Društvo| Život

Znamenite Beograđanke

gordanac RSS / 28.03.2011. u 04:31
- pokušaj da se podsetimo sjajnih žena koje se u Beogradu rođene, u Beograd došle školovanjem ili udajom, u Beogradu radile i provele svoj vek ostavljajući na njemu svoj pečat i trag koji zaslužuje više svetla, pažnje i istraživanja -

ksenija_atanasijevic_195.jpgNaslov "Novi Sad iz ženskog ugla" u rubrici "putovanja" internet stranice B92, otkriva rad Gordane Stojaković i drugih sa Ženskih studija iz Novog Sada kojim se posetiocima i turistima koji Novi Sad obilaze, pružaju informacije o znamenitim Novosađankama tokom prošla dva veka bez kojih istorija Novog Sada ne bi bila ovakva kakva je. Skupljena građa o njima je omogućila i meni da im posvetim jedan svoj post. (Novosađanke)
A ko su - znamenite Beograđanke?
Ili - ko su bile znamenite žene mnogih drugih gradova i mesta u Srbiji?
Ima li negde i neko dovoljno građe, dovoljno volje i želje da se uz "Žensku mapu Novog Sada" nađu i "ženske mape" Beograda i drugih?

Moj post je pokušaj da na jednom mestu skupim bar nešto od podataka koji bi omogućili stvaranje takvih "ženskih mapa" ili bar pobudili radoznalost za život i rad, za biografije i stvaralaštvo bar nekih žena koje su u Beogradu živele tokom protekla dva veka.
Prva i nezaobilazna i jedna od onih o čijem životu se može naći dovoljno podataka je Ksenija Atanasijević, prva žena koja je doktorirala na univerzitetu u Beogradu, a kojoj se danas čak ni grob ne zna. Nema ga.
Njena je slika na bilbordu u Beogradu i verovatno bi, upitani o tome "ko je na slici?", većina nas odgovorila sa "ne znam". A radi se o jednoj izuzetnoj ženi, naučnici raskošnog talenta, ženi koja je izborila pravo na svoju docenturu u neverovatnoj atmosferi intriga, otpora, podsmeha i osporavanja naučnog zvanja - samo zato što je žena. (videti link sa njenim imenom).

"Ksenija Atanasijević je prva žena koja je na Beogradskom univerzitetu stekla akademsku titulu doktora nauka. U ispitnom odboru Filozofskog fakulteta bila su tog 20. januara 1922. neka od najznačajnijih imena naše nauke: dr Branislav Petronijević, dr Dragiša Đurić, dr Nikola Popović, dr Veselin Čajkanović i dr Milutin Milanković. Tema Ksenijine teze bila je "Brunovo učenje o najmanjem", dakle učenje renesansnog mislioca Đordana Bruna o trostrukom minimumu, "o poslednjim nedeljivim delovima materije" koje je on izložio u spisu De Triplici Minimo et Mensura.
Kako je Ksenija kasnije pričala, odbrana njene teze bila je prvorazredan događaj: "Velika univerzitetska sala bila je dupke puna studenata i beogradskog sveta, tako da smo petorica mojih ispitivača i ja jedva disali."
U monografiji Anđelke Vuletić prvi put su objavljeni mnogi dokumenti u vezi sa "slučajem Ksenije Atanasijević", prvi put su sveobuhvatno sagledani i život i delo ove značajne naučnice. Tako, na primer, nalazimo i jedno svedočenje dr Đorđa Vida Tomaševića o bizarnoj atmosferi koja je vladala za vreme odbrane te istorijske doktorske teze: neki od članova komisije, neuvereni da bi, uprkos njenom izvrsnom poznavanju klasične filologije, Ksenija Atanasijević mogla da rešava i teške probleme više matematike, dali su joj jedan neobičan zadatak iz diskretne geometrije. Kada ga je ona na tabli rešila s lakoćom i elegancijom, jedan od velikih matematičara zabezeknuto se okrenuo drugome i upitao: "Verujete li vi, dragi kolega, da je sve u redu sa hormonima ove mlade dame?""

Jedan drugi link ("Tvorac grada"), daje obilje biografskih podataka o Beograđankama koje su se bavile raznim poslovima, bile umetnice, naučnice, profesorke, novinarke, glumice, razne žene koje su bile pionirke u osvajanju prava da žene budu ono što žele da budu, u osvajanju prava da žive, da rade i da budu - slobodne.


" Свој траг у Београду нису оставили само политичари, ратници, трговци и боеми. У временима која су прохујала, на углед и изглед овог града и те како су утицале и жене које су имале снаге, воље и храбрости да покрену многе акције које су се косиле са патријархалним Београдом. Захваљујући њима Београд је много лакше и брже прерастао из "турске касабе" у велик и савремен град. А овде су наведене само неке од њих"

Јелена Кујунџић
Јелена Кујунџић је кћи газда Јове велетрговца са Зерека, а сестра Милана Кујунџића Абердара песника 10beautifuleyewwwcute-picturesblogspotcom21.jpgи професора Велике школе и др Воје Кујунџића познатог београдског лекара.
Јелена се удала за професора Стојана Новаковића, историчара, филололога и историчара књижевности.
Имала је склоности ка писању. Писала је "Дневник" који је вероватно само делимично објављен 1913. године у Годишњици Николе Чупића под насловом "Бомбардовање Београда 5. јуна 1862".

Катарина Ст. Павловићева
Катарина Павловићева рођена је у Београду 1872. године. Родитељи су јој Јелена и Стојко Павловић.
Школовала се у Београду. Завршила шест разреда Више женске школе. Гимназију није могла да настави, јер Колегијум тадање београдске гимназије (мушке) није дозвољавао упис женске деце. На захтев Катарининог оца, Министарство просвете јој дозвољава, као одличној ученици, да настави школовање на Филозофском одсеку. Факултетско образовање стиче 1893/4. школске године. Исте године постаје помоћна наставница у Вишој женској школи а већ 1898. професор. Пензионисана је 1927. године као професор Учитељске школе. После пензионисања Катарина Ст. Павловић наставља свој рад.
Катарина Ст. Павловићева била је свестрано образована. У слободним часовима бавила се преводилачким радом. Познавала је неколико страних језика и углавном преводила позоришне комаде. Са својим ученицама припремала их је и на јавним приредбама изводила.
У кући Павловићевих била је велика библиотека, јер су три Катаринина брата била професори Велике школе, а четврти је био официр. Њеним ученицама била је доступна та библиотека.
Катарина је чак са њима, после читања књига приређивала мале дискусионе трибине.
Међу њеним ученицама била је Радојка Ројка Бајаловић, касније глумица-аматер која је успешно играла многе комаде. Играла је и у познатом "Орфеуму" Бране Цветковића.
И Мара Лукић Јелисић, касније сликар, њена је ученица. Мара Јелисић је урадила портрете целе породице.
За свој несебичан рад у области образовања Катарина Ст. Павловић је одликована.

Софија Главинић
Софија Д. Главинићева 1854-1928 у Београду социјална радница, управна чланица Београдско женског друштва од 1880. године, а од 1881-1896. године, поред горње дужности и прва дугогодишња продавачица "Пазара" Београдског женског друштва у Кнез Михаиловој улици, где су се продавале српске народње ношње, народни ћилими, нарочито турски и др.
У "Пазару" су се скупљале врло често супруге страних посланика у Београду где су се сретале са краљицом Наталијом која је као Покровитељка ревносно обилазила Базар

.
Катарина Ђорђевић Миловук
Екатарина Ђорђевић Миловук рођена је у Новом Саду 1844. а умрла у Београду 1913. године.
Школовала се у Русији. Гимназију је завршила у Николајевну а педагошки државни испит положила на Универзитету у Одеси. После завршеног школовања долази у Београд где већ 1863. године, са само деветнаест година, добија место управитељице Више женске школе.
Катарина Миловук била је веома образована жена. Говорила је руски, француски, немачки и енглески и била изванредно музички образована.
Написала је три уџбеника: "Педагогију" и "Методику" 1866, и "Историју света у кратком прегледу за женскиње" 1899. године. Преводила је многе приче и приповетке као и роман баронице Сутлер "Доле оружје".
Поред педагошког и литерарног, изузетно се ангажовала у друштвено социјалном раду. Била је оснивач Београдског женског друштва с просветно-хуманим задатком. Напоредо с оснивањем Друштва основала је Женску радничку школу искључиво за девојке сиромашних родитеља. Године 1882. отворила је радњу "Пазар" у којој су се продавале рукотворине чланица Београдског женског друштва и ученица Радничке школе. Покренула је "Домаћицу" лист Београдског женског друштва. У оквиру Београдског женског друштва организозовала је Ђачку трпезу за сиромашне ученице као и социјалну помоћ и Дом за старе и изнемогле.
У оквиру њене делатности је и оснивање музичког друштва и школског хора. Сама је била члан школског квартета. Катарина Миловук била је ангажована и на прикупљању помоћи за време босанско-херцеговачког устанка 1875. године, а у српско-турском рату 1876/77. и у српско-бугарском рату 1885. радила је као болничарка. После пензионисања била је у периоду 1904-1907. године управитељица српске Више женске школе у Солуну. За свој свестран рад одликована је више пута.


Марија Мага Мазиновић Гемзел
Марија Магазиновић рођена је у Ужицу 1882. а умрла у Београду 1968. године.
Школовала се у Београду. Завршила је Вишу женску школу а потом и факултет. Године 1908. положила је професорски испит из "Психологије, Логике, Педагогије и Методике као главни и немачког језика као споредни предмет". У то време већ је била наставница Више женске школе.
У жељи да усаврши што више ритмички-модеран плес, "босоногу уметност" како су је тада звали, одлази у Немачку 1909. године.
На Берлинском универзитету наставља усавршавање немачког језика и студира историју уметности а истовремено посећује плесну школу Исидоре Данкан и проучава Делкроза и Лабана, творце модерне игре.
По повратку у Београд, октобра 1910. године, по одобрењу министра просвете Јаше Продановића отвара "Уметничку школу за ритмику и пластику". Цео Београд је био ужаснут Магином смелошћу. Ипак је успела.
У време балканских ратова ради као болничарка у Војној болници и болници смештеној у Првој женској гимназији. За тај рад је и одликована.
Марија Мага Магазиновић је прва жена којој је журналистика била позив. Радила је у "Политици" у рубрици "Женски свет" и "фељтон". Сарађивала је у "Пијемонту" и "Српкињи". Бавила се и преводилачким радом. Између осталог превела је са руског језика 1903. "Паланчане" а 1904. године "На дну" Максима Горког за Народно позориште.
После Првог светског рата Мага Магазиновић посвећује се својој школи.


Полексија Тодоровић
Полексија, кћи књижевника и дипломате Матије Бана и Маргарите, пореклом Гркиње, рођена је у Београду 1848. где је и умрла 1939. године.
Слабог здравља, Полексија је завршила само три разреда основне школе. Међутим, поред свестрано образованог оца и мајке стекла је изванредно образовање и културу.
Отац је уочио њену склоност према цртању и омогућио јој да учи код професора Јована Дерока.
Полексија се веома рано, у шеснаестој години, удаје за сликара Стеву Тодоровића. Поред њега проширује своје знање а истовремено му помаже у раду.
Заједно путују у Фиренцу и Рим где раде на копирању великих композиција Рафаела, Тицијана и Тинторета. Израдили су многе заједничке слике на којима Полексија обично слика драперије, хаљине, накит и декорације.
Временом је стекла велико сликарско искуство и почела самостално да ради. Сликала је превасходно портрете и иконе. Полексија Тодоровић је прва жена сликар која је осликала цео иконостас 1880. године у дворишној капелици Више женске школе у Абаџијској улици (данас Народног фронта). На жалост, капелица Св. мученице Наталије срушена је у Првом светском рату.
Појаву иконостаса поздравили су сви ондашњи листови дивећи се жени која је могла толики посао да савлада. У "Домаћици" листу Женског друштва за 1913. годину, у чланку поводом прославе 50. годишњице Друштва, на страни 183. стоји: "Живопис на иконостасу радила је оригинале и копије г-ђа Полексија Тодоровић Ст, а фреске Чортановић." Међутим, у Аутобиографији Стеве Тодоровића, која је писана 1915. и 1917. године, у списку радова уметника овај иконостас се наводи као његово дело.
Полексија Тодоровић била је петнаест година професор цртања у Вишој женској школи. Била је веома активна у свим видовима делатности Београдског женског друштва. Као члан Књижевно-уметничке заједнице основане 1892. године, излагала 1895. и 1896. године на изложбама са осталим члановима вајарима и сликарима (Ст. Тодоровић, Раносовић, Тителбах, Убавкић), а приходи су били намењени Књижевно-уметничкој заједници. Полексија Тодоровић је 1907. године била међу оснивачима Српског уметничког удружења.
Године 1911. излаже са најпознатијим уметницима на великој Међународној изложби у Риму.
Остала је веома активна и као друштвени радник и као сликар све до смрти.


Бета Вукановић
Babbete Bachmauer рођена је у Немачкој, у Бамбергу 1875. а умрла у Београду 1972. године.
Основну и Вишу женску школу завршила је у месту рођења. Сликарство почиње да учи у Уметничкој школи у Минхену, а затим наставља приватно код Карла Мара. Паралелно учи и графику код М. Дасија. Касније прелази у приватну школу код Антоа Ажбеа. У атељеу код Ажбеа упознаје свог будућег мужа, сликара Ристу Вукановића. По завршетку студија, у Паризу 1898. године, заједно са мужем долази у Београд.
Већ у лето те године, Бета, са супругом Ристом и вајарем Симеуном Роксандићем приређује запажену изложбу.
Године 1899. брачни пар Вукановић отвара приватну сликарску школу кроз коју су прошле многе генерације наших сликара. Бета Вукановић је од 1905-1914. године и професор сликања и акварела женским одељењима Уметничко-занатске школе.
Рат проводи у Паризу а по повратку од 1919-1936. поново је у Уметничкој школи.
Поред сликарства и педагошког рада, Бета Вукановић је зачетник праве уметничке карикатуре код нас.


др Драга Љочић Милошевић
Драга Љочић је рођена у Шапцу 1855. а умрла у Београду 1926. године.
Школовала се у Шапцу и Београду. После завршене Више женске школе провела је годину дана на природњачком одсеку Велике школе. Године 1872. прелази у Цирих на Медицински факултет. Међутим, када је Србија 1876. године објавила рат Турској, враћа се у Србију као студент медицине и у чину поручника учествује у рату. По завршетку рата враћа се у Цирих. Медицину је дипломирала 1879. године. По доласку у Београд подноси молбу Министарству унутрашњих дела за добијање приватне лекарске праксе. Комисија даје веома повољно мишљење.
Поред приватне праксе, др Драга Љочић је у време српско-бугарског рата 1884/85 једини лекар у Општој државној болници, у "Заразној" и "Болници за рањенике" смештеној у згради Велике школе. Учествовала је и у ратовима 1912-1918. године. Била је редован члан Српског лекарског друштва.
Драга Љочић је била први студент жена у Београду.


Јелисавета Начић
Јелисавета Начић рођена је у Београду 1876. године у кући имућног трговца Михаила С. Начића а умрла у Дубровнику 1955. године.
Јелисавета Начић прва жена архитект, школовала се у Београду. Уписује се 1896. године на тек отворени Архитектонски одсек Техничког факултета. Дипломирала је већ 1900. године као одличан студент.
Одмах по завршетку студија запослила се у Министарству грађевина али због тадашњих прописа, као жена, није могла добити звање указног чиновника. Зато прелази у београдску Општину где ради као архитект све до Првог светског рата. У току рата интернирана је у логор Нежидеру (Мађарска). Ту се упознала са интернирцем из Албаније, проф. Луком Лукаји за кога се и удала. После рата кратко живи у Београду а затим са породицом прелази у Дубровник. Престаје да се бави својом професијом и предаје се породичном животу.
Као млад архитект ради уз арх. Димитрија Лека 1901. године на уређењу Малог Калемегдана. Већ 1903. године самостално ради пројекат Монументалног степеништа са чесмом на Калемегдану (преко пута зграде Француске амбасаде).
Једна од најлепших београдских школа, основна школа код Саборне цркве (данас школа "Краљ Петар Први") рађена је по пројекту Јелисавете Начић 1906. године.
Године 1910. ради пројекат за уређење Теразијског платоа, а комплекс радничких станова у ул. Ђуре Ђаковића 1911; цркву у Штимљу на Косову од 1912. до 1913, а цркву Александра Невског започиње 1912. године.
Њен пројекат је и Болница за туберкулозне болеснике у комплексу Државне болнице, као и многобројни пројекти за куће у приватном власништву.


Марта Јовановић

Марта Јовановић је рођена вероватно 1834. године у Земуну.
Почела је да глуми у десетој години уз свог брата Љубомира Јовановића, глумца позоришне дружине која је давала представе у театру па Ђумруку.
Године 1857. игра у позоришту "Код Јелена" а годину 1862. проводи у "Омладинском позоришту".
Нешто касније, 1867. године одлази у немачку трупу Карла Ремаја.
Када је почело са радом Народно позориште у Београду нудила се, али без успеха, за ангажман.
Изгледа да се после тога повукла са сцене.
Марта Јовановић позната је као жена слободне нарави; прва се међу Београђанкама усудила да се посвети глуми.


Августа Вела Нигринова
Вела Нигринова, по оцу Чехиња, рођена је у Љубљани 1862. а умрла у Београду 1909. године.
Глумачку каријеру започиње у Словеначком Драмском друштву у Љубљани 1878. године.
Изузетно даровита, она је већ 1882. ангажована за чланицу Народног позоришта у Београду где је довео њен земљак композитор и позоришни капелник Даворин Јенко.
Врло брзо постаје првакиња Народног позоришта истакавши се огромним талентом, марљивошћу и љубављу према глумачком позиву.
Поред Београда била је чест гост у позориштима Новог Сада, Загреба, Љубљане и Прага.
Вела Нигринова је четврт века, са нешто млађом, такође изванредном глумицом, Зорком Тодосић, свемоћно владала београдском сценом. Она је израсла, као пре ње Милка Гргурова, у српску Сару Бернар.
Савременици су говорили за Велу Нигринову и Зорку Тодосић да су, не само по високим уметничким квалитетима већ и по изгледу, најлепше и најљупкије жене на сцени Народног позоришта. Њихове улоге љубавница и драмских хероина досезале су врхунац.
Улоге Веле Нигринове у "Дебори", "Дон Карлосу", "Звонару Богородичне цркве", "Ричарду трећем", "Ромеу и Јулији", "Биди", "Тако је морало бити", "Отелу", "Фаусту", "Мадам Сан Жен", и "Дон Карлосу" само су кап у мору значајних ликова које је остварила на београдској сцени.


Софија Цоца Ђорђевић
Софија Цоца Ђорђевић рођена је 1880. године у Београду. Кћерка глумаца Веље и Јелисавете Савке Миљковић дебитовала је још као дете 1890. године на сцени Српског народног позоришта у Новом Саду.
Своју праву глумачку каријеру започиње ступајући на сцену Народног позоришта 1897. године. Стални члан ансамбла Народног позоришта постаје 1905. године.
У свом кратком веку (умрла је 1908) показала је изузетну даровитост. Била је једна од најблиставијих и најљупкијих глумица тог времена, а Матош открива у њеној игри још 1898. године "праву поезију, лепоту и богатство природе и свесрдну преданост позиву". Креације у "Шумској ружи", "Гаврани", "Егмонду", "Драгани" "Чардашком животу", "Арлезијанки" и "Дубровачкој трилогији" мали су део у њеном богатом репертоару.


Navedeni, kratki podaci o samo 13 znamenitih Beograđanki trebalo bi da nam bar naslute s koliko napora, volje, energije i sa koliko naizgled nepremostivih prepreka su one pre 100 ili 150 godina uspevale (ipak) da "prožive ono što je samo po sebi izbijalo iz njih" i s koliko manje prepreka su to mogle da učine Beograđanke (i sve mi druge) koje su rođene posle njih i koje su isto želele da budu profesorke, glumice, novinarke, naučnice, lekarke, slikarke, da se bave bilo čime što im je osporavano i zabranjivano, samo zato - što su žene. Sve ove sjajne, talentovane, hrabre i znamenite Beograđanke zaslužuju svojim biografijama naše sećanje i naše znanje o njima. I naše poštovanje, ako ni zbog čega drugog, onda zbog načina na koji su osvajale sopstveno samopoštovanje.
Bile su prve na teritorijama na koje ženska noga pre njih nije kročila.
I te njihove stope i prvi koraci videće se u Beogradu onoliko koliko Beograd bude želeo da ih pamti.

 

 5beautifuleyeswwwcute-picturesblogspotcom21.jpg

 

 



Komentari (67)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dali76 dali76 05:22 28.03.2011

odlican tekst

da se slicno uradi i za druge gradove u Srbiji.

bilo bi mi zanimljivo znati kakav je danas odnos muskarci zene na postdiplomskim studijama.
Kod mene koleginice vecina :)) I to vecina koja mnogo puta dokazuje da to nije slucajno.

dali76 dali76 05:26 28.03.2011

Re: odlican tekst

od cetiri studenta koje je Turska vlada poslala na doktorske studije u Houston, dvije su zene. I to govori dosta.
gordanac gordanac 05:43 28.03.2011

---

Danas je broj žena na akademskim studijama i na post studijskom obrazovanju čak nešto veći nego broj muškaraca (posebno za neke obrazovne profile), ali se ta razlika brzo menja pri zapošljavanju ili "brzini" napredovanja u struci, na štetu žena, naravno. U pitanju je proces i to proces koji ustvari ide neverovatno brzo, koliko god ima raznih kritičara da je presporo, usled raznih oblika neravnopravnosti koji, sasvim merljivo - postoje.
Ali kad pogledaš da je pre samo 89 godina Ksenija Atanasijević bila - prva u "probijanju leda" za akademska zvanja ili da je tek oko 70 godina od kako devojke redovno i bez ikakvih otpora pohađaju srednje škole, onda je taj veliki broj žena na osnovnim studijama i na post-diplomskim studijama meni dokaz ukupnog uspeha procesa.
Da li je dovoljno dobro?
Naravno da nije, nikad nije dovoljno dobro i uvek može bolje, ali je činjenica da su žene "osvojile" prostor obrazovanja i da je to već odavno uobičajena stvar, bar kod nas.
Nasleđe načela "jednakosti i jednakog pristupa" jednopartijskog društva, ako igde - ima u obrazovnom sistemu, bar za žene, mnogo pozitivnih brojanja...

JJ Beba JJ Beba 14:43 28.03.2011

Re: ---

Danas je broj žena na akademskim studijama i na post studijskom obrazovanju čak nešto veći nego broj muškaraca (posebno za neke obrazovne profile), ali se ta razlika brzo menja pri zapošljavanju ili "brzini" napredovanja u struci, na štetu žena, naravno.

Devojčice bolje u školi – teže do posla
mlekac mlekac 07:08 28.03.2011

A ja se pitam...

Sto nisi nastavila temu na FB, kad ono, Gordanac napisala blog!

Me, like!

Odoh da skuvam kafu pa da malo potrazim po biblioteci, sigurna sam da cu da se setim bar nekoliko znamenitih i neopravdano zaboravljenih dama koje su dale pecat Beogradu.

EDIT:
Jos dok sam pritiskala "objavi" setila sam se da na ovom tvom spisku nema Isidore Sekulic

Idemo dalje...
mlekac mlekac 07:16 28.03.2011

Re: A ja se pitam...

Ovo mu dodje kao EDIT 2 (bold je moj)

Kolo srpskih sestara je treće žžensko drušštvo u Srbiji, osnovano 28. avgusta 1903. godine u Beogradu. Osnovale su ga mlade žžene šškolovane na strani, Nadežžda Petrović, slikarka, Delfa Ivanić, nastavnica, i Savka Subotić iz Novog Sada, predvodnica žženskog pokreta kod Srba u Ugarskoj, inače prva predsednica Kola.
mirelarado mirelarado 07:21 28.03.2011

Љубинка Бобић




Чувена Госпођа министарка

Pozorisna i filmska glumica, rodila se u Krusevcu, 2.1.1897. umrla u Beogradu 3.12.1978. Vise od 50 godina nastupala (osim za okupacije) u Narodnom pozoristu u Beogradu. Vrlo popularna, nekonformistickog duha, dala je svoj "bobicevski" pecat svim likovima koje je tumacila. Nastupila je u sledecim filmovima: Anikina vremena (V. Pogacic, 1954), Pop Cira i pop Spira (S. Jovanovic, 1957), Dilizansa snova (S. Jovanovic, 1960), Sticenik (V. Slijepcevic, 1966), Cross Country (P. Djordjevic, 1969) i Pavle Pavlovic (P. Djordjevic, 1975). Dobitnica je Sedmojulske nagrade SR Srbije.

П.С. Ето, кад се ниједна Београђанка није сетила да пише о знаменитим суграђанкама, мора Новосађанка да се ухвати у коштац с темом. :)
JJ Beba JJ Beba 14:57 28.03.2011

Re: Љубинка Бобић

mirelarado


П.С. Ето, кад се ниједна Београђанка није сетила да пише о знаменитим суграђанкама, мора Новосађанка да се ухвати у коштац с темом. :)


ako misliš na blog, bilo je u komentarima samo se ne sećam gde, a ako misliš u literaturi (što znam da znaš) o znamenitim Srpkinjama je pisala Isidora Bjelica. jbg

fali i Nevenka urbanova, prijateljica Jovana Ćirilova koji je on njoj poisao u knizi svi moji savremenici

inače bilo je pokušaja da se grad, bolje reći turistički savez beograda zaintersuje za projekat o znamenitim ženama Beograda i njohovoj nevidljivosti na ulicama projektom sex & the city, ali pošto je bila privatna inicijava bez "jakih leđa", projekat nije doživeo realizaciju.
najme ako ste primetili znamenite žene gotovo da nemaju svoje ulice, a kad ih imaju uglavnom su neke sporedne, male, na periferiji i slepe


edit
ispravila slovne greške, valjda
mlekac mlekac 14:59 28.03.2011

Re: Љубинка Бобић

JJ Beba
mirelarado


П.С. Ето, кад се ниједна Београђанка није сетила да пише о знаменитим суграђанкама, мора Новосађанка да се ухвати у коштац с темом. :)


ako misliš na blog, bilo je u komnetarima samo se ne sećam gde, a ako misliš u literaturi (što znam da znaš) o znamenitim Srpkinjama je pisala isidora Bjelica. jbg

fali i nevenka urbabova, prijateljica Jovana Ćirilobva koji je on njoj poisao u knizi svi moji savremenici

inače bilo je pokušaja da se grad, bolje reći turistički savez beograda zaintersuje za projekat o znamenitim ženama Beograda i njohovoj nevidljivosti na ulicama projektom sex & the city, ali pošto je bila privatna inicijava bez "jakih leđa", projekat nije doživeo realizaciju.
najme ako ste primetili znamenite žene gotovo da nemaju svoje ulice, a kad ih imaju uglavnom su neke sporedne, male, na periferiji i slepe


Osim ako su bile zene vladara... Bar ti imas Kraljice Natalije u komsiluku
A i Knjeginje Ljubice je u centru.

