Autor: Rodoljub Šabić
Kako se svaki normalan roditelj oseća suočen sa stavljanjem u izgled bilo kakve, makar i najmanje, neprijatnosti za njegovo dete? Ni malo prijatno, naravno. A nažalost, sa takvim „upozorenjima" se, kako mi pišu, u školama koje pohađaju njihova deca, ovih dana suočavaju neki od roditelja. A sve to povodom reagovanja odnosno odbijanja roditelja da daju podatke ili zahtevanja da im se objasni šta je osnov i razlog za prikupljanje određenih podataka za potrebe „Jedinstvenog informacionog sistema u osnovnom i srednjem obrazovanju Republike Srbije".
Ljudi ne razumeju na osnovu čega im se određeni podaci traže i kome i u koje svrhe oni trebaju. Pitaju se zašto Ministarstvu prosvete trebaju podaci npr. o tome da li su oni udati, neudati ili razvedeni, koje su nacionalnosti, da li rade na određeno ili neodređeno vreme i s pravom, traže objašnjenje. „Objašnjenja" koja dobijaju su razna, npr. „reč je o naredbi Ministarstva prosvete" ili „to je posao koji je početo pre četiri godine i mora se bez odlaganja završiti" i sl. Sigurno „najoriginalnije, upravo sam pročitao u e-mailu koje mi je „forvardovao" jedan od roditelja - „Ako ti podaci ne budu u bazi dete se praktično neće tretirati kao učenik u srpskom obrazovnom sistemu, jednostavno neće postajati!!"
To se događa u zemlji čijim Ustavom je zajamčena zaštita podataka o ličnosti i izričito utvrđeno da se prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuje zakonom.
Polazeći od te ustavne odredbe iz člana 42., i ranije sam upozoravao nadležne na to da ne postoji i da treba obezbediti izričit zakonski osnov za obradu podataka o ličnosti kakvu podrazumeva „Jedinstveni informacioni sistem u osnovnom i srednjem obrazovanju Republike Srbije". Pre više od godinu dana imao sam tim povodom sastanak sa ministrom prosvete. Posle tog sastanka i sastanaka naših saradnika koji su usledili prestali su i u to vreme prilično intenzivni incidenti na relaciji roditelji - škole. Mislio sam da ih više neće biti, a eto, nisam u pravu.
Zato sam opet svim nadležnim uputio javno upozorenje, a ministru prosvete predložio hitan sastanak. Nadam se da će efekti ovaj put biti bolji.
Ideja o „Jedinstvenom informacionom sistemu u osnovnom i srednjem obrazovanju Republike Srbije", po logici stvari, podrazumeva ogromnu bazu podataka o ličnosti, pa samim tim i odgovarajuće rizike povrede privatnosti i zloupotrebe podataka o ličnosti. Ali, nezavisno od toga za svaku obradu podataka o ličnosti morali bi da važe uslovi upisani u pomenutu ustavnu odredbu.
Ljudi koji daju podatke o ličnosti imaju puno pravo da znaju zašto, kome, u kom obimu i u koju svrhu treba da ih daju? I da znaju kada su dužni da ih daju a kada je to stvar njihove volje. A odgovori na ta pitanja ne smeju biti provizorni, moraju biti upisani u odgovarajući zakon. Bez toga ni jedan „odgovor" nije dovoljno dobar, a pretnje i zastrašivanja (ozbiljna ili ne) pogotovo nisu. Oni su, u svakom slučaju, nedopustivi.