Zapanjuje činjenica kako se najvećoj anticivilizacijskoj štetočini u modernoj istoriji Srbije uporno gleda kroz prste. Umesto da bude na višegodišnjoj robiji kao ratni profiter i visoki funkcioner jedne zločinačke partije, odgovorne za sve strahote tokom devedesetih, Željko Mitrović je bez problema ne samo održao, nego i uvećao svoj pljačkaški poduhvat, začet pod šinjelom JUL-a. Uz prećutnu podršku svih režima nakon 5. oktobra, nesmetano je nastavio da uz pomoć TV PINK i njegovog elektronskog smeća zagadjuje ovdašnji medijski prostor. Uprkos Zakonu o radiodifuziji, bez obzira na Savet RRA, ne hajući za apele ono malo preostale normalne i uljudjene Srbije, pomenuta kreatura je tokom protekle decenije napravila kulturni genocid!
Ako neko fabričko postrojenje zagadjuje okolinu ili ako neka prevrnuta cisterna svojim izlivenim sadržajem predstavlja opasnost po životnu sredinu, smesta se alarmiraju nadležne službe, javnost je na nogama, a tu su i Ministarstvo životne sredine, kao i poseban sektor zadužen za vanredne situacije. Medjutim, šta da se radi ako neki elektronski ili štampani medij radi to isto, dakle emitovanim sadržajima zagadjuje životnu sredinu šireći nekulturu, nemoral, rasnu, versku, nacionalnu, ideološku ili neku drugu vrstu mržnje? Šta da se radi ako ti mediji favorizuju kvazi vrednosti, ako popularišu neukus, psovke, niske strasti? Šta da se radi ako se u prvi plan guraju fizički izgled i novac, dok civilizacijske vrednosti ostaju marginalizovane?
Neko će reći "pa šta, i najrazvijenije zemlje sveta imaju slične televizije poput TV PINK". Naravno, ali te televizije nemaju nacionalne frekvencije, već su kablovskog tipa, dok je javno mnenje u tim zemljama dovoljno snažno i razvijeno da može reći NE eventualnoj plimi kiča, šunda i primitivizma.
Upravo ono što je godinama promovisano sa nacionalne frekvencije TV PINK sada se kao koncentrat, da ne kažem kao kolektor, izlilo povodom bolesti miljenika svih režima, od Miloševićevog do Tadićevog. Te jeste trovan, te nije trovan, te policija započela istragu, te nije, jer bolnica na Bežanijskoj kosi još uvek nije dostavila izveštaj o pregledu krvi (uzete i analizirane pre više od mesec dana!!!!), te otrovao ga pašenog, te uzrok bolesti nisu otrovi, već nešto drugo... U bolnici na Bežanijskoj kosi kažu da uzrok ovako teške bolesti teorijski mogu biti i otrovi, dok se privatna klinika iz Nemačke još uvek ne oglašava.
A Željko Mitrović iz bolesničke postelje preti i optužuje ne samo saradnike i poslugu, nego i članove porodice, SMS porukama deli otkaze, kleveće, insinuira, blati, etiketira... I tako, hteo-ne hteo, verno dočarava sliku i priliku metoda svog uspona, opljačkanog bogatstva i tzv. medijskog uspeha: spletkarenjem, nasiljem i gaženjem po leševima! Jer, može im se! DOKLE!?