Mada, meni je od svih uvek najzabavnija bila Baba Visnjina.
mirelarado mirelarado 15:18 28.03.2011

Re: Љубинка Бобић

ako misliš na blog, bilo je u komnetarima samo se ne sećam gde, a ako misliš u literaturi (što znam da znaš) o znamenitim Srpkinjama je pisala isidora Bjelica. jbg


Mислила сам на овакав текст попут Горданчевог, овде на блогу.
А за Бјелицу, и то што кажеш, јбг.


gordanac gordanac 19:01 28.03.2011

:))

JJBeba:
edit
ispravila slovne greške, valjda


:))
i da nisi i da jesi, nebitno je skroz, hvala ti na dodatnim podacima i na linkovima

a i hvala ti i za povod o "slovnim greškama", pa mogu da nas razveselim ovim pismom od "gospođice gramatike"

JJ Beba JJ Beba 19:59 28.03.2011

Re: :))

gordanac
JJBeba:
edit
ispravila slovne greške, valjda


:))
i da nisi i da jesi, nebitno je skroz, hvala ti na dodatnim podacima i na linkovima

a i hvala ti i za povod o "slovnim greškama", pa mogu da nas razveselim ovim pismom od "gospođice gramatike"



moj gonzo stila pisanja ne trpi prepravke
pišem brzo, iz prve, subjektivno, retko proveravam šta sam napisla, a kako pride uvek radim i po nekoliko stvari istovremeno često brljam, pa ispravljam nakndano kad uvidim šta sam napisala. Ktome, često tastaturu držim na krilu, na podu, ispod stola u pregradi i na nemogućim mestima te često kucam naslepo i u nemogućim pozama...kad vide šta sam napisala prijatelji me zezaju- opet nisi upalila svetlo!
fantomatsicna fantomatsicna 22:18 28.03.2011

Re: :))

a i hvala ti i za povod o "slovnim greškama

Dakle ne mogu da verujem.Radila sam na jednom blogu(na jednoj drugoj stranici) duze vremena, cak sam se i ovako atehnicka oznojila na moviemakeru da napravim kombinaciju slika i muzike) i na kraju kao prvi komentar dobijem ispravku da sam u reci Molekularna ispustila slovo E. EEEEEEEEEEJ
Unfuckable Unfuckable 08:50 29.03.2011

Re: Љубинка Бобић

turistički savez beograda zaintersuje za projekat o znamenitim ženama Beograda i njohovoj nevidljivosti na ulicama projektom sex & the city,

poprilično idiotski naziv projekta, ako se mene pita
JJ Beba JJ Beba 14:35 29.03.2011

Re: Љубинка Бобић

Unfuckable
turistički savez beograda zaintersuje za projekat o znamenitim ženama Beograda i njohovoj nevidljivosti na ulicama projektom sex & the city,

poprilično idiotski naziv projekta, ako se mene pita

sreća te te se ne pita

ako se mene pita, kako znaš da je idiotski kad ne znaš šta je u njemu?
projekat je veoma moderan, potpuno nov i sličan takav, ali samo sličan po tome što je gender definisan, postoji u berlinu.

edit
mada te kapiram.
ovde novine teško prolaze. idu opanci i rakija tura dobro, čula sam.
i tri prsta


baš lepo što si nam objavio svoje mišljenje po ovom pitanju.
Unfuckable Unfuckable 18:36 29.03.2011

Re: Љубинка Бобић

baš lepo što si nam objavio svoje mišljenje po ovom pitanju.

Blagodarim, i svaki put kada osetim za shodno takođe ću obznaniti svoje skromno mišljenje.
Da ne širim, pitam se koliko je srećan "sex" u naslovu projekta koji se bavi znamenitim sugrađankama, i da li je "sex" odrednica koja najbolje opisuje znamenite Beograđanke ili postoji i bolja (bez da idemo u te, sasvim providno i pomalo idiotski podmetnute rakiju i opanke)
JJ Beba JJ Beba 19:42 29.03.2011

Re: Љубинка Бобић

Unfuckable
baš lepo što si nam objavio svoje mišljenje po ovom pitanju.

Blagodarim, i svaki put kada osetim za shodno takođe ću obznaniti svoje skromno mišljenje.
Da ne širim, pitam se koliko je srećan "sex" u naslovu projekta koji se bavi znamenitim sugrađankama, i da li je "sex" odrednica koja najbolje opisuje znamenite Beograđanke ili postoji i bolja (bez da idemo u te, sasvim providno i pomalo idiotski podmetnute rakiju i opanke)


super, to volim kod tebe - znaš da je idiotski i kad ne znaš o čemu se radi

znamenite beograđanke su samo deo, mali deo ovog projekta.
ceo projekat, koji je predviđen u nekoliko nivoa i sa više sredstava u kojima se izvodi, pokazuje ili govori (kako hoćeš) da tako kažem , o muškoj definisanosti grada i kao što rekoh rodno je određen. Projaket je trebalo da se izvodi u nekoliko segmenata, sadrži razna događanja, hepeninge, izložbe, a sve je vezano za turističku ponudu grada. Između ostalog, deo projekta usmeran je na slabu vidljivosti žena u urbanizmu grada, govori o tome kako znamenite beograđanke nemaju svoje ulice, a kad ih imaju one su male, nevažne, na perifiriji, zabačene, slepe te je u tom smislu predviđena mapa grada sa označenim "ženskim ulicama" kao ilustracija...zatim, između ostalog, projekat govori i o muški definisanoj arhitekturi, o muškim toponima grada itd. Osmišljene su turističke ture ( a nisu rakija ture) kojima za tu priliku obučeni (ne misli se na odeću ) vodiči vode turiste, i ostale znatiželjnike, u obilazak određenih gradskih toponima: spomenik pobednik, falusna arhitektura beograđanke i razna druga "muška" mesta. Dotična turistička turakoja nosi naziv koji je tebi idiotski, sex and the city, sem obilska sastojala bi se i od odreženih priča o tim mestima koja se obilaze, o artefaktima, o rodu itd.
zatim, bile su predviđene izložbe rodno motivisanih fotografija slikanih na ulicama beograda- tipa muškarci koji guraju kolica sa bebama i drugi motivi koji poništavaju razlike a koje bi sami građani fotkali aparatima, mobilbnim telefonima i itd.
itd
dakle sex iz naslova projekta nema značanje karanja, tucanja,*ebanja, prcanja, trpanja, zigovnaja, već sex kao pol, kao rod, kao gender.....

znam, glupo je za neke, al ja sam ponosna na taj projekt koji nije uspeo da se realizuje pre nego što je ugledao svetlost dana.


Do Buildings Have Gender?

nim_opet nim_opet 21:11 29.03.2011

Re: Љубинка Бобић




Do Buildings Have Gender?


Only if the observer assigns them one.
Unfuckable Unfuckable 09:45 30.03.2011

Re: Љубинка Бобић

akle sex iz naslova projekta nema značanje karanja, tucanja,*ebanja, prcanja, trpanja, zigovnaja, već sex kao pol, kao rod, kao gender.....

Ok, hvala na trudu & objašnjenju, svakako je jasnije sada.
No, bez obzira, naslov projekta je ipak - pglu

ps:

falusna arhitektura beograđanke


Bez ulaženja u detalje kako se uopšte jedna zgrada "krštena po ženski" može okititi pridevom falusna / falusoidna, ipak me prevashodno zanima koji mogući opozit "falusnoj arhitekturi" uopšte postoji, i naravno - da li se (taj imaginarni ili stvarni opozit) naziva (recimo) "vaginalna" ili "vaginoidna arhitektura"?
JJ Beba JJ Beba 12:01 30.03.2011

Re: Љубинка Бобић

No, bez obzira, naslov projekta je ipak - pglu

dobro, ako insistiraš


Bez ulaženja u detalje kako se uopšte jedna zgrada "krštena po ženski" može okititi pridevom falusna / falusoidna, ipak me prevashodno zanima koji mogući opozit "falusnoj arhitekturi" uopšte postoji, i naravno - da li se (taj imaginarni ili stvarni opozit) naziva (recimo) "vaginalna" ili "vaginoidna arhitektura"?

to je samo jedan od mogućih pogleda na svet
u feminističkoj literaturi; na rodnim studijama, na raznim kuresevima po belosvetskim univerzitetima ima vazda naučne literature koja obrađuje tu temu.
ko nema u vuglu ima u guglu




troll off
jinks jinks 08:10 28.03.2011

Ljubica Vukomanović

Iliti Kneginja Ljubica. Uvek me je fascinirala priča o supruzi Kneza Miloša, i o njenom uticaju na politički život u Srbiji (političkom sukobu sa Milošem, stavljanju na stranu Ustavobranitelja, protivljenju ubistva Karađorđa) i na sveopšti razvoj građanskog društva i demokratije.

Takođe, interesantna bi bila priča i o Jeleni Jovanović, ženi Karađorđa Petrovića.

p.s.

Da li Sofija Glavinic ima neke veze sa ing. Kostom Glavinicem.
JJ Beba JJ Beba 20:07 28.03.2011

Re: Ljubica Vukomanović

jinks
Iliti Kneginja Ljubica. Uvek me je fascinirala priča o supruzi Kneza Miloša, i o njenom uticaju na politički život u Srbiji (političkom sukobu sa Milošem, stavljanju na stranu Ustavobranitelja, protivljenju ubistva Karađorđa) i na sveopšti razvoj građanskog društva i demokratije.

Takođe, interesantna bi bila priča i o Jeleni Jovanović, ženi Karađorđa Petrovića.

p.s.

Da li Sofija Glavinic ima neke veze sa ing. Kostom Glavinicem.

Jelene su čudo.


Прва српска самостална владарка била је Јелена Груба. Она је као краљица Босне владала самостално као наследница свог супруга Стефана Дабише. Краљевала је од 1395. до 1398. године. Босна је постала краљевина 1377. године, кад се њен највећи владар Твртко I у манастиру Милешева окрунио круном Немањића. Дошавши на трон у позној старости (већ је имала праунуке) Јелена Груба, потомкиња захумске лозе Николића, изабрана је противно последњој вољи свог краљевског супруга. Стефан Дабиша је желео да круну понесе угарски краљ Жигмунд, који је био ожењен једном његовом рођаком. Упркос томе, крупно босанско племство – војвода Сандаљ Хранић, Хрвоје Вукчић и кнез Павле Раденовић – желели су да на трон први пут у нашој историји самостално (а не као намесница малолетног владара) дође једна краљица. Иако је племство добило још више моћи, а централна власт ослабила, владавина Јелене Грубе окончана је после само неколико година кад су босански великаши на престо довели Стефана Остоју. Чини се да је и ограничена власт краљице Јелене Грубе омогућила њеној браћи да се несметано обогате због чега њена владавина није више била прихватљива босанским велможама.
Раније су супруге српских владара ретко обављале званичне дужности. После Косовске битке, 1389. године, кнегиња Милица заступала је младог Стефана Лазаревића. Царица Јелена, супруга цара Душана, владала је неко време из великог града Сера пространом и богатом облашћу. Вероватно најранија и најпознатија таква владавина била је краљевање старе краљице Јелене. Позната као Јелена Анжујска, ова потомкиња француске владарске породице, византијских царева, рођака угарских краљева и анжујских владара Јужне Италије, била је супруга српског краља Уроша Храпавог и мајка будућих краљева Драгутина и Милутина. На прелазу из 12. у 14. век, Србија је извесно време била политички подељена на три области. Јелена је владала подручјима Зете и Травуније. Пре него што се у позној старости повукла у манастир, Јелена је изградила познати манастир Градац и основала прву женску школу у средњовековној Србији.
jinks jinks 20:44 28.03.2011

Re: Ljubica Vukomanović

Jelene su čudo.

Da znate da jesu. Žene zmajevi.
jasnaz jasnaz 11:57 30.03.2011

:

JJ Beba

Jelene su čudo.


jesu
albicilla albicilla 08:13 28.03.2011

fasciniran jelisavetom nacic

...a ne znam zasto, mislio sam da se odselila u pariz, a ne dubrovnik

svim gostima u bg-u pokazujem crkvu a. nevskog (ko im dade dozvolu da kioskom za prodaju sveca i suvenira zaklone deo fasade!!!!!?????) i naglasavam da ju je pocetkom xx veka projektovala - zena, a u jednoj balkanskoj maco zemlji, i to kao jedan od svojih prvih radova (mislim da TO o beogradu i srbiji tog vremena govori vise nego skolski udzbenici, koji su...)

nisi pomenula kalemegdansko setaliste i stepeniste, sa savske strane, i to je ona radila... ima li ovaj grad uopste njenu ulicu?

pozelim da se zabrani prikazivanje vojskovodja i politicara na novcanicama, uveo bih iskljucivo naucnike i umetnike - oni nas jesu zaduzili
mlekac mlekac 08:23 28.03.2011

Re: fasciniran jelisavetom nacic

albicilla
...a ne znam zasto, mislio sam da se odselila u pariz, a ne dubrovnik

svim gostima u bg-u pokazujem crkvu a. nevskog (ko im dade dozvolu da kioskom za prodaju sveca i suvenira zaklone deo fasade!!!!!?????) i naglasavam da ju je pocetkom xx veka projektovala - zena, a u jednoj balkanskoj maco zemlji, i to kao jedan od svojih prvih radova (mislim da TO o beogradu i srbiji tog vremena govori vise nego skolski udzbenici, koji su...)

nisi pomenula kalemegdansko setaliste i stepeniste, sa savske strane, i to je ona radila... ima li ovaj grad uopste njenu ulicu?

pozelim da se zabrani prikazivanje vojskovodja i politicara na novcanicama, uveo bih iskljucivo naucnike i umetnike - oni nas jesu zaduzili


Evo ti jedan zanimljiv link

A za one koje mrzi da klikcu:







KUĆA ARSE DRENOVCA NA UGLU KOSOVSKE I KONDINE (Srušena sedamdesetih godina XX veka)

kakapo kakapo 09:14 28.03.2011

Re: fasciniran jelisavetom nacic

gostima u bg-u pokazujem crkvu a. nevskog (ko im dade dozvolu da kioskom za prodaju sveca i suvenira zaklone deo fasade!!!!!?????) i naglasavam da ju je pocetkom xx veka projektovala - zena, a u jednoj balkanskoj maco zemlji, i to kao jedan od svojih prvih radova (mislim da TO o beogradu i srbiji tog vremena govori vise nego skolski udzbenici, koji su...)

Projektovala je 1911. i onu celu četvrt lepih zgrada za radnike, na početku Venizelosove ulice. Danas su ofucane, ali još uvek imaju neki duh urbanog kvarta. Koliko prošle nedelje u "Politici" se pisalo o ruskim graditeljima Beograda (valjda zbog Putina) i udarna slika, na četvrt strane, je bila crkva Aleksandra Nevskog (a spominje se i u tekstu) - k'o vele ako je on Rus, mora da je i crkvu projektovao Rus! Ne bi njima palo na pamet da proveravaju išta! Mislio sam da će sutradan doneti ispravku, ili će se neko oglasiti u "Među nama", ali ništa od toga.
kakapo kakapo 09:29 28.03.2011

Re: fasciniran jelisavetom nacic

nisi pomenula kalemegdansko setaliste i stepeniste, sa savske strane, i to je ona radila... ima li ovaj grad uopste njenu ulicu?

Ima od 2004. Bivša Pavla Papa, od Bajlonijeve pijace, tj. ulice Đorđa Jovanovića do Venizelosove.
mirelarado mirelarado 10:02 28.03.2011

Re: fasciniran jelisavetom nacic

Има Београд и "своју" знамениту Рускињу.

Оља Ивањицки





mlekac mlekac 15:03 28.03.2011

Re: fasciniran jelisavetom nacic

kakapo
gostima u bg-u pokazujem crkvu a. nevskog (ko im dade dozvolu da kioskom za prodaju sveca i suvenira zaklone deo fasade!!!!!?????) i naglasavam da ju je pocetkom xx veka projektovala - zena, a u jednoj balkanskoj maco zemlji, i to kao jedan od svojih prvih radova (mislim da TO o beogradu i srbiji tog vremena govori vise nego skolski udzbenici, koji su...)

Projektovala je 1911. i onu celu četvrt lepih zgrada za radnike, na početku Venizelosove ulice. Danas su ofucane, ali još uvek imaju neki duh urbanog kvarta. Koliko prošle nedelje u "Politici" se pisalo o ruskim graditeljima Beograda (valjda zbog Putina) i udarna slika, na četvrt strane, je bila crkva Aleksandra Nevskog (a spominje se i u tekstu) - k'o vele ako je on Rus, mora da je i crkvu projektovao Rus! Ne bi njima palo na pamet da proveravaju išta! Mislio sam da će sutradan doneti ispravku, ili će se neko oglasiti u "Među nama", ali ništa od toga.


E, ovo je upravo ono o cem se radi - da su tako nesto prevideli za nekog muskog arhitektu, vec bi se oglasilo neko arhitektonsko udruzenje il' zavod za zastitu spomenika il'... Ovako
mlekac mlekac 08:19 28.03.2011

Moze mali trol?

Mada nije nevezano za temu:






EDIT:
Letnji tramvaj 1905

albicilla albicilla 08:22 28.03.2011

Re: Moze mali trol?

znas li godista fotki?
mlekac mlekac 08:25 28.03.2011

Re: Moze mali trol?

albicilla
znas li godista fotki?

Ove su negde iz tridesetih, ako je suditi po modi...

EDIT:
Za tebe i Gordanca i sve one koje zanimaju stare slike (ne samo Beograda i Novog Sada, ima tu svega i svacega), preporucujem da gvirnu ovde.
jinks jinks 08:50 28.03.2011

.

.
JJ Beba JJ Beba 16:22 28.03.2011

Re: Moze mali trol?

Mada nije nevezano za temu:

ove slike nam više govore o temi kako je Beograd krajem 19. i početkom 20. veka pomoću mode, nošen naletom modernizacije sa zapada, industralizacijom i prelaskom sa ručnog na mašinski oblik proizvodnje, od turske kasabe prerastao u metropolu i kako je govorio jedan znameniti beograđanin, Rastko Petrović," naučio da se ponaša, oblači i govori po evropski". U predmodernom, konzervativnom društvu, kakva je bila Srbija, promena gotovo da nije bilo, a stil života i ukrašavanje bili su isti u nekoliko generacija. Od 1878.g. do 1918g. proizvodnja odevnih artikala u Beogradu, uglavnom orjentalnog izgleda, obavljala se ručno u malim zanatskim radnjama, a kada su su majstori počeli da prate promene u krojenju i novim materijalima postali su spremni da odgovore izazovima moderne i da uprkos patrijahalnoj tradiciji "naterjau" neograd i beograđane da prihvate duh novog vremena.
poznavam temu, pisala o tome
zoja444 zoja444 08:54 28.03.2011

slava (joj)

najznamenitija zena bgd-a za mene je moja mama.
nikada nece uci u veliku istoriju ali je u maloj vec odavno.
ceo svoj zivot je posvetila sreci, pomoci i dobrobiti drugih.
u njoj nikada nije bilo ni truncice zle pomisli a kamo li dela.
pripada onom korpusu anonimnih velikih zena zbog kojih je deo ovog sveta (bio) bolje i lepse mesto.
obogatila ga je svojom znanjem, dobrotom i plemenitoscu.
mir joj dusi.

p.s. volim te i hvala ti na svemu, m.
fantomatsicna fantomatsicna 11:03 28.03.2011

Re: slava (joj)

najznamenitija zena bgd-a za mene je moja mama.

To je mama svakoga od nas, u gradu zvanom Ljubav i mestu zvanom Srce
fantomatsicna fantomatsicna 09:21 28.03.2011

Divna tema

Evo pronadjoh ovo negde da dodamo uz nostalgiju...
jasnaz jasnaz 10:09 28.03.2011

Poštovanje

JJ Beba JJ Beba 16:00 28.03.2011

Re: Poštovanje

Moja baka Amalija je igrala Proleće kod Mage Magazinović. I ako je (kao žena u ondašnjoj srbiji) završila velike škole, bila profesor, pisala, slikala, imala decu i porodicu, činjenicu da je kod Mage igrala Proloće isticala je kao svoj največi uspeh.
mlekac mlekac 16:16 28.03.2011

Re: Poštovanje

JJ Beba
Moja baka Amalija je igrala Proleće kod Mage Magazinović. I ako je (kao žena u ondašnjoj srbiji) završila velike škole, bila profesor, pisala, slikala, imala decu i porodicu, činjenicu da je kod Mage igrala Proloće isticala je kao svoj največi uspeh.


Bese li gospodja Maga vodila "telovezbe" svako jutro na Radio Beogradu?
stasava stasava 18:04 28.03.2011

Re: Poštovanje

"Kad srce može da preskoči liniju, zašto ne i mozak?"(Isidora)
Da ne propustimo Isidoru Sekulic(mislim da bi se i Skerlic slozio).
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 18:44 28.03.2011

neva stojanovic - dal vam zvuci poznato?

par reci o nevi stojanovic

otprilike malo pre nego se pojavio ovaj interesantan blog o znamenitim beogradjankama, u blogu "lovac na leptire" koji se razgranao, spomenula sam nevu stojanovic u smislu da je u knjizi "beograd u secanjima 1900-1918" pisala i neka divna zena.zvala se neva stojanovic.odusevio me je nacin kako je opisala beograd,snabdevanje beograda u to vreme, zvuke koji su odzvanjali ulicama, pa sve do shala koje su se prenosile gradom..

njena prica pocinje recenicom(parafraziram) da je zasla u devetu deceniju svog zivota i da je kao svaka dobronamerna baka resila da pise zbog sadasnjih generacija jer je secanje dobro sluzi.pricu zavrsava sa recenicom: "menjao se beograd, a i mi sa njim."

mlekac je predlozila da dodjem ovde i napisem ovo sto vidite, jer pokusavamo da odgonetnemo ko je bila ona, i da je onda mozda pridruzimo ovom spisku.ona(mlekac) ima nekoliko sjajnih ideja gde bi mogla da sazna vise.

u medjuvremenu, ako neko drugi mozda nesto zna, nega napise.bilo bi lepo saznati vise o njoj.
gordanac gordanac 18:53 28.03.2011

neva stojanovic - dal vam zvuci poznato?

Podatak koji sam našla za sada:
Trilogija dobri stari Beograd (tvrdi povez)
"BEOGRAD KOJI PAMTIMO

Iz velike i popularne trilogije Beograd u sećanjima, koju je SKZ objavila pre trideset godina, odabrano je za ovu knjigu nekoliko vezanih za detinjstvo u Beogradu prvih decenija 20. veka, od 1900-1918. Zadivljuju memorija i pripovedačka lepota pisaca ovih uspomena na jedno burno, svetlo i tragično vreme, i grad koji tek ulazi u moderno doba. Autori: Aleksandar Deroko, Neva Stojanović, Aleksandar Sekulić, Branislav Kojić, Mata Milošević, Predrag Milojević, Milan Đoković."
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 19:00 28.03.2011

Re: neva stojanovic - dal vam zvuci poznato?

Podatak koji sam našla za sada:Aleksandar Deroko, Neva Stojanović, Aleksandar Sekulić, Branislav Kojić, Mata Milošević, Predrag Milojević, Milan Đoković."


hvala na trudu gordanac, ali za sada nismo odmakli daleko.njeno ime je takodje na spisku sa derokom, matom milosevicem... i u ovoj knjizi koju ja spominjem,i drzim upravo u ruci("beograd u secanjima 1900-1918) ali nema nista dalje o njoj sem imena.
gordanac gordanac 19:06 28.03.2011

neva stojanovic - dal vam zvuci poznato?

jednarecfonmoi
Podatak koji sam našla za sada:Aleksandar Deroko, Neva Stojanović, Aleksandar Sekulić, Branislav Kojić, Mata Milošević, Predrag Milojević, Milan Đoković."


hvala na trudu gordanac, ali za sada nismo odmakli daleko.njeno ime je takodje na spisku sa derokom, matom milosevicem... i u ovoj knjizi koju ja spominjem,i drzim upravo u ruci("beograd u secanjima 1900-1918) ali nema nista dalje o njoj sem imena.

Eto, ako ovaj post od bilo koga i na bilo koji način donese bar malo informacija o Nevi Stojanović - imala bih utisak da smo doprineli nečim dobrim našem kolektivnom pamćenju o "ženama beogradskim".
Pokušaću sutra (ako stignem) da se raspitam po beogradskim institucijama.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 19:13 28.03.2011

Re: neva stojanovic - dal vam zvuci poznato?

gordanac

jednarecfonmoiPodatak koji sam našla za sada:Aleksandar Deroko, Neva Stojanović, Aleksandar Sekulić, Branislav Kojić, Mata Milošević, Predrag Milojević, Milan Đoković."hvala na trudu gordanac, ali za sada nismo odmakli daleko.njeno ime je takodje na spisku sa derokom, matom milosevicem... i u ovoj knjizi koju ja spominjem,i drzim upravo u ruci("beograd u secanjima 1900-1918) ali nema nista dalje o njoj sem imena.Eto, ako ovaj post od bilo koga i na bilo koji način donese bar malo informacija o Nevi Stojanović - imala bih utisak da smo doprineli nečim dobrim našem kolektivnom pamćenju o "ženama beogradskim".Pokušaću sutra (ako stignem) da se raspitam po beogradskim institucijama.

divno gordanac.i ja ako nesto saznam, pisem odmah.mislim da je vredna truda, ako nista,bar zato jer nam je ostavila svoja secanja na taj stari beograd, za sva vremena... jos da dodam, ako znaci u potrazi, urednike ovog izdanja iz 1977.prepisujem:pavle savic(predsednik), vojislav djuric, rade kusic, risto tosovic, milan djokovic(urednik)
gordanac gordanac 19:21 28.03.2011

neva stojanovic - dal vam zvuci poznato?

Navedena je i na ovom linku kao referenca br.12.:

Google Books

12. Neva Stojanović, Kako se snabdevao Beograd oko 1900, in Savić (Hg.), Beograd u sećanjima, 43-59, 47.

jasnaz jasnaz 19:27 28.03.2011

: jjb: za to srce i za tebe i lepe reči

JJ Beba
Moja baka Amalija .....





jednarecfonmoi jednarecfonmoi 20:05 28.03.2011

Re: neva stojanovic - dal vam zvuci poznato?



hmmm, to je taj tekst, jer to je naslov njene price u okviru knjige.nazalost, na internetu kad sam trazila nisam nasla nista vise od njenog imena.
ne znam, mozda me osecaj vara, ali cim stoji uz aleksandra deroka i druge u knjizi, nije slucajno odabrana. cela prica i opis je bas iz ugla jedne dame onog vremena....
JJ Beba JJ Beba 20:55 28.03.2011

Re: : jjb: za to srce i za tebe i lepe reči

jasnaz
JJ Beba
Moja baka Amalija .....






Amalija mi je pričala da je u doba, kada je sintagma "ljudi i žene" bila posebno moderna, biti obrazovana bilo nešto neponošljivo jer dilema koja ipsred žene bila postavljena bila -biti obrazovana ili razumna! Amalija je bila obrazovana. Ako tome dodamo da je bosa, "nepristojno razgolićena" u haljini od belog pamuka, slično zavoju, igrala Proleće kod omražene polujevrejke Mage Magazinović koja je širila jeres feminizma, onda možeš zamisliti kako su je u čaršiji gledali.
ona nije dala 5 para na sve to
bela haljina ala ovo

moj pokijni rođak zoran, i amalijin unuk, bio je član beogradske grupe
DU-DU-A čiju je muziku amalija sa velikim razumevanjem ispratila


jasnaz
mikele9 mikele9 18:14 29.03.2011

Re: : jjb: za to srce i za tebe i lepe reči

Zaista je i skandalozno i neverovatno da je raznim smicalicama akademskih koterija, komplikovanjem institucionalne procedure, pa čak i kršenjem zakona, priznata naučnica, prva žena univerzitetski nastavnik ekskomunicirana sa Beogradskog univerziteta. Ali, to nije samo priča o Kseniji Atanasijević, to je priča i o nama i našim elitama.

Taj muško šovinističko nedotupavni mentalitet vlada i danas iako se dosta toga promenilo kako si i sama rekla. Strah muškaraca od žena, ogleda se na svim poljima i svim domenima posebno mentalnog delanja. Položaj i rad žene je i dalje manje cenjen i vrednovan iako postoji hiljadu dokaza da su rezultati koje žene postižu kad im se daju odrešene ruke, po pravilu najbolje moguće i savesnije postignuti.
gordanac gordanac 21:11 29.03.2011

---

mikele9
Zaista je i skandalozno i neverovatno da je raznim smicalicama akademskih koterija, komplikovanjem institucionalne procedure, pa čak i kršenjem zakona, priznata naučnica, prva žena univerzitetski nastavnik ekskomunicirana sa Beogradskog univerziteta. Ali, to nije samo priča o Kseniji Atanasijević, to je priča i o nama i našim elitama.

Taj muško šovinističko nedotupavni mentalitet vlada i danas iako se dosta toga promenilo kako si i sama rekla. Strah muškaraca od žena, ogleda se na svim poljima i svim domenima posebno mentalnog delanja. Položaj i rad žene je i dalje manje cenjen i vrednovan iako postoji hiljadu dokaza da su rezultati koje žene postižu kad im se daju odrešene ruke, po pravilu najbolje moguće i savesnije postignuti.

Ne znam da li se radi o strahu ili o mentalitetu, meni se pre čini da se radi o modelima ponašanja koje neka većina u nekom društvu smatra prihvatljivim ili neprihvatljivim, poželjnim ili nepoželjnim (koliko god se slagala s tobom da razni oblici diskriminacije ženskog rada i stvaralaštva još uvek postoje).
Navešću ti samo drastične primere:
- ubistva iz časti: običaj kojim se smatra obaveznim da otac, brat, muž ubije ćerku, sestru, ženu zbog dela preljube ili bilo kakvog oblika "slobodnog ponašanja"
- žena kao roba: smatra se prihvatljivim ponašanje da je žena roba kao i bilo šta drugo, zna joj se "cena" za brak, muškarci u porodici raspolažu njome kao i bilo kojom drugom robom
- žena ima ograničen prečnik kretanja: smatra se obaveznim da žena ne može sama (ili samo sa drugim ženama) da bude na javnim mestima, da putuje, da poseduje imovinu ili novac, da vozi auto
- žena ima obaveze pri oblačenju: smatra se prihvatljivim da joj je pokrivena glava ili noge ili ruke ili lice (setimo se samo "revolucije mini suknje" iz šezdesetih i "zgroženosti" puritanaca iz tkz. razvijenih društava)
- žene jedne boje kože imaju namenjene druge modele nego žene neke druge boje kože, a u istom društvu: čuveni primer studentkinje koju je Nacionalna garda USA pratila na koledž nakon odluke da i afroamerikanci mogu da studiraju
- rezervati zanimanja: za žene se smatra prihvatljivim da se bave samo nekim (ako ikakvim), ali nikako svim zanimanjima (tu se uklapa slučaj Ksenije Atanasijević, kao i većine spomenutih "znamenitih Beograđanki" )
- status muškog i ženskog deteta u porodicama: smatra se "prirodnim prvenstvom" rađanje muškog deteta, u slučajevima odluka o školovanju sin često ima prednost nad ćerkom, u nekim društvima posotji "kult" rađanja muškog deteta
- ......

Navedeni primeri postoje (ili su postojali) u rzanim društvima širom planete - ključna stvar je da je nešto namenjeno kao model, ritual i običaj ženi samo zato što je - žena.
Mislim da ni muškarci nisu ništa srećniji sa modelima koji su njima namenjeni, razni modeli koji ih, u suštini - čine nesrećnima, ali to je sasvim druga priča.

Pokušala sam da navedem samo neke oblike duboke neravnopravnosti i nejednakosti koji su utemeljeni u raznim kulturama i TO je ono što se menja naglo tokom poslednjih decenija i zato mislim da je važno pominjati žene koje su PRVE prekinule neke nejednakosti i time stvorile uslove za daljnje promene na bolje.

S druge strane, imaš jednu univerzaliju u skoro svim kulturama, univerzaliju kojom je žena predmet divljenja, žudnje ili neposredni povod za stvaranje izuzetne umetnosti, a stvaraoci su (mahom) muškarci i ta "božanska" predstava o ženi postoji paralelno sa neravnopravnim, često tragičnim uslovima u kojima žena zaista živi.
Oprečno?
Ne.
Ljudski.
I zato ja mislim da je borba za menjanje onoga što ne valja u drštvenim modelima namenjenim muškarcima i ženama - zajednička stvar, zajednička tema i muškaraca i žena.
Znamenite Beograđanke su o tome ostavile trag, tako ja mislim.
narama narama 21:23 29.03.2011

Re: Poštovanje..


Moja baka Amalija je igrala Proleće kod Mage Magazinović.



...pre puno godina potpuno slucajno uzela sam iz biblioteke za citanje knjigu o Magi Magazinovic..Ranije ,lik i delo ove velike zene bili su mi potpuno nepoznati...
Knjigu sam procitala u jednom dahu..Preporucujem svima....Divno priredjeno izdanje , divna prica o velikoj zeni...

mikele9 mikele9 22:59 29.03.2011

Re: ---

I zato ja mislim da je borba za menjanje onoga što ne valja u drštvenim modelima namenjenim muškarcima i ženama - zajednička stvar, zajednička tema i muškaraca i žena.

Potpuno se slažem s tobom, to jeste dugotrajan proces ali ga je bolje početi sad, odmah, danas, nego ostavljati za kasnije. Znaš ono: nije još vreme, nisu sazreli svi uslovi...truć, puć
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 08:55 30.03.2011

Re: neva stojanovic - dal vam zvuci poznato?

potraga traje.

jutros sam zvala "srpsku knjizevnu zadrugu" jer su oni izdali knjigu "beograd u secanjima 1900-1918" i razgovarala sa gospodinom koji je odmah iz glave znao delove teksta neve stojanovic, ali nazalost ni on ne zna apsolutno nista iz njene biografije.ipak, obecao je da ce se raspitati, i da se javim ponovo za nedelju dana.

u medjuvremenu, tetka mi je obecala da ce kontaktirati poznanika koji se bavi istorijom starog beograda i mozda ce on reci nesto vise.

mozda na kraju nesto i saznamo, bilo bi lepo.
sape sape 02:31 30.03.2011

... a ministarke?

... koliko imamo danas žena ministarki? To sve govori, zar ne!?!

sape sape 02:31 30.03.2011

... a ministarke?

... koliko imamo danas žena ministarki? To sve govori, zar ne!?!

gordanac gordanac 05:53 30.03.2011

---

sape

... a ministarke?
... koliko imamo danas žena ministarki? To sve govori, zar ne!?!


Možda na sve, ali govori poprilično o toma šta i kakvi poslovi su "namenjeni" ženama, a šta i kakvi poslovi su tema za dokazivanje da su žene takođe jednako sposobne da ih obavljaju.
Politika je (uz nauku, odnosno istraživanja) jedan od takvih poslova - od toga da su žene 100 godina kasnije nego muškarci morale da se bore da "dobiju" pravo glasa, (i još uvek ga nemaju svugde), preko borbe da dokažu da treba da ih bude u "odgovarajućem broju" na mestima odlučivanja (vlade, skupštine, javni poslovi), pa do borbe protiv raznih oblika nasilja koje postoji i koje doživljavaju - samo zato što su žene.

Ako bih htela odgovarajuću metaforu kojom bi se moglo slikovito (nadam se i uspešno) prikazati koji i kakav je trenutak u procesu "osvajanja sloboda i ravnopravnosti" onda mi se čini zgodnim metafora o razlici u ocenama koje studenti postižu - između 5 i 6 je provalija, ogromna i na prvi pogled "preširoka" za preskakanje, a između 6,7,8,9 i 10 su mnogo uže, "preskočive" i "lakše savladive" prepreke. Osvojiti pravo da se glasa je, uz usvajanje prava čoveka i građanina i ženskih ljudskih prava bilo - "preskakanja" provalije između 5 i 6, sve ostalo se može (u zavisnosti od rada) oceniti nekom od drugih ocena.
Promene SU I INAČE - proces, bez obzira na šta se u društvu odnose i za one koji su promenama skloni ili promene žele ili za promene rade - uvek je taj proces prespor, ali je važno znati meriti koliko je spor ili brz.
Da nije bilo pionirki u borbi za ženska politička prava - ne bi bilo ni razvoja celog procesa.
Da nije bilo muškaraca koji su razumevali "opštost" borbe za ženska politička i ljudska prava - takođe ne bi bilo razvoja procesa, jer bi bez njihove podrške bio nemoguć, ma koliko bio razuman, potreban i zdrav za društvo.
Politika, u percepciji ljudi, sobom nosi "sliku moći", realne, (zlo)upotrebljive društvene moći, a jedna od ključnih ideja u procesu borbe za ženska politička prava i predstavljenost, vidljivost u politici je - podela odgovornosti, a ne podela moći kako je "percepirana" u politici.I to je - duh revolucionarnog u pokretima za ženska ljudska i politička prava, zato su pionirke u takvoj borbi i takvom procesu u prvim decenijama XX veka bile - levičarke, sindikalne aktivistkinje, žene iz radničkih pokreta koje su uticale na političke partije tog doba da uvrste takve ideje u svoje programe (skandinavske političke partije, evropske "levičarske" partije s početka veka), a ubrzo potom se ideja "proširila" na ceo politički spektar - i levo i desno i u centru i kod zelenih i svugde. I postala je - civlizacijska stvar, "skoro, pa normalno i prihvatljivo" za žene da se bave - politikom.
Ako su Norveška, Švedska i Finska po rezultatima takve da se proces (trenutno, i da se vratim na metaforu o studentskim ocenama) može oceniti sa "osam ili devet", onda smo mi negde na "tankoj sedmici" više zbog neprimenjivanja (ili selektivnog primenjivanja) pisanih pravila, nego zbog nedostatka pisanih pravila o "prihvatljivom" mestu za žene u politici.
Zato su, između ostalog, tako važne pionirke u raznim sektorima u društvu, one, uprkos svemu - dokažu da su sposobne da menjaju modele koje im je društvo do tog trenutka namenjivalo, time - menjaju sopstveni model i ohrabruju druge da učine isto, tako često proces promena započinje, i ne samo kad su žene u pitanju.
Takve su žene "ljudska bića posebnog kova" i ja u njih računam i znamenite Beograđanke o kojima bih, eto, da se skupi podataka, da se piše, čita, da ih se sećamo...
gordanac gordanac 06:00 30.03.2011

i - tužna vest...

...o smrti jedne izuzetne žene:
Preminula Vera Marković, potpredsednica SDU



"BEOGRAD - Socijaldemokratska unija (SDU) saopštila je da je Vera Marković, potpredsednica i jedna od osnivačica SDU, preminula posle duge i teške bolesti.

Tokom svog dvodecenijskog političkog angažmana, Vera Marković se borila za mir, verovala je u snagu dijaloga i neumorno radila na regionalnom pomirenju. Beskompromisno se zalagala za poštovanje ljudskih prava, i posebno, za poboljšanje položaja žena u našem društvu.



Njen politički rad kao poslanice Skupštine Republike Srbije, u periodu od 2001-2004. obeležila je borba za modernizaciju Srbije i humaniji život i ravnopravniji položaj svih naših građana i građanki.



Njena nesebična posvećenost, entuzijazam i doslednost su često bili pokretačka snaga svim članovima i članicama stranke, i zbog toga je odlazak Vere Marković nenadoknadivi gubitak kako za SDU tako i za građansku Srbiju.



Datum i vreme komemoracije i sahrane Vere Marković biće naknadno saopšteni. "

JJ Beba JJ Beba 11:52 30.03.2011

Re: i - tužna vest...


preminula vera

mnogo mi ježao. bila je divna.
Komemoracija će biti u Saveznoj skupstini, Mala sala, u 14h, sutra u četvrtak 31. marta

šta reći?
najbolji odlaze, stoka ostaje
eto
JJ Beba JJ Beba 16:21 01.04.2011

Re: i - tužna vest...

kremacija Vere Marković će se održati u ponedeljak 4.aprila 2011. godine u 13.30h na Novom groblju u Beogradu.
gordanac gordanac 17:53 01.04.2011

Re: i - tužna vest...

JJ Beba
kremacija Vere Marković će se održati u ponedeljak 4.aprila 2011. godine u 13.30h na Novom groblju u Beogradu.

Hvala ti.
Žao mi je što nisam mogla juče da budem u maloj sali, a morala sam da budem u velikoj...
gordanac gordanac 21:26 31.03.2011

na stranici...

...posvećenoj stradanjima Jevreja i prikupljanju građe i podataka o sudbinama nestalih, sasvim iznenada i - jedan podatak koji daje Neva Stojanović:

FOTOGRAFIJA DANA



Prodavnica u Kneza Mihaila 33



Imperija "Gabaj". Obućara je bilo mnogo, jer se gotova obuća nije prodavala. Išlo se obućaru, koji je uzimao meru, birala se koža i model. Tek kasnije počinje da radi fabrika "Refleks" i da se uvozi strana obuća, ali vrlo skupa. Vasina ulica bila je veoma animirana čaršija i smatralo se da je jeftinija. Trgovac Gabaj imao je trinaest sinova i svakome je otvorio radnju pod firmom "Braća Gabaji", neke još i sa dodatkom "Kod tri tice", "Kod tri seljanke" i tome slično. Tih radnji Gabaja bilo je oko Slavlje i Glavne železničke stanice, skoro u svim krajevima Beograda. Prodavali su zaista jeftiniju robu, ciceve, porhete, postave, obične štofove i jul za čarape, koje su se isključivo ručno radile." Neva Stojanović (Sećanja)
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 17:36 01.04.2011

Re: na stranici...

gordanac
...posvećenoj stradanjima Jevreja i prikupljanju građe i podataka o sudbinama nestalih, sasvim iznenada i - jedan podatak koji daje Neva Stojanović:)


ponovo hvala na trudu gordanac , ipak moram da kazem da je ovaj tekst o trgovcima gabaj i njegovih trinaest sinova i radnjama ponovo preuzet iz teksta u knjizi "beograd u secanjima 1900-1918".
za sad nazalost stojim u mestu sto se tice istrazivanja o nevi stojanovic,dok ne smislim gde bih jos mogla da se raspitam,imam neke ideje.tetka nije kontaktirala poznanika, a srpsku knjizevnu zadrugu tek za neko vreme ponovo zovem, tako su mi rekli.
moguce je da je ona napisala samo jednu jedinu pricu, svoja secanja na stari beograd, na kraju cemo ipak nesto saznati, nadam se.
gordanac gordanac 17:55 01.04.2011

znam...

...no, svejedno, prenesem sve šzo nađem i očekujem da ipak dođemo do podataka o njoj, s malo strpljenja mislim da ćemo imati podatke pre nego što se samozaključa ovaj post
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 18:30 01.04.2011

Re: znam...

gordanac
...no, svejedno, prenesem sve šzo nađem i očekujem da ipak dođemo do podataka o njoj


shvatila sam to, nego mi je zao sto nema nigde nista iz njene biografije.zena tako nesto lepo napisala i onda nestala kao leptir.

sto se tice saznavanja pre samozakljucavanja, znam, i ja sam o tome razmisljala...

verujem iskreno da cemo otkriti bar neke podatke, ako ne uspemo na vreme, poslacu pp o tome sta sam saznala.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana