Tek danas dobih malo više vremena da se odvažim da odslušam „Kažiprst" od 6. aprila, po preporuci dalija76 na jednom blogu, g. Šabića, mislim... Elem, baš me zanimalo kakve su to muke naše vlasti s izbornim sistemom, blanko ostavkama i sl.
I, čuh kako gospođa Kolundžija više puta ponovi (da li se to žalila?) da im iz Evrope nisu rekli kako da ostvare to što od njih (nas?) traže, nego su samo dali zadatak da narod treba da zna za koga (koju ličnost) glasa! Ništa više (a ni manje)!
I, sve mi se čini da su rešenja komplikovanih stvari (ako je ova uopšte komkomplikovana) često prilično jednostavna, makar na prvi pogled isto malo komplikovana. Sedoh za računar, al' shvatih da nije to što sam pomislio baš lako objasniti.
Sada, kad se malo sleglo, mogu (i moram!) da istaknem sledeći predlog (sva prava zadržana!):
Ako imamo registrovanih oko 6,7 miliona glasača, a još uvek 250 poslanika, to znači da jednog poslanika delegira 26.800 punoletnih stanovnika Srbije.
E, ako je tako, onda se neko može jednostavno pozabavitri sledećom raspodelom - da napravi (bar dovoljno dobro) aproksimativno izborne jedinice koje broje toliko glasača (naravno da to neće moći da bude skroz precizno, ali tačna statistika glasača po izbornim mestima sigurno postoji).
E, kad smo to tako lepo napravili, stranke će jasno istaći svoje kandidate za ta izborna mesta i građani će znati za koga glasaju, tj. ko reprezentuje tu partiju na tom mestu.
Onda budu izbori, saznaju se rezultati i kako se raspodeljuju mandati?
Ako je neka stranka prešla cenzus na nivou Republike, a njeni kandidati na nekim izbornim „jedinicima" imaju apsolutnu većinu, oni su automatski postali poslanici. Ako je nekim slučajem broj takvih mesta veći od broja poslanika koji joj pripadaju po ukupnim rezultatima izbora (recimo, partija osvojila 51% glasova u Srbiji, a u svim izbornim jedinicama takođe osvojila po 51% - nemoguće, ali moramo razmatrati takve slučajeve - onda se mesta raspodeljuju prioritetno po broju glasova dok se ne popuni kvota, a u slučaju da se i ovom metodologijom dolazi do „nerešenog" rezultata, primenjivao bi se redosled kandidata po redosledu na izbornoj listi stranke (svih 250 kandidata za celu zemlju).
Pošto najjača stranka ovako rasporedi svoje kandidate na poslanička mesta (po kriterijumu apsolutne pobede na izbornim jedinicama), daje se mogućnost sledećoj stranci po snazi da dodeli poslaničke mandate svojim najbolje plasiranim kandidatima, takođe do popune svoje kvote, u skladu sa rezultatima izbora.
I tako do najslabije partije... (EDIT: pojašnjenje kako se raspodeljuju mandati na mestima gde nema apsolutne pobede dato je u diskusiji - odgovori na komentar "Pojasnjenje".)
Kad još malo razmislim (uf! znam da to boli! :D), predlažem i dopunu ovog sistema kojom bi se suspendovao republički cenzus u slučaju da neki kandidat osvoji apsolutnu većinu na svojoj izbornoj jedinici, ako ga njegova stranka nije preskočila na republičkom nivou. Ovo otvara vrata nestranačkim kandidatima koji uživaju ugled u lokalnim sredinama. Ah, da, dodatna modifikacija - u slučaju većih gradova, koji zahvataju više od jedne izborne jedinice, ukoliko jedan kandidat ukupno na teritoriji jednog grada od 50.000 glasača osvoji 51% glasova od izašlih u jednoj jedinici (13.668 ako su svi izašli), ima pravo „prolaza" i on zastupa taj grad (to mu dođe kao pobeda u jednoj virtuelnoj izbornoj jedinici), dok se preostali glasovi tretiraju po prvobitnom „receptu" (da ne davim, znam koje su potencijalne nedoumice, imam rešenje! :D).
Što se koalicija tiče, uvek sam mislio da su nezdrave jer manji (koji možda ne bi ni prešli cenzus) ucenjuju veće (toliko puta viđeno) lažno predstavljajući svoj "koalicioni potencijal", zalažem se (kakav god da izborni sistem bude, ako je sa cenzusom) da se dozvoli odvojeno glasanje za svaku partiju, s tim da one unapred prijave svoje koalicije (pa posle neka se na čistom izbornom rezultatu raspodeljuju); ja bih dozvolio možda čak i postizborno ovakvo udruživanje, jer i ovako ne znamo ko će s kim u postizbornu koaliciju - ovo bi olakšalo dogovore za raspodelu mandata tamo gde se po računici ne može lako dobiti „ceo poslanik" i sl...
Ako negde postoji ovakav ili sličan izborni sistem (možda na nekoj planeti! :D), izvinjavam se zbog nenamernog plagijata!
Upozorenje za drage stranke: ovaj sistem (samo u slučaju dopune za apsolutne pobede nezavisnih kandidata na izbornim jedinicama) može i da ih ukine (žao bi mi ih bilo ;) ) ukoliko se pojavi dovoljno jakih pojedinaca na lokalnom nivou, ali to ne treba da umanji njihov entuzijazam da izglasaju Hanselov sistem jer je očigledno da on odgovora na sve evropske zahteve, promoviše odgovornost poslanika pred svojim glasačima (jer će njegova baza biti jasno definisana pre izbora) i istovremeno zadržava sve prednosti proporcionalnog sistema! ;)
Izvinjenje ako ima neka greška, pisano je u dahu, u naletu inspiracije! :P
Izvolite, kažite šta mislite, dajte svoje predloge, hajde da im pomognemo, rok je do juna! A oni kasne!