada imaju specijalne goste takvog (nacionalnog) formata, neprikosnovene duhovnosti i patriotske posvećenosti, monasi su više nego verni zavetu ćutanja i regulama svog uzvišenog poziva. Nesreća je samo što su gošću videli meštani, fanovi iz tih mirnih, pasivnih krajeva. Nariod k'o narod. Fanovi k'o fanovi. Izlanu se, taj poriv je jači i od nacionalne osvešćenosti. Od svesti o izdajničkom i svakom drugom zlu - domaćem koje vodi ovu, kako rekoše, „nezapamćenu medijsku hajku“, te stranom, zapadnjačkom, u prvom redu  - haškom. Uostalo, ne viđa se Keva svaki dan.

Neverovatan je taj ponor u kojem trajemo. Kad se laž jednom odomaći na nekom prostoru ili među ljudima, kada se određeni sistem dosledno primeni, instalira i usadi, nema toga što se tom istom narodu ne može servirati a da ne sklizne niz grlo sasvim glatko. Reči se troše nemilice, i to one najpompeznije. Istraga o finansijskim malverzacijama koje je optužena da paradoks bude veći – priznala, nazivaju se „hajkom“, bestrasno izvestavanje o optužnici i postupku – „kampanjom“ i to – „nezapamećnom“. Izem ti i pamćenje i sećanje. Šta drugo reći. Osim onog „sram vas bilo“ na koje će ti se tvorci ove, valjda kontrakampanje, samo nasmejati u lice. Zbog takve (lingvističke) situacije, Beko, bez straha od karikaturalnosti tog čina, može da traži zaštitu od opake harpije, Verice Barać koja se, eto, nameračila baš na njega.

Ali, srpska majka je se u međuvremenu od bola „osušila“, a mi, bednici neposvećeni u ono što predstavlja ljubav prema otadžbini, zabovaljamo koliko je pevala na mostovima dok nas je „zlo vekovno“ bombardovalo. Zaista, to jeste čin za primer. Osvaja smislenošću. Što ne znači da to isto bombardovanje smatram smislenim, kako se obično zaključuje ukoliko se osudi to patriotsko prodavanje magle i idiotizma.

Na kraju, da se vratim na ono osnovno. Nisam razočaran mogućnošću ovakvog ishoda slučaja nacionalne zvezde koja je toliko doprinela blagostanju ovog naroda, u širokom luku od kulture do osnovnih vrednosti - sa akcentoma na duhovnosti na koju nas je podsećala svojim stihovima, delima, bujnim grudima, bogatstvom volumena koji repezentuje ženu devedesetih. Erotičnu patriotkinju koja stoji uz svog muškarca, ratnika, kao njegova podrška i odmorište kada se vrati iz bitke. Spremnu da mu udoviolji ali i da mu „krvi da“, kao i da razgali nacion za koji se on „bori“.

61825.jpg

Ne zanima me. Ali, eventualni ishod slučaja i čitava ova inscenacija koja ga prati, svedočantvo su kontinuiteta sa onim godinama, kao i nesposobnosti, naše pre svega, da se probijemo kroz masu pompezne retorke i odredimo šta patriotizam zaista jeste, a šta su nam tate, mame i ujne nacije podvalile. Ovako, ostaje samo jedno pitanje – ko ima pravo da i dalje govori o nekakvim vizijama, i da ime njih nastupa. Ko ima pravo da pomene reč „reforma“ i da u ime toga traži nečiji glas. Da je bar malo stida ostalo među nama, ne bi smeli ni da pisnu jer bi znali da će im se odgovoriti prezirom. Po ugledu na monahe iz ove priče. Da, one koji su svojim predanim molitvama noć srpske majke pretvorili u zoru. Eto, recepta za Voju Koštunicu. I on je valjda u „procesu“. Samo nije Jozef K. Ukoliko je majka poštena kao što o njoj pišu, trebalo bi da mu da savet. Recimo, da ove godine on negde, makar i u svom dvorištu, nastupi na Vidovdan pošto ona neće biti u prilici ili da ga uputi na iste monahe. Na iste svetinje. Ipak joj je Voja, onako veselo, sa Matijom i Veljom, klicao za doček Srpske, dakako, Nove godine, na koncertu ispred Skupštine koji joj je sa svojim narodnjacima upriličio. I time se još jednom, onako simbolično, odredio prema zločinima minule decenije.

 

note:

Ne bih pominjao Džaju ovoga puta. Sve je to semantika. Nisu sve legende iste. Neke su legendarnije od drugih. Pa ipak, Dragane, čestitam vam na dostiojanstvu. I, hvala vam.

 

epilog:

Tužilaštvo potvrdilo nagodbu.

Reče predsednik Tadić pre desetak dana da "reforme bole". Get used to it. Savet važi za sve nas, primorane da ovu državu i dalje shvatamo ozbiljno, ali red je setiti se i naših "akademskih građana" po zatvorima. Sa naglaskom na sumnjivim presudama.

Atačmenti



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana