Jubileji| Literatura

Noć iguane

nsarski RSS / 08.03.2011. u 18:23

 

 

 

kbr4cT5l.png

 

 

Thank you, whoever you are – I have always depended on the kindness of strangers – Blanche DuBois u drami Tramvaj zvani želja

 

(Hvala vam, kogod da ste – ja sam uvek zavisila od naklonosti nepoznatih.)

 

Ovih dana se navršava 100 godina od rodjenja Tenesi Vilijamsa (26. 03. 1911 – 25. 02. 1983), američkog pisca čije su drame obeležile pozorišni život 50-ih i 60-ih godina prošlog veka, dobitnika svih važnijih pozorišnih nagrada i, po mom mišljenju, jednog od najboljih dramaturga XX veka. U svetu se ovaj jubilej već uveliko obeležava: u Njujorku je obnovljena produkcija drame The milk train doesnt stop here anymore, a sprema se i postavka predstave Small craft warning; u Parizu je postavljen Tramvaj zvani želja, u neobičnom aranžmanu japanske igre; u Australiji je Liv Ulman, poznata švedska glumica, režirala Tramvaj zvani želja sa Cate Blanchett u glavnoj ulozi.

U Njujorku je početkom ove godine postavljena i jedna nedavno pronadjena Vilijamsova drama (pronadjena je 2006. medju njegovim hartijama), naslovljena Blue Eyes, u kojoj se odvija razgovor izmedju jednog američkog vojnika, sveže pristiglog nazad u Ameriku sa ratišta, i njegove neveste sa kojom se upravo venčao. Razgovor je pun nekontrolisanih strasti i obostrano nasilnog seksa, dešava se u krevetu hotelske sobe, i gledalaca ima manje od 10 – koliko može da ih stane u sobu hotela u kome se predstava igra.

Ja sam očekivao da će i kod nas nekako da se obeleži ovaj jubilej - postavljanjem drame u pozorištu, ili ciklusom filmova (mnoge Vilijamsove drame su sa ogromnim uspehom filmovane), ili makar blogom - ali su naši poznavaoci teatra, čini se, neuporedivo više opsednuti grand zvezdama popularne estrade i ostalim važnim aspektima narodne razbibrige. Otuda moj pokušaj da napišem ovaj skromni blog o Tenesi Vilijamsu.

 

Vilijam je rodjen u gradu Kolumbus, država Misisipi, ali je skoro celu mladost, od svoje sedme godine, proveo u Sent Luisu, država Mizuri, gde je išao u školu i kasnije na fakultet. Godine 1939., dve godine po diplomiranju, se preselio u Nju Orleans da živi. Njegov otac je bio trgovački putnik i alkoholičar, majka uvek na ivici histerije, mladji brat miljenik oca, a sestra Rouz u ranoj mladosti dijagnostikovana kao šizofrenik. Na njoj je kasnije izvršena lobotomija, usled čega je ostala doživotno onesposobljena. Kasnije u životu Vilijams je i sam postao zavisnik od alkohola i pilula za spavanje, i bio opsednut strahom da će poludeti ili razviti depresiju. Osećaj krivice zbog stradanja njegove sestre, sa kojom je bio veoma blizak, ga je pratio sve vreme. Majka ga je smatrala za suviše ženstvenog, a godine 1950., kad je Vilijamsu bilo 39 godina, je široj javnosti saopšteno da je Tenesi Vilijams homoseksualac. 

Navodim ove detalje iz Vilijamsovog života jer su oni važni za razumevanje njegove drame i njegovih likova. Jednom je Elia Kazan, reditelj mnogih filmova zasnovanih na Vilijamsovim tekstovima, rekao: ‚‚Sve iz njegovog života je u njegovim dramama, i sve iz njegovih drama je u njegovom životu‚‚. Na primer, veruje se da je lik Laure u ‚‚Staklenoj menažeriji‚‚ zasnovan na ličnosti njegove sestre Rouz i da je isti uzor uzeo za lik Blanche u ‚‚Tramvaju zvanom želja‚‚.

Bilo bi neprimereno - sve i kad bih i bio u stanju - da na ovom mestu pišem o celokupnom književnom opusu Tenesi Vilijamsa. Ja sam u jednom ranijem blogu pisao malo o ‚‚Staklenoj menažeriji‚‚, ali tu je i ‚‚Tramvaj zvani želja‚(uzgred, ove godine se navršava 50 godina od prvog prikazivanja ove drame)‚ i ‚‚Mačka na usijanom limenom krovu‚‚ i ‚‚Tetovirana ruža‚‚, i... ima ih suviše da bi se samo nabrojali (meni omiljena je, recimo, ‚‚Period prilagodjavanja‚‚, ili ‚‚Small craft warning‚‚, ili...ali i tih omiljenih takodje ima previše).

I onda sam se odlučio.

Pre dva dana otkrijem da se ispod mog prozora nastanila iguana (slika je priložena na početku). Plašljivo i bezopasno stvorenje, praistorijskog izgleda. Meksikanci je jedu, mada joj meso nije baš ukusno – barem meni nije. Nekada je, kada je uhvate, vežu za neki stub, šale radi, ili da je kasnije pripreme za jelo. Tako vezana iguana je centralna metafora Vilijamsove drame ‚‚Noć iguane‚‚.

Tačnije, u širem smislu, to nevoljno robovanje kakvom je izložena iguana je centralna metafora i Vilijamsovog i naših života. I drama se zapravo dežava u pokušaju da se tog robovanja oslobodimo. Ili sa njim pomirimo i prihvatimo ga, kako ko smogne.

Glavni junak ‚‚Noći iguane‚‚ je sveštenik Šanon koji je isključen iz crkve, ali ne i raščinjen, zato što je nekom prilikom rekao da je Bog običan ‚‚izlapeli zlikovac‚‚ i kasnije u životu optužen da je napastvovao 16 godišnju devojku. Šanon nalazi zaposlenje kao turistički vodič u drugorazrednoj turističkoj agenciji. Na početku drame, Šanonova turistička grupa stiže u malo mesto na meksičkoj obali, u jeftin hotel kojim upravlja njegova poznanica, Maksin, žena sjajne crne kose i jakih strasti (u Hjustonovom filmu nju maestralno igra Ava Gardner), koju Šanon zanima isključivo iz seksualnih razloga. Turisti su besni na Šanona zbog napastvovanja 16 godišnje devojčice koja se nalazi medju putnicima i zbog podleganja Maksininim izazovima. Tu se još nalazi i Hana, siromašna slikarka i usedelica koja prati na putovanju svog jedva pokretnog dedu, zvanog Nono, koji je obuzet pisanjem svoje poslednje pesme.

Izmedju Šanona, na ivici nervnog sloma, i Hane se razvija duboko humani odnos, što nailazi na ogromno protivljenje kod Maksin, koja zameša stvari tako da Hana bude prepuštena njenoj milosti i nemilosti. Šanon, koji ima uticaj na Maksin, ponudi Hani sklonište za jednu noć. I tada se dešava ta noć oslobodjenja, noć iguane vezane za stub na stepeništu jeftinog hotela.

Ako bolje razmislimo, svi junaci ove drame su vezani za svoje stanje, vidljivim ili nevidljivim lancima. Šanon oko vrata ima lanac sa krstom, što je simbol njegove vezanosti za crkvu, Maksin je zarobljena svojom opsednutošću seksom, Hana svojim siromaštvom i usedeličkim životom bez seksa, Nono svojom fizičkom slabošću.

U toj lepljivoj i zavodljivoj tropskoj noći, Maksin izazovno igra sama sa dva mlada momka na morskoj obali ispod palape, Šanon na stepeništu hotela razgovara sa Hanom, pokazuje joj vezanu iguanu,  i u jednom trenutku dramskog vrhunca ostvaruje svoju slobodu tako što otkine lanac s krstom sa vrata, i pri tome se povredi. Potom odvezuje iguanu koja pobegne, slobodna, u mrak.

Na sličan način, i Vilijams je bio rob svoje prošlosti i svoje adikcije. Kada ga je prvi ljubavnik napustio, godinama je nosio njegovu sliku u novčaniku. Kada se preselio u Nju Orleans promenio je svoje rodjeno ime, Tomas, u Tenesi, po imenu države u kojoj se rodio njegov deda. Kako nije uspevao da se oslobodi svoje prošlosti, bezuspešno je pokušavao da je zaboravi, da je potisne što dalje u vreme. I tim povodom je napisao ‚‚ja nisam otišao na Mesec, otišao sam mnogo dalje – jer vreme je najduže rastojanje izmedju dve tačke.‚‚

Ova tema robovanja svojim strastima, svojoj prošlosti, ili svojim životnim okolnostima se nalazi u manje više svim Vilijamsovim delima. Junakinja kaže da se živeći pored čoveka alkoholičara oseća kao mačka na usijanom limenom krovu – gdegod da zakorači uvek se ispeče, u drami istog naslova. Drugi Vilijamsovi ženski likovi (zanimljio je da Vilijams, slično Markesu, sa mnogo više pažnje gradi svoje ženske likove od muških) su opsednuti bivšim neuspešnim ljubavnim vezama (Leto i dim, Small craft warning), ili prinudom da nadju kakvog bilo stalnog partnera (Staklena menažerija, Lovely sunday for Creve Coeur), dok su muškarci uglavnom bezdušni i sebični, bez razumevanja za suptilnosti ljubavi (Mačka na usijanom limenom krovu, Fugitive kind, Leto i dim, Period of adjustment). Oni se najčešće bore sa svojim adikcijama ili seksualnošću (Iznenada prošlog leta). U pitanju je nedostatak prave komunikacije izmedju ljudi, koji su, kako Vilijams kaže, svi krvavi ispod sopstvene kože. U nedostatku pravog sagovornika, viknuli bi gluvim nebesima, ali ni to nema ko da čuje. Oslobodjenje i izlaz iz ovakve situacije Vilijams vidi u uspostavljanju iskrenog i ljudskog odnosa, kakav je sveštenik Šanon počeo da gradi sa Hanom u Noći iguane.

Prilazimo jedni drugima raširenih ruku i otvorenog srca. Ako ima ljubavi i razumevanja, zagrljaj je neizbežan. Samo tako se možemo osloboditi svog robovanja i svojih stega, i otići slobodni svojim putem, kao ona iguana u lepljivu tropsku noć.

 

 



Komentari (77)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ana_radmilovic ana_radmilovic 18:31 08.03.2011

hvala za post

Nisam imala pojma da Liv Ulman pravi "Tramvaj zvani želja" (ili je već napravila?) ja to prosto moram da gledam.
I za ovu sjajnu rečenicu -
‚‚ja nisam otišao na Mesec, otišao sam mnogo dalje – jer vreme je najduže rastojanje izmedju dve tačke.‚‚
poslužiće već nekako
nsarski nsarski 18:35 08.03.2011

Re: hvala za post

Evo ti slika



i link The Kindness of Strangers

A pazi ovu francusku verziju:


i tekst ‘Streetcar’ in Paris, Hold the T-Shirt
background noise background noise 20:23 08.03.2011

Re: hvala za post

poslužiće već nekako


Brži
aleksanadar aleksanadar 20:50 08.03.2011

Re: hvala za post

Liv Ulman


Највећа, најбоља, најузбудљивија филмска глумица!

И као редитељ је успешна - памтим њен изврсан филм "Неверна" (Faithless), по Бергмановом сценарију.
ana_radmilovic ana_radmilovic 21:11 08.03.2011

Re: hvala za post

aleksanadar
Liv Ulman


Највећа, најбоља, најузбудљивија филмска глумица!

И као редитељ је успешна - памтим њен изврсан филм "Неверна" (Faithless), по Бергмановом сценарију.


Slažem se.
antioksidant antioksidant 18:53 08.03.2011

.

jeca92 jeca92 18:57 08.03.2011

Lepo

Ovo je baš prelepo sročeno i napisano, sada ću sve ponovo pročitati..."Noć Iguane" sam gledala odavno, tada film i nije ostavio neki jak utisak na mene, sada je vreme da ga još jednom pogledam.
Liv Ulman režiser, Kejt Blančet glavna uloga, "Tramvaj zvani želja" - blago Australijancima.
nsarski nsarski 19:38 08.03.2011

Re: Lepo

"Noć Iguane" sam gledala odavno, tada film i nije ostavio neki jak utisak na mene, sada je vreme da ga još jednom pogledam.

Pa, kombinacija Ana Manjani i Ricard Barton - ima li bolje?
nsarski nsarski 19:42 08.03.2011

Re: Lepo

Liv Ulman režiser, Kejt Blančet glavna uloga, "Tramvaj zvani želja" - blago Australijancima

Bas vala! To sam i ja pomislio.
jeca92 jeca92 21:10 08.03.2011

Re: Lepo

Kada smo kod lepog, mali trol, dirtyharry je napisao tako lepu pesmu, sva sam se naježila dok sam je čitala......
mirelarado mirelarado 18:59 08.03.2011

*****

Одличан текст о Тенесију Вилијамсу и вечној тежњи човека да се ослободи окова које му други намећу, али их често и сам себи везује.
Неке игуане баш умеју да одаберу прозор испод којег ће се настанити.

mikele9 mikele9 18:59 08.03.2011

Vilijams

Prilazimo jedni drugima raširenih ruku i otvorenog srca. Ako ima ljubavi i razumevanja, zagrljaj je neizbežan. Samo tako se možemo osloboditi svog robovanja i svojih stega, i otići slobodni svojim putem, kao ona iguana u lepljivu tropsku noć.

Hvala N. što si ovim tekstom odao počast jednom od najvećih dramskih pisaca XX veka! Njegove drame gledao sam (retko) u pozorištu a mnogo više ekranizovanih. Volim Staklenu menažeriju, Tramvaj zvani želja, Noć Iguane a najviše Tetoviranu ružu, film u kojem su briljirali Ana Manjani i Bert Lankaster.
Perje i smola za ovdašnje pozorišne poslenike a tebi još jednom hvala za ovaj tekst koji će sigurno prijati onima koji vole Tenesija a mnogima će to biti i prvi susret koji će ih, nadam se, dovoljno zaintrigirati da pročitaju ili ako ih sreća posluži i vide neku od njegovih drama.
mirelarado mirelarado 19:29 08.03.2011

Re: Vilijams

mikele9
a najviše Tetoviranu ružu, film u kojem su briljirali Ana Manjani i Bert Lankaster.


Ана Мањани је добила Оскара за ту улогу. И, уопште, глумице могу да буду захвалне Вилијамсу за све те женске ликове у драмама. Пружио им је прилику да одиграју праве, захтевне драмске улоге, и у театру и на филму. Можда би требало установити неку награду за најбољу глумицу која би носила управо његово име.


nsarski nsarski 19:35 08.03.2011

Re: Vilijams

Можда би требало установити неку награду за најбољу глумицу која би носила управо његово име.

Da to je dobra ideja! Meni se izuzetno svidja i Kejt Hepbern u "Iznenada proslog leta". Mislim, meni se ona uvek izuzetno svidja
nsarski nsarski 19:36 08.03.2011

Re: Vilijams

film u kojem su briljirali Ana Manjani i Bert Lankaster.

Hebiga, ni Marlon Brando nije bio los u Tramvaju...
mikele9 mikele9 21:02 08.03.2011

Re: Vilijams

Hebiga, ni Marlon Brando nije bio los u Tramvaju...

Nisu zaostajali ni:
Vivijen Li- Blanš Diboa
Kim Hanter- Stela Kovalski
Karl Malden- Harold "Mič" Mičel
mirelarado mirelarado 23:14 08.03.2011

Re: Vilijams

Meni se izuzetno svidja i Kejt Hepbern u "Iznenada proslog leta".



mlekac mlekac 19:00 08.03.2011

Ovo ne moz da prodje

Bez podsecanja na prvu beogradsku Megi, '56. Ako se ne varam...
(Htedoh da okacim sliku iz predstave, al' prevelika je)
nsarski nsarski 19:32 08.03.2011

Re: Ovo ne moz da prodje

mlekac
Bez podsecanja na prvu beogradsku Megi, '56. Ako se ne varam...
(Htedoh da okacim sliku iz predstave, al' prevelika je)

Ja sam poslednji put kod nas gledao Menazeriju u zemunskom pozoristu pre 20-ak godina...
ivana23 ivana23 19:02 08.03.2011

***


Puerto Vallarta, Mexico
nsarski nsarski 19:31 08.03.2011

Re: ***

ivana23

Puerto Vallarta, Mexico

Da, ta je na pacifickoj obali. Hvala za sliku-nisam znao da postoji neki znak tamo.
draft.dodger draft.dodger 19:35 08.03.2011

Saradnja...


Anna Magnani i Tennessee Williams





jinks jinks 19:36 08.03.2011

...

Ova tema robovanja svojim strastima, svojoj prošlosti, ili svojim životnim okolnostima

Ili robujete svojim strahovima, sujeti, sebicnosti, ... ali sta ako nekada robujete necemu sto se moze protumaciti borbom za opstanak ili za necim sto shvatamo boljim zivotom.

Da li je moguce nicemu ne robovati, i opstati.

Prilazimo jedni drugima raširenih ruku i otvorenog srca. Ako ima ljubavi i razumevanja, zagrljaj je neizbežan.

Samo tako se možemo osloboditi svog robovanja i svojih stega, i otići slobodni svojim putem, kao ona iguana u lepljivu tropsku noć.


Ustvari neretko sami sebe ucinimo robovima ... onda je mozda i najveci problem da sami sebe i oslobodimo (menjajuci nesto u svom razumevanju stvari i ponasanju prema drugima, sto je mozda i najteze).

Da li je i to nesto sto moze da bude nasa slobodna odluka, da shvatimo sta nas stvarno sputava i da se toga oslobodimo.

p.s.

Interesantno je ovo sto ste rekli. Da zarobljenu iguanu uvek na kraju neko pojede.
nsarski nsarski 22:56 08.03.2011

Re: ...

Da li je moguce nicemu ne robovati, i opstati.

Budisti kazu da jeste. (Sad ce Kaz da mi lupi cvrgu )
jinks jinks 07:55 09.03.2011

Re: ...

Koiliko razumem i druge religije se time bave (zar nisu i zapovesti na primer pomoc kako da ne robujete i da prezivite ... u vise smisla).

Mozda to i jeste jedna od sustina razvoja (ljudi i drustva) da omoguci da nastanu jedinke i okruzenje u kome je to moguce. Mozda se to okruzenje i zove raj, na primer.
kick68 kick68 19:37 08.03.2011

Mada

Junakinja kaže da se živeći pored čoveka alkoholičara oseća kao mačka na usijanom limenom krovu – gdegod da zakorači uvek se ispeče, u drami istog naslova.

Mada, ja sam to pre videla kao opis (nimalo zavidne) situacije u kojoj se junakinja nasla - na ivici je da izgubi sve sto joj je vazno: muza koga voli, drustveni i materijalni status koji je stekla udajom... a ona se, kao macka na usijanom limenom krovu, trudi da se tu, u tom braku, odrzi sto duze moze...
Prilazimo jedni drugima raširenih ruku i otvorenog srca. Ako ima ljubavi i razumevanja, zagrljaj je neizbežan. Samo tako se možemo osloboditi svog robovanja i svojih stega, i otići slobodni svojim putem, kao ona iguana u lepljivu tropsku noć.

Hvala na ovome...
U pitanju je nedostatak prave komunikacije izmedju ljudi, koji su, kako Vilijams kaže, svi krvavi ispod sopstvene kože. U nedostatku pravog sagovornika, viknuli bi gluvim nebesima, ali ni to nema ko da čuje

Kada sam bila mladja, pitala sam se koji im je djavo , sto se tako zlopate...posle su mi stvari postale nesto jasnije...

Bez podsecanja na prvu beogradsku Megi, '56. Ako se ne varam...

Mozda je Olivera Markovic bila prva, ali je Snezana Bogdanovic bila ubedljivo najpopularnija. Prvi redovi do bine bili su najtrazeniji - zena je u neglizeu igrala dobar deo predstave.
ivana23 ivana23 20:15 08.03.2011

Re: Mada

kick68
Mozda je Olivera Markovic bila prva, ali je Snezana Bogdanovic bila ubedljivo najpopularnija. Prvi redovi do bine bili su najtrazeniji - zena je u neglizeu igrala dobar deo predstave.


U neglizeu je bila i Olivera Markovic...

kick68 kick68 20:24 08.03.2011

Re: Mada

ivana23

kick68Mozda je Olivera Markovic bila prva, ali je Snezana Bogdanovic bila ubedljivo najpopularnija. Prvi redovi do bine bili su najtrazeniji - zena je u neglizeu igrala dobar deo predstave.U neglizeu je bila i Olivera Markovic...

Ma dobro, bila je i Liz Tejlor, to i jeste uloga de se bude "u neglize"...ali muskarci (bar oni moje generacije) pominju samo Snezanu Bogdanovic kao best Maggie ever...
zoja444 zoja444 20:34 08.03.2011

Re: Mada

Ma dobro, bila je i Liz Tejlor, to i jeste uloga de se bude "u neglize"...ali muskarci (bar oni moje generacije) pominju samo Snezanu Bogdanovic kao best Maggie ever...


zato sto je Snezana Bogdanovic bila i bez neglizea u predstavi, tj. gola.
nsarski nsarski 20:36 08.03.2011

Re: Mada

Mada, ja sam to pre videla kao opis (nimalo zavidne) situacije u kojoj se junakinja nasla - na ivici je da izgubi sve sto joj je vazno: muza koga voli, drustveni i materijalni status koji je stekla udajom... a ona se, kao macka na usijanom limenom krovu, trudi da se tu, u tom braku, odrzi sto duze moze...

Da, hvala, to je preciznija interpretacija njenih reci. U svakom slucaju, vezana je za neprijatno stanje postojanja...(hm, tako se ne kaze?)
mirelarado mirelarado 20:36 08.03.2011

Re: Mada

kick68 kick68 20:56 08.03.2011

Re: Mada

Da, hvala, to je preciznija interpretacija njenih reci.

Ne znam koliko je preciznija, ali je, u svakom slucaju, zenska interpretacija problema. Ili da upotrebim vojnu terminologiju: zauzmi polozaj, nema povlacenja, nema predaje. Eto.
vezana je za neprijatno stanje postojanja...(hm, tako se ne kaze?)

a i to postojanje... ili je neprijatno, ili nepodnosljivo lako, sta da se radi...
ivana23 ivana23 21:09 08.03.2011

Re: Mada

zoja444
Ma dobro, bila je i Liz Tejlor, to i jeste uloga de se bude "u neglize"...ali muskarci (bar oni moje generacije) pominju samo Snezanu Bogdanovic kao best Maggie ever...

zato sto je Snezana Bogdanovic bila i bez neglizea u predstavi, tj. gola.


Zar Snezana Bogdanovic nije igrala gospodju Robinson u predstavi Diplomac?
kick68 kick68 21:10 08.03.2011

Re: Mada

zato sto je Snezana Bogdanovic bila i bez neglizea u predstavi, tj. gola.

mystery solved ;0))))
zoja444 zoja444 21:29 08.03.2011

Re: Mada

ivana23

Zar Snezana Bogdanovic nije igrala gospodju Robinson u predstavi Diplomac?


tacno. moja greska.
moracu da obnovim secanje.
i da se skoncentrisem.

hvala, ivana23.

iris.davidovich iris.davidovich 05:23 09.03.2011

Re: Mada

ivana23

zoja444
Ma dobro, bila je i Liz Tejlor, to i jeste uloga de se bude "u neglize"...ali muskarci (bar oni moje generacije) pominju samo Snezanu Bogdanovic kao best Maggie ever...zato sto je Snezana Bogdanovic bila i bez neglizea u predstavi, tj. gola.Zar Snezana Bogdanovic nije igrala gospodju Robinson u predstavi Diplomac?

jeste. to je, inace, jedna losa predstava, napravljena da uzme pare, u kojoj je jedina vredna pomena marija karan.
kad sam vec kod losih predstava ( i tenesi vilijamsa), pre 2 godine sam gledala 'macka na usijanom limenom krovu' jednog pozorista iz atlante, i ziva se nasekirala, jer su glumci bezuspesno pokusavali da skinu liz tejlor i pol njumena.
ali sam se zato iskreno obradovala ovom tekstu
mirelarado mirelarado 08:50 09.03.2011

Re: Mada

pre 2 godine sam gledala 'macka na usijanom limenom krovu' jednog pozorista iz atlante, i ziva se nasekirala, jer su glumci bezuspesno pokusavali da skinu liz tejlor i pol njumena.


Ништа није горе од лоше имитације. А опет, бојим се да овдашња публика од 20+ година не би то ни приметила, то јест да су им и филмови по Вилијамсовим комадима непознати, да и не говорим о позоришним представама.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:01 08.03.2011

Wounded Genius

I onda sam se odlučio.

Baš lepo što si se odlučio.

Podsećanje na Tenesija Vilijemsa uvek dobro dodje, jer on jeste bio jedna veliki američki dramaturg, a ujedno i konfliktna ličnost, kao i većina drugih književnih stvaralaca (malo je bilo srećnika medju njima).

Kad sam bio student jedna devojka mi je često ponavljala Blanšine reči: "I never lied in my heart" i ja sam svaki put bio voljan da joj poverujem, mada me je stalno lagala, na svoj način. Ali, oboje smo voleli T. V. i njegov "Tramvaj zvani želja".

Ja sam očekivao da će i kod nas nekako da se obeleži ovaj jubilej - postavljanjem drame u pozorištu, ili ciklusom filmova (mnoge Vilijamsove drame su sa ogromnim uspehom filmovane), ili makar blogom


Pa možda će i biti nekakvog obeležavanja, godina je tek počela. A možda i neće.
Meni se čini da je kod nas, u Srbiji, bilo izostalo obeležavanje jednog veka od smrti Lava Tolstoja, prošle godine, pa je to retko kome nedostajalo.

Ali i ovakvo - blogovsko odavanje počasti Tenesiju Vilijemsu je svakako dobar znak da medju blogerima ima njegovih poklonika.

A blogovi se čitaju više nego što se obično veruje, zar ne?

P. S. Podsećanja radi, evo jednog klipa o T. V.


nsarski nsarski 22:58 08.03.2011

Re: Wounded Genius

Kad sam bio student jedna devojka mi je često ponavljala Blanšine reči: "I never lied in my heart" i ja sam svaki put bio voljan da joj poverujem, mada me je stalno lagala, na svoj način.

Sjajno! A sto te je lagala?

Inace, kao sto vidis, ja sam trenutno nasao svoj pesak pa se u njemu malo igram. A pesak pobudjuje knjizevne inspiracije, zar ne?
mirelarado mirelarado 23:04 08.03.2011

Re: Wounded Genius

"I never lied in my heart"


What is straight? A line can be straight, or a street, but the human heart, oh, no, it's curved like a road through mountains.
(Тенеси Вилијамс)


jasnaz jasnaz 22:01 08.03.2011

from

Richard Avedon

fejnman fejnman 00:05 09.03.2011

tenesi je bio genijalan

Nego kolega nsarski,posto nazalost tamo kod nas u Srbiji zaboravise T.Williamsa,kako je u USA?Mislim na obican plebs,sta njima znaci jedan veliki dramski pisac?
nsarski nsarski 01:39 09.03.2011

Re: tenesi je bio genijalan

Mislim na obican plebs,sta njima znaci jedan veliki dramski pisac?

Nista. Mnogi ni ne znaju sta je to dramski pisac. Kao i kod nas, uostalom. (Ovde mislim na najobicniji svet - one na Kalenicevoj pijaci, ili Wall-Martians u USA.)

Wall-Martians su stanovnici planete Wall-Mart.







itd.
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:15 09.03.2011

Re: tenesi je bio genijalan

Nsarski
... Mnogi ni ne znaju sta je to dramski pisac. Kao i kod nas, uostalom. (Ovde mislim na najobicniji svet - one na Kalenicevoj pijaci, ili Wall-Martians u USA.)


Nemoj tako.

Ja sam siguran da ti Wall-Martians u USA nisu baš preveliki ignoranti, te da znaju, recimo, ko je - Dame Agatha Mary Clarissa Miller Christie Mallowan. (Za ljude na Kalenićevoj pijaci to nije sporno).

U četvrtak ću se iz petnih žila truditi da pokažem zašto sam u to ubedjen, he, he, he...
AlexDunja AlexDunja 10:40 09.03.2011

tnx, n

uvek mi je prijalo
ludilo tenesijevih žena.

i napetost koju su kreirale.
drama, cela.
Biljana 77 Biljana 77 12:12 09.03.2011

Noć iguane

Meni Tenesi nikako nije ležao... Sve to ludilo, osujećenost, napetost, vrućina, sav taj južnjački splin... Noć iguane i Staklenu menažeriju smatarm vrhunskom književnoću, ali Vilijems mi nikad nije bio pisac kome bih se vratila na ponovno čitanje. (Isto važi i za Foknera iz vrlo sličnih razloga) Sa druge strane, malo pisaca može da se pohvali tolikim brojem vrhunski postavljenih komada i savršenih ekranizacija.
nsarski nsarski 14:11 09.03.2011

Re: Noć iguane

Biljana 77
Meni Tenesi nikako nije ležao... Sve to ludilo, osujećenost, napetost, vrućina, sav taj južnjački splin... Noć iguane i Staklenu menažeriju smatarm vrhunskom književnoću, ali Vilijems mi nikad nije bio pisac kome bih se vratila na ponovno čitanje. (Isto važi i za Foknera iz vrlo sličnih razloga) Sa druge strane, malo pisaca može da se pohvali tolikim brojem vrhunski postavljenih komada i savršenih ekranizacija.


Zanimljivo, ja sam mislio nesto da napisem o tome, ali nisam hteo da opterecujem tekst. Naime, ima ljudi koji tvrde da su najbolji americki pisci oni sa Juga. Fokner, Vilijams, Hemingvej...Medjutim, kaze Blejk, generalisati znaci biti idiot, tako da i ova generalizacija nije bas sasvim tacna. Sta cemo sa Emili Dikinson, O'Neilom...?
Drugi deo komentara je meni bio zanimljiv na svoj nacin. Na pitanje iz Starog Zaveta: "Where is the wisdom (truth) to be found?", Novi Zavet odgovara: "Certainly not among the wise, at any rate!". Mudraci - oni smireni i analiticki tipovi koji uvek savetuju srednji put - nisu mnogo zanimljivi. Mi idemo Kafki ili Dostojevskom, ljudima ciji je zivot u nekom trenutku bio razbijen u paramparcad ali oni su smogli dovoljno snage i integriteta da ga ponovo sastave, idemo njima da nam oni kazu nesto od istine.
Ako me zanima sta se desavalo u poslednjim ratovima kod nas, ja necu poci vojnikm analiticarima da to od njih saznam - ja cu naci nekog ko je bio tamo, ko je prosao kroz krv, znoj i suze, nekog kao sto je, na primer, Elis, da ga o tome pitam.
A, voleli to mi ili ne, zivot je svojevrsno ratiste. I svi oni koji su o zivotu naucili iz TV ekrana ili knjiga, malo o njemu znaju.
Meni su interesantniji poluludi, znojavi i napeti, jer njihovo je vidjenje iskrivljeno i zato blize istini. Ovo misljenje, znam, ne deli svako, ali ja tako mislim. Havala sto si pokrenula ovu temu.
U najbanalnijem smislu - ako te zanima kako je to imati neizlecivu bolest, na primer rak, ne pitaj lekare, vec se druzi sa onim koji rak ima. Saznaces mnogo preciznije.
Biljana 77 Biljana 77 14:25 09.03.2011

Re: Noć iguane

Meni su interesantniji poluludi, znojavi i napeti, jer njihovo je vidjenje iskrivljeno i zato blize istini.

Ovo je potpuno istinito. Ono što sam htela da kažem jeste da je meni Tenesi Vilijemsa privlačno ponovo gledati, ali ne i čitati, to jest da mi je potrebna još jedna prizma da prelomi.. Ne znam ni sama da li umem da objasnim. Možda mi prosto ne leži taj životni senzibilitet (T.W. je ipak mnogo izraženije prisutan u svojim delima nego npr. Hemingvej, koji takođe polulud da se poslužim tvojom formulacijom)...

(Kad smo kod Hmengveja - Rajski vrt, preporuka ako ima onih koji nisu čitali - i mašem Teodori koja će se posle 100 godina sasvim sigurno sada prilepiti uz ekran na ovu tvoju temu.)

oni smireni i analiticki tipovi koji uvek savetuju srednji put
... Ima li ih među piscima uopšte?
Milan Novković Milan Novković 21:24 09.03.2011

Re: Noć iguane

A, voleli to mi ili ne, zivot je svojevrsno ratiste. I svi oni koji su o zivotu naucili iz TV ekrana ili knjiga, malo o njemu znaju.
Meni su interesantniji poluludi, znojavi i napeti, jer njihovo je vidjenje iskrivljeno i zato blize istini. Ovo misljenje, znam, ne deli svako

Ako bih morao da odgovorim sa "da" ili "ne" i ja bih podelio tvoje mišljnje.

I jeste život "svojevrsno ratište" samo, ja mislim, tu je i mnoga što precizna što naivna mehanika ubačena na gomilu i ima neku ulogu. Što analitičku, što neku mimikrijsku, što fino-heurističku, što fino-emotivnu i što iracionalno-emotivnu.

Sve je na gomili i nema jednostavnog raslojavanja. Ima grubog, ali grubo i svi mi imamo neobrijanog Rembranta u sebi, pa nam se ipak platna ne prodaju tako dobro.

Internet revolucija je jedan od dokaza. Tj širina i dubina njenog uticaja na svet oko nas.

Ok, ti pričaš o pojedincu ili manjoj grupi i neki od njih su stvarno specifično propali kroz neuobičajena objektivna ili subjektivna sita počevši od njihovih formativnih godina.

Samo ta sita su, velikim delom, organizacioni fenomeni sve ove mašinerije oko nas, mašinerije kojoj smo većina nas izloženi.

Organizacija nije nedodirljiva kad je dekonstrukcija u pitanju.

Ali to što je pakleno skoro-nedodirljiva analitičkom ne znači da nema strukturu koja, često, više čuči nad svakodnevnim nego nad sistemic sastojcima.
AlexDunja AlexDunja 21:31 09.03.2011

Re: Noć iguane


I jeste život "svojevrsno ratište" samo, ja mislim, tu je i mnoga što precizna što naivna mehanika ubačena na gomilu i ima neku ulogu. Što analitičku, što neku mimikrijsku, što fino-heurističku, što fino-emotivnu i što iracionalno-emotivnu.

Bojan Budimac Bojan Budimac 13:28 09.03.2011

Noć iguane, Džon Hjuston

Eh profe, kad već nećeš da ispraviš ovo:
(u Kazanovom filmu nju maestralno igra Ava Gardner)

evo ja to činim

Možda bi mi to promaklo (kao, očigledno ostalima) da letos nisam ponovo čitao Hjustonovu autobiografiju "Otvorena knjiga" u kojoj je simpatično poglavlje o Noći iguane, koje sada "za kaznu" kačim ovde kao nepristojno dugačak komentar.

***

Rej Stark na čelu Rastara, jedan od glavnih akcionara Kolambija Pikčarsa, je omanji, čvrst čovek, svetla kose i plavih očiju, oivičanih gustim, plavim trepavicama. Mnogo se šali na svoj račun i na račun onih oko seba, ali ja neumoran u ostvaranju nekog cilja. Ima sjajno rasuđivanje, privlačnu vrstu amoralnosti i znatnu prirodnu inteligenciju. Kockar je, ali ne onaj koji se karta ili baca kockice. Njegova igra su filmovi. Danas je jedna od najmoćnijh figura filmske industrija.

U Rejovoj bašti na Beverli Hilsu nalazi se jedna od najvrednijih kolekcija skulptura na Zapadu — Dakomati, Mancu, Marini, Lašez, Mur. Kraj Santa Barbara ima ranč sa četrdesetak konja. Nasuprot nekadašnjim mogulima koji su gajili čistokrvne konja, ali su sa slabo u njih razumavali, Rej zna svakoga konja po imanu i kadgod se tamo nađe insistira da sam nahrani svaku životinju džinovskom šargarepom, pri zalasku sunca.

Ako se Rej nečega plaši, on se ne povlači, vać napada. Rej se ne razume u jahanje ili skokove na vodi, ali sam ga video kako jaše i preskača prepreke i video sam ga kako skače s najviše trambuline na bazenu. Odbija da ga iko intimidira, čak ni on sam.

Rej ima niz "početnih poteza". Sada ih vać znam sve, Ako vam telefonira i počne tužno - "Da li si čuo za ono strasno što se dogodilo?" — znate da će se odmah pojaviti dobra vast. S druge strane, ako počne nakom živahnom šalom znate da dolazi nesto loše, ili bar našto neprijatno. Rej je veštak za izbacivanje ljudi iz ravnoteže. Praktikuje da započne svađu među ljudima koji rada za njega, verujući da iz vatre neslaganja ističe izliveno savršenstvo. Mada izgleda kao da sa klati od dobrodušnosti do žestokog uživanja u otvorenom sukobu, postoji jedan postojani, proračunati intelekt koji komanduje i stalno je budan. Gajim duboku naklonost prama Reju, i kada je predložio da snimimo film prema Noći iguane Tenesi Vilijemsa, prihvatio sam sa zadovoljstvom.

U komadu, pračasni Lorens Sanon je episkopalni raspop, isključen iz crkva posle skandala s nekom devojkom. On je, konačno, spao na to da bude vodič grupe nastavnika na turneji, po sniženoj cani, po Maksiku — slomljen čovek koji mnogo pije i na ivici je sloma. Rej i ja smo sa složili da je Ričard Barton idealan za tu ulogu, sa Deborom Kar kao Dželkis, putujućom umetnicom, i Avom Gardner kao Maksinom, vlasnicom hotala gda ja Benonova grupa ostavljena na cedilu. Posećivali smo ih sve redom. Ričarda u Švajcarskoj - odmah je prihvatio, kao i Deboru u Londonu. Zatim smo krenuli u Madrid kod Ave Gardner.

Upoznao sam se s Avom Gardner kada sam s Tonijem Vajlerom radio na scenariju Hemingvejovih Ubica. Dok sam je posmatrao u ateljeu kao nesto sto me je kopkalo. Osetio sam nesto fundamentalno u njoj, nešto iskonsko što se graniči s ratobornošću, mada se trudila da to sakrije. Nesto kasnije sam je ponovo sreo i pokušao da je osvojim. Apsolutno nisam uspeo. Nikakva ponoćna plivanja, nikakvi vikendi... Nikakav Hjuston.

Za vreme naše posete kod nje u Madridu - osamnaest godina kasnije — utisak koji sam stekao o Avinom osnovnom karakteru bio je pojačan. Ranije je bila sramežljiva i kolebljiva u načinu govora, pošto je morala da savlada južnjački akcenat, što ju je primoravalo da govori polako i pažljivo; sada je govorila slobodno - mogu da kažem, raskalašno. To, kombinovano s njenom lepotom i njenom zrelošću, davalo je savrsenu Maksinu. Ali Ava reče da sumnja u svoju sposobnost za tu ulogu. Znao sam đavolski dobro da će ona na to da pristane; i pristala je — ali je želela da joj se udvaramo. Tako smo Rej i ja ostali u Madridu još nedelju dana i igrali igru. Igra je bila konvencionalna kao menuet, ali ste morali da izvedete sve korake. S Avom je trebalo vise truda. S obzirom na moj raniji promašaj pustio sam da Rej vodi.

Prve večeri kada smo izašli, napustio sam scenu oko četiri ujutru. Rej je ostao sam s Avom. To je trajalo tri ili četiri dana - po većini noćnih lokala i flamenko grupa u Madridu - pa sam počeo da se povlačim 11 ponoć. Rej je postajao sve ispijeniji i bleđi. Ava je cvetala. I primenjivala je svoju redovnu rutinu. Kada smo otišli, siromah Rej se pretvorio u razbijenu olupinu, ali je Ava pristala da igra u filmu.

Toni Vajler je prihvatio da radi sa mnom na scenariju. Odleteli smo u Ki Vest da posetimo Tenesi Vilijemsa u njegovoj tamošnjoj kućici. Odseli smo u obližnjem hotelu. Bila je to, uglavnom, kurtoazna poseta, mada smo vodili i uopštene razgovore o adaptaciji. Tenesijevo domaćinstvo se sastojalo od jednog starijeg čoveka, s kojim je živeo mnogo godina ranije i koji se sada bio razboleo, jednog mladog čoveka po imenu Fredi u koga je Tenesi bio sada zaljubljen i četiri ili pet crnih pudli, medu kojima je ljubimica bila Žiži. Tenesi se ovoga puta potrudio da izađe iz svoga uobičajenog okvira pretvorivši se u ljubaznog domaćina. Mada to nije bila neka njegova redovna zabava, odveo nas je na pecanje. Njegov mladić je pokusao da pliva oko brodića. Uhvatila ga je panika i počeo da viče u pomoć. Neko mu je bacio pojas za spasavanje i izvukao ga. Tenesi je "davao" veštačko disanje, dok je kapetan s nevericom posmatrao. Verujem da to mora da je bio prvi kapetanov susret s "veselom" stranom života.

Po povratku u Los Andeles popunili smo i ostale uloge. Siril Delevanti, dugogodisnji epizodni glumac u Holivudu, igrao je Deborinog dedu - najstarijeg živog i aktivnog pesnika na svetu. Mislim da je Siril bio osamdesetih godina i to je bila njegova prva, zaista važna uloga. Rekao mi je: "Nadam se da će mi ovo pružiti bolje mogućnosti". Svakako da jeste. Siril je odonda bio traien. Nikada nije bio bez neke ponude i poslednje godine života su mu bile srećne.

U Los Andelesu sam upoznao jednog arhitektu i preduzimača iz Puenta Valjarte, po imenu Giljermo Vulf, prijatnog četrdesetogodisnjaka. Razmisljao sam o lokaciji za Iguanu, a Giljermo je insistirao da idem u Mismaloju, samo nekoliko milja brodom od Puerto Valjartinog jedinog gata - kod Plaja Los Muertos - i mada je Mismaloja bila indijanska teritorija, Vulf reče da ju je zakupio i da tamo može da gradi što god hoće. Znao sam, otprilike, gde je Mismaloja, pošto sam ranije dva puta prolazio tim delom obale južno od Valjarte. Jednom, kao sto sam ranije pomenuo, u izdubljenom kanuu, a drugi put da izvidim lokacije za Tajpi.

Prihvatio sam Giljermovu sugestiju. Otišao sam u Puerto Valjartu da pogledam. Mismaloja je bila idealna. Duga, siroka, pesčana plaia i džunglom prekriveni jezičak isturen u more. Pogled s visa - otvoren na tri strane — bio je spektakularan. Izgledao mi je savršen za snimanje i za održavanje filmske ekipe na okupu. Mogli bismo najveći deo filma da snimamo tamo, a i da tu živimo.

Rej je došao, sporazumeli smo se i, uz Starkov blagoslov, Giljermo je počeo da gradi prostorije za smeštaj i montaću, veliku kuhinju, restoran i krčmu i pumpe za odgovarajuće snabdevanje vodom; agregat za struju; i sve potrebne staze i puteljke. Stiv Grajms je trebalo da planira i vodi nadzor nad gradnjom jednog jedinog filmskog objekta - starog hotela.

Pošto smo se odlučili za Mismaloju i druge lokacije u Valjarti i okolini, vratio sam se u Sent Klerens s Tonijem Vajlerom da ozbiljno počnemo da pišemo scenario. Često sam telefonom razgovarao s Rejom. Obavestio me je da Giljermo nailazi na neke probleme. Ono sto smo prvobitno imali na umu bio je pod od cementnih ploča ili ilovače, zidovi od pruća i obični šindrom prekriveni krovovi za prostorije za smestaj - uz `tekuću vodu i struju. Giljermova ideja je bila da se Mismaloja posle snimanja filma pretvori u klub, i u tu svrhu je već prikupio novac od in- vestitora. Objekti su, shodno tome, postali kuće od betona i kamena sa crvenim crepom, podnim pločicama i skupom opremom svugde. Rastrzan između svoga kluba i njegovih investitora s jedne i Seven Artsovog predračuna za gradnju, plus roka za završetak, Giljermo je očevidno sve preterano proširio. Mislim da je jednostavno svakome obećao više nego što može da ispuni. U tome je ležalo seme propasti.

Pre nego smo počeli sa snimanjem, Rej i ja smo raspravljali da li Noć iguane treba da bude u crno-belom ili u koloru. Rej je želeo kolor, a ja crno—belo. Mislio sam da će kolor - specijalno kolor mora, neba, džungle, cveća, ptica, iguana, plaže - da odvraća paznju. Crno-belo bi postavilo akcent tamo gde i pripada - na priču. Rej se priklonio mome sudu i film smo snimili u crno—belom. Gledajući sada unatrag, mislim da verovatno nisam bio u pravu.

Moja ideja da glumci i ekipa žive na Mismaloji je uspela. Tamo smo bili svi izuzev glavnih glumaca koji su više voleli luksuz velikih, prijatnih kuća u Puerto Valjarti. Ričard i Liz su iznajmili Kaza Kimberli (koju su kasnije i kupili), Debora Kar i Piter Virtel su uzeli jednu drugu kuću, Ava Gardner treću, Sju Lajons četvrtu. Onda su unajmili ili kupili čamce da se dovoze na lokaciju i vraćaju s nje.

Naš snimljeni materijal smo pregledali jednom ili dva puta nedeljno u glavnom bioskopu u Puerto Valjarti. Meštani su to brzo saznali. Kada bi ugledali Ralfa Kemplena, našega montažera i Junis Mauntdžoj, njegovu asistentkinju, kako idu u bioskop s kutijama filma, vest bi se rasčula. U vreme kada bismo mi ostali stigli, pred bioskopom su bili meštani svakog starosnog doba. Većinom nisu razumevali ni reč onoga sto čuju, ali su bili očarani što prepoznaju mesta i veoma su uživali. Do dana današnjeg zauzimaju neki posednički stav prema Iguani.

Ukrštena mreža odnosa medu protagonistima Noći iguane predstavlja neku vrstu rekorda. Ričarda Bartona je pratila Elizabet Tejlor, koja je jos uvek bila venčana za Edija Fišera. Majkl Vajlding, bivsi Elizabetin muž došao je da sredi posao oko reklamiranja Ričarda Bartona. Piter Virtel, drugi Deborin muž nekada je imao vezu s Avom Gardner. Avini "čuvari" u filmu su bila dva lokalna mladića sa plaže i oni su je pratili gde god bi se makla. Naravno, svaki macho meksikanski ljubavnik u gradu je "ganjao" Sju Lajons, koju su - na njihovu žalost, ljubomorno čuvali njen verenik i njena majka.

Bilo je mnogo nagađanja o tome šta će se dogoditi, kome i kada. Tako sam, pre početka snimanja, kupio pet pozlaćenih revolvera kratke cevi, koje sam svečano poklonio Ričardu, Elizabeti, Avi, Debori i Sju. Uz svaki revolver su bila i četiri zlatna metka s ugraviranim imenima ostalih primalaca.

Novinari su bili privučeni u velikom broju. Bilo je više reportera na lokaciji nego iguana — ne verujem da je i jedan film koji sam snimao izazvao toliko interesovanje. Bilo je reportera i fotografa iz celog sveta, i mada su dolazili i odlazili u jatima, uvek je izgledalc da ih ima bar desetak koji čekaju veliki dan kada će se izvući oni revclveri i početi pucnjava. Uzalud su čekali. Nikakvog vatrometa nije bilo. Svi glumci -- posebno nasi starovi -- su se odlično slagali. Posle svakoga radnog dana, Elizabet bi dolazila po Ričarda; Piter bi uzimao Deboru; Ava, uz svcje momke sa plaže vraćala bi se vodenim skijama u grad; a Sju su kući pratili ili njen verenik ili majka.

Kada smo počeli da snimamo, Tenesi Vilijems se prilično redovno pojavljivao da pogleda materijal. Uvek je stizao sa svojim prijateljem Fredijem i psom Žiži. Žiži je stalno patila od sunčanice. Postcjala je jedna scena koja je Toniju i meni zadavala naročite muke u pisanju: izmedu Šenona i devojke u njegovoj hotelskoj sobi. Ona je pokušavala da ga zavede, a on se upinjao da joj se odupre; već je imao dovoljno teškoća s devojkama. Na početku scene, Šenon se brije pred ogledalcm na šifonjeru. Kraj njega je boca viskija. Vrata se iznenada otvaraju i tinejdžerka ga ponovo napada. On joj izncsi sve razloge zašto ne bi trebalo da postanu ljubavnici. Dijalog je bio dobar, ali scena nikakc da oživi. Pokazao sam je Tenesiju i pitao ga da li nam može pomoći. Ono što je uradio je primer njegove genijalnosti.

U Tenesijevoj obradi devojka ulazi u sobu i Šencn je zaprepaščen. Obara bocu viskija sa šifonjera, tako da je svugde po podu slomljeno staklo. Objačnjavajući svoj položaj devojci, počinje da šeta. Njegovo uzbuđenje je toliko da ne shvata da bosonog gazi srču koja mu seče noge. Devojka ga posmatra i onda, u iznenadnom nadahnuću, zbacuje cipele i priključuje mu se u hodanju po staklu. Nezanimljiva scena se pretvorila u jednu od najboljih u filmu, istovremeno užasavajuću i komičnu.

Tenesi i ja smo više puta u Valjarti diskutovali o završetku filma. On je pri pisanju gajio prema ličnosti Maksine znatnu naklonost, a onda je na kraju pretvorio u ženu-pauka koja proždire svoga partnera. To je učinjeno da se istakne njegovo gledište da će životinjski karakter i brutalnost neizbežno nadvladati osećajnost i vaspitanje. Ako bi ta poenta imala smisla, bilo bi tragično da Maksin zadrži prečasnog Šenona kod sebe. Ali Maksin je suviše dobro opisana — bila je suviše realna - da ga prihvati. Maksin bi bila nesto što bi moglo da se desi Šenonu. Osećao sam da je Tenesi ovlašno izmenio Maksinin karakter radi svojih mračnih nakana, kao sredstvo izražavanja sopstvenih predrasuda prema ženama i ja sam mu to zamerio. Zalagao sam se za hepiend. Ne samo zbcg toga što bi to bilc popularno kod gledalaca, već zatc sto sam smatrao da sam materijal to iziskuje. Tenesi se nije složio. Rekac sam mu da mislim da su njegova svest i podsvest u sukcbu. "Vi gledate na žene kao na svoje rivale", rekoh. "Ne želite da žena ima mesto u i ljubavnom životu muškarca. Zbog toga ste izabrali da to učinite s ličnošću Maksine. Bili ste nepravični prema sopstvenom stvorenju."

Čudno, ali Tenesi se nije branio. Bio sam iznenađen, jer sam mislio da će me poslati dođavola, a nije. Izgledalo je kao da nije čvrsto ubeđen u ovu stvar, Njegova je, ipak, bila poslednja. Ne tako davno, srec sam Tenesija na jednom ručku u Londonu. Bio je tc srdačan susret. Stvarno sam bio zadovoljan što ga ponovo vidim i što možemo da razgovaramo posle tolikih gcdina. Ali, kada smo se opraštali, primetio je: "Još uvek mi se ne sviđa onaj kraj, Džone!"

Srž filma je duga scena između Debore i Ričarda. Snimio sam je i mislio da je dobra. Toni i Rej su pogledali materijal pre mene i bili su razočarani. Kada sam ga i ja pogledao, morao sam da se složim. Debora je uobličila glumu za pozcrišnu publiku i njene reči su izlazile iz Kraljevske akademije za dramsku umetnost umesto iz njene duše. Na to sam joj ukazao. Ponovo smo snimili i scena je postala ono sto je trebalo da bude: najznačajnija u filmu.

Jednoga dana, kada je tri četvrtine filma bilo za nama, imali smo noćno snimanje. Završili smo ga oko četiri ujutru; društvo se razišlo, a ja sam se spustao niz brezuljak, od "hotela" do moga bungalova. Čuo sam neki lom, propraćen krikom. Potrčao sam prema zvuku i ugledac Tomija Šoa, moga asistenta režije, i Terija Mura, moga drugog asistenta, kako leže na gomili đubreta nekih šest metara ispod kućice u kojoj su zajedno stanovali. Sedeli su na balkonu - koji je trebalo da bude od armiranog betona - i on se srušio. Teri je uskoro mogao da ustane, ali Tomi je i dalje ležao, pa smo shvatili da je ozbiljno povređen.

Improvizovali smo nosila, stavili ga na ribarski brodić i krenuli u Valjartu. Kada smo stigli do Plaja Los Muertos, uvideli smo da ne možemo do obale usled iskošenog dna, mada je dubina na tom mestu bila čoveku preko glave. Ali neko je odmah iskočio i iznenada se na talasima naslo desetak ljudi s glavama pod vodom i uzdignutim rukama koji su prebacivali nosila s Tomijem. Nikada neću zaboraviti te ruke koje drže nosila iznad površine, dok su koračajući po dnu prenosili Tomija na obalu.

Rendgen jc pokazao da je Tomiju slomljena kičma, pa smo najmili avion i prebacili ga istoga jutra. Neko vreme je postojala opasnost da li će uopšte preziveti. Ostao je u životu samo zahvaljujući tome sto je bio atletski građen i u sjajnoj fizičkoj kondiciji u vreme nesreće. Izuzev toga slučaja - a naročito u poređenju s Mobi Dikom i Korenima neba - snimanje ovoga filma je predstavljalo jedno vedro iskustvo.

Sada, šesnaestak godina kasnije, mesto snimanja Noći iguane je postalo napušteni grad. Izuzev starog hotela - koji služi kao dom meksikanskom čuvaru i njegovoj porodici - sve što je preostalo su skeleti kuća i gomile krša. Poneki turist popne se sa plaže Mismaloja, ali većinom to je tiho i pusto mesto, njegove oštre rubove već ublažava džungla koja se sve više širi na, šta joj treba zahvaliti. Nikome sem jednom starcu koji prolazi tuda povremeno na putu izmedu Los Kaletasa i Valjarte - izgleda da uopšte nije stalo do onoga što će se dogoditi tome mestu. On bi voleo da se sve to poruši i povrati iguanama. Taj starac sam, naravno, ja.

***

[28. poglavlje knjige "Otvorena knjiga" Džona Hjustona, kod nas ju je 1990. izdao Institut za film, a napisana je 10 godina ranije]



nsarski nsarski 13:48 09.03.2011

Re: Noć iguane, Džon Hjuston

Hvala BB. Ja sam buljio u tekst da nadjem gde sam to napisao, pa nisam nasao. Istina, ovde imam mogucnosti samo na kratko sedenje za kompjuterom, ali to nije neko opravdanje. Thx, bandolero!
jasnaz jasnaz 13:56 09.03.2011

: AG

Na početku drame, Šanonova turistička grupa stiže u malo mesto na meksičkoj obali, u jeftin hotel kojim upravlja njegova poznanica, Maksin, žena sjajne crne kose i jakih strasti (u Kazanovom filmu nju maestralno igra Ava Gardner), koju Šanon zanima isključivo iz seksualnih razloga. Turisti su besni na Šanona zbog napastvovanja 16 godišnje devojčice koja se nalazi medju putnicima i zbog podleganja Maksininim izazovima.



Na početku drame, Šanonova turistička grupa stiže u malo mesto na meksičkoj obali, u jeftin hotel kojim upravlja njegova poznanica, Maksin, žena sjajne crne kose i jakih strasti (u Kazanovom filmu nju maestralno igra Ava Gardner), koju Šanon zanima isključivo iz seksualnih razloga. Turisti su besni na Šanona zbog napastvovanja 16 godišnje devojčice koja se nalazi medju putnicima i zbog podleganja Maksininim izazovima.
Biljana 77 Biljana 77 14:04 09.03.2011

Re: Noć iguane, Džon Hjuston

Hvala Bojane :)

btw. ne verujem da su pogrešili što su odabrali crno-belu tehniku.
nsarski nsarski 15:01 09.03.2011

Re: : AG

(u Kazanovom filmu nju maestralno igra Ava Gardner),

OK, rub it in!

Popravio sam. Bojan mi je skrenuo paznju na tu gresku jos juce, ali nisam stigao da ga poslusam. Zato sam, srecom, isprovocirao ovaj njegov duzi komentar.
(Ybg, ceo tekst sam pisao pored otvorenog prozora, u tropskoj noci, slusajuci talase - moze li to da posluzi kao opravdanje?)
jasnaz jasnaz 15:08 09.03.2011

: : AG

nsarski
- može li to da posluži kao opravdanje?)


da ti se priviđa AG? ne može :)


ali je svakako doprinelo dobroti teksta !






Bojan Budimac Bojan Budimac 15:12 09.03.2011

Re: Noć iguane, Džon Hjuston

nnč :)
btw. ne verujem da su pogrešili što su odabrali crno-belu tehniku.

Ni ja.
Bojan Budimac Bojan Budimac 15:16 09.03.2011

Re: Noć iguane, Džon Hjuston

Hvala BB.

:)

Izvinjavam se zbog, sada vidim, dosta grešaka koje je napravio OCR program. a ja ih promašio. No, da se pročitati, a nije (skroz) trol.
stari92 stari92 16:54 09.03.2011

varanus komodoensis .. a,notj tje ,sigurno

dotji
jasnaz
nsarski
- može li to da posluži kao opravdanje?)

'el' si siguran 'de si,da nije ono,..da ti se priviđa AG?

)
nikolic777 nikolic777 13:31 09.03.2011

:)

pravo osveženje

preporuka
nsarski nsarski 15:05 09.03.2011

Re: :)

preporuka

Hvala.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:48 09.03.2011

Prohujalo sa Frojdom

Homoseksualnost, incest, voajerizam, impotencija, strah od kastracije, histerija, šizofrenija.... muče gotovo sve glavne junake drama Tenesi Vilijamsa.

Daklem, psihoanalitički rekviziti par exselans.
Frojdove i Jungove teorije su, u vreme kada je Tenesi pisao i kada su njegove drame izvođene u Americi i Z. Evropi, a filmovi snimani u Holivudu, bile poslednja reč psihološke i psihijatrijske nauke.

Svako ko je u Americi tih godina bar malo držao do sebe, imao je svog psihoterapeuta i na njegovom kauču iznosio stvarne ili izmišljene incestualne traume iz detinjstva, potisnutu homoseksualnost i kojekakve druge podsvesne more.

Silaženjem frojdovskih i jungijanskih teorija sa vrha top liste psihološke i psihijatrijske nauke, krajem šezdesetih godina, sa top liste najgledanijih silaze i Tenesijeve drame.

Možda upravo zbog toga, sredinom sedamdesetih godina, Tenesi objavljuje "Memoare" u kojima do detalja opisuje svoja homoseksualna iskustva, iskustva sa alkoholom i drogom, skandale koje je izazvao.... Frojdovski opisuje i svoju depresiju u koju je pao zbog osećaja krivice i griže savesti za smrt svog ljubavnika Frenka Filipa, sa kojim je bio u vezi punih 14 godina, a ostavio ga je zbog novog i mlađeg ljubavnika. Opisuje i sebe, ali i svog pokojnog oca, njegove negativne karakterne osobine i sve njegove, navodne, seksualne neumerenosti.

Biografija mu se ne razlikuje mnogo od njegovih drama, pa se ne zna šta je izmišljao - drame ili svoju biografiju, ili i jedno i drugo, ili je i u svojim dramama samo opisivao svoj život.

Uglavnom, sve je to prohujalo sa Frojdovom psihoanalititičkom teorijom i, eto, zasluženo, ili ne, već pomalo palo u zaborav.

nsarski nsarski 16:51 09.03.2011

Re: Prohujalo sa Frojdom

Uglavnom, sve je to prohujalo sa Frojdovom psihoanalititičkom teorijom i, eto, zasluženo, ili ne, već pomalo palo u zaborav.

Mislim da u ovome ima zrno istine, mada su i danas, kao i uvek, mnogi ljudi opsednuti dogadjajima iz svoje proslosti. (Da se razumemo, za mene je psihoanaliza grana knjizevnosti, a ne nauke).

Tenesi se lecio i od depresije i od alkoholizma, ali to je bilo bezuspesno. Kad su mu prijatelji savetovali da se oslobodi svojih opsesija i adikcija rekao je: If I kill all my demons, my angels will die too.(Ako ubijem sve svoje demone, i moji andjeli ce umreti).
AlexDunja AlexDunja 15:11 09.03.2011

e, n

ne rekoh ti da mi se svidža
tvoj novi ljubimac.

baš.
nsarski nsarski 16:58 09.03.2011

Re: e, n

ne rekoh ti da mi se svidža
tvoj novi ljubimac.

Ljubimac je divan. Vidjamo se svakog dana.
AlexDunja AlexDunja 17:06 09.03.2011

Re: e, n

Ljubimac je divan.

ima nešto dirljivo naivno
u gušterima. svim.
zoja444 zoja444 17:14 09.03.2011

Re: e, n

nsarski
Ljubimac je divan. Vidjamo se svakog dana.


eto, a ja sam mislila da je dell novi ljubimac.

svako vidi (samo) ono sto hoce da vidi.

edit

ups, tek sad vidim. dell je bio na nekom drugom blogu.
stari92 stari92 17:38 09.03.2011

ноћ,месееечина,магла паднала ..

zoja444

nsarski svako vidi (samo) ono sto hoce da vidi.

широк пут,царски ..


zoja444 zoja444 17:53 09.03.2011

Re: ноћ,месееечина,магла паднала ..

stari92







tj.



nsarski nsarski 18:43 09.03.2011

Re: e, n

eto, a ja sam mislila da je dell novi ljubimac.

Ne Dell mi je stari ljubimac. Sada sam umesto njega uzeo Mac-a, ali tek treba da me pripitomi - do sada sam uvek koristio Windows sisteme. To sam ostavio za Srbiju, da tamo laganica postanem pravi korisnik.

Ako ima neko ko bi mogao da me u tome obuci, rad sam da se upoznamo
nsarski nsarski 18:55 09.03.2011

Re: ноћ,месееечина,магла паднала ..

zoja444
stari92







tj.




Da, ja bas sada na njemu pisem, na istom mestu na kome je uslikan. Duva vetar i prekida vezu - uzivanjcija...!
zoja444 zoja444 19:04 09.03.2011

Re: ноћ,месееечина,магла паднала ..

nsarski

.Da, ja bas sada na njemu pisem, na istom mestu na kome je uslikan. Duva vetar i prekida vezu - uzivanjcija...!


blago Vama. uzivajte malo i za nas.
Bojana Maljević Bojana Maljević 21:40 09.03.2011

Re: e, n

Ako ima neko ko bi mogao da me u tome obuci, rad sam da se upoznamo

Tu sam! Da ti preporučim čoveka po imenu Jan. Predivan dečko. Zna sve o Mac-u. Ako ti treba kontakt, javi.
nsarski nsarski 22:12 09.03.2011

Re: e, n

Tu sam! Da ti preporučim čoveka po imenu Jan. Predivan dečko. Zna sve o Mac-u. Ako ti treba kontakt, javi.

OK, za dve nedelje javljam se iz Bg.-a. Hvala
mirelarado mirelarado 22:46 09.03.2011

Re: e, n

ma nešto dirljivo naivno
u gušterima. svim.


И животно.


Bojana Maljević Bojana Maljević 23:27 09.03.2011

Re: e, n

OK, za dve nedelje javljam se iz Bg.-a. Hvala

Slobodno! Bićeš prezadovoljan. Nema na čemu!
jasminas jasminas 14:30 11.03.2011

sweet bird of youth

Vala, svaka vam čast za ovaj blog! Ne pomenuste Slatku pticu mladosti, meni je to jedna od omiljenijih TW drama, mada teško je odlučiti se... Vivijen Li je bila fenomenalna, a sve bih dala i da mogu da vidim ovaj komad sa Kejt Blanšet.

Meni je oduvek u njegovim dramama bilo fascinantno to što su glavni junaci (ili bolje reći junakinje) oni likovi koji se tradicionalno, iz ovih ili onih razloga, smtraju gubitnicima. U stvari, on je, možda i mnogo bolje od svih onih koji se ljudskom psihom bave sa naučnog/zdravstvenog stanovišta, dao sliku depresije.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana