Društvo| Putovanja| Život

AUTOSTOPERSKI VODIČ KROZ EGIPAT

Aleksandra Mitrovic RSS / 06.03.2011. u 18:13

 AshrafSello1200997.jpgKada se jednom nađete u Egiptu, po bilo kom osnovu, imaćete potrebu da postavite mnogo pitanja a na mnoge od njih nikada nećete dobiti zadovoljavajući odgovor. Najčešći odgovor koji ćete dobiti je “To je jednosavno tako”. Neki će možda i pokušati da vam daju neke odgovore ali će mnogi odgovori na ista pitanja biti potpuno različiti. Ja sam ovde čula i videla toliko nepojmljivih situacija da ponekad ni ne želim da pričam o njima jer se bojim da mi niko neće verovati.

Šta bi se moglo reći za Kairo osim da je to totalno sumanuto mesto gde danju živi oko 22 miliona ljudi dok se noću taj broj spušta na 18 miliona jer se kući vraćaju svi oni koji su preko dana radili u Kairu. Saobraćaj je blago rečeno haotičan. U centru grada postoje dva (i brojem: 2) semafora od kojih samo jedan radi. Saobraćaj se odvija po pravilu jačeg, bržeg, većeg i bezobraznijeg. Ja lično u Kairo odlazim samo onda kada moram. Jednom prilikom sam zamolila svog prijatelja Egipćanina iz Kaira da me sačeka i da me sprovede kroz lavirint kairskih ulica ne bih li što pre završila neku privatnu papirologiju a potom se evakuisala na neko mirnije mesto . Kada smo se našli prvo me je pitao da li imam nešto drugo osim papuča da obujem. Nisam razumela šta je mislio tim pitanjem pa mi je on objasnio da je avantura prelaska ulice u Kairu mnogo komplikovanija ako se ne poseduje određena obuća – po mogućnosti patike ili neke udobne cipele što bi olakšalo manevrisanje između automobila koji tutnje svuda unaokolo. Postoje retki obeleženi pešački prelazi koji Egipatskim vozačma ne predstavljaju nikakav znak da uspore ili ne daj bože propuste pešaka. Verovatnoća uspešnosti prelaska ulice u Kairu je direktno propocionalna manevarskim sposobnostima pešaka i njihovoj predhodnoj pripremi i treningu. Glavne saobraćajnice imaju 3 – 4 trake kao i u svakoj metropoli ali se ne retko može naći po 5-6 automobila jedan pored drugog koji se ćuškaju i manevrišu jer je jedino pravilo da se može voziti svuda gde ima asfalta priliklom čega se u potpunosti zanemaruje horizontalna signalizacija o kojoj, na kraju krajeva, malo koji vožač ima ideju šta predstavlja. Zato se valjda i ne trude oko postavljanja bilo kakve signalizacije bilo gde jer ionako niko nema pojma da ih tumači. Jedini način da ih spreče da voze po trotoarima su veoma visoki ivičnjaci a za usporavanje koriste armiju ležećih policajaca posejanih svuda unaokolo i po definiciji neobeleženih.

Vožnja taksijem kroz ulice Egipta (u bilo kojem gradu da se nađete) je opet posebna vrsta avanture. Prva stvar je da ih ima na hiljade i svuda. Ne postoji nikakav sistem interne komunikacije ili bilo kakav call centar. U Egiptu jednostavno ne možete telefonom naručiti taksi osim ako ne znate privatan broj određenog vozača…..i tako ja u memoriji svog mobilnog imam brojeve bog zna koliko Ahmeda i Mohameda iz različitih gradova Egipta. Uostalom, u Egiptu niste vi koji tražite taksi. Oni će naći vas. Nije ništa neobično da taksisti voze unaokolo i viču “taksi, taksi!!” svakome ko hoda na dve noge. Ako vam ne treba taksi najbolje bi bilo da im odmah odmahnete ili date do znanja da ne želite taksi jer u suprotnom rizikujete da će vas ovi pratiti sve vreme ponavljajući “taksi, taksi!!!” bez obzira što su ranije videli da ste vi upravo izašli iz nekog auta, da šetate psa, da samo stojite na ulici i pričate sa nekim ili da upravo ulazite u svoju kuću. Ništa od ovoga ih neće sprečiti da vas i dalje proganjaju misleći valjda da ste gluvi pa ih zato ignorišete. Taksi usluge će vam na ovaj način nuditi ne samo taksisti u taksi vozilima već i svako drugi ko ima auto i nema nikakva pametnija posla u sledećih pola sata. Ja vam nikako ne bih preporučila da sedate u ova vozila pogotovu što je ovakva vrsta taksiranja zabranjena pa će oni zahtevati da sednete na suvozačevo sedište kako ne bi izazvali sumnju kod policije. Ovo posebno važi za ženske predstavnike čovečanstva a posebno ako nose mini suknje, šortceve ili neku sličnu garderobu. UVEK sedajte na zadnje sedište. Ovde moram naglasiti da NIKADA ne sedate u taksi ako se predhodno niste dogovorili oko cene i NIKADA nemojte dozvoliti taksisti da vam diktira cenu. Pre nego što uđete u vozilo recite taksisti gde želite da idete i koliko ste spremni da platite. Ako ne prihvati vašu cenu jednostavno zaustavite nekoga drugog. Njih ionako ima na hiljade. Idealno bi bilo i ako unapred znate, bar donekle, put do vaše destinacije kako da biste izbegli višesatno tumaranje unaokolo. Neka vozila imaju i taksimetre kojima nikako ne treba verovati i uvek se možete dogovoriti za najmanje 30% niži cenu od one koju bi vam taksimetar pokazao. Takođe je važno da se SVE plaća u egipatskim funtama jer će vam oguliti kožu sa leđa ako shvate da imate stranu valutu.

Kada jedanput sednete u vozilo niko i ništa vam ne može ni iz daleka proceniti za koje ćete  vreme stići na željenu destinaciju jer vas na tom putu mogu zateći mnoga uznenađenja od kvara vozila, do potpunog gubljenja u saobraćaju,vremenu i prostoru. Nikada se neće dogoditi da vam taksista prizna da nema blage veze gde se nalazi mesto na koje treba da vas odveze tako da se vrlo lako može dogoditi da provedete sate u neprepričljivo prljavom vozilu u stanju raspadanja na paklenim temperaturama sa širom otvorenim prozorima (koje je nemoguće zatvoriti) kroz koje ćete punim plućima udisati izduvne gasove okolnih vozila koji se nalaze tik ispod vašeg nosa a sve u društvu neopisivo smrdljivog vozača sa koga teče znoj u slapovima.  Nije isključeno da će uz put stati da pokupi još nekog putnika koji može biti član njegove porodice, prijatelj ili još jedan klijent kako bi uzeo još neke ekstra pare za istu vožnju. Onomad sam odlučila da taksi od aerodroma u Sharm el Sheiku potražim van placa aerodroma. Glavna ulica se nalazi na 10-ak minuta hoda od terminala tako da je zgodno prošetati pod uslovom da nemate previše prtljaga. Na 50-ak metara pre izlazne kapije zaustavlja se taksi pored mene i ja već prevrćem očima očekujući da ću biti smarana od nekog taksiste-krvopija. Zatim čujem da me neko ljubazno pita da li mi treba vožnja do Naama Bay-a. Ja se okrećem u vidim svog komšiju iz aviona sa sedišta do. Dok mi tako čavrljamo taksista izlazi iz vozila i pita me koliko ću da platim za vožnju. Ja zatim pitam mog viteza spasioca za koju se cenu dogovorio i govorim taksisti da ja njemu lično neću dati ni prebijene pare a da ću se dogovoriti sa mojim spasiocem da podelimo troškove. Taksista i dalje insistira da ja platim isto onoliko koliko se dogovorio sa svojim prvim putnikom. Tu se ja zahvaljujem svom poznaniku na ljubaznoj ponudi, sočno opsujem taksistu na arapskom i prošetam još tih 50 metara do izlaza gde sam nahvatala svoj taksi. Ovo je naravno izvodljivo samo na malim aerodromima kakav je u Sharm el Sheiku. Kairski aerodrom je totalno drugačija priča. Ovde se suočavate sa čitavim jednim malim gradom koji ima svoj unutrašnji autobuski saobraćaj koji funkcioniše…..ponekad….a nikad sa sigurnošću ne možete predvideti gde će vas taj autobus na kraju odvesti. Ovde zaista zavisite od aerodromskih taksista krvopija. U tom slučaju je definitivno najbolje ako imate broj telefona nekog pouzdanog taksiste koji bi vas sačekao. I kada NAJZAD stignete do željene destinacije tražiće vam više para nego što ste se dogovorili jer je vožnja trajala mnogo duže nego što je bilo ko od vas dvoje mogao da predpostavi na početku zanemarujući činjenicu da je ceo put trebalo da traje značajno kraće da je on znao pravi put. Tokom te istorijske vožnje ćete takođe imati priliku da saznate još ponešto o mentalitetu egipatskih taksista. Naime, vaš taksista će tokom celog puta pokušavati da dobije informaciju o načinu stizanja na željenu destinaciju dovikujuću se sa ostalim taksistima kroz prozor i svaki put će dobiti različita uputstva. Po zakonu verovatnće jedno od tih uputsava će biti tačno. Ali kako proceniti koje? Zato će on pratiti svako prilikom čega će se sve više zapetljavati. O čemu se ovde radi? Egipćani su uvek spremni da pomognu svakome ko traži neku vrstu pomoći a najviše vole da daju uputstva o načinu stizanja od tačke A do tačke B. Najveći broj njih neće imati pojma o čemu priča ali će vam bez obzira na to pružiti detaljna uputstva i pri tome biti potpuno uvereni da je to jedini pravi način. Ne treba ovo shvatiti lično. Oni jednostavno vole da pomažu ljudima po svaku cenu.

Meni i mojoj prijateljici se dogodila probušena guma na njenom autu. Tek što smo izašle iz kola i počele da vadimo alat za menjanje gume oko nas se skupilo 5-6 Egipćana koji su  nam otimali alat iz ruku i insistirali da nam pomognu. Tako smo se nas dve sklonile u stranu i pustile naše egipatske vitezove da ispune svoju svetu dužnost pomaganja damama u nevolji. Zaista su se svojski trudili, ali nikako nisu mogli međusobno da se dogovore kako da izvedu ceo poduhvat. Tako se tu razvila žučna rasprava. Rasprava je bila prvo oko toga koji alat služi čemu, gde treba postaviti dizalicu, čime odvrnuti šrafove etc. Ja i moja prijateljica smo samo stajale sa strane i posmatrale ovo pozorište. Nigde nismo žurile tako das mo mogli sebi da priuštimo malo zabave. Što je vreme više prolazilo to je grupa uključena u celu ovu ujdurmu postajala sve veća i veća. Na kraju smo imali konzilijum od nekih 10-ak straučnjaka za menjanje gume. Onda je najhrabriji među njima odlučio da preuzme stvari u svoje ruke i da se baci sa reči na delo. Sledeća scena izgleda ovako: najhrabriji vrši proces menjanja gume tokom kojeg ostali okupljeni komentarišu, sugerišu, drobe mu nad glavom, otimaju mu alat i doturaju mu ono što oni misle da treba da koristi a ja i moja prijateljica se valjamo od smeha sa strane. Već nakon sat-i-po vremena od početka guma je najzad zamenjena i grupa počinje da se polako raziazi zadovoljna obavljenim poslom. Nas dve smo pokušale da im damo neki bakšiš za utrošeni trud i vreme a najviše za sat-i-po zabave. Naša finansijska nadoknada je bila listom odbijena sa obrazloženjem da im je bilo zadovoljstvo da pomognu damama u nevolji.

Ovde bih napomenula i još jedan običaj kod egipatskih vozača a to je vožnja sa ugašenim svetlima. Objašnjenje za gradsku vožnju je to što su ulična svetla dovoljna da vide oko sebe, pa zašto bi onda palili svetla na svojom kolima. Čula sam i objašnjenja u smislu da tako štede benzin. Na otvorenom putu voze sa pozicijama tek kako bi ih onaj koji dolazi iz suprotnog pravca mogao naslutiti. Zato valjda uvek daju migavce kada ulaze u krivinu koji indicira na koju stranu ide krivina. I ovde se poštuje pravilo drug na putu.

Sirenu na kolima se koristi svuda i stalno. To im je postalo nešto kao kompulzivna radnja. Jednom sam se dogovorila sa taksistom da ći mu skidati 50 pjastera od dogovorene cene svaki put kada upotrebi sirenu. Do kraja vožnje je potrošio skoro sav kredit. Oni to jednostavno ne mogu da kontrolišu što neverovatno bučnom gradu kakav je Kairo daje još dodatnih decibela buke. Permanentne. Dan i noć.

Sve ovo je jedan od osnovnih razloga zbog kojega ja ne vozim auto u Egiptu ako BAŠ ne moram. Nemoguće je predviditi šta onome drugome za volanom može pasti na pamet.

I taaaaakoooo…imalo bi tu još svašta nešto da se dopriča…ali za ova put toliko.



Komentari (28)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 19:00 06.03.2011

Nice place to be

Moj prijatelj koji je radio u Libiji ispricao mi je sledece.
Covek sipa benzin u auto. Plati. Onda ugleda nekog svog poznanika.
Ne pada mu na pamet da skloni auto da bi drugi ljudi mogli da natoce gorivo, nego stane lepo pored dok se ne isprica sa prijateljem. To moze da traje i do pola sata.
Za to vreme drugi cekaju.
Pretpostavljam da i u Egiptu postoji ovakav divan nacin druzenja.
Kazezoze Kazezoze 19:11 06.03.2011

Re: Nice place to be

zabavan tekstić... koliko sam shvatio suština svega je da ako se nađeš u kairu ne smeš žuriti. ukoliko ne žuriš čak ti sve može biti i zabavno kao što je i tebi bilo sa džentlmenima koji su ti menjali gumu.


Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 20:17 06.03.2011

Re: Nice place to be

blogovatelj

Pretpostavljam da i u Egiptu postoji ovakad divan nacin druzenja.

ah pa da!!!! Naravno. I vozač autobusa pun putnika će stati na sred ulice da razmeni po koju sa prijateljem iz drugog autobusa koji je takođe pun putnika
blogovatelj blogovatelj 20:52 06.03.2011

Re: Nice place to be

koliko sam shvatio suština svega je da ako se nađeš u kairu ne smeš žuriti


Bilo gde u Africi.
Prica moje prijateljice, poreklom iz Nigerije, koja sada zivi u Kanadi i odvikla se od pojma relativnosti vremena.
Otisla je bila u Nigeriju, poslom usla u banku, redovi jezvi, ko ima vezu ulazi preko reda i tako satima.
Onda odjednom, svi salterski radnici prestaju sa poslom. Sve staje totalno.
Ona pita sta je, oni odgovaraju da vise nemaju hemijskih olovki i da zato ne rade. Njoj padne na pamet da pita one nesretnike sto cekaju da li ce je pustiti da udje preko reda ako ona ode i kupi salterskim radnicima hemijske. Svi pristaju, ona kupi hemijske, udje preko reda i odradi posao.
Od nje sam cuo previse ovakvih prica iz Nigerije, sve me podsecalo na Srbiju, samo sto je teatar apsurda tamo mnogo veci nego u Srbiji, bar je to moj neki utisak bio.
bene_geserit bene_geserit 09:35 08.03.2011

Re: Nice place to be

Aleksandra Mitrovic
I vozač autobusa pun putnika će stati na sred ulice da razmeni po koju sa prijateljem iz drugog autobusa koji je takođe pun putnika

Ne morate do Egipta za to, dovoljno je voziti se lokalnim autobusima po Srbiji.
Jednom sam se vozio lokalnim busom Kopaonik-Raska gde je vozac mrtav ladan zaustavio bus i pricao sa prijateljem pola sata. A bus je bio prekriven slojem prasine iznutra da je sve bilo potpuno belo (put nije bio asvaltiran najvecim delom), neki su nosili one marame preko usta, ko u vesternima.
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 13:56 08.03.2011

Re: Nice place to be

Ne morate do Egipta za to, dovoljno je voziti se lokalnim autobusima po Srbiji.

ja svima ovde pokušavam da objasnim kako smo mi srbi sličnog mentaliteta. Zato valjda meni nije preterano teško da se prilagodim ovde
blogovatelj blogovatelj 14:58 08.03.2011

Re: Nice place to be

ja svima ovde pokušavam da objasnim kako smo mi srbi sličnog mentaliteta. Zato valjda meni nije preterano teško da se prilagodim ovde


Kolega sa kojim radim, egipatski Kopt, u firmi se isto ponasa kao i vecina mojih kolega sa kojima sam u Srbiji radio.
Problem je sto se u kanadskoj multinacionalnoj kompaniji jedino on ponasa tako.
I zato ne mogu da ga ne volim.
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 15:01 08.03.2011

Re: Nice place to be

Problem je sto se u kanadskoj multinacionalnoj kompaniji jedino on ponasa tako.
I zato ne mogu da ga ne volim.
Pa to ti kažem...
Out of Beirut Out of Beirut 19:15 06.03.2011

Kairo

Ja se okrećem u vidim svog komšiju iz aviona sa sedišta do.


Ovo koregirati

Taksista i dalje insistira da ja platim isto onoliko koliko se dogovorio sa svojim prvim putnikom. Tu se ja zahvaljujem svom poznaniku na ljubaznoj ponudi, sočno opsujem taksistu na arapskom i prošetam još tih 50 metara do izlaza gde sam nahvatala svoj taksi.


Znaci zena, strankinja, sama, se ne plasi da socno opsuje nepoznatog coveka. Kako bi bilo da je zena bila Egipcanka?


Sve u svemu, tek iz ovog teksta vidim vrednost znanja i pameti. Ovde, u semi-akademskoj sredini, postao sam sklon da ih uzimam zdravo za gotovo!
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 20:20 06.03.2011

Re: Kairo

Out of Beirut




Znaci zena, strankinja, sama, se ne plasi da socno opsuje nepoznatog coveka. Kako bi bilo da je zena bila Egipcanka?




Bilo bi još gore. One tek psuju pa na boga ne misle. Kada se svađa bračni par Egipćana cela ulica odjekuje
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 19:26 06.03.2011

:)))

draga Aleksandro, lepo te je videti na blogu, opet:) gde si sad? nemoj mi reci da si jos uvek u Egiptu...

:)

gde ronis sad?

:)
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 20:22 06.03.2011

Re: :)))

Pa eto, moram ti reći da sam JOŠ uvek u Egiptu i još uvek ronjam po Crvenom Moru.
Hvala na dobrodošlici Vesna
srdjan.pajic srdjan.pajic 07:27 07.03.2011

Re: :)))

Aleksandra Mitrovic
Pa eto, moram ti reći da sam JOŠ uvek u Egiptu i još uvek ronjam po Crvenom Moru.
Hvala na dobrodošlici Vesna


Uh, paz' da mi te ne bude žao!
rade.radumilo rade.radumilo 20:58 06.03.2011

Može to i zabavnije...

U Aleksandriji imaju semafore i uličnu signalizaciju i tamo se poštuju, uglavnom, normalna pravila saobraćaja. U Kairu bar voze desnom stranom ulice. U Hurgadi nekim ulicama voze levom, a nekim ulicama desnom stranom. Nikako nisam uspevao da pohvatam u kojoj ulici se kako vozi...

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 21:04 06.03.2011

:)


Pa eto, moram ti reći da sam JOŠ uvek u Egiptu i još uvek ronjam po Crvenom Moru.


Nje opasno?

Aleksandra je pisala super blogove evo jednog i jos jednog

:)
jedan.kub jedan.kub 22:17 06.03.2011

Re: :)

Pravo cudo kako ti ljudi funkcionisu u opstem haosu u saobracaju.
mirelarado mirelarado 00:13 07.03.2011

Re: :)

Pravo cudo kako ti ljudi funkcionisu u opstem haosu u saobracaju.


Сва срећа па ми у Србији не знамо шта је хаос у саобраћају.
princi princi 22:50 06.03.2011

Oпис саобраћаја ме

подсећа на Калкуту. А каква кола возе? Мој другар, иначе Иранац, ми је причао да доста људи у Ирану, малтене, склапају своја кола сами, онако, од чега стигну. Оно, кад човек мало размисли, ни концепт "југа" није далеко од тога.

На гађење и згражање друге Србије, изгледа да Блиски Исток, ипак, почиње у Београду.
49 41 49 41 03:03 07.03.2011

Uspomena iz Cahira


Ovakav bese Taxi; marka, svetska - Peugeot 504.
Stade, na povratku samo par km od hotela.
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 14:36 07.03.2011

Re: Uspomena iz Cahira

ahhh..daaaa.... pežoi. Neverovatno šta je to vozilo moglo da ponese u sebi i na sebi. plus 7 putnika. Sada su ih skoro svuda ukinuli i zamenili sa hjundaijima...ali još ne u Kairu i Aleksandriji
blogovatelj blogovatelj 14:59 07.03.2011

Re: Uspomena iz Cahira

Ovakav bese Taxi; marka, svetska - Peugeot 504.


Rajber je ovde neophodan, da mu ne bi ukrali makinu.
Rejlem Rejlem 10:16 07.03.2011

Pozdrav

Odlican post. Vec dugo mi stoji Egipat u spisku zelja, a kad ce se zelja ostvariti nemam pojma...Ove godine je letovanje u Egiptu verovatno dzabe, ali ostajem veran Grckoj dok se tamo ne sredi stanje.
PS Naravno, u Kairo samo u organizovanoj varijanti, nesto mi se bas ne istrazuje Kairo u sopstvenoj reziji, ni taksijem ni peske
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 14:33 07.03.2011

Re: Pozdrav

Hvala za pozitivnu kritiku ...inače, u pravu si ove godine će zaista biti džab-džabaka letovanje u egiptu. Svi se ovde slomiše da vrate turiste nekako jer država gubi neverovatne količine novca svakog dana zbog nedostatka turista....ali stvari se polako vraćaju u normalu. Ovde je uvek bilo bezbedno i sada je isto tako. Što se toga tiče ništa se nije promenilo. Sve je uvek bilo posvećeno turizmu i sada je isto tako. Inače što se tiče posete Kairu - tu ste u pravu. Organizovana varijanta je najudobnija...ukoliko ne poedujete izrazito avanturistički duh i živce kao kamila
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 15:21 07.03.2011

Neki saobraćajni znakovi

Kako se prelazi ulica:

Kakve vrste opasnosti možete očekivati:

Svi su taksisti u Egiptu:
jucaibin jucaibin 16:58 07.03.2011

kairo...

bila 1999. i nisam mogla da se osvestim od saobracaja. licno sam tacna u sekund i za mene je to bas bio izazov "da ostanem ziva"... mislila sam da nikada necemo stici ni na jednu destinaciju...ali...ide...ma, sve stigli...
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 00:48 08.03.2011

Re: kairo...

jucaibin
...ali...ide...ma, sve stigli...

Pa to ti kažem. Na kraju se uvek stigne. Ali po koj cenu? Treba strpljenja
49 41 49 41 03:23 08.03.2011

Iako je proslo dosta godina

od te '88 ipak, se zivo secam kairskog saobracaja.

Svi su vozili 70-80 km/h, sa razmakom branika 30-tak cm.
Negde 4, negde 6 traka dela autoputa kroz Kairo.
Niko ne upotrebljava migavac, vec to cine rukom kroz otvoreni prozor. Otsecan znak ruke, da malkice uspori u toj suludoj voznji; kako bi se on "udenuo ispred".
Cinili su to vesto i u sekundi. Hoop, i vec je u njegovoj traci; sa istim razmakom medju branicima.

Za nas sa drugih paralela, suludo.
Za njih, svakodnevnica bez ustezanja.

jeca92 jeca92 21:37 08.03.2011

Eh taj Egipat..

Sve ovo što ste napisali razumem, iako sam bila samo 10 dana u Egiptu, tačnije Hurgadi, naravno uz jednodnevne obilaske Luxora i Kaira.
Saobraćaj u Egiptu se može podvesti pod jednu reč - haos. Nema semafora, pešačkih prelaza, jedan jedini semafor na koji sam naišla sam i fotografisala. Taksisti vam stalno trube, od momenta kada kročite na ulicu, staju, dozivaju, kao i ulični prodavci....Takođe vrlo brzo smo svi naučili da bakšiš i gvozdena vrata otvara, bilo da je u pitanju usluga u sobi ili bakšiš za recepcionare, dežurne policajce, you name it....Vožnja taksijem je bio poseban doživljaj, taksista dok je vozio (naravno bez upaljenih svetala kao i svi) je više gledao u nas, koji smo bili u taksiju nego na put, naravno kezeći se do besvesti, vozeći nama se činilo 300 na sat (naravno, dogovorili smo se unapred o ceni, kao što ste i vi napomenuli). I pored svega toga, već posle 1. dana ako ste pametni i prilagodljivi, se na sve to naviknete i onda počinje pravo uživanje i provod..Za mene je lično pravo otkrovenje bilo ronjenje, (sve sa bocom i odelom) , posle 1. puta i preživljene morske bolesti, naredna 2 odlaska su bila pravo uživanje., Crveno more (iako nije crveno) je zaista prelepo i hvala bogu nismo imali prilike da se "susretnemo" sa ajkulama...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana