Moj grad| Na današnji dan| Nostalgija| Planeta| Život

Neke ljubavi počinju skroz čudno

Branislava Kostić - Narator RSS / 31.03.2011. u 15:19

Beograđani umeju da kažu za nekoga ko je (po njihovim merilima) suviše ljubazan i popustljiv - "Il' je peder, il' je Novosađanin". Novosađanima to ne bude smešno, ali se po pravilu osmehnu. Da pokažu da su razumeli. I da ne zameraju.

... Svojevremeno, pre tridesetak godina, jedne srede predveče, spakovala sam stvari, otkazala stan, zakačila momku oproštajnu poruku za dovratak, u mislima se oprostila od Knez Mihajlove i Voždovca... I krenula...
Na beogradskoj autobuskoj stanici tih godina je iznad svakog šaltera stajala crna rebrasta „informaciona" tabla na kojoj su belim uglastim slovima bile nabrojane destinacije za koje se na dotičnom šalteru prodaju karte. Tog (za mene prilično sudbinskog) dana, ispred većine šaltera bio je napravljen red od po nekoliko metara. Krenula sam ka onom ispred koga je bio najmanji red. Negde pri vrhu table, između naziva raznih mesta, za koje sam čula samo kad smo se kao klinci igrali "zanimljive geografije", pisalo je "Novi Sad".
Odlučna da odem, i vrlo nesrećna što ne umem da ostanem, zbrkana, ponosna i prilično ljuta što život možda i nije najpravednija stvar koja mi se mogla desiti, kupila sam kartu za Novi Sad. Maglovoto mi je bilo u glavi da je Novi Sad nešto što je "blizu". Nisam razmišljala blizu čega. Valjda se podrazumevalo da je blizu Čalme za koju sam u to vreme, izgleda, još bila vezana pupčanom vrpcom, mada mladalački zamaskiranom i nepriznatom.

Bledunjavo žutim autobusom, sa plavim slovima i poslovično zaprljanim sedištima, stigla sam na autobusku stanicu u Novom Sadu.

Prvom taksisti koji se pojavio samouvereno sam izgovorila:  "Do hotela u centru".
Ljubazno mi je uzvratio: "Imamo dva".
- "Onda u onaj koji je stariji".
Krenuo je ne gledajući me.

Posle par raskrsnica, uljudno i pomalo besmisleno je krenuo da zanoveta: "Znate kako.. ima u centru i "Putnik" (pa onda pauza od pola minuta)... Mislim, nije "Vojvodina" loš hotel. Dobar je (opet pauza, ovog puta duža - skoro dva minuta)... Al' opet, mislim, možda nije "Vojvodina"... (pauza, ovog puta minut i po)... Mislim, ako baš hoćete u centar" (tu je usledila konačna pauza, koja se trajala sve dok me sa razvučenim "hvala-lepo-prijatno" nije ostavio u hotelskom holu, smeštajući bezbedno pored mene moj naduveni braon kofer i "indijsku" torbu kupljenu na buvljaku u Trstu).

Nisam ga slušala (normalno!). Bila sam mlada, puna sebe, još ljuta na nadobudne tipove koji misle da znaju šta je bolje "i za mene, a i za ostale", a nije mi bilo daleko od pameti ni to da taksista ima neki svoj specijalni aranžman sa tim nekim hotelom gde bi da me smesti.

I tako, nađoh se u centru Novog Sada, u hotelu "Vojvodina". Recepcionar je bio debeljuškast i uslužan, soba čudno topla i nadasve neobična. Krevet, ormar, natkasna i nešto što je moja mama oduvek zvala "šemizet"... sve je izgledalo kao iz prošlog veka, a svaki pokušaj korišćenja škripom je potvrđivao i najsmelije pretpostavke o broju decenija (vekova?) od kako se majstor koji je izradio nameštaj preselio na onaj svet.

Posle tuširanja čudnom mešavinom jako tope, jako hladne i nepostojeće vode, izašla sam da prošetam. Ulični prodavac je monotono uzvikivao "Dnevnik! Sutrašnji Dnevnik". Ljudi su prilazili nekako polako, uzimali novine, savijali ih pod mišku i odlazili. Prišla sam i ja.

"Koliko?", pitala sam kolportera.
Pogledao me je sa osmehom - "Trideset. Niste iz Novog Sada?"

Kratko i odsečno sam mu rekla -"Nisam", platila, uzela novine i sklonila se od čoveka koji sebi daje za pravo da me pita odakle sam samo zato što nisam znala koliko koštaju te njihove lokalne novine za koje niko normalan verovatno nikada nije ni čuo. U Čalmi su se čitale "Večernje novosti" ("najtiražniji list u SFRJ"), "TV Novosti", "Sremske novine" i "Poljoprivrednik", mada je bilo i onih koji su čitali "Radio i TV Reviju".

U Beogradu sam čitala "Politiku", jer se to podrazumevalo. Kao pašteta sa sirom za doručak, koji jedem trčeći za tramvajem, girice i čaša crnog vina u "Poletu", žurke u studenjaku i onih par stotina metara niz ulicu Kneza Miloša, koji su uvek predstavljali granicu između stvarnog i mogućeg...

I sad taj "Dnevnik".

Uzela sam ga, odnela u hotelsku sobu i prelistala stalno razmišljajući koji me je đavo doveo u taj mlaki grad u kome su svi nekako utišani, povučeni u svoje kapute i rukavice, hladno-ljubazni, pomalo dosadni i nekako... OBIČNI.

E, da. Tako je to krenulo...

Prošle su godine. Decenije.
Beograd se sve više udaljavao i postajao grad moje mladosti, suviše bučan i ubrzan za moj ovdašnji ritam... Vojvodina je (bila i ostala) neki moj privatni ponosno-tužni, nikada do kraja sagledan mekani-okvir-za-stvarnost, dobijajući s godinama na šarmu i detaljima: Čalma + Laćarak + Kuzmin + Manđelos + Divoš + Bingula + Erdevik + (Sremska) Mitrovica + Subotica + Palić + Kovačica + Crepaja + Zrenjanin + Lokve + Kikinda + Bečej + Dunav + Sava + Sremski Karlovci + salaši na severu Bačke + vinogradi na pesku + Banat sa ravnicom koja boli koliko je ravnica + jedna magnolija u Kovačici i jedna u Dvorskoj bašti u Karlovcima, Banstol... Lipovac.

Naučila sam da hotel "Vojvodina" krajem sedamdesetih nije bio mesto za pristojnu devojku koja odseda sama, i da se ne-Novosađani (između ostalog) prepoznaju i po tome što prvo pitaju "Koliko?"...

A Novi Sad? On je prosto Novi Sad. Grad u kome sam rađala decu, radila, volela, želela, trpela, radovala se... Grad u kome sam postajala -ja.

 



Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 15:33 31.03.2011

;-))))))

Lep blog, našla sam sebe u mnogim tvojim rečenicama...i ja sam došla iz Begrada i ostala...neke ljubavi možda počnu čudno ali ...traju i opstaju. S vremenom postaju dublje, iskrenije.
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 11:52 02.04.2011

Re: ;-))))))

Da.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 16:08 31.03.2011

banat trol

Banat sa ravnicom koja boli koliko je ravnica


Polja banatska

Al' su ravna polja banatska
tiha kao pesma paorska
da l' su lepsa kada cveta sve
ili zimi kad zabele se

Kad mirisu jorgovani i bagremi rascvetani
sve tu ima neku mirnu cud
a u snezne, zimske dane upregnemo konje vrane
pa nas nose po ravnici svud'

Ako leti tu potrazis hlad
sunce zeze, eno, bagrem mlad
zimi kad severac dune ljut
a ti hajd' na salas, znas vec put
sesili sesili 17:34 31.03.2011

Važno je...

... da ima ljubavi. Brine me što za sve što ti se dogadjalo, koristiš prošlo vreme. Razumem za radjanje, ali - volela, želela, radovala se...
jedan.kub jedan.kub 18:42 31.03.2011

Re: Važno je...

Lep tekst.
Kad bi morala da biram izmedju Beograda i Novog Sada, opredelila bi se za ovaj drugi.
Nisam stekla utisak da si pogresila.
Preporuka
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 11:54 02.04.2011

Re: Važno je...

Kad predjes 55, vreme se, nekako, računa drugačije. Prošlo se meša sa sadašnjim, a buduće se više podrazumeva, nego što se imenuje. I, tako...
razmisljam razmisljam 18:50 31.03.2011

За разлику од Београда

Нови Сад је варош једна онако баш лееепо скројена за миран живот. Доброћудан, мало успорен, добронамеран, без превеликог саобраћајног кркљанца, погодан за бициклисте и пешаке... Милина, баш.
mirelarado mirelarado 19:17 31.03.2011

Re: За разлику од Београда

razmisljam
Нови Сад је варош једна онако баш лееепо скројена за миран живот. Доброћудан, мало успорен, добронамеран, без превеликог саобраћајног кркљанца, погодан за бициклисте и пешаке... Милина, баш.


Волим и Нови Сад и његове житеље. Допало ми се и како је у тексту с топлином приказан. Као Београђанка ипак морам да напоменем како за ону изреку на почетку текста први пут чујем.

Добро нам се вратили, Бранислава, дуго вас није било.


Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 12:02 02.04.2011

Re: За разлику од Београда

To samo znači da niste kao većina, ali i da se družite sa onima koji nisu većina, što je po difoltu zanimljivije.
A, vraćanje? Ma, dobro je to. Neki ljudi i neka mesta te anketišu i nedaju ti da suviše (daleko-dugo) odeš. I uvek ti se čini da imaš gde i kome da se vratiš. To prija.
angie01 angie01 20:29 31.03.2011

,

fantomatsicna fantomatsicna 08:46 01.04.2011

Re: ,

Angie01 moram da kazem da se uvek obradujem kad vidim da si postavila sliku ili neki klip.Inace i ja volim tamburase, a od mojih sam nasledila i ljubav prema tekstovima Djoleta.Divan tekst o divnom gradu.
angie01 angie01 09:22 01.04.2011

Re: ,

moram da kazem da se uvek obradujem



Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 12:04 02.04.2011

Re: ,

Hvala. Baš je prijalo.
mlekac mlekac 23:17 31.03.2011

A sta reci...

Kad sam bila tamo negde daleko, od svih pesama najboje mi je pasalo
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 12:07 02.04.2011

Re: A sta reci...

Snimak je davnašnji i probudio je čitavu hrpu uspomena. Na Janiku, na Petrovaradin... Znate šta je u svemu najbolje: čovek napiše nešto, stavi to na svoj blog na B92 i kao odgovor dobije toliko lepih detalja, od kojih mnogi otvore neku novu, sasvim "svoju" priču. Lepo.
alselone alselone 07:44 01.04.2011

NS

Mali-veliki grad sa velikom dusom.



Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:54 01.04.2011

Re: NS

bulatovic92 bulatovic92 09:05 01.04.2011

neke ljubavi


Nešto u poslednje vreme nisam naročito sentimentalan ni prema
gradovima u kojima sam živeo, ni prema zemlji u kojoj jesam,
jer mi sve to deluje pomalo otrcano, prevaziđeno, pa i najčešće
iritirajuće.Mada, razumem, znam šta je navika, dugogodišnji
boravak u istoj sredini, brojni stečeni prijatelji itd.
Danas mi svi gradovi izgledaju jednako ofucano, jadno, sa lošom
infrastrukturom, dotrajali, prljavi. Vlast je u njima nesposobna,
neotupavna, gramziva.Mislim, da smo nestrećni narod, sa nekim
urođenim felerom koji nam ne dozvoljava da se pomerimo napred,
(korak napred, tri koraka nazad), i u takvim okolnostima, bar,
meni je svejedno gde sam sticao prijatelje, čekao decu,voleo,
želeo itd.
Ne ljutite se, ali to "ja" što ste postali, desilo bi se i u
bilo kom drugom mestu, koje bi jednako tako voleli kao što
sada volite Novi Sad. Ako je to ljubav u pitanju.
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 12:16 02.04.2011

Re: neke ljubavi

Ima i ona drugačija istina, iz "Priče o dva grada", koja kaže da svako u stvari nalazi ono što traži, ili - ono što želi da nađe.
Da, živimo u vrlo nefer svetu. Živimo u nesrećnoj zemlji i ranjenom i osakaćenom gradu. Ali čovek ne voli manje, nekoga ili nešto, zbog toga što je taj neko ranjen, ili osakaćen. Naprotiv, volite to nešto povređeno i naruženo još nežnije, sa puno zaštitničkog i mekog. Što vas ne sprečava da branite ono što volite. Naprotiv.
dr.wagner dr.wagner 09:10 01.04.2011

Koperton

...dan

-Lijepa vam je priča ... , ali niste baš nešto daleko otišli ....

-Ovo sa "oproštajnom porukom" i otkazanim stanom , ... sve bi to dalo
naslutiti kako ćete promjeniti bar 3-4 vremenske zone ...
... , a Vi otišli u najbliži grad ...

-To je kao da ja stavim sunčane naočale , uzmem GAJGEROV BROJAČ ,namažem se
kremom za sunčanje (protiv svih štetnih zračenja)

.... i odem u Krško


Wagner
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 12:24 02.04.2011

Re: Koperton

Znate, taj moj odlazak, tamo negde 1978. godine, bio je veliki, i značajan, kao malo koji drugi. Nakon toga, bilo je kojekakvih Kaira, Kopenhagena, Madrida, bio je Beč, i Berlin i Pariz i Niš i Dubrovnik, i Malme i Kopenhage, i Moskva i mnogi, mnogi gradovi u koje sam odlazila (i mnoga lepa i potresna sela), ali ni jedan taj odlazak, niti dolazak, nisu promenili moj doživljajs sveta kao taj mali korak od osamdesetak kilometara, koji me je uveo u novu stvarnost, koja je vremenom postala moja i draga.
Biće da je tajna putovanja u tome da nije važan broj kilometara, već ugao koji se kretanjem promeni - na ovu ili onu stranu. A valjda je važno i šta sve putuje sa vama, a šta ostavljate "kod kuće" da vas sačeka. Kad sve ponesete sa sobom, onda je promena uvek potpuna. Makar otišli samo u susednu zgradu.
dr.wagner dr.wagner 18:53 02.04.2011

Re: Koperton

Pozdrav B

Branislava Kostić - Narator
Kad sve ponesete sa sobom, onda je promena uvek potpuna. Makar otišli samo u susednu zgradu.


-Kad sve ponesete sa sobom , onda zapravo i nema promjene ...
...osim adrese ...

-Mislim da razumijem to što ste napisali ... jedino što sam stekao
dojam (nakon sudbonosnog "NE"da ćete poput Loleka i Boleka
... zavrtiti globus ....


Wagner

bocvena bocvena 09:48 01.04.2011

Gajim potpuno iracionalnu ljubav

prema Novom Sadu. A bila sam u njemu samo 10-ak puta.
Onako kako se drugi raduju penziji u vikendici na selu, tako bih ja da živim u Novome Sadu.
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 12:24 02.04.2011

Re: Gajim potpuno iracionalnu ljubav

Pa, šta čekate. Dođite!
blogovatelj blogovatelj 14:26 03.04.2011

Re: Gajim potpuno iracionalnu ljubav

Onako kako se drugi raduju penziji u vikendici na selu, tako bih ja da živim u Novome Sadu.


Ako se ikada vratim u Srbiju, jedino mesto gde bih ziveo.
Dovoljno mali da mozes biciklom gde god pozelis, dovoljno veliki da te niko zivi ne primecuje. To je ono sto mi u zivotu treba.
Obren Markov Obren Markov 09:53 01.04.2011

Danas

Otac jednog mog drugara (a znaš ga, mislim, i ti) je, dovodeći tih godina porodicu iz Beograda u Novi Sad, rekao istoj nešto kao
- Lep mali grad, miran, blizu je, i ima novca u njemu

Danas, sve ozbiljnije gledajući kako da zauvek ode odavde, taj moj drugar (iako, po većini kriterijumima i ovde odlično situiran) govori
- Novi Sad... Više nije ni mali, ni miran, ni toliko lep. A sve su pare otišle.
Branislava Kostić - Narator Branislava Kostić - Narator 12:26 02.04.2011

Re: Danas

Obrene, ostali smo mi. A i Dunav je tu. Šta nam više treba?
Dr M Dr M 18:29 01.04.2011

Hotel...


"sve je izgledalo kao iz prošlog veka, a svaki pokušaj korišćenja škripom je potvrđivao i najsmelije pretpostavke"


Najviše je škripalo vikendom, a samo je jedna pretpostavka bila tačna, vojnici iz kasarne u Miletićevoj dobili izlaz. Na recepciji, dozvola za vikendodsustvo na uvid, Venčani list ne.

Ali, pre Vojvodine,, Gurman .

Ko o čemu...muškarci o vojsci.
Черевићан Черевићан 16:30 02.04.2011

такисмо, па шта

богме мееста лепих има
ко черевић, бајмок, лок
и било би још на броју
ал коНовог Сада . . ЈОК
kick68 kick68 00:25 03.04.2011

ljubav

A Novi Sad? On je prosto Novi Sad. Grad u kome sam rađala decu, radila, volela, želela, trpela, radovala se... Grad u kome sam postajala -ja

Drago mi je sto vam je ljubav bila uzvracena.

"Il' je peder, il' je Novosađanin".

Cesca verzija: "Il' je peder, il' je Vojvodjanin." Izrekla je Branka Katic i filmu Ubistvo s predumisljajem
kleinemutter kleinemutter 12:16 03.04.2011

promena

Dadoh Novi Sad za Beograd i još patim za tim mirnim gradom, za lipama koje mirišu uvek u vreme ispita, pa se nekako učilo sa setom.
Patim za Štrandom iako i Adu volim, za Futoškom pijacom iako mi Banjička još bliža .....

Veliki cmoko šaljem u NS.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